Đuka u snijegu

[Pajko]

Koji overdeath, ja sam napiso to.   :tired:

Ispričavam se.

Ma nema veze!

[kveki]

I have an idea.A da pisemo vamo recenzije igara koje su izgubljene u ovom padu servera pa najbolje neka HCL stavi na sajt ?...Mslm community pomaze vraiti staru slavu 

Sam me zanima kaj velite na to ?
Sry na offtopicu 

[Razer 911]

Meni se cini dobra ideja,ali jedino ko je za takvo nesto sposoban je po meni Cole i Pajko.Daju najvise truda.A i najvise su recenzija napisali.

Bez uvrede ostali  

[Pajko]

Back to the Future: The Game Episode 2: Get Tannen! (PC, Mac, iPad, PS3)




  Nakon prve epizode BttFa, Telltale je nakon mjesec dana na tržište izbacio drugu episodu od pet njih koje sadrži BttF: The Game. 



Već je u početku Telltale naišao na pozitivne kritike fanova, ali i općenito svih gamera. Naravno, prva epizoda bila je spori i lagani uvod, no u drugoj epizodi su puno teže, ali i dalje logične mozgalice.

Radnja druge epizode počinje nestajanjem našeg glavnog lika, Martya McFlya. Na nama je da otkrimo zašto počinje nestajati, i ispraviti događaje koji su to uzročili. Kao što sam naslov epizode kaže, morat ćemo uloviti i Irvinga "Kid" Tannena, mafijaškog bossa i glavnu facu u Hill Valleyu. Radnja se, uglavnom događa u Hill Valleyu, 1931. dva mjeseca nakon prve epiozde, ali ćete se u jednom momentu vratiti u 80e. Taj prijelaz daje svježinu igri i novi grafički stil.



Grafika je ostala nepromijenjena, isti stil kao i u prvoj epizodi. Glazba također, i dalje se čuje onaj prepoznatljivi soundtrack. Igrina dužina je veća za oko sat-dva, a glavolomke koje ćete rješavati su teže od prvog dijela, te tako igri daju određenu težinu i izazovnost. Dijalozi su nešto češći, ali opet ne predugi i naporni.


U igri će neizmjerno uživati fanovi filmske tilogije, nešto manje PnC fanovi, al kome se ne sviđa nitko ga ne tjera.

Ocjena: 82

+ teže glavolomke
+ zanimljivija priča
+ humor
-  loše kontrole
- i dalje kratko

Back to the Future: The Game Episode 3 Citizen Brown (PC, MAC, iPad, PS3)

Uskoro nam se bliži zadnja epizoda Telltalovog epizodnog Back to the Futurea, pa evo vam malo boljeg uvida u epizodu tri.



Radnja se, normalno, nastavlja na prošlu epizodu, a zaplet pri samom kraju priče (bez spoilera), utječe na ovu epizodu. Marty sam dospijeva u alternativnu 1985. i to onu u kojoj, pogodili ste stvari nisu kakve bi trebale biti. To se ponajprije najviše tiče Doca Browna, koji više nije onako luckast, već proćelav, namrknut i stanovnicima Hill Valleya pere mozgove. Svi događaji u igri su upravo zbog te promjene pri samom kraju druge epizode, a da to ispravite trebat ćete uvjeriti Browna u mnogo toga. Promjene su takve i da će alternativni Marty biti sasvim drugačiji u 1985. (alternativnoj), njegovi roditelji će biti drukčiji, i svi koje je poznavao u stvarnoj 1985. više neće biti prepoznatljivi. Biffu će biti slabo pri pomisli na pivo, naježit će se kada Marty opsuje, a sve to zahvaljujući Edni. Zašto, pa, to saznajte sami.



Priča je, kao i u dosadašnjim epizodama, perfektna, s mnogo zanimljivih raspleta i likova. Također, neizostavni su i luckasti dijalozi i šarm kako igre, tako i franšize. Point n click i nije tako odličan. Unaprijeđen je u odnosu na prošle epizode, ali je opet - mlak. Klasično istraživanje i prikupljivanje itema te proučavanje istih je nepromijenjeno, ali ćete npr. sudjelovati u rock obračunu koji je u biti jedino osvježenje u odnosu na Get Tannen! epizodu. Zvuk je standardno odličan, glasovi lika fantastični, a pozadniska glazba i dalje kultna.



