HCL.HR

7 predrasuda o video igrama

Duje Kozomara 07.02.2011.   •   29 komentara


HCL spašava! Donosimo članak koji argumentirano, uz ponešto statistika i vlastitog iskustva, staje na kraj predrasudama koje se od davnih vremena vežu uz video igre.

Iako vrlo vjerojatno nećete čuti da bilo koju od ovih predrasuda izgovara netko tko voli igrati igre, napisali smo članak kako bi argumentirano, uz ponešto statistika te vlastitog iskustva i dojmova, mogli jednom i zauvijek stati na kraj predrasudama koje se od davnih vremena vežu uz video igre.

Slobodno pokažite članak majci, baki, ili djevojci koja nije pristala otići s vama na piće jer je čula da ste gamer, a gameri su nasilni, nedruštveni i slabo vide. Nakon ovoga, ništa više neće biti isto.
*dramatični bubnjevi i orgulje*

Video igre i nasilje

Priče o „momku koji je nakon dvodnevnog igranja FPS-ova u komadu iskopao oči članovima svoje obitelji“, ili „monstrumu koji je pobio čitavu školu mitraljezom nakon igranja zlih ratnih igara“ čuli smo dovoljno puta da ih već počnemo i ignorirati. Dobro, ova dva primjera su zapravo izmišljena, ali slične bombastične naslove do sada smo imali priliku pročitati i previše puta. Da, postoje igre u kojima dosta realistično možete dekapitirati svoje neprijatelje, odsjeći im udove, pucati po koljenima, zapaliti ih ili pak pregaziti prostitutku nakon što iskoristite njene usluge (iz potpuno valjanih razloga doduše – da pokupite natrag pare koje ste joj dali). Znači li to da će normalan igrač dobiti potrebu učiniti nešto od navedenog u stvarnom životu? Pa, doista smatramo da ne znači. No, svakako treba primijetiti ovo „normalan“ u našem prethodno postavljenom pitanju.

Ako je netko doista sposoban doći u školu sa vatrenim oružjem i oduzeti živote nekolicini svojih kolega uz osmijeh na licu, nije teško zaključiti da takva osoba nije sasvim psihički stabilna, a bio joj je potreban samo nekakav okidač da sve pokrene. U takvim slučajevima, okidač je možda doista i bila nasilna video igra, no isto tako je to mogao biti i film, pjesma, knjiga, stenjanje susjeda u kasnim noćnim satima ili pak prelazak ljubičaste Ford Fieste kroz crveno svjetlo na semaforu.

Moramo se sa smiješkom prisjetiti i genijalnog „aktivista“ Jacka Thompsona, koji nas je prije par godina uveseljavao svojim ekscesima upravo na tu temu. Ako ćemo promotriti neka istraživanja, statistike čak kažu da se porastom prodaje igara u Americi smanjila količina nasilja među mladima. Zapravo imamo dojam da je jedino medijima stalo do pisanja bombastičnih naslova o povezanosti video igara s nasiljem.

Frag Dolls - profesionalne gamerice

… Ili barem takav dojam ljudi imaju. Dojam je kriv, dakako. Ajmo opet nabaciti malo statistike: prema istraživanju koje je Entertainment Software Association proveo prošle godine, 40% gamera čine upravo osobe ženskog spola, a o nekakvoj ozbiljnosti njihovog igranja govori podatak da igraju prosječno 7.2 sati tjedno (kod muškaraca je prosjek 7.6). Vjerujem da imate potrebu nabaciti pokoju šalu o tome kako vjerojatno igraju u kuhinji, ali suzdržati ćemo se od toga.

Dok postoji i ponešto igara orijentiranih baš prema njihovom spolu, cure jako vole igre kao što su planetarno popularni Simsi, no iz vlastitog iskustva znam da im ni FPS-ovi nisu pretjerano strani. Ovo je trenutak gdje jednostavno moram (vjerujte, doista moram) spomenuti svoju dragu, koja je svojedobno razvaljivala Wolfenstein: Enemy Territory online. Iako to nisam vidio svojim očima, čuo sam brojne priče o danima kada je pogađala headshotove zatvorenih očiju. Eto, imamo statistiku, imamo dojam iz prve ruke. Cure gejmaju, let’s move on.

Jedan vrlo društveni PES turnir

Ovo je jedna zanimljiva teza. Čak ako ćemo zanemariti online mutliplayer kao bilo kakav oblik socijalizacije, velik dio gamera još uvijek voli igrati offline multiplayer. Znate ono, po starinski: jedna konzola, dva gamepada, podbadanje protivnika laktom u rebra, te neprocjenjivo psovanje članova obitelji/svetaca/života/Petra Graše/sunca/nekolicine životinja u situacijama kad gubite. Tako je to barem u našem slučaju, većinom. Bez Petra Graše, doduše, nismo sigurni kako je on tu upao.

Dobro, tu su i neke posebne, personalizirane metode slavlja, što ovisi o vama samima te odnosu s prijateljem protiv kojeg, odnosno s kojim igrate. Još ingenioznih primjera tražite? Pa, recimo da smo čuli da neki vole skinuti hlače i goli trčati krugove po stanu ako vode s razlikom od šest golova u Pro Evolution Socceru. Nisu to česti trenutci, ali kada se dogode, prizor je neprocjenjiv.

Dakako, sve ćemo potvrditi s još ponešto statistike, kako ne bi bilo da su naše tvrdnje neutemeljene (iako znamo da to nikad ne biste pomislili). Dakle, prema ESA-inom istraživanju, spomenutom i u prošloj stavci, 64% posto gamera igra igre s drugim gamerima uživo, a što se tiče djece, čak 48% roditelja igra sa svojim potomcima barem jednom tjedno.

Niko Belic je umjetnik

Ovu raspravu je posebno rasplamsao Roger Joseph Ebert, američki filmski kritičar i scenarist. Entuzijastični Rogert je 2005. izjavio kako video igre nisu umjetnost i nikako se ne mogu uspoređivati s filmom ili književnosti. Dakako, gameri nisu bili sretni njegovim komentarom, a na njihovu stranu je, između ostalih, stao i Clive Barker (onaj pisac i režiser, ne južnoafrički nogometni trener). Najgenijalnije od svega je što Ebert u svom životu nije odigrao ni jednu jedinu igru, no svejedno je sposoban tvrditi da „poradi prirode svog medija igre ne mogu biti umjetnost“. Respektabilno.

Ja nisam pročitao nijednu njegovu filmsku kritiku, ali tvrdim da nije sposoban pisati filmske kritike. I da mu žena ima loše sise. Iako ih nisam vidio. Ha! Nego dobro, smatramo li mi da su igre umjetnost? Glupo pitanje zapravo. Ne želim posebno isticati naslove kako ne bih pokrenuo lavinu komentara koja ima tendenciju prerasti u flame warove, ali neke igre mogu bez ikakve dvojbe stajati rame uz rame s velikanima literature ili filmske industrije. Dakako, nije svaka knjiga, ni svaki film, a ni svaka igra umjetnost.

Samo djeca igraju... da

U prošloj stavci nismo mogli baratati statistikama, no ovdje opet imamo istraživanje koje nam dovoljno otkriva. Opet je riječ o ESA-ovom istraživanju, provedenom prošle godine na uzorku od preko 1200 kućanstava koje imaju ili konzolu za igranje, ili pak koriste računalo u tu svrhu. Dakle, samo je 25% gamerske populacije mlađe od 18 godina, 49% ima između 18 i 49 godina, a čak 26% gamera ima preko 50 godina. Prosječna dob gamera jest 34 godine.

Ako ćemo se odmaknuti od statistika, možemo spomenuti i činjenicu da su svi članovi HCL-ovog stožera punoljetni već neko vrijeme (neki malo duže, neki malo kraće), a njihova ljubav prema igrama još ne jenjava. I nikad nas neće štufat! Dobro, to je citat o Hajduku ustvari. Zanemarimo.

Dobro, ovo baš i ne izgleda zdravo

Pa dobro sad. Budimo realni, gotovo nitko od nas ne živi dovoljno zdrav život. Možda se ne krećete dovoljno, možda partijate predugo u noć pa premalo spavate, možda uz to partijanje volite i malo popiti, a možda se umjesto mnoštva voća, povrća, bjelančevina i ugljikohidrata, vaša prehrana bazira na Big Macu i pomfritu. Nemojte krivo shvatiti, ne kažemo da od previše buljenja u ekran nećete imati problema s vidom, niti da vam se od previše sjedenja kičma neće iskriviti. No, primijetite ovu riječ „previše“ – ona je esencijalna.

