HCL.hr forum
Gaming => Gaming kultura => Autor teme: baDarmageddoN - 03. Veljača, 2016., 22:00
-
Bok, ekipa. Evo da napišem nešto o temi koju ću sada započeti (ispričavam se ako slična postoji).
Što mislim pod ovim naslovom?
Ja sam definitivno igrač koji treba prije svega dobru kampanju u igri no što to uopće znači- dobra kampanja u novije vrijeme?
Da, sada igre postaju sve više otvorenije i pružaju nam više mogućnosti i da radimo sve što nam padne na pamet ali
opet mi se čini da baš i nije tako. Ne znam kako vi ali mene dugo nije dirnula sama radnja u igri kao što je to bila ona misija
sa zrakoplovne luke iz MW2 ili misija kada shvatiš što si učinio na SpecOps The line. Nije to samo u FPSovima, ima primjera i u starim
RPGovima kao Fable-ov početak kada vidiš s kojim ciljem se boriš kroz igru ili kraj RDRa i neki dijelovi Metroa koji iznenade
kada te igra navodi na krivi put. Zašto nas više igre ne navode na krivi put toliko? Istina da je COD AW pokušao nešto takvo ali
to je toliko očito da nije vrijedno spomena. Zašto imam dojam da su likovi poput Trevora iz GTA V ili Vaas-a iz FC3 došli
u prvi plan zbog svoje preočite zloće a nema više tamnijih likova poput "Illusive man-a" iz ME serijala ili jednako pamtljivog
ali naravno likova suprotne naravi poput Cpt. Pricea iz COD serijala? Svaka čast nekim likovima iz nekih novijih igara
ali sve likove koje ja pamtim su iz nekih starijih serijala.
Također nema više povezivanja sa likovima kao nekada osim u rijetkim igrama gdje se stvarno čovjek osjeti loše, sretno,
tužno i uzbuđeno kada se tvojem liku nešto dogodi bilo da ga kontroliraš ili ne. Ima nekih emocija u igrama ali nekako mi je to više
ovisnost o glazbenoj podlozi ili samoj atmosferi igre, možda u nekim igrama njihov artistički dio ali nije do likova.
Nekako imam dojam da ili ja postajem sve "tuplji" na te stvari ili možda jedna igra svaku godinu- dvije napravi neku emocionalnu
povezanost sa nekim likom. Ne u smislu da kao klinci volim (jer ne volim) kada Trevor radi tipične seljačke gluposti nego da
imaš volje igrati igru da nekoga ili nešto spasiš, da osjetiš kada nekoga žrtvuješ i da ti ponekad nije lako donijeti odluku o tome.
Naravno, ima tu dobrih likova koji su kao junaci poput Nathana Drakea, Lare i inih ali meni je to daleko ispod
dubine koju ima jedan Shepard iz ME serijala na primjer.
Da vas pitam opet, da li je to samo neki moj osjećaj da toga manjka u današnjim igrama ili sam ja stvarno otupio u vezi toga?
Mislim, ne pitam bez veze jer sam krenuo u novu godinu u nekom Retro modu gdje igram neke 10+ godina stare igre i ne mogu se
oteti dojmu da su mi njihove kampanje i likovi iz neobjašnjivih razloga važniji od ovih novih.
-
Nema tu prevelike mudrolije... sve oko nas se ubrzava, postaje hladno i bezlično.
Pogledaj novine, filmove, muziku... sve je u biti isto, tu i tamo iskoči nešto dobro i kvalitetno, ali ljudi nemaju vremena, volje i živaca da se sa tim zamaraju i onda jednostavno posegnu za nečim prostim i na taj načim utaže svoju žeđ za kulturnim sadržajem.
A čija kvaliteta neumitno opada iz godine u godinu.
Prije 20 godina, većina ljudi bi gadljivo okrenula glavu na stvari koje danas iskaču valjda i iz paštete.
-
@baDarmageddoN
odrastaš, ništa drugo. soz, najgore je, znam. ;____;
-
A i ja sam mislio da je tak, al onda sam odigrao Valiant Hearts i ne znam, dotakla me igra. Specs Ops isto, dosta sam je kasno zaigrao, prošle godine, i interesantna mi je bila. Al jebiga, masovni konzumerizam prevladava, FIFA i COD su interesantniji klincima od This War of Mine i dok je tako i dalje će se masovno štancat takve igre.
-
pa ne želim reći da je GOTOVO i da više nikad neće doživjeti super igre, priče, stvari i nez.
ali definitivno će biti manje toga i neće biti tako često.
ili misliš da je sasvim slučajno da je on (koji je vjerojatno prilično mlad) kao dobre primjere nabrojao igre koje su izišle u posljednjih cca pet godina?
-
Da, tu se apsolutno slažem s tobom.
-
@baDarmageddoN
Igraj Life is strange. Eto ti nešto svježe i pomalo drugačije.
-
@baDarmageddoN
Igraj Life is strange. Eto ti nešto svježe i pomalo drugačije.
Dobra preporuka, igra jako emotivna i + dobra priča! :thumbs:
-
Ne bih se složio da je baš takva suša kvalitetnih prića i likova. Dobro je tu metalni napisao, to je jednostavno nuspojava ogromne industrije.
AAA naslovi danas moraju zadovoljiti toliki broj kriterija izglasanih od strane raznih odbora/institucija da sve postaje plastično htjeli mi to ili ne.
Ja sam si prebacio AAA naslove na multiplayer only pošto oni imaju redovito stabilnu infrastrukturu i podršku, a za gušt perem po Indie studijima.
Iako ni Indie više nije ono što je bio prije 10g... to su bili mali sakati studiji koji su radili 2d/pixelgraph pizdarije a danas i oni rade na višemilijunskim projektima.
Na pameti su mi trenutno Bastion, Tranzistor, Ori, The Order 1886 (vrbujte me), Pillars of Eternity, Journey...
Kako sam negdje bio procitao:
"To što smo prestali u srednjoj slušat glazbu ne znaci da više nema dobrih bendova" \:D/
-
The Order 1886 (vrbujte me)
:hihi:
-
ili misliš da je sasvim slučajno da je on (koji je vjerojatno prilično mlad) kao dobre primjere nabrojao igre koje su izišle u posljednjih cca pet godina?
Nabrojio sam tu neke primjere iz par zadnjih godina koji su me iznenadili među morem odigranih igara.
Neki dijelovi tih igara su me naveli na mišljenje, SpecOps me se jako dojmio jer u TPSu nisam očekivao takvu "odgovornost" mene kao igrača.
Life is Strange sam počeo igrati prije koji tjedan episode 1... Da, baš nešto što se isplati odigrati :D
@TheP, neke od tih igara sam odigrao. Bastion i Tranzistor nisam. Journey je mila akustična umjetnost.
A Ori mi je najbolji platformer unazad ne znam koliko godina. Počne veselo i "djetinjasto" pa te skoro rasplače
nakon par minuta i to je takav dojam ostavilo na mene da tu igru neću zaboraviti tako brzo. Nagovorio sam sestru da
par minuta odigra tu igru i sa suzom u oku mi je rekla "Mrzim te". Genijalan osjećaj :D
Moram dodati, ovo je i jedan od najtežih platformera kojeg sam odigrao, skoro nema mane.
Ali slažem se. Dio je sigurno na meni jer sam već stariji gamer ali koji se vrag dešava sa 90% AAA naslova, igre koje bi trebale pružati
najviše bore se samo da imaju čim veće mape, eksplozije i da nam čim više hardver napinju. Mislim, nisam ja protiv toga ali
sadržaj i neka povezanost sa likom kojeg kontroliraš mi polagano nestaje.
Polažem nade u MassEffect i još neke igre da ne izgubim vjeru u te velike studije.
-
Ako igras AAA titlove rjetko ces kad dozivjet nesto stvarno novo i svjeze, ako netko ulozi u razvoj igre barem preko 3,4 milijuna dolara nece se bas kockat snecim scim nije siguran, ima iznimaka uvijek ali pravilo je bilo od pamtivjeka, pogledaj Quake 1, igra uopce nije imala neki storyline.
-
Ma sve je postalo bezlično tj. Manje vise isto. Čak i filmovi su postali takvi. Sad su odjednom pokušali sve stripove oživiti kao filmove ili serije pa i igrice koliko im je ponestalo ideja, naravno da postoji izuzetaka. A kao sto su kolege gore naveli AAA naslovi su većinom reciklaže uz pokoju novinu, a u tome najviše pati priča kao sto smo se do sada stotinu puta uvjerili.
Nezavisni developeri imaju super ideje samo sto u pravilu nemaju dovoljno resursa da to bude remek djelo (čast izuzecima). Dok se velikim izdavačima isplati izbacivati reciklirane igre jer one donesu zaradu zbog imena.
Ja se sve vise vraćam klasicima i starijim stvarima, imaju tu neku posebnu draž. Milijun puta sam se vratio Pokemonima, većinom starim igricama vjerojatno zbog sentimentalnosti, ali njima se vraćam zbog priča i toga sto uživam u njima.
