Đuka u snijegu

[c0bra123]

U zadnje vrijeme osjećam sve veću grižnju savjesti... Pogotovo zbog igara koje "nikamo ne vode". Tipa Rocket League ili Fifa, uživam u tome, ali kad malo razmislim to mi je samo nešto čime ću protratiti vrijeme. I onda mislim da bi mi bilo korisnije da uzmem nešto pročitati ili da pogledam neki dokumentarac ili da odradim koju vježbu jer će mi leđa biti zahvalnija.

I kod mene isto stanje jer PESA igram. Nekad igram cijeli dan onda sutra razmišljam šta sam ja dobio u toj igri sve se ponavlja sve isto. Pa predahnem tjedan dana, onda opet pola dana potrošim i opet sutradan razmišljam što to igram i sve u krug. 

A nedavno sam bio postavio to pitanje u "Lajaonica/ Što vam se dogodilo danas? Što radite sada?" i Hrv4tin4 mi je dao dobar odg:


 

Nego, jeli vam se ikad dogodilo da vam se baš ništa neda igrat?? 

Ta rasprava je već odrađena u jednoj od raznih tema. I da, većina ljudi ima periode kada im se ne igra ništa pa se prebace na neku drugu aktivnost. Nakon nekog vremena se opet vrate na gaming.
To ti je normalna faza u životu. Ponekada se zasitiš, to te nakon nekog vremena prođe ili dođe neka nova, tebi zanimljiva, igra zbog koje se ponovno vraćaš na scenu.

[Pestilence]

Gubitak interesa bi mi se znao periodično dogodit. Znalo bi se dogodit da godinu dvije ne taknem nijednu igru, pa nakon tog perioda bi me uhvatilo da igram. I tad zaredam par igri, pa opet ništa par mjeseci. Sad više nije tako jer ne forsiram igranje. Igram umjereno ali kontinuiranije. Dakako više nemam živaca igrat sve što mi padne pod ruku kao kad sam bio mlađi nego ako uvidim da nakon nekog perioda igranja neće biti to to, prestanem igrat igru i tražim si drugu koja će me bolje zaokupirat.
Uz to, imam taj slični sindrom kao i ostali likovi ovdje s više igraćeg staža, a to je da "je sve već viđeno" i da je element iznenađenja, masovnog hypa i uranjenog svršavanja primjerice svim ovim najavama sa E3-a mizeran. Jes jes, ima tu potencijala za odlične igre, al ništa to nije neviđeno.

A opet, meni je došlo da igram igre a la Snatcher ili Phoenix Wright: Ace Attorney i baš si guštam. Uvijek ima igara koje će vratiti interes, samo treba nać. Barem u mom slučaju.

[level]

Meni je igranje sastavni dio života, što zbog posla kojim se bavim, a što iz ljubavi. Naravno, ne igram baš svaki dan, ali ne prođe neki duži period da ne igram. U takvim sam krugovima i društvu da netko uvijek nešto igra, krenu priče o igri, probudi se želja, krenemo. Dio odustane, ali dio nas i ostane. Pogotovo kod MP naslova gdje je igra ponekad u drugom planu, druženje i zajebancija prevladaju. Čak nas većina u to vrijeme i pije kavu doma pa eto. To je naš oblik druženja koji se već desetak godina veže uz video igre.

[Konkushion]

Ponekad te mogu motivirati neke skroz banalne stvari ako izgubiš volju za igranjem :-)
Ja sam se recimo preporodio otkad sam spojio laptop s HDMI kabelom na OGROMAN televizor, osjećaj igranja je sasvim drugačiji nego kad buljiš u neki manji monitor.

Ili recimo kupnja volana za racing igre me prikovala da ih sad igram svakodnevno dok bih prije igrao jednom ili dva puta tjedno...

[iris94]

Mene igre teško zadovolje. Baš moraju biti napravljene po mom ukusu. Evo sad čekam sale da bi kupio gothic 3. Igru staru nekih 9, 10 godina. Jebiga kad nema ništa bolje iz RPG žanra da se igra :/

[MrSkillzs]

Gubitak interesa mi nastane onda kada imam puno vremena pa ne znam šta ću prvo igrati što je vrlo rijetko haha.
Ali recimo dok traju predavanja imam osjećaj kao da mi nikada neće dosaditi i jedva čekam odigrat nešto.

[tryon]

Kod mene najveći razlog gubitka interesa za igre, u mom slučaju su moja ta neka zrelost ili strast prema tim igrama u smislu da se meni neka današnja igra nikad neće toliko dopasti kao što je neka prije 5 godina, kad nisam mogao više dočekati da izađe. Drugi jako bitan razlog je čovjek što više stari po tom nekom pravilu ima i više obaveza, što znači sve manje slobodnog vremena(iako ovo ne mora da bude istina, ali jeste u većini slučajeva). Ja sam se već nedavno izjasnio da trenutno ono što želim odigrati je Red Dead Redemption Remastered i potencijalni nastavak, South Park novi i COD4 Remastered. Znači eo sve sam ti rekao sa ovim Remastered izdanjima. To su igre stare 5 i više godina i u to doba sam se osjećao nekako najslobodniji i najkomotniji ako me razumiješ šta pokušajem reći. Ja ću uvijek pratiti situaciju u gaming industriji jer će me uvijek zanimati šta se novo dešava, ali teško me danas koja igra može osvojiti kao što su prije nekoliko godina redovno to radile, to je ta poenta. Jednostavno čovjek iskusniji postane i zna šta da očekuje od nekog proizvoda u ovom slučaju igre, a tako je mislim u životu u globalu ne samo u vezi igara.

  sve je rečeno.

[darijoman]

Sve u svemu mislim da su to neke normalne faze ili periodi u životu kad privremeno izgubiš interes za nečim pa tako i za gejmingom. Kod mene se zna desiti da zbog poslovnih aktivnosti jednostavno budem iscrpljen i onda nemam ni volje ni koncentracije za igranje a inače uvijek sam za gemplay kako solo tako i timski :)

[vectorinvicta]

Pozdrav,
onako, nostalgično, suza bi mi potekla dok ovo pišem. No ipak, moram se suočiti i pitati vas do čega je?

Od svoje 7 godine sam rasturao igre, nekada i 50tak na godinu u vrhuncu, kako sam stario nije se smanjivalo, ali ove godine sam osjetio rapidni pad u intresu za igre. Imam 27 godina, i znam da zvuči smiješno, ali igre su mi postale dječje. Dosadne. Na isti kalup. Samo milijuni linija koda. I teksture. Da ne počnem od stavljanja i forsanja sex scena u skoro svakoj igri, pa debakla sa pornićima prema Overwatchu i onom krajnjem sranju od lezbijke koja nas gleda sa covera te igre. Igre za koju sam zapalio 400 kn da bi je igro svega 2 sata i odustao. Jer to, to više nije to. Igrao sam i P&C avanture, ali ne, to više nije to. Jednostavno draže mi je poslušati glazbu ili neki mix od sat vremena i čitati po interentu, pogledati seriju/film, nego igrati igru. Bacio sam novac na barem 4 igre ove godine ukupno oko 1200 kn sam zapalio, a nisam ih niti odigrao. Kupio Xbox da bi prešao 4 igre, od kojih samo fallout 4 kao malo dužu igru. Ostalo više manje 5-10 sati te 3 igre. Toliko sam se zagrijao i za Nintendo Switch, kada vidim... ne... ne... to nije to. Ne zanima me. Gaming me ne zanima. Kupim ili skinem igru, počnem ju igrat i na 20-30-50-70% odustanem... Jer mi je bezveze. Što se to desilo? Znam da ljudi imaju strast koja gori cijeli život. Ljude koji u 40ima rasturaju kao nikada, a ja ovdje, sa 27 izgubio volju za igranjem. Prodajem Xbox, prodajem TV... Ostavljam samo laptop i mobitel. I to tu i tamo za koju casual slabiju igru, jer laptop je medijski i do 5k kn. Ne znam zašto sam postavio temu, ali ona suza nostalgije mi je ipak naredila da je stavim da vidim što se to dešava. Ne radim ni sada ko ni sa 12 godina, ali sada mi gaming nije stvar za trošenje slobodnog vremena. Razmišljam o braku, razmišljam o drugim, vrlo važnim meni za život stvarima. Radikalnim. Kompleksna je moja priča, ali možda baš zbog nje i što mi cilj nije više prijeći igru i staviti križić kod prijeđeno, već ostvariti brak, možda baš zato sam izgubio interes. Kao da sam "prerastao" igre. Doslovce to osjećam. Znam, ludo je! Ali sada kada vidim kada netko igra igru podsjeća me na dijete. A 40 godišnjak koji igra igre je za mene dijete isto. Možda sam postao pre ozbiljan. Znao sam komentirati na HCL-u. Veselio sam se vijestima i novostima i odjednom "flip" totalno gašenje sistema. Pretprošle godine sam prešao 5 velikih dosta srednjih i hrpu malih igara, prošle 2-3 velike, ponešto srednjih i ponešto malih. Ove godine sam prešao sam fallout izvan 10 sati da traje igra i 15 igara od 10 minuta do 8 sati igre. Slijedeće godine mislim da neću više ništa prijeći, ali se možda malo zajebavati u Football Manageru. Nemam više zadovoljstvo igranja igara. Samim time, biti će mi žao jer ću prestati pratiti HCL čini mi se, stisnuti unsubscribe i zamoliti admina da mi časno ukloni račun.

Nešto što me pratilo 20 godina... sada izumire. Kako? Zašto?

 

[Adam Jensen]

Napravi pauzu i vrati se za par godina jači nego ikad  . Nisam ni ja ništa odigrao već 2-3 mjeseca, nisam izgubio volju nego jednostavno imam malo slobodnog vremena a to malo što imam dajem prioritete nekim drugim stvarima ali morat ću se malo organizovat i nać mjesta za gaming, ionako mi se odveć nagomilalo obaveznog štiva za odigrat.

[Mademoiselle]

Da, složila bih se sa odgovorom iznad. Igre nisu nešto što možeš na silu, one su tu prvenstveno zabave radi, a nekima to naravno preraste u strast. Kad izgubiš volju, prestani na neko vrijeme...kraće, duže, nebitno. Sam ćeš osjetit potrebu da nešto zaigraš, pa se vrati. I meni se to dešavalo, pa čak i u ovom momentu (nisam ništa igrala nekih mjesec dana). Jednostavno nemam volje da uđem u igru. Najlakše izađem iz toga ako zaigram neku igru za koju sam sigurna da će  me zaraziti, a tako to obično i biva.
Mislim da se nijedan igrač ne može onako totalno izolirati od igara kad ti jednom to postane sastavni dio života, može napraviti pauzicu tu i tamo, ali se uvijek vrati...ako ništa barem onim naslovima koji su mu najdraži, pa opet osjetiš tu nostalgiju za igranjem. Ima dosta retro igrača koji još igraju starije igre, jer su po njima "kvalitetnije", a to je samo po sebi nova rasprava.

[Cole]

Neznam, čitam post i ne shvaćam uopće što si htio reći korisniče - vectorinvicta. Da te spasimo od mirovine u gamingu ili što? Pa normalno je da u životu dođe do bilokakvog zasićenja, pogotovo ako nešto što radiš na dnevnoj bazi se proteže na dugi niz godina, u tvom slučaju desetljeća dva. I sam kažeš da nemaš potrebu za igrama; odnosno da nemaš više zadovoljstvo igranja igara. Okej i što si ti to sada nama htio poručit? Kao da se opraštaš od nas forumaša, a imaš 4 posta na forumu. Frajeru, živi život. xD

[bojanum]

Neznam, čitam post i ne shvaćam uopće što si htio reći korisniče - vectorinvicta. Da te spasimo od mirovine u gamingu ili što? Pa normalno je da u životu dođe do bilokakvog zasićenja, pogotovo ako nešto što radiš na dnevnoj bazi se proteže na dugi niz godina, u tvom slučaju desetljeća dva. I sam kažeš da nemaš potrebu za igrama; odnosno da nemaš više zadovoljstvo igranja igara. Okej i što si ti to sada nama htio poručit? Kao da se opraštaš od nas forumaša, a imaš 4 posta na forumu. Frajeru, živi život. xD

Mislim da covjek nije napisao toliko dug post, otvorio dusu, iskreno se pozalio ljudima za koje smatra da su poput njega, da bi dobio odgovor poput tvojega. Mislim da sam u njegovoj kozi, tvoj odgovor bi me zatukao do kraja. Covjek trazi neku slamku spasa, neki savjet koji bi ga mozda opet privukao igranju, a dobije odgovor ravan onome, daj odj...koga briga za tvoje probleme....Ako sam krivo shvatio tvoj post, ja se zaista iskreno ispricavam i nije mi namjera bila nikoga (pogotovo tebe) uvrijediti.

[hrv4tin4]

Nije stvar toga. Cole mu je napisao dobar odgovor jer je lik otvorio temu (a tema već postoji) i to je tema koja je već nekoliko puta bila raspravljana na forumu. I sad on bez traženja slične ili u ovom slučaju ISTE teme otvara novu temu pobjedonosno u nadi da će sad svi komentirati i dat mu podršku ili nešto treće, a tema je već nebrojeno puta komentirana i raspravljana.


Ni meni se ne bi dalo nešto "normalno" odgovoriti kad vidim da se čovjek nije ni potrudio zaviriti u stare teme ili koristio tražilicu... Da je pretražio forum napisao bi u ovoj temi normalan post koji bi se nadovezao na druge i vidio kako i drugi ljudi slično razmišljaju i njihova iskustva. Jer gdje bi došli da sad svako otvara temu za sebe o istoj stvari i kada bi svi ponovno odgovarali na ista pitanja?!?

[Cole]

Ispada, gotovo kao problem da se čovijek želi ubit, pa je ovo zadnja šansa da ga spasimo od toga.