HCL.HR

Kupujem a ne igram- koji mi je vrag?

  • 38 Odgovora
  • 25998 Hitova
Odg: Kupujem a ne igram- koji mi je vrag?
« Odgovori #30 : 13. Studeni, 2017., 12:22 »
Što mislite, koliko je dovoljno igrati neku igru, da čovjek kaže, dobro, isplatilo se kupiti! ??
Ja si kontam negdje 20-tak sati ako je baziran na sp, a 40+ ako je multiplayer. Što vi kažete?

Usput ja kad kupim neku igru odigram ju najmanje 20tak sati, jedino mi se sa quake champions dogodilo da sam odigro samo 7h. (govorim o kupnji igre koja je iznad 15-20 pa sve do 60 i više eura, ne ove koje sam pokupio po 1-2-3 eura).
« Zadnja izmjena: 13. Studeni, 2017., 12:25 JokeZ »

Odg: Kupujem a ne igram- koji mi je vrag?
« Odgovori #31 : 13. Studeni, 2017., 12:36 »
To su jednostavno normalne prolazne faze letargije u životu prema nekim stvarima

Nakon izvjesnog vremena ponovo se rodi iskra zainteresiranosti

Ovaj komentar je dost dobar komentar. (Nije sarkazam)

Odg: Kupujem a ne igram- koji mi je vrag?
« Odgovori #32 : 13. Studeni, 2017., 12:43 »
Teško je o tome pričati.
Npr indie igra od 20 kn, FTL: Faster then light pruža 2 sata igre.
Ali igra se prolazi više puta, da bi sve vidio i isprobao mora se utući stotinjak sati.
Ja osobno sam zaljubljen u igru, i žao mi je što nisam malo bolji u njoj da otključam apsolutno sve.

The WItcher3: GOTY, platio 30 eura, odigrao pun kufer sati, i sigurno ću preći 200 sati do kraja godine.

CoD:AW, platio 70 eura, odigrao 6 sati SP, 2 sata MP i stoji mi na polici.

Računica je jednostavna: Vrijednost= broj sati/cijena igre.

Odg: Kupujem a ne igram- koji mi je vrag?
« Odgovori #33 : 15. Studeni, 2017., 19:23 »
Ne može se o "isplativosti" (mislim da je potpuno pogrešno kroz taj pojam gledati igre) igre smisleno govoriti tim jednostavnim odnosom cijena/vrijeme igranja. Je li 150 sati dosadnog grindanja za 10 kuna isplativo? Je li 1 sat smislenog iskustva koje nam je ponudilo nešto novo i duboko za 100 kuna neisplativo? Uvijek se u ovaj govor mora uzeti u obzir tip iskustva koji igra pruža, to nije jednostavan omjer input novca - output vremena "zabave". Tu formulicu su izmislili oni koji hoće kvantitativno mjeriti igre, a to je nemoguće sa ičim što u sebi sadrži kategoriju smisla.

Tu je onda i dodatno pitanje što je doista zabava nekome i je li dotična osoba uopće sposobna kritički promotriti zabavlja li se kad provodi vrijeme u nekoj aktivnosti ili samo ispunjava svoj "time for entertainment". Pišem ovo na engleskom jer je očito cijeli ovaj način promatranja igara i krenuo od odjela za marketing i producenata određenih igara, te određenih youtubera, a sada svi to nekritički ponavljaju.
« Zadnja izmjena: 15. Studeni, 2017., 19:24 piydek »

*

9mlg9

  • Gost
Odg: Kupujem a ne igram- koji mi je vrag?
« Odgovori #34 : 16. Studeni, 2017., 21:14 »
Slažem se s tobom piy(z)dek, sati mogu, ali i ne moraju biti mjerilo zabave/vrijednosti. Smatram da mi ni Uncharted 3 (15-20 sati) ni Dragon Age Inquisition (70+ sati) nisu greške što se šopinga tiče. 2 različita principa igre, jako različite trajnosti, ali fenomenalna iskustva.

Odg: Kupujem a ne igram- koji mi je vrag?
« Odgovori #35 : 17. Studeni, 2017., 08:35 »
Yugo koral 45 - 1.500,00 kn = može pružati 500 000 km ili 20 godina vožnje.

Alfa Romeo Giulia - 585.200 kn = može pružati 500 000 km ili 20 godina vožnje.

Isplativost je relativna, nema tu mudrije, il uživaš u proizvodu, ili se patiš s njim, tj. uopće ga ne koristiš.

Odg: Kupujem a ne igram- koji mi je vrag?
« Odgovori #36 : 17. Studeni, 2017., 10:17 »
Slažem se s tobom piy(z)dek, sati mogu, ali i ne moraju biti mjerilo zabave/vrijednosti. Smatram da mi ni Uncharted 3 (15-20 sati) ni Dragon Age Inquisition (70+ sati) nisu greške što se šopinga tiče. 2 različita principa igre, jako različite trajnosti, ali fenomenalna iskustva.

Mislim da je jedan previd koji se dešava kad ljudi uvažavaju onu kvantitativnu input-output formulu (cijena-vrijeme igranja) taj da ona leži na pretpostavci da je igra=igra. Iako rabimo jednu riječ  ("igra"), mislim da je to medij koji je unutar sebe jako kvalitativno diferenciran. Kako i sam kažeš, različiti principi igre. Kako usporediti recimo igre poput Limbo, Skyrim, Counterstrike, Divinity: OS, Thimbleweed Park, Soma itd itd? Apsolutno nikako. Radi se o kvalitativno vrlo različitim iskustvima. Ako se radi o nečem što je neusporedivo, je li realno prevoditi te kvalitete na onu kvantitativnu formulu i onda pomoću nje uspoređivati? Naravno da nije. Upotreba te formule počiva na industrijskim i menadžerskim motivima da se upravlja stvarima, ali ona je besmislena za onoga tko igre gleda primarno kao igre (tj. kao specifične tipove iskustva), a ne proizvode na tržištu. Nažalost i ljubitelji igara sami postaju sve više zadojeni onakvim načinom razmišljanja jer nam se taj pogled sustavno prezentira i odgaja nas se u tom smjeru da razmišljamo kao "dobri konzumenti".

Odg: Kupujem a ne igram- koji mi je vrag?
« Odgovori #37 : 17. Studeni, 2017., 11:03 »
Jednostavnije rečeno, ljudi obično izmišljaju toplu vodu

Odg: Kupujem a ne igram- koji mi je vrag?
« Odgovori #38 : 30. Studeni, 2017., 00:45 »
Nekako imam osjećaj da su igre u 2017. godini samo došle i prošle u svega par dana. Na primjer, NFS: Payback, najnoviji nastavak svjetskog racing serijala, kada je izašao, jednostavno nije puno ljudi pričalo o tome kao 2015. godine, i trenutno je jednostavno nemoguće nać neki noviji članak o toj igri. Isto vrijedi za Shadow of War, igra je izašla i pitanje je igrali ju uopće itko trenutno? Ne kažem da se ne radi o milijunskim ciframa, ali to više nije to kao prije, kao što je bilo 2014. kada je izašao prvi nastavak. Moguće su tri stvari:

-Ili sam ja u krivu jer ne koristim više uopće društvene mreže, a tamo ljudi dosta dijele i govore o tome.
-Ili su nastavci igara počeli bit sve veća sranja, i ljude jednostavno nije briga.
-Ili su gaming scenu zauzele neke druge igre kao što su PUBG i Fortnine???

 

Sitemap 1 2 3 4 5 6 7 8 9