Vjerojatno su vas još dok ste bili maleni naučili da ne valja u ničemu pretjerivati. Vjerovali ili ne, to vrijedi i za igranje igara. Ako pak, dođete kući umorni od posla, škole, preduge mise Fra Mislava ili divljeg seksa, sat vremena opuštanja i zabave uz omiljeni naslov svakako će dobro doći. Dakle, smatramo da video igre mogu imati i pozitivnog učinka na vaše zdravlje, ono psihičko barem. A ono je u današnjim vremenima možda i najvažnije. Ne smijemo zaboraviti poučne igre koje su korisne za razvoj djece, kao ni činjenicu da igranje s prijateljima može biti zabavno društveno iskustvo, što smo već spomenuli. Glavni problem je što ljudi nekada ne znaju biti umjereni u igranju kada im se igra svidi – iz prve ruke znamo za slučajeve gdje se pullalo all-nightere (za one koji nisu vješti s engleskim jezikom, igralo se cijelu noć) s nekim izuzetno adiktivnim naslovom. To već doista nije zdravo.

Biblijske igre, uvijek zabavne. I Edukativne!

Ovo zapravo nije neka popularna predrasuda, ali vjerujemo da bi crkva mogla uskoro početi širiti ovakve poruke, ako uzmemo u obzir raznolikost područja u koje se ista voli miješati. Možemo zamisliti i plakate na kojima je prekrižena zajednička slika Gordona Freemana, Super Maria, Kratosa, Lare Croft, Linka, Master Chiefa, Nike Belića i Nathana Drakea. Poviše njih je, dakako, nacrtan đavo. Na drugom djelu slike su Isus i sveti Petar sa Biblijom, obasjani zlatnom svjetlošću, smiju se i pruženom rukom vas pozivaju da pođete s njima, pravim putem. Možda se u čitavu kampanju uključi i velečasni Zlatko Sudac, koji bi mogao snimiti i glazbenu podlogu za reklamu koja će se puštati na televiziji.

Ozbiljno, ne bi nas previše začudilo da se sve ovo doista dogodi, pa unaprijed zapamtite što vam je rekao vaš HCL portal – video igre NISU sotona. Nema na čemu, dragi čitatelji.

Komentari (29)

  • kangarooster

    07.02.2011 - 18:13

    Zadnji dio – DEVIL MAY CRY :3

  • [proGABBEing] Gero

    07.02.2011 - 18:25

    “ili pak prelazak ljubičaste Ford Fieste kroz crveno svjetlo na semaforu.”

    avevvaveav

    iako, igre nisu umjetnost lol.

  • HCL fan

    07.02.2011 - 18:49

    wow dobar clanak bravo HCL slazem se oko 1. 3. 4. 6. 7. predrasude a za 2. i 5. ne bih se slozio :/

    • -Aragorn-

      @HCL fan, 10.09.2012 - 13:47

      nekim slučajem sam tek sad nabasao na ovaj članak, učinio mi se zanimljiv, pa bih ga sad htio malo prokomentirati. 1.nasilje-totalna glupost 2.-cure ne igraju-ne vjerujem da je 40%cura i stvarno mislim da taj podatak nije istinit 3. igre potiču nedruštvenost-ne vjerujem ni u to iako ne poznam baš puno gamera mogu smo za sebe reći da osobno nism neki predruštven tip,ali ne vjerujem da to ima veze s igrama. 4.-igre nisu umjetnost-vjerojatno i nisu(ima nekih) a društvo ih i ne doživljava kao filmove ili knjige 5.ne vjerujem da imaviše gamera starijih od 50 nego onih mlađih od 18 6. ovisi kako i koliko netko igra toliko će i utjecati na njegovo zdravlje.