Danas se prvo počne govoriti o grafici i čim ona ne zadovoljava neke visoke standarde igra većini pada u drugi plan. A to najviše potenciraju razni portali za recenzije igara. ( pritom ne mislim na HCL jer oni nakraju od ostalih daju vise manje objektivne ocjene sa kojima se slažem u odstupanju od +/- 5% ) Takvi portali sve mi se vise čini rade po principu koliko mi platiš tolika će biti ocjena.
-
Pa da ali koji je danas smisao postojanja AAA igara osim prodaja grafike?
Mislim, hvala Bogu što imamo indie igre ali nije to rješenje. Toliko se priča o piratizaciji ali neke igre niti ne vrijedi
piratizirati jer jednostavno nisu dobre iz razloga što pružaju samo kratkotrajnu zabavu za što bi i demo ili beta bila dovoljna
a žalosno je to što sam u zadnjoj godini mnogo igara odigrao samo u beti jer nisam vidio neki potencijal
za mogući sadržaj kad ta igra izađe. Ta dva-tri dana su mi bila dovoljna da napravim sve što bi napravio i u igri koju
bih potencijalno platio 60$.
Mislim, hvala Bogu na povremenim igrama koje neočekivano stupe na scenu i što postoje dobre stare igre koje
čovjek može svakih par godina lijepo i sa guštom odigrati ponovo. Baš sam krenuo na SNES emulacije, COD 2, 4, NFS U2,
SpellForce, Shift, MassEffect i tako te neke "starije" igre redom da se prisjetim kako je to dok završiš igru sa voljom
i kada 15 minuta igranja na kraju ispadne par sati i izmjena dan-noć :D
-
danas je tesko dobiti kalitetnu single player igru jer se vecina kompanija fokusira na mutliplayer komponente.....ali evo recimo Telltale radi odlicne price sa svojim igrama, istina nemaju bas puno akcije ili inovacije, ali je zabavno igrati dok traje :)
-
zadnje sto mi je imalo oke pricu, tj jako dobru pricu je Life is Strange, bas napeto do 4. epizode, rise of the tomb raider mi je ok po pitanju price
-
Igre su postale (po meni) previše predvidljive, umjesto da me neka određena situacija iznenadi, ja pomislim e znao sam (npr.) da će "Glavni pozitivac" postati negativac, ili znao sam da će ovaj tip posegnuti najedanput za pištoljom i pokušati me ubiti a ja ču se nekom game play čarolijom izvući živu glavu. Mislim igre su postale pokidane ili bolje reći lako se daju "pokidati", baš kao i naša tehnologija kojom se služimo kupiš nešto i bojiš se da če se pokidati brzo jer je napravljeno nekvalitetno, tako je i sa igrama nemožeš ti meni napravit igru nabrzaka i reči evo imamo igru bit će dobra ma super će bit, a na kraju bude sve samo ne to (to ciljam na one igre koje se prave po uzoru na neki film i koje MORAJU izaći kad i film i ne budu najbolje igre koje možeš igrati). Hoću reći nema više inspiracije, strasti (da mislim da je potrebno i toga) naravno i ljubavi za pravljenje igre, nego sve se uglavnom nabaca na brzinu samo nek se proda, a kad prodaja podbaci onda sigurno budu ljuti ili razočarani...
-
Problem je "malo siri ili slikovitije receno dublji". Danas firme vode ekonomisti, bavile se one uzgojem kupusa, proizvodnjom cementa ili video-igara. Kako to onda izgleda? Po profesiji sam scenarist (za TV) pa pricam iskustva s ovog naseg jadnog i kukavnog trzista, ali vjerujem da isti principi vladaju i globalno. Klijent narucuje novu seriju. I sto hoce? Ne zna tocno, ali u zadnjoj mu je funkcionirao krim-elemet, u onoj prije toga je bas bila super ljubavna prica, a imali su i onu jednu gdje je pjevanje bilo genijalno. E, i usput, istrazivanje je pokazalo da bi ljudi i humor jer im je pun kufer "ove teske situacije". Onda se ti kao scenarist nadjes pred zadatkom da napises humoristicni ljubavno-kriminalisticki mjuzikl. Tesko ce ti itko (u privatnom sektoru) dat pare da razvijes neku svoju pricu, s likovima koje poznajes, uz koje si ti vezan pa ce se samim tim povezat i gledatelj. U ovom slucaju - gamer. Ukratko, netko tko ulaze lovu u pravilu vise vjeruje istrazivanju trzista nego kreativcu sklonom riziku. Zato na vecini blockbustera covjek vise ne zna redatelja. (Naravno, osim u slucaju brace Cohen, Tarantina i jos par imena koji svojim imenom garantiraju publiku.) To je obicno neki zanatlija koji snimi ono sto mu producent kaze.
-
Problem priče današnjih igara je to što u skoro svakoj je dobri lik posta loš ili obrnuto,stalno se koriste mehanike tipa izvukao se za dlaku i situacije iz koje ni jedan superheroj ne bi(npr. COD ghosts kad pri kraju igre preživite udar nuklearke). Također dosadi pridonosi poanvljanje svega navedenog. Previše se ide u budućnost a nekad u prošlost. Igre bi također trebale imati neki drugi setting i tematiku jer većina ih zuzima Hladni rat u Rusiji,invazije na SAD ili previše u budućnost, a fale nove igre temtike I. svj. rata koje nisu povezane s rovovskim ratovanjem i bojnim otrovima i II. svj. rata u kojima nisu samo Rusi, Nijemci i Amerikanci ko da je to bio rat samo te tri države, to je svjetski rat on obuhvaća sve zemlje svijetea i sva bojišta a ne samo pad Berlina,bitku za Staljingrad i Dan D. Igrama fali zanimjivosti u SP i MP kampanjama jer većina današnih igara ima jako kratak SP,a MP je većinm dosadan. Forsira se stalan izlazak novg dijela igre svake godine pa priče postaju plitke a gameplay sve dosadniji jer smo sve iskusili u prijašnjim nastavcima :( :tired:. Igrama se treba dodati mogućnost da biramo što će mo kome reći ili učiniti (Until dawn).
-
Problem je što svi danas žele zgrnuti novac što brže i jednostavnije, koga briga za sve ostalo :)
-
Jel se meni cini ili nitko nije spomenuo remek djelo Bioshock Infinite...sram vas bilo :wildboy:
-
zašto bi itko spominjao to govno lol B||
pogotovo u topiku o iznenađujućim likovima i kampanjama
-
Mogu li me iznenaditi? Hmm... u zadnjih par godina sam sve već vidio, tako da me baš i ne može iznenaditi.
-
zašto bi itko spominjao to govno lol B||
pogotovo u topiku o iznenađujućim likovima i kampanjama
Vidim da nisi odigrao igru.. lol
-
jesam. i trenutno mi ne pada na pamet baš niti jedan element igrine priče ili likova koji se pozitivno ističe u svijetu igara.
pogotovo ne u kontekstu same igre.
-
Pa i neznam baš,dosta je teško pitanje.
Slažem se da je u starijim igrama kampanja bila na daleko bolje razrađena i likovi su bili interesantniji.
Međutim ima i novijih igara sa brutalnim pričama (Wolfenstein The New Order,GTA V,Metro franšiza)...
Ali današnje igre su nekako previše "previdljive" ako se tako može izraziti.Čim se u neku igru zadubim par sati kraj mi je već jasan,
npr. ne želim sada spoilati ali u Wolfensteinu sam odmah nakon sat igranja znao kako će kraj izgledati čak sam ga i poslije igranja zamislio i više manje je takav i ispao.
Kada igram starije igre one su bije pune preokreta,dobri likovi su postajali loši i prevaranti kao u Mafiji:The City of Lost Heaven gdje me je kraj igre zaista iznenadio,kao i u San Andreas-u.Mislim da se današnje igre najviše fokusiraju na elemente grafike i animacija,ali zato popuštaju po priči,gameplayu te samoj igrivosti.
-
Meni je kompletan Bioshock čisto smeće. Žao mi je svake lipe koju sam platio za njega.
-
jesam. i trenutno mi ne pada na pamet baš niti jedan element igrine priče ili likova koji se pozitivno ističe u svijetu igara.
pogotovo ne u kontekstu same igre.
Ajde prosvijetli me. Koja igra je po tebi onda remek djelo kaj se tice price i likova?
Mislim, reci da je nesto smece jer se tebi nije dopalo je apsurdno. A de ne govorim o tome kako je bioshock infinite do sada najbolje izveo "escort" segment igre di se faking npc ne zabija u tebe i ne stoji ko tuka..
A ako ti je pak prica bezveze onda mozda nisi skontao bas, a to me nebi ni cudilo s obzirom na tvoj argument protiv igre..
-
Da... Bioshock serijal -> kako dolaze novi dijelovi sve mi je manje drag.
Mislim, likovi su interesantni i imaju neke jako dobre ideje ali jednostavno mi nije sjela ta igra, moram
joj opet dati šansu pa se to promjeni jer je nisam niti dugo igrao, znam da je nešto meni bolje došlo u vrijeme izlaska BIa!
I da, slažem se... Sve je postalo nekako predvidljivo što automatski znači dosadnije :D
Makar baš gledam po ovom forumu u raznim temama ima igara koje su meni definitivno najgori nastavci
u svojem serijalu dok je taj isti nastavak nekom drugom (pretpostavljam mlađem igraču) najbolji.
Igram sve žanrove koji postoje i desi se ponekad igra koja me barem na par sati obori s nogu tako da znam da nije problem,
barem u velikoj mjeri, samo u meni :P
-
@urbanfsk
koji moj argument? nisam ni izrekao niti jedan konkretan argument. nemoj mi stavljati riječi u usta lol.
potpuno mi je jasna priča bioshock infinitea. stvarno nije nešto preduboko i teško za shvatiti.
ali i dalje je govno zbog hrpe razloga.
ne znam koja igra je remek djelo po pitanju priče i likova. ni jedna koju sam igrao. B|
ali čak i prvi bioshock (dvojku nisam igrao) i system shock igre imaju puno bolje priče od infinitea.
al evo, onako s vrha glave, par igara s dobrom pričom/likovima - grim fandango, deus ex, silent hill 2, planescape torment, killer 7...
plus još sigurno desetci igara koje mi trenutno ne padaju na pamet. i milijun koje nisam ni igrao lol.
-
zašto bi itko spominjao to govno lol B||
pogotovo u topiku o iznenađujućim likovima i kampanjama
Pa na moju izjavu da mi je zao kaj nitko nije spomenuo bioshock infinite ja vidim tvoj argument u ovome, zar sam u krivu? lol
I da se razumijemo. Govorimo o igri koja je u moru i moru call of dutyja, battlefieldova i smeca napravila totalno suprotno. Pusti sad Grim Fandango i Silent Hill. To su naslovi iz drugog vremena. Problem je u tome kaj toga vise nema puno, al nemres rec da je bioshock govno jer za razliko od VEEEELIKE vecine ima odlicnu pricu, odlican voiceacting i vrhunski odradene likove. Zanemari pucanje i ostala sranja, govorimo izricito o storydriven elementu, a to malo igri danas nudi...
-
ali čak i u ovim potpuno besmislenim parametrima koje si ti postavio, ja tvrdim da nema odličnu priču i likove. pa onda mogu reći da je govno.
voice acting... ne znam, rendom. ništa bolji ili lošiji od nekog prosjeka u igrama.
-
ali čak i u ovim potpuno besmislenim parametrima koje si ti postavio, ja tvrdim da nema odličnu priču i likove. pa onda mogu reći da je govno.
voice acting... ne znam, rendom. ništa bolji ili lošiji od nekog prosjeka u igrama.
A gle, ima nas svakakvih i svatko ima svoje parametre za dobru igru. Moji su tebi mozda malo cudni al ja ti tu nemrem pomoc :D.
Isto tak i ti imas svoje parametre s kojima se ja mozda nebi slozio. Ljudi smo ne.. :)
Uglavnom, htio sam se nadovezati na voice acting. Djelomicno si u pravu ali s druge strane velika vecina igri danas nudi vrhunski voice acting zato kaj su prebjegli trendu zaposljavanja ljudi koji se actually time bave. I zato to zvuci prosjecno.
A ne ko prije kaj je frajer koji je teksturirao oruzija imao najbolji glas pa je on bio glavni "glumac". Karikiram ne. Al znas kaj hocu rec..
Danas se za to uzimaju ljudi koji dobro rade svoj posao i posebno ih se placa za to. Puno vise nego prije..
A Courtney Draper kaj je dala glas Elizabeth je napravila vrhunski posao. Pogledaj malo behind the scenes ak ce ti se dat, ima zanimljivih stvari..
-
zašto bi itko spominjao to govno lol B||
pogotovo u topiku o iznenađujućim likovima i kampanjama
Možda zato što ga je kampanja iznenadila?
A očito nije jedini jer rasprava među forumašima samo o igrinoj priči je zauzela preko 10 stranica ovdje na hcl forumu i još uvijek se nisu bili 100% usaglasili. Nezz ako to nije argument da je priča, ako ne dobra, onda barem iznenađujuća onda ne znam šta jest.
P.S: Slažem se jedino da likovi nisu ništa posebno
-
Ne znam za vas ali ja sam siguran da ove godine imamo barem dvije provjereno dobre igre sa jebenom atmosferom, pričom itd itd. To su Dark Souls i Deus Ex. Osim toga, za sve ostalo nemam interesovanje. Radije igram neke starije igre jer mi se smučilo sve novo. Poslije svih BF i COD igara opet se vračam dobrom starom Kanteru. Pored njega prašim Shogun 2 i Shadow of Mordor mada je ova zadnja igra malo očajna po priči no atmosfera i gameplay to nadopunjuju te je makar na nemesis sustavu inovativna.