Ova epizoda je mrvicu teža od prošle dvije, samim time i duža te će vam trajati oko 4-5 sata. I opet je na kraju ove epizode zanimljiv zaplet, ali ne mogu se oteti dojmu da jedino sjajna priča drži Back to the Future: The Game među dobrim igarama.

Ocjena: 74

+ vrhunska priča
+ više mozganja
+ likovi
- kratko
- neunaprijeđeno

Back to the Future: The Game Episode 4 Double Visions (PC, MAC, iPad, PS3)

Predzadnje poglavlje u Telltaleovoj BttF sagi epsko počinje, a isto tako završava.



Radnja se, kao i prije, nastavlje na prethodnu epizodu, a ovaj put se Marty i alternativni Doc moraju izvući iz ralja 1931. godine, tj, efekata prouzročenih epizodom Get Tannen! Trebaju nagovoriti mladog Emmetta Browna da upropasti vezu s Ednom, no događaju se komplikacije na koje ćete sami nailaziti. Ova epizoda nam vraća neke stare likove koje smo već upoznali u prijašnjim epizodama. I opet ćete morati svladavati razne prepreke u borbi za najbolje, a dalo bi se primjetiti da je point n click u igri blizu odličnog. Mlako izvedene prve tri epizode u ovoj mogu vidjeti uzora, ne prečvrstog, ne preslabog. Pnc nije doveden do savršenstva, ali je dovoljno dobar za fanove žanra.



Istraživanje i rješavanje zagonetaka je teže, ali i logičnije. Nije ponekad frustrirajuće, a ponekad "piece of cake". Grafika je i dalje šarena, simpatična i luckasta. Glazba, zvukovi i glasovi glumaca su... standardno dobri? Da. I ova epizoda je dosta duža od prve i druge jer je teža, a samim time i izazovnija. Priča je i dalje zabavna, zanimljiva i logična. Zapleti i dijalozi su i dalje tu, monolozi kojiput, ali Double Visions je poput svih ostalih epizoda. Fanovi (poput mene) željno očekuju zadnju epizodu, ponjaviše zbog priče, koja je - filmska.

Ocjena: 80

+ priča
+ poboljšanja
+ karakterizacija likova
- bliži se kraj serijala
- priču ćete razumijeti samo ako ste odigrali prve tri epizode

Back to the Future: The Game Episode 05: OUTATIME (PC, Mac, iPad, PS3)

Zadnja epizoda Telltalove prerade Back to the Future filma u igru, s zanimljivom pričom koje se nastavlja na filmski serijal, završava luckasto i zanimljivo, a iz završne cutscene možemo zaključiti da će ovaj epizodni serijal dobiti svoj nastavak.



Igra se, kao i svaka epizoda u žanru, nastavlja na prethodnu epizodu u kojoj smo mladog Emmetta Browna morali navesti da prekine s Ednom Strickland. Nakon što smo to i uspjeli, Citizen Brown (da, i dalje je Citizen, kasnije se i on promijeni), ipak je i dalje zaljubljen u Ednu te želi da njegova budućnost bude s Ednom, tako da odlučuje da Edni kaže cijelu istinu o Martyu a.k.a. Harryu Callahnu. Priča se ovaj put seli na Hill Valley Expo. Expo posjećujete uglavnom zbog toga što mladi Emmett Brown ima prezentaciju. Normalno, prije prezentacije priča pete epizode se zahuktava, a na vama je red da sve dovedete u red.



Kasnije ćete se vratiti u alternativni Hill Valley, potpuno drukčiji djelovanjem Edne. I opet ćete morati vratiti situaciju normalu, pa ćete putovati u vestern Hill Valley. Priča je ovdje luckastija. Puno je zapleta i iznenađenja, što dosta produžuje igru. Od uobičajenih 3-4 sata, peta epizoda (ovisno o vašem načinu rješavanja zagonetki) mogla bi vam trajati 5-7 sati, što još više poboljšava igru. U petu epizodu ubačeni su i novi gameplay sadržaji. Morati ćete hvatati satelit tako da pomacima miša ili standardnim WASD načinom pomičete antenu. Napominjem da je puno preciznije i lakše koristiti WASD, jer je upravljanje mišom dosta šlampavo odrađeno.