    • -Aragorn-

      @HCL fan, 10.09.2012 - 15:10

      e sad namjerno nisam ništa napisao o zadnjoj "predrasudi"jer si s njom usro cijeli članak.Prvo ja ne znam jesi li ti vjernik ili ne ,ali mene kao Katolika kojemu je vjera vrlo važna vrijeđa taj tvoj "izljev inteligencije".Uz sve istinite predrasude vjerojatno se nisi uspio sjetiti one 7. ,one sočne koja ti fali pa ti je bilo najlakše udarit po Crkvi.E pa vidiš stari moj ja ti ovo pišem skoro 2 godine nakon ovog tvog članka i Crkva u te dvije godine ,ne da nije kritizirala,nego nije ni spominjala nikakav utjecaj igara. Nadalje, još jedan primjer-slika na kojoj je umjesto Isusa stavljen Niko Belić za kojeg poslje napišeš da je sam vrag.To ti je kao kad bi se popeo na vrh katedrale i križ zamjenio pentagramom-ajde se usudi.. Treća stvar-Zlatko Sudac-ne znam što imaš protiv nnjega ,ali jedva čekam da vidim tebe kad budeš imao stigme pa ćeš onda moći i o njima pisati u nekom specijalu.Ja znam da igre nisu Sotona i sam sam odigrao dostao toga o čemu ti pričaš, a to što si ti svojim ispadima htio steći jeftinu popularnost to je tvoj problem.Možda si imao dobru namjeru ,ali i pakao je pun dobrih namjera……….

  • wyzard

    07.02.2011 - 19:09

    trebalo bi Duju češće angažirat za ovakve tekstove. čekalo se na ovaj pola godine, al sad kad sam pročitao, vrijedilo je.

  • Mojsije

    07.02.2011 - 19:35

    dalo bi se jos podosta toga napisat…al za pocetak osvjestavanja javnosti ovo je i vise nego dosta 😀

    dajte jos statistika!

  • UltimateXioni

    07.02.2011 - 19:45

    Hmmmm neka sve ide, ali ja se od dobre igrice ne odvajam ;D

  • Simo Häyhä

    07.02.2011 - 21:19

    Uživa san ovo čitat i mislin da igre poput Metal Gear Solid 4: Guns of the Patriots su i više nego umjetnička djela.

  • MOH-Thomo9

    07.02.2011 - 21:44

    Bravo konacno jedan clanak o igricama koji je realan. Mozda ja malo igram previse ali to nadoknadim trcanjem ili igranjem nogometa.

  • Cole™

    07.02.2011 - 22:00

    GG Duje :))))

  • Caesius

    07.02.2011 - 22:23

    odlican clanak lol
    @hcl fan – agree, nikad mi nisu bile jasne te ankete o 40 posto zenskih gamerica, to mozda i je slucaj u SADu, ali u Hrvatskoj, di se koristi izraz igrice, definitvno nije…

  • AntraX

    07.02.2011 - 22:26

    “I da mu žena ima loše sise. Iako ih nisam vidio. Ha!….” hahahahaha

    zakon članak 🙂

  • trulex

    07.02.2011 - 23:05

    Ovaj 7 članak si totaln fulio.

    Od svih igri koje sam odigro,igra sa najviše sotonizma je bila painkiller.A ove ostale imaju pozitivnu stvar iako se nađe mali dio tog.

  • EagleTiTi

    08.02.2011 - 07:18

    Jel tvoja draga još uvjek gamerica il je to prošlo svršeno vrijeme?

  • Buffalo_

    08.02.2011 - 09:54

    Hhaha, podrapao sam se čitajući. 😀 Bravo Duje u svakom slučaju.
    Vidim da puno znaš kako realnost predočiti u gamerski svijet. 🙂
    Još ovakvih članaka svakako ubuduće! 🙂

  • Shimmy

    08.02.2011 - 11:22

    Sjajan tekst, svaka čast

  • smigl

    08.02.2011 - 11:57

    samo me zanima di je tih 40% gamerica i odakle su to izvukli… def se ne slazem s time, ne kazem da cure ne gejmaju ali prije bio rekao mozda 15% a nikako ne 40%. molim link da pogledam koja je bila baza testiranja za takve rezultate 🙂

  • Duksy

    08.02.2011 - 12:03

    Hvala svima na pohvalama, drago mi je da vam se sviđa tekst 🙂

    Evo vam pdf koji sadrži podatke koje smo koristili, piše vam na koji je način provedeno istraživanje te na kojem uzorku.
    http://www.theesa.com/facts/pdfs/ESA_Essