Inferno ( 2016 ) - 55/100
Sinoć nisam baš mogao spavati i odlučio pogledati neki flim. Ima dosta kvalitetnih filmova koje ne gledam navečer da slučajno ne zaspem pa da mi se film ne rascjepka i razbije mi se iskustvo filma, ali kada sam vidio ovaj, odlučio sam se za njega jer i nije neka šteta ako ga pola prespavam.
Od početka nisam očekivao ništa posebno, Da Vinčijev kod je bio uspješan jer, uz to što je bio zanimljiv“ donio je osvježenje u tematiku i to je bilo “nešto novo“. Anđeli i demoni su bili gledljiv nastavak i još je bilo pokoja zanimljiva zagonetka, a ovo je promašaj. Nema više onih zagonetki ili zanimljivog istraživanja, za razliku od prva dva filma u ovome uopće nije bilo zanimljivo “putovati“ prema lokacijama, osjetiti ih i otkrivati sa glumcima, kao da je bilo prije više istraživanja i truda te mozganja oko istraživanja. Nakraju bile su zanimljivoke same teme, u Infernu mislim da je ova tema izabrana kako bi se iskoristilo trenutna situacija u svijetu ( ne znam kako sročiti a da ne otkrivam radnju haha :) ) i na taj jeftin način privukli gledatelji.
U filmu nema više jake simbolike i veze s prošlošću, a to mi je bilo važno i prvi film se temeljio upravo na tome. Naporna je i činjenica da je uvijek cijeli svijet protiv naših “junaka“ i njihovo izbjegavanje najsuvremenije opreme i ljudstva. Puno nelogičnosti i jeftinih trikova
Ovo je odavno potrošena priča i glumac i svaki sljedeći film kod mene neće dobiti priliku niti da ga pogledam.
Navodno je kraj drugačiji nego u knjizi, pa niti tu odluku između ostalih ne razumijem.
U filmu što se tiče glumaca, mislim da ima previše strana, većina njih uopće nije razrađena i za većinu sam se uopće pitao što oni rade tu i nakraju shvatio da je to jako loš način povezivanja raštrkane priče. Ne podnosim spajanje strana radi višeg cilja i to je prejeftino u ovakvim filmovima.
Tom Hanks - je meni standardno naporan sa svojom “prevelikom“ inteligencijom, činjenicom da on svakih nekoliko godina spašava svijet rješavajući zagonetke koje jedino on može. Naporan koncept glavnog junaka.
Felicity Jones - već viđen profil male slatke glumice ( kao i u prethodna 2 filma ), valjda čovijek ima fetiš na niže ( 159 ), tamne, slatkice u crnim hlačama ( crnoj suknji ) i nekoj svilenoj i svijetloj košulji. Bez prevelikog otkrivanja radnje, očekivana uloga i forsiranje prepametne cure kojoj je uloga na početku glas razuma i pomoć svojom inteligencijom i visokim školama, a poslje...
Uglavnom se sve svelo na ponovni pokušaj osvajanja publike na stari način, koji je već potrošen. U nedostatku ideja su neke veze previše labave, loše razrađeni likovi, slaba simbolika i jako puno napornih jeftinih rješenja situacija.
Znam da bi svaki flim trebao imati dobre strane, ali u ovome trenutku baš ih i ne nalazim.
Iako nisam očekivao ništa posebno, razočaravajuć film.