Grafika je ostala ista, mada se u zadnjoj epizodi dosta mijenja grafička podloga, što paše oku. Glasovi glumaca su standardno odlični, a u Outatimeu glas posuđuje i sam Michael J. Fox! Kretanje je i dalje nezgrapno, no princip rješavanja zagonetki se mijenja, tako ćete imati osjećaj da je igra raznovrsnija. Sada još jednio preostaje čekati nastavak BttF: The Game.

Ocjena: 85

+ odličan zaplet na samom kraju igre
+ novi gameplay elementi
+ promjene grafičke podloge
+ najduža epizoda
- nezgrapno kretanje

Kratko ali slatko!1!

[Ementaler]

I have an idea.A da pisemo vamo recenzije igara koje su izgubljene u ovom padu servera pa najbolje neka HCL stavi na sajt ?...Mslm community pomaze vraiti staru slavu  

Sam me zanima kaj velite na to ?
Sry na offtopicu  

Ma recenzije na siteu se ne objavljuju samo tako, autori tekstova na siteu su već iskusni autori, a njima se recenzije opet pregledavaju i uređuju prije objave. A trenutno imamo i drugačiji plan oporavka, neće vejrojatno biti vremena za dizanje starih recenzija, barem ne onih puno starijih. Cilj je da što prije krenemo s aktualnim sadržajem, da se vratimo u aktualno vrijeme jednostavno.

Ali da, svejedno vi nastavite pisati recenzije ovdje, jer čitamo mi to i primjećujemo ljude koji bi mogli i oko portala pomoći. A osim toga, vaše recenzije su dobre i zbog cijelog foruma, uvijek je dobro vidjet drugo mišljenje o nekoj igri. Iskren opis nekog forumaš, to se cijeni. Tako da, samo dajte  

[Pajko]

Nadam se da vam neće smetati zasebni post za svku igru (osim BttF).

Blue Toad Murder Files: The Mysteries of Little Riddle (PC, PS3)

Blue Toad Murder Files: TMoLR trebao bi biti point n click avanutra, no zbog svoje naporne igraće mehanike on jednostavno ne zadovoljava.



Svaku epizodu počinjete s odabirom lika (ja sam igrao s brkatim tipom), te u koliko igrača želite igrati. BTMF: TMoLR (skraćenica, jel) se sastoji od 6 epzioda polusatne duljine, što bi se reklo: 3 sata. Veoma kratko, ali barem je priča zanimljiva. Dolazite u malen gradić Little Riddle na odmor koji vas šalje Blue Toad agencija. Nakon što dođete, pred svojim očima svjedočite ubojstvu gradonačelnika. Normalno, igrate ulogu detektiva, te morate otkriti tko je ubio gradonačelnika Little Riddlea. Igra vas praktički prebacuje s jednog mjesta na drugo, zatim slijedi animacija u kojoj NPC treba pomoć, a zauzvrat nudi odgovore na ono što ih pitate. Pomoći ćete im jedino mini igrama koje i nisu dosadne, već teške i naporne, što još više frustrira. No hajde, barme ne morate točno riješiti mini igru da biste prošli dalje, nego samo ne dobivate medalju. Nakon toga slijedi još animcija, te idete na neku drugu lokaciju gdje vas uvijek čeka isto. Gameplay je monotonan i nezabavan. Pnc elementi su uništeni.



Grafika i nije očaravaljuća, ali je poput u Back to the Future: The Game serijalu: simpatično izvedena. Glasovi likova su dobri, britanski naglasak dominira budući da se sve ipak događa u malom britanskom gradiću. Ono što se meni svidjelo je glas narratora koji vas vodi kroz igru. Uvijek naglašava rrrr, a i nije tako naporan, što se ne može reći za gameplay. Natrag na priču. U tih 6 epizoda, na koliko je igra podijeljenja, proći ćete kroz štošta te otkrivati tko je podmetnuo požar, provalio u luksuznu kuću, tko je koga ubio i zašto. Igra je inspiriana djelima Agathe Christie i Sir Arthura Conana Doylea, što se najbolje vidi na završnom dijelu svake epizode: Whodunnit?



