HCL.hr forum
Gaming => Gaming kultura => Autor teme: malimico - 07. Listopad, 2017., 22:34
-
Bok,
sastavni dio mog posla je brzo razmišljanje, riješavanje problema u hodu te nam se na dnevnoj bazi mjenjaju poslovna pravila kojih se moramo pridržavati.
Primjetio da smo dvoje kolega i ja najbolji u tome djelu posla. Čak nam se stariji kolege, ali stvano stariji koji su u ovome poslu do 10 godina duže od nas obraćaju za savjet kao riješiti određene probleme.
Dok sam gledao jedan video, kliker mi je proradio i mislim da sam shvatio.
Nas trojca "najboljih" samo ajmo reć baš pravi gameri, svaki od nas ima svoj žanr koji preferira ali dobar dio svoga života samo proveli i dalje provodimo ispred ekrana/TV-a.
Mislim da brzo razmišljanje i snalaženje lako možemo povezati sa igranje online FPS-a ili Dotom...
Dali ste primjetili u svome životu da su vam igrice nekako pomogle ili dale prednost u nekim stvarima?
Znam da je postavljajući ovakvo pitanje na gaming forumu zapravo "preachin to the choir" , ali evo baš me zanima. :chair:
lp
-
e da link za video koji me potaknuo na gruntanje :fpalm: - https://www.youtube.com/watch?v=2CfDeuwEVxI (https://www.youtube.com/watch?v=2CfDeuwEVxI)
-
Samo ako se igra umjereno, do 2 sata dnevno, prije svega strateske, akcijske i avanturisticke igre u singleplayeru. Strateska moze bilo koja iole kvalitetna, po mogucnosti u realnom vremenu. Akcijske i avanturisticke samo pod uvjetom da su zahtjevne u svakom smislu, i jos vise ako imaju kompleksnu i zanimljivu pricu koja te uz akciju tjera i da pamtis, povezujes i profiliras kako bi sta bolje razumio igru i upozna glavne i sporedne likove. Od rpgova one vrste gdje je sve automatizirano, a vrhunac price su vjestice i magija nema puno koristi po ovom pitanju. Rpg s dobrim combatom i barem prosjecnom pricom moze bit svrstan pod avanturu i to moze proc, pogotovo ako je combat sastavljen od puno mogucih kombinacija i poteza, a mape su prostranije ili detaljnije. No ima naravno i iznimaka iz drugih zanrova, reka bih da je Euro Truck 2 sasvim dobra igra po ovom pitanju, koja zahtjeva paznju, refleks i procjenu. Sve je to dobro, no ne utjece bas u prevelikoj mjeri na kognitivne sposobnosti. Cesce je slucaj da se ljudi samo tjese i lazu sami sebe nego sta su se uvelike propametili, iako jesu u maloj mjeri. No kad uzmes u obzir da vecina ljudi igra online po 3-5 i vise sati dnevno, onda ovakva istrazivanja i nemaju bas nekog smisla. Igranje singleplayera sat dnevno ili 5 sati tjedno i nije bas rasirena pojava, a ?
-
^ dosta netočnih činjenica.
"Od rpgova one vrste gdje je sve automatizirano, a vrhunac price su vjestice i magija nema puno koristi po ovom pitanju" - e pa ima. Naučiš jezik perfektno.
"Samo ako se igra umjereno, do 2 sata dnevno, prije svega strateske, akcijske i avanturisticke igre u singleplayeru." - Frend je igrao WoW neko vrijeme iznimno aktivno, bio najbolji Hrvat u PvPu neko vrijeme. Razvio prijateljstva, naučio perfektno engleski i prvi posao mu je bio kod kolege iz guilda. Tako da i to pada u vodu.
Moving on na temu, da, jesu. Pomažu i dalje. Od refleksa, brzine razmišljanja do širine razmišljanja, pomažu. Znanstveno je dokazano, pogotovo ovo za reflekse (igrom slučaja frend piše diplomski na ovu temu iz pedagogije).
-
Bili se moglo pročitat diplomski kad ga završi? :ementaler:
-
Puno toga je 'znanstveno dokazano', nema to vise tezinu u danasnje vrime. Ovdje se govori iskljucivo o sirovim kognitivnim sposobnostima, a ti govoris o ucenju engleskog jezika ? Pa ja san isto tako naucio engleski vrlo brzo bez ikakvih temelja igrajuci cod2. Ljudi nauce engleski, pa cak i znatno teze jezike gledajuci filmove i crtice. Poznajem 2 osobe koje su naucile njemacki gledajuci crtice na tom jeziku te im je isti u skoli bio laksi od hrvatskog, kao i meni engleski naucen i usavrsen u ni vise ni manje nego cod2. Ali posteno, autor je upita 'dali su vam igre pomogle u zivotu ?' Tvom frendu izgleda jesu, no socijalno, a ne kognitivno. Igru poput WoWa mozes igrat i da u mozgu imas zabijen cavao za tracnice. Ajmo bit konkretni: Zelis poradit na brzini i intezitetu razmisljanja, a usput cak stec trajno i kvalitetno znanje ? Mozes se okusat u matematici, kemiji, fizici, elektrotehnici, programiranju ili u nekoj drugoj struci. Ne moras bit genij za nista od toga. I citanje knjiga i igranje saha takoder djeluje jednako. Zelis poradit na opazanju i refleksima ? Sport, vojska, terenski rad, voznja bicikle u prometu i po terenu, adrenalinski sportovi i rekreacije i ko zna sta jos. To su sve konkretne stvari, dok igre to nisu. Ja i dalje tvrdin da igre djeluju, samo ne u tolikoj mjeri u kolikoj se neki vole tjesit.
-
Drunkenstein@
U kognitivne funkcije spada i lingvistika
-
"Puno toga je 'znanstveno dokazano', nema to vise tezinu u danasnje vrime."
Jer, eto, činjenice nisu bitne. RIP znanost as we know it.
Krivo si pristupio temi. Nitko se ne "tješi", nitko ne tvrdi da ako igraš igrice da ćeš biti jeben u svom poslu. Daleko od toga, znam više ljudi kojima je njihova ovisnost o igricama sjebala dio života. Ali to nisu krive igre, to je kriva mentalna labilnost pojedinca i njihova reakcija na dopamin, koji potiče ovisnosti. Ali tvoje tvrdnje su neutemeljene. I dalje mislim da ćeš bolje reflekse razviti u nekom brzom platformeru nego u adrenalinskom sportu poput skakanja s padobranom gdje doslovno imaš 2 radnje - skok i povući otvarač padobrana.
Nitko ne tvrdi da pretjerano igranje igara nema loših posljedica. Ima. Ima i svaka stvar koju si ti gore naveo. 17 godina sam se bavio plivanjem i sad hodam s toliko uništenim ramenom da ne mogu mješati špagete dulje od 2 minute.
Zašto igre ne bi bile konkretne stvari? Što je za tebe uopće konkretna stvar?
-
U redu, neka ti. Htio san dat doznanja kako san primjetio da si zadnjih godina sve vise ljudi pripisuje supermoci na racun igranja, pa cak i ako pola dana sjede pred ekranom. Nego, di bas padobranstvo ? Rafting, brdski biciklizam, boks, bilo koji sport ? No dobro, lakse je sjedit, uzivat i zamisljat da si bruce lee.
-
Najlakše je doć na gaming forum i srat drugima što igraju igrice ;)
-
autor je upita 'dali su vam igre pomogle u zivotu ?' Tvom frendu izgleda jesu, no socijalno, a ne kognitivno.
Po cemu su socijalne vjestine manje vazne u, kako naslov teme kaze zivotu ili poslu?
-
Ne shvaćam čemu ekipa koja je “protiv“ igrica konstantno odvaja stvarni i virtualni svijet? Tko kaže da čovijek ne može igrati igre i trenirati box, skakati iz aviona ili nešto treće. Tko kaže da uopće socijalni život mora patiti zbog igara...
To je glavni problme svih predrasuda vezani uz ovu temu.
Ono što igre, programiranje i općenito računala uče, to je da razmišljamo izvan okvira. A većina ovih “ protivnika “ ne razmišlja tako, da razmišlja izvan okvira, ne bi pravili razlike između stvarnog i virtualnog svijeta.
Kad nije bilo virtualnog svijeta, ljudi su izmislili mitologije, želiš reći da egipćani, grci i rimljani koji su bili vrhunski u raznim poljima ( a njihova dostignuća koristimo i danas ) da im je mitologija odmagala?
Ljudi oduvijek žive u snovima, snovi ( mitologija i virtualnost ) nas gura dalje da probijamo granice, da razmišljamo izvan granica. Čovijek je jednom davno vidio da ptice lete, pa zašto ne bi i bogovi letili, danas imamo zrakoplove; davno su vidjeli da ribe plivaju, zašto ne bi i mi plovili, danas imamo brodove; čovijek je izmislio mjerenja jer su mu bila potrebna za kuće, brodove, označivanje zemlje, pogledaj gdje je danas sve to otišlo, da na mobitelu imaš veću snagu i da možeš praviti složenije izračune nego itko u svojoj glavi...
Kao što je čovijek kroz cijelu povijest tražio inspiraciju u svjetovnim pojavama, tako i mi danas tražimo inspiracije u igrama. Danas čovijek ne mora se samo ograničiti na stvarnost kao ljudi nekada, danas su nam dostupni nebrojeni svjetovi, nebrojeni likovi i zapleti. Igre nam pokazuju svijetove kakvi ne postoje nigdje, koliko to pomaže ljudima pri vizualizaciji? Koliko se razvija osjećaj za lijepo, pravilno. Kolike nas igre uče poštenom igranju, koliko ljudi je razvilo kritičko razmišljanje ( zna šta valja, a šta ne ). Kolike se igre koriste kao simulatori? Bespilotne letjelice korištene u ratu se jako malo razlikuju od onih u igrama ( negativan primjer ). Ovdje su već nabrojane vještine stranih jezika i prijateljstva. Mnogim osobama sa posebnim potrebama, igre su jedini prozor u svijet. VR je napravio pomak, AR tek otvara cijeli niz mogućnosti. Ne trebaju znanstvena istraživanja da bi potvrdila sve ovo rečeno, dovoljno je da svatko malo razmisli.
Zašto uopće ljudi misle da oni koji igraju igre ili koriste tehnologije da su zaostali na raznim razinama. To je sasvim netočno i uvredljivo. Istina leži u činjenici da mi samo lakše rješavamo probleme ( jer smo se susreli sa puno problema u igrama - iskustvo ), a po meni samo se budale muče ako postoji jednostavniji način.
Mislim da sam nabrojao sasvim dovoljno razloga da svi shvate da nema potrebe razdvajati dva svijeta, nikada u povijesti to ljudi nisu radili, zašto sada to treba?
Bitno je gledati izvan okvira, a gameri znaju o čemu govorim...
-
Nisi u toku. Ja nisan nikakav protivnik igara, igran ih i uzivan. Takoder niti ne razdvajan stvarnost i virtualu, otkud ti takav zakljucak ? Pa naravno da neko moze bit astronaut i istovremeno igrat fallout. Ja se samo bavin intezitetima i otklanjanjem deluzija.
Kazes da je cinjenica da su igraci skloni laksem pronalasku rjesenja te da drugim rijecima imaju cijeli set sposobnosti nedostupnih ostatku populacije ? Tu ima previse varijabli i razlicitosti te je samim time nedokazivo. Kao sta rekoh, pod pravim okolnostima, moguce je poboljsat nekoliko postojecih osobina, no u maloj mjeri, to nije nista dramaticno. U svakom slucaju, moj kontroverzni stav je takav da je danasnji prosjecni izbrisani gamer, a pritom mislin na one koji igraju na desetke sati tjedno(pogotovo neke priglupe online igre), u stvarnom zivotu sa stvarnim problemima-nekompetentan, ili u najboljem slucaju nije nista sposobniji i posebniji od ostatka populacije. E sad ja vidin problem u tome sta neki inzistiraju na toj svojoj posebnosti, a zapravo su izbrisani i nebi bili u stanju rijesit ikakav posteni problem u zadanom vremenu. A ja to sve govorin na temelju vlastitog iskustva.
-
Ajmo samo rezimirati sve jer si fulao temu.
Naslov - jesu li vam igrice POMOGLE ili dale prednost?
Naglasak na pomogle. Ne da si postao jebeni nadčovjek, Iron Man übermensch.
Realno, pomaže ti i kava (ako je piješ) da te razbudi. Nitko ne tvrdi da si Usain Bolt ako popiješ šalicu kave. I da, s tog gledališta, igre mogu i znaju pomoći u svakodnevnom životu ili poslu. Jasno da nećeš dobiti posao jer si jeben u WoWu, ali da ćeš ga lakše dobiti, sasvim je moguće. Ne 100% sigurno, ali je li moguće? Je. Jer eto, naučio si jezik i ovladao si kolokacijama koje se ne uče u školama stranih jezika i koje možeš naučiti samo od izvornih govornika.
Fulao si pomaganje s omogućavanjem.
-
Nego šta da su mi pomogle
6 godina Dote 2 i pričam ruski ko охуел?
:hihi:
-
Pa mislim da jesu ali ni priblizno koliko bi mi pomoglo da sam recimo umjesto svog tog provedenog vremena igrajuci igre na primjer programirao ili ucio nesto drugo :D
-
Nekakva jednostavna definicija video igara bi mogla biti da su video igre skupina problema koje pojedinac mora riještit u određenom vremenu.
Primjer
super mario - riješavaš problem kako ubiti kornjaču ili kako preskočiti rupu
online fps - kao preživjeti, kako ubiti protivnika, gdje se sakiriti, koje oružje izabrati na početku
avanture tipa monkey island, grim fandango - 90% gameplaya je riješavanje problema/ zakonetki (eh sada što za 70% tih zagonetki ti je potrebna više sreća nego zdrava pamet to je druga stvar )
strategije - respolaganje resursa, odluka o buildu
...
Kao što rekoh igre su u samoj srži riješavanje problema, a nema bolje mentalne gimnastike od toga.
Veliki plus video igara u odnosu na drugie aktivnosti koje možemo svrstati u riješavanje problema (matematika,programiranje...) je da te probleme moraš riješiti u kratkom vremenu. Nekada su u pitanju sekunde.
Tako da osobno smatram da nije uopće upitno dali nas igrice čine pametnijima, nego je pitanje bilo ako je tko imamo kakvih iskustva za koje smatra da su mu video igre pomogle.
Siguran sam da se napravi anketa na ulici gdje se ljude pita dali misle da šah čini ljude pametnijima, 90% njih pri reklo da. Da ih isto pitaš za "igrice" znamo kakv bi odgovor bio.
-
Mislim da su u videu spominjali nešto vezano za starije ljude i video igre.
Definitino sam siguran da je to istina, jer vidim po svojoj baki. Žena zadnjih par godina teže hoda, tako da doma nešto malo tumara tu i tamo od na kavu sa svojim babama. Većinu vremena provodi gledajući sapunice i jako je uočljivo da joj opada sposobnost zapažanja, pamćenja, razmišljanja...
Kada 8 sati dnevno provedeš gledajući sadržaj za što ti nije potrebna moždana aktivnost, mozak jednostavno slabi + starost. Tako da mi ima smisla ovo što su pričali da se primjeti smanjeno propadanje mozaka,mozga, mozgova kod starkelja koji se igraju.
Mislim da ćemo mi biti jako neobični dedeki i bakice kada ostarimo. :bonk:
-
Mislim da ćemo mi biti jako neobični dedeki i bakice kada ostarimo. :bonk:
Meni je dosta 40 i onda cu se obisit za prvo drvo.
-
Meni su pomogle sa engleskim jezikom. Pojavile su se igre u kojima je sve više dialoga, razgovora itd. Bio sam odličan učenik, ali engleski nikako. Nisam razumio kako i što treba. Išao sam po mapi i to tražio, a nekada kada ne bi znao otvorio bi rječnik i pročitao. Ne odmah, ali vremenom sam išao prema 4 i onda nakon godinu dana 5. Prešao sam sa PS1 na PS2 ( oko 2002. ). PS2 mi je donio znanja ne samo u engleskom nego i u njemačkom jeziku. Onda smo priključili internet... našao sam google translate i shvatio kako sam zaista dobro naučio jezik. Igre su mi promijenile život na bolje!
-
Naravno da jesu... Radim u kompaniji koja se bavi proizvodnjom VR igara, di su me i primili jer imam poprilično gaming iskustvo.
A o svemu ostalom ne vrijedi ni pričati jer se nakupilo toga dosta od tamo neke sredine 80-tih.
:kava: