Pa po tome šta si ti napisa je gameing uništen od strane psihologije. Svi se sičamo onih super igrica, super momenata kad si sam nakon sati igranja riješia neku zagonetku, pobjedia bossa itd. A jel se sječaš kad je neka igra bila neigriva na tvom pc-u zbog katastrofalnih bugova, ili kad bi naručia igru preko kataloga, i onda ti dođe neko kompletno sranje koje nije ni zavridilo vode koju pustiš da ga odnese. Meni će zauvjek ostat u sječanju jedna od zadnjih kupovina preko telefona kad sam umisto PoP : Two Thrones dobia ovo
http://en.wikipedia.org/wiki/Two_Thrones. Svi se sičamo kako je prije bilo dobro, ali jako malo pamtimo kako je bilo loše. Jel se sičaš loadanja save-ova koje bi trajalo toliko da bi moga otič kupit burek, vratit se, pa sam ispeč burek. I onda skužiš da je to krivi save. Jel se sičaš kad bi ti kupovanje neke jedinice (fcking ogre u Heroes 2
) crashalo game. Jel se sičaš kad bi pozva ljude na Mario Party, i onda ti igra taj dan nije radila, pa ispadneš papak pred svima.
Naravno bilo je dobrih stvari, ima i tu tona nostalgije koja će ostat vječno u srcu. Ja se sičan kad san prvi put proša Rockman-a na hard sa Zero-om, prvi put kad san doša do Diabla ( i još 100-njak smrti dok ga nisan napokon pobjedia
), onaj osječaj kad sa Rusima u Red Alertu 2 preuzmeš Eiffelov toranj, i misiju koja je do tad bila teška i zahtjevala razmišljanje završiš nasumičnim prženjem svega šta se miče. Malo je ljudi koji će zaboravit svoj prvi Starcraft party (doduše nije ih puno ni to doživilo, papci), i svoj loss koji otvara oči na istom LAN-u
Ali to je ipak samo nostalgija, i danas dolaze igre koji te prikuju za stolicu do ranog jutra, i dalje ima boss-ova od kojih čupaš kosu i sutra ujutro krvavih očiju budiš se sat ranije da prije posla/faksa provaš još jedanput, i dalje ima nevjerojatnih skupova na kojima će te neko potpuno zgazit. To šta smo svi stariji par godina i više nemožemo sa istim žarom igrat ne utječe na kvalitetu igara, utječe na naš pogled na kvalitetu igara.