Također, dosta puta u toku epizode igra će provjeravati vašu pažnju na kacianimcije, što je opet: dosadno. Što se tiče odabira zločinca (Whodunnit?), zanimljivo je opet se u glavi vratiti kroz cijelu priču i točno odabrati, a osjećaj kada odaberete pravog sumnjivca odličan je. No, Blue Toad Murder Files: The Mysteries of Little Riddle nije ni solidna igra, možda malo iznad prosjeka. Naporna je u 80% od 3 sata igre. Moja prepourka: ne uzimajte!

Ocjena: 54

+ priča
+ glas narratora
-  gameplay u suštini
-  kratko
- naporno

Uništena tzv. "pnc avantura" za koju nema razloga nabaviti.

I da, +1 na Sirka. Trebaju se aktualizirati ^^.

[Pajko]

Singularity (PC, X360, PS3)

Iako je neinovativna, Ravenova FPS igra, solidno zabavlja.



Singularity je FPS koji pomalo vuče na RTCW i Doom. Igra ne nudi ništa inovativno, no sve već viđene elemente odlično je izbalansirala. Tijekom Hladnog rata, Rusi su na mističnom otoku Katorga-12 našli još mističniji Element 99 (u igri poznat kao i E99). 1955. dogodila se ogromna katastrofa na tom otoku koja je uništila sve živo i neživo. Rusi su dakako zataškali sve o Katorgi-12. Godina je 2010. i vi uskačete u čizme vojnika imenom Nate Renko, Amerikanac poslan (skupa s nekoliko vojnika) da istraži misterioznu Katorgu-12 jer je nešto s tog otoka uništilo američki satelit. S helikopterom ekipica se približava otoku, helikopter se sruši a živi ostajete vi i vaš kolega. Nakon nekog vremena otkrijete da na otoku su neki vojnici, ali i još važnije - mutanti. Scena za veliko napucavanje je počela!



A napucavanje je zanimljivo. Imate standardni assault rifle, sačmaricu, veoma sočan snajper pomoću kojeg možete usporavati vrijeme i ciljati pojedine sektore tijela, pištolj, mitraljez te nekoliko posebnih oružja poput bacača granati imenom Dethex Launcher, imate i oružje koje cilja toplo tijelo te ga pogađa eksplodirajućom strjelicom (Spiker), te najbolje oružje: Seeker. Tome oružju navodite putanju metaka, što igri daje novu taktičku čar. Oružja možete i nadograđivati. No, po čemu bi Singularity trebao biti poseban? Po Time Manipulation Deviceu (skraćeno TMD). Taj uređaj,kao što mu i samo ime govori, omogućuje vam manipulaciju vremena. Da objasnim pojam. Možete pomlađivati i postarivati živa bića i predmete. TMD vam daje pregršt taktičkih opcija. Ukoliko vam ponestane municije, postarite vojnika i uzmite mu municiju (znam da podsjeća na GR, nisam se znao drukčije izraziti  :beard:). Možete i ispucavati TMD udare, pomlađivati razne audiologove, a dosta puta TMD će vam trebati u određenim situacijama. Normalno, TMD možete nadograđivati, ali tek na skriptiranim mjestima u igri, tj. ne možete odabrati kada ćete ga upgradeati.  Tek mali dodaci TMDa se mogu upgradeati, no ne očekujte neki RPG sustav napredovanja i unaprijeđivanja.



U igri ćete se boriti protiv ruskih specijalaca, raznih mutanata, a imati ćete i par saveznika. Atmosfera igre podsjeća na BioShock. Dok se krećete levelima, na zidovima će biti stari ruski plakati, a čak ćete moći i pogledati filmić! Grafika je najgora strana cijele igre. Teksture su zamuljane, grafički stil je monoton, a jedino što mi se osobno svidjelo jest animacije vode. I bačve s natpisom CCCP.Singularity i nije tako dug FPS, tako da ćete ga završiti u oko 10 sati. Ima i multiplayer, no njega nisam probao. Sada bi trebao biti nekakav zaključak. Singularity je FPS koji ne donosi gotovo nikakve inovativnosti, ali i sa svim već viđenim elementima zabavlja igrača. Igra je dobro napucavanje, a bonus je i velika sektorska šteta tijela. Komadići ruku, nogu, glave i svih ostalih dijelova ljudskog tijela lete na sve strane. Ubrojite tome i sočno oružje te Singularity postaje kvalitetan FPS.

Ocjena: 84

+ TMD
+ napucavanje
+ priča
-  grafika
-  kolorit

Iako neinovativan, Singularity će vas dobro zabaviti.

[Pajko]

Super Meat Boy (PC, XBLA)



O Super Meat Boyu se nema reći nešto puno za predgovor. Napravljen je od strane Team Meata, malenog nezavisnog indie studija. Super Meat Boy je došao kao pravo osvježenje, veoma zahtjevan platformer s simpatičnim glavnim likom i genijalnom mehanikom igrivosti.



Igrač igra u ulozi komada mesa kojemu zli doktor otme djevojku. Noramlno, vođem ljubavlju naš Romeo (komad mesa) ide u borbu protiv zlog doktora i spasiti svoju curu. Radnja na prvi pogled izgleda kao djetinjasto izdanje "neke" igre, ali čim krenete igrati, uvidjet ćete da je igra puno kompliciranija i složenija nego što ona na prvi pogled izgleda.
Mehanika gameplaya svodi se na uobičajeno platformsko skakanje, ali ipak s jednim dodatkom. Leveli su dizajnirani tako da se testira igračeva vještina i njegovi živci. Leveli su "opremljeni" raznoraznim napravama koje će već maleni komadić mesa pretvoriti u... mljeveno meso? Ćufte? Enivej, leveli su svojim izgledom, ali i preprekama različiti, tako da SMB nikada neće izgledati jednoličan, već svakim svojim levelom sve izazovniji i stresniji. Da, stresniji, jer ćete neke levele prolaziti i po 10-15 min, a ako baš niste spretni i vješti - i po pola sata. No isplati se, jer igra nudi osvježenje u indie igarama.



Svakim svojom kretnjom po bilokojoj plohi naš komadić mesa ostavlja krvavi trag, što je i dosta velik hint koji vam pokazuje gdje ste bili i tako vas sprječava da ponavljate iste greške. Grafiči izgled je tipično... "indijevski". Nezavisno, slatko, šarmatno i nenametljivo, dosta prilagođeno i slbijim računalima. Zvučna pozadina upotpunjuje atmosferu. Ako se pitate koliko je duga igra i ima li barem nekakav replay value? Igra je duga ovisno o vašim vještinama, i vašoj volji i uposrnosti da da idete dalje. Replay value ovisi o tome koliko vam se sviđa igra i njen koncept. Super Meat Boy je jedan hellofagame, biser među igarama, kojeg biste barem jednom trebali probati.

Ocjena: 91

+ mehanika igrivosti
+ nenametljivost
+ ideja igre
+ level dizajn
- težina

Super Meat Boy je igra koju se isplati igrati, barem probati i te zaključiti o savršenosti.

[Pajko]

Pro Evolution Soccer 2011 [PC, X360, PS3, Wii, DS, 3DS, PS2, PSP, iOS, Android, WP7]





Mislim da je već svima općepoznato da ja PES igram godinu nakon izlaska (zapravo nakon pola godine, ali sam lijen pisat). Dojmove pišem, iako vjerovatno nikog briga jer hej sad je vani PES12. No krenimo redom...





Prvo što ćete primijetiti nakon što pokrenete igru jest novi izgled menija. Meni je sada traka u kojoj se pomičete ulijevo i u desnu, a svaka kućica ima svoju kategoriju. Pojašnjeno, meniji su pojednostavljeni i jednostavni za koristiti, a istovremeno su i oku ugodni. Kretanje na igranje nekog nogometnom meča će vas vjerovatno uspaliti, ali iznenađenje brzo splasne. Komentator je isti kao i prošle godine, ima iste fraze koje ako niste naučili u prošlogodišnjoj verziji, u ovoj ćete sigurno. Jest da sukomentator je promijenjen, i njegove fraze su repetivne i prazne. Također će vaše oko primijetiti da standardnog HUD-a uopće nema, već da od sada određujete jačinu pasa a i sve veći je naglasak na smjer. To pojednostavljenje igri daje puno veću fluidnost i glatkoću igranja. Normalno, s promjenama dolazi i gubljenje prvih par utakmica (ako igrate na Top Player razini) koje će vam dati pljusku i u kojima ćete morati učiti kako igrati. Da, iako PES igrate od svoje 4 godine.





Konami je očito pokušao nastaviti (mizernu) dominaciju na PC-u, što pokazuje i velik broj noviteta. Igrači s gotovo maksimalnim rejtingom u nekoj vještini (primjer: driblanje) puno će brže mijenjati smjer kretanja i lakše prolaziti između igrača. Normalno, sa svakom ekipom trebate vidjeti koji vam stil najviše paše, je li to kontra s krilima, dribling s centarforom ili možda ping pong dodavanje stil Barcelone? Odabir je na vama, a s tim promjenama kontrole igra je puno brža i puno napeta, ali i rijeđe atraktivna ako vaš stil nije stil momčadi. O da, golove s 30m možete zaboraviti jer će se akcija većinom događati u i oko šesnaesterca. Nerijetko će utakmice završiti 0-0. Također treba se spomenuti i pojednostavljena i odlična "Game Plan" opcija koja je u PES-u oduvijek bila s nama, no ovaj put igrače "pomičete" s One touch opcijom, tj. igrači su grupirani kao točke a vi ih možete razvlačiti po cijelom terenu. No ipak, nije preporučljivo da recimo Piquea stavite u napad jer će mu se rating drastično smanjiti. Dakle kada kliknete na nekog igrača igra će vam označiti prostor u kojem je najpreporučljivije staviti tog igrača.





Mod u kojem stvarate svog igrača je OK, s tim da je dodano upućivanje trenera na taktiku prije, ali često i tokom utakmice. PES se ove godine usredotočio i na estetiku tako da možete uređivate stadione i sl. Grafika je lijepa, glatka iako kojiput je motion blur malo pretjeran. Licence su jadne, dodan je samo Copa Santader Libertadores, najjače južnoameričko nogometno natjecanje. PES nije bolji od FIFE, ali je veoma zabavan i potrošit ćete sate i sate u nogometanju s PESom, pa se igru i isplati kupiti.


Ocjena: 81


+ inovacije
+ igrivost
+ količina sadržaja
- užasni komentatori
- mizeran broj licenca


PES možda i nije bolji od FIFE, ali će vam definitivno pojesti ogroman kolač vremena, bilo da ste nogometni fan ili neutralan igrač.


Kratko jer sam lijen.

[Rogue]

The Binding of Isaac (PC)



The Binding of Isaac je igra jednog od kreatora Super Meat Boya , Edmunda McMillena.Igra najavljivana kao povratak korijenima "Rouge-like" žanra je na kraju ispala 2D pucačina sa nasumice generiranim levelima(dungeonima) što je pomalo razočaravajuće ali veoma dobro izvedeno.Igra ima minimalne RPG elemente ali funkcioniraju veoma dobro.Zvuk u igri je iznimno dobar a vizualno podsjeća na Super Meat Boy, a gameplay na staru dobru Zeldu.



The Binding of Isaac sadrži mnoštvo raznolikih neprijatelja ,a činjenica da nikad nećete igrati istu igru dvaput jako nadodaje replay valuti. Svaki boss je veoma zanimljivo i lijepo dizajniran , ali borbe protiv istih su većinom lagane.Nakon prvog uspješnog  prolaska kroz dungeon bossovi postanu lakši od uobičajenih neprijatelja. Unatoč laganim boss fightovima igra nije lagana. Prolaskom kroz dungeon često naletite na zamke , ili vam se stvori mini-boss kada to najmanje očekujete što će u većini slučajeva rezultirati igranjem ispočetka.


Igra ima popriličan broj itema i raznolikih oružja , a svaki level ima tajnu prostoriju u kojoj možete naći mini-bossa ili razne iteme. Da bi shopu pristupili trebate imati ključ kojeg ćete rijetko pronalazit , a često kada ga nađete bit će na nedostupnom mjestu ili nećete imati bombi da uništite blokove koji ga okružuju. Ali bez brige , putem ćete nailazit na razne power up-ove pa će pristup shopu biti bespotreban. Jedna od velikih mana je nemogućnost mjenjanja kontrola ili igranja putem joysticka.

ZAKLJUČAK:
Igra je vizualno oku ugodna a zvučno uhu primamljiva.Uspješan prolazak dungeona je veoma kratak , traje svega oko 2 sata a s vremenom će vam trebati manje od jednog sata da ga prođete. Unatoč kratkom trajanju replay valuta igre je ogromna i nudi mnoštvo zabave i nažalost frustracija. The Binding of Isaac nudi dovoljno za svoju cijenu ( samo 5€ na steamu) ali mogao je biti puno više.

Ocjena 76/100
S obzirom da sam očekivao puno više od igre , da ne bude samo arkadno napucavanje nego prava rogue-like igra razočaran sam. Ali to vas ne treba zaustaviti od nabavljanja ove igre jer će te se sigurno dobro zabaviti uz to.




P.S
Žao mi je što je malo kraća reca , mogao sam mnogo opširnije i bolje napisati ali šta je tu je :p. Iduću ću recenziju bolje napisati.

[Ementaler]

Fino da si se odlučio napisati nešto, nabaci još koju slobodno... samo savjet da malo kompleksnije rečenice probaš pisati, ovako nekada ispada kao da nabrajaš rečenice koje nisu fino povezane. Osim toga, probaj manje pisati ovakve stvari "gra je vizualno oku ugodna a zvučno uhu primamljiva" - jer je to onako, preopćenito, ništa time ne kažeš čitatelju praktički. I da, nisam još čuo da netko kaže "Replay valuta" , radije baš napiši replay value.  

[Rogue]

Fino da si se odlučio napisati nešto, nabaci još koju slobodno... samo savjet da malo kompleksnije rečenice probaš pisati, ovako nekada ispada kao da nabrajaš rečenice koje nisu fino povezane. Osim toga, probaj manje pisati ovakve stvari "gra je vizualno oku ugodna a zvučno uhu primamljiva" - jer je to onako, preopćenito, ništa time ne kažeš čitatelju praktički. I da, nisam još čuo da netko kaže "Replay valuta" , radije baš napiši replay value.  

( ok ok u buducnosti cu se drzati tvojih savjeta :p a i kao sto sam rekao ovo sam nabrzaka napisao ali budem iducu recu bolje napravio

[boiler28]

Postal 2

Postal 2 ima tri nastavka: Postal 2: Share the pain, Postal 2: Apocalipse weekend i Postal 2: Eternal Damnation gdje su umjesto ljudi zombiji. Minimalnma konfiguracija: Pentium 3 or AMD Athlon 733MHz Processor, 128MB RAM, 1.2GB Hard Disk Space, 32MB GeForce 2 or Radeon Video Card. Misije: misije su iz svakodnevnog života tipa: get some milk, cash paycheck, sign the petition, no na putu do tih misija izazvat ćete pravi "mayhem" s brutalnim arsenalom oružja. Osim standarnih oružja tu je i napalm launcher i rocket launcher. Ima i hladnih oružja (lopata, škare). Moći ćete polijevati ljude benzinom i zapaliti ih. Ima još brutalnijih stvari, ali ih neću nabrajati jer nisu 18+. Grafika je prosječna (60%), trajnost je duga jer igrica ima 13 razina težine (70%). Igrivost je vrlo visoka (90%). Ja sam je prešao par puta i instalirao sam je opet. Ako vam je dosta normalnog života i želite se "ispucati" ovo je prava igrica za vas.

[Pajko]

I.... to je neka recenzija?!?!

[boiler28]

Nije..to je više kao reklama