-
Neka mladi i friški članovi shvate da je naš Ixy 30% trolera, 30% frika, 30% filozofa, 10% objektivnog gejmera. :hihi:
Onak fantastično mi je kako uletiš ekipi ta igra je govno! Još više se čudim moderatoru svih moderatora Hrvatini. :hiha2:
Ajmo igre ne nazivat govnima nego istaknut što mi se ne sviđa kod igre te na taj način svoje argumente prezentirat na nepokolebljiv način. :hiha:
-
Jedva sam se natjerao završiti prvi dio igre, al ono stvarno jedva. Uopće mi se ne sviđa niti napucavanje niti one magije. Cijeli svijet mi nije legao. Dvojku sam odigrao 2h i brzo izbrisao s diska.
Trojku sam igrao cca 5h i u početku je bila zanimljiva, no kasnije me počela smarat. OK. priča je solidna i ona cura koja je zaključana u nekom dvorcu (ko da čitam zlatokosu, sam kaj je ova crna).
Zaista ništa posebno. Od sličnih igara puno bolje mi je legao Dishonored koji mi je genijalan i pričom i likovima i gaming mehanikom. Tako da mi je Bioshock zaista komatozan naspram te igre...
-
Neka mladi i friški članovi shvate da je naš Ixy 30% trolera, 30% frika, 30% filozofa, 10% objektivnog gejmera. :hihi:
Onak fantastično mi je kako uletiš ekipi ta igra je govno! Još više se čudim moderatoru svih moderatora Hrvatini. :hiha2:
Ajmo igre ne nazivat govnima nego istaknut što mi se ne sviđa kod igre te na taj način svoje argumente prezentirat na nepokolebljiv način. :hiha:
da, jamačno ću pisati post od tri kilometra da bi mi frajer onda napisao jedan red tipa "haha a dobro, svatko ima svoje mišljenje, svi smo drugačiji :D"
plus o infiniteu govorim isto mišljenje otkad sam ga odigrao plus pisao sam već ponešto o tome zašto mislim da je govno u narativnom smislu.
ne vidim zašto je njegovo neargumentirano prozivanje igre remek djelom skroz okej, ali moje neargumentirano prozivanje igre govnom nikako nije.
njemu se ne sviđa igra?! OMFG MODERATORI GDJE STE ZAŠTO NE RADITE SVOJ POSAO!?!?!?!?
-
Bioshock kec i dvojka su mi ok,dobra prica,zanimljivi likovi Rapture je ludilo.Big daddy seme su mi dobro uradili zanimljivo se rokat s njima al samo napucavanje je katastrofa,krecem se ko tenk,jedva ciljam,po tom pitanju uzas al opet prica dobra da dotjeram igru do kraja.Infinite je te elemente ispravio,bolja oruzja,napucavanje vrhunsko,neprijatelji raznoliki i zanimljivi,sky hook mehanika vrhunska.Svijet je prekrasan,Elizabeth mi je dobar lik,nekako mi je kroz cijelu igru nje bilo zao.Ponasa se ko dijete,prejaka mi je scena kad na onoj plazi ode plesat sa onim likovima na molu,njena prica o New Yorku...Al prica je teska za pohvatat,i neke stvari nisam bas najbolje skontao kao zasto su oni stupili u kontakt s Rapturom i jos neke stvati al nebitno igra je dobra i daleko od sranja.Al bitno je da su serijal osvjezili necim novim i nismo opet dobili nekakve mracne hodnike nego prekrasne vece otvorenije nivoe.A za ovu temu je bitno da je definitivno drugacija od ostatka fps iako sve igre od ekipe koja je nekad radila u looking glass studios a kasnije rasula na sve strane imaju zajednickim elemenata i vidi se da je ista ekipa radila te naslove,thief,bioshock,dishonored.
-
Pitanje je što je referenta točka u povijesti video igara. Grim Fandango, Baldur's Gate i slični stariji naslovi imali su vrhunske priče. Problem je što se melju AAA naslovi u beskraj dokle god oni generiraju pare. Danas je dobar dio tih naslova 4., 5., 6. nastavak neke priče, koja je u prvom nastavku možda i njih nekoliko bila dobra ili odlična. Onaj tko traži priču naći će igru za sebe, samo je sve sad bombardirano s masu igara i teže je pronaći kada se traži nešto specifično. Neke priče su se pretvorile u universe i svjetove. To je full širok problem od toga što i mi odrastamo s tim igrama, i dolazi do zasićenja nekih oblika priča, da su zahtjevi industrije drugačiji, danas multiplayer igra puno veću ulogu neko što je to bilo prije, samim time priča ne mora biti u prvom planu. Toliko je neodigranih igara koje imaju puno za reći samo eto, ne izgledaju prekrasno pa nikad nisu došle u prvi plan. Malo istražiti i bit će to super. Vratit će se i kampanje i lore u prvi plan sigurno, Firewatch je imao odličnu priču, pogledao sam stream u 4h i bio oduševljen. Samo što je u tom slučaju bilo dovoljno pogledat igru, zato je nikad neću zaigrat.
-
@ixy
Dobro, bilo bi samo zgodno da ponoviš malo i u ovoj temi zašto misliš da je Infinite baš toliko loš u narativnom smislu, nisu svi čitali te stare postove. Jer onako - razvlačiš raspravu o esencijalno ničemu već par postova jer svi samo čekaju da objasniš što to točno ne valja s igrom.
Zaista ništa posebno. Od sličnih igara puno bolje mi je legao Dishonored koji mi je genijalan i pričom i likovima i gaming mehanikom. Tako da mi je Bioshock zaista komatozan naspram te igre...
Ja bi se složio da je Infinite bio solidan kao igra općenito, meni ponajviše zbog scenografije, ali da - ništa previše posebno. Po pitanju priče barem me držao zainteresiranim do kraja, samo sam dobio dojam da je sve to na kraju malo previše pretenciozno prezentireano i nepotrebno zbunjujuće.
Ali Dishonored ej - ne znam kako se to nastavlja poslije dva sata koliko sam u igru dosad uložio, ali nedavno sam pokrenuo to po prvi put i dobio dojam da je priča komično loše napisana i prezentirana... nadam se da dobije neki zanimljiviji twist kasnije, da se prezentacija priče malo uozbilji, ali te linije dijaloga koje sam čuo pri početku igre... ma k'oda se dijete igralo pisanja po prvi put :(
Kao da svakom linijom teksta igra nehotice razbija četvrti zid jer svaka linija dijaloga bez ikakvog skrivanja ili misterije toliko izravno govori igraču što se događa i opisuje karakter nekih likova, da je to strašno. Koda Štrumfove gledam, gdje likovi doslovno imaju ime tipa Mrgud da ti ne bi slučajno promaknulo da se on mršti cijelo vrijeme.
Možda najbolji primjer toga je sam početak - čim dođeš na prvi level svi oko tebe se odmah trude unostit ti se u facu i objasniti ti koliko si važan, cijenjen, kako te carica voli... samo dolaze likovi pred ekran i pune te informacijama da saznaš osnove o glavnom liku s kojim igraš. Kao da je Corva udarila amnezija. Da je Corvo lik u Štrumfovima, zvali ga Cijenjeni, pa malo kasnije Prevareni... i imam neki osjećaj da bi ga na kraju igre opet zvali Cijenjeni.
-
:hihi:
-
Dobro, to je tvoje mišljenje.
Meni je pak Bioshock isprazan i smješan u gameplayu koji mi je uber dosadan, dok Dshonored ima barem stealtha i šuljanja i itd.
Isto tako ja mogu reći da mi je retardirano u Bioshocku što lik ulazi ko kreten u neke male sobice sa stolcem i ruučkom u sredini. Tamo ih stsine pa ga malo odvede u morske dubine, a u 3. ga odvede u grad Letećih medvjedića koji žive na oblacima, a neprijatelje je sama smišljala Vriskica i njezin ujak Ledeni...
Svatko ima svoje mišljenje i meni ta igra smrdi i žao mi je svake lipe koju sam dao za nju. Meni je ta igra smješna i nema mi smisla, dok mi neke druge igre imaju vrlo dobru priču poput Mass Effecta, Alan Wakea i itd.
-
Ma Dishonored mi je zapravo dosta dobar, ali čisto zbog gameplaya ili preciznije - zbog sustava kretanja uokolo. Leveli su dobro dizajnirani kao igralište na kojem igrač može na kreativne načine iskoristiti te mehanike kretanja - to mi se lajk totalno. A priča bi mogla biti okej, da nije tako banalno prezentirana... doduše, to govorim nakon dva sata igranja, ali tijekom svog tog perioda je filing ostao isti pa sumnjam da će se do kraja promijeniti.
-
Dishonord mi je 10 puta bolji. Tu je taj dobar gameplay, osjećaj stealtha. Igra je zapravo i namjenjena za stealth pristup jer ne možeš pobjediti 10 stražara odjednom kada te napdanu.
Isto tako na svim glavnim misijama imaš dosta side ops sadržaja, nekoliko načina kako ubiti metu (trovanje, štakori, direktno) možeš spasiti neke likove u igri ili ih ubiti.
Imaš popriličnu slobodu koju Bioshock uopće ne nudi.
-
Meni je kompletan Bioshock čisto smeće. Žao mi je svake lipe koju sam platio za njega.
Nadam se da to ne misliš i za Rapture tj Bioshock 1 i 2
Jbt to su fakat dobre igre, ne ono nekakva remek djela al dobre igre
Zkj smeće ? :(
EDIT: To su dobre FPS igre, ne i dobre igre :hiha:
-
EDIT: To su dobre FPS igre, ne i dobre igre :hiha:
E pa ja ne podnosim baš dobro FPS igre, možda zato... :hiha:
-
Problem je "malo siri ili slikovitije receno dublji". Danas firme vode ekonomisti, bavile se one uzgojem kupusa, proizvodnjom cementa ili video-igara. Kako to onda izgleda? Po profesiji sam scenarist (za TV) pa pricam iskustva s ovog naseg jadnog i kukavnog trzista, ali vjerujem da isti principi vladaju i globalno. Klijent narucuje novu seriju. I sto hoce? Ne zna tocno, ali u zadnjoj mu je funkcionirao krim-elemet, u onoj prije toga je bas bila super ljubavna prica, a imali su i onu jednu gdje je pjevanje bilo genijalno. E, i usput, istrazivanje je pokazalo da bi ljudi i humor jer im je pun kufer "ove teske situacije". Onda se ti kao scenarist nadjes pred zadatkom da napises humoristicni ljubavno-kriminalisticki mjuzikl. Tesko ce ti itko (u privatnom sektoru) dat pare da razvijes neku svoju pricu, s likovima koje poznajes, uz koje si ti vezan pa ce se samim tim povezat i gledatelj. U ovom slucaju - gamer. Ukratko, netko tko ulaze lovu u pravilu vise vjeruje istrazivanju trzista nego kreativcu sklonom riziku. Zato na vecini blockbustera covjek vise ne zna redatelja. (Naravno, osim u slucaju brace Cohen, Tarantina i jos par imena koji svojim imenom garantiraju publiku.) To je obicno neki zanatlija koji snimi ono sto mu producent kaze.
Je, i globalno je tako.
U "production chain-u" ja sam odmah poslije tebe, di kao storyboard artist moram nacrtati ono što mi scenarista napiše po zahtjevu klijenta.
Znači, strašno kakve sve bedastoće ljudi hoće i koliko one budu kontradiktorne zanatu, logici i na kraju kvaliteti samog proizvoda.
:bonk:
-
Još jedan problem današnje gaming industrije je prevelika posvećenost grafici na čemu će bolje izgledati (ti mi ljudi što se prepiru jel bolji PC,PS4 ili Xbox One a svi od navedenih imaju svoje mane i prednosti iskreno idu na k****) jer oni nisu gameri nego fanboy-i, pravog gamera će igra privuć pričom a ne vrhunskom 4K 120fps grafikom. Je da je divno i krasno kad je igra optimizirana i ima predivnu grafiku ali čovječe ako ti je priča smeće radije poradi na priči ne na grafici. To najviše šteri SP Fps naslovim jer ima je grafika odlična a već napamet znaš iza kojeg je kuta neprijatelj i od kuda metak dolazi a na starijim igrama si mora dobro promislit di ćeš rushat da te ne razrešetaju a na današnjim igrama samo rushas ko rambo i sve ih pobiješ (nije baš tako velikih razmjera ali shvtit će te što sam želio naglasiti).
-
Ako sam gamer igra će me privući iz bilo kojeg razloga, a ne samo zato što je "dobra priča" ili "brutalna grafika". Najigranije igre na svijetu su MP, bez nekakve priče i bez brutalne grafike.
-
Meni je kompletan Bioshock čisto smeće. Žao mi je svake lipe koju sam platio za njega.
EDIT: To su dobre FPS igre, ne i dobre igre :hiha:
:approve
Jedna od rijetkih igara u kojima sam se baš morao natjerati da ju završim, i to zbog sveopćeg neutemeljenog hajpa koji je tada vladao internetima... A i napucavanje nije baš tak dobro pošto imaš osjećaj da pucaš iz ovog (http://www.gunseekers.co.uk/images/photos/2014/02/06/2d26qs6ds9.jpg).
-
Dakako da mogu iznenaditi. Pogotovo igrajući Witchera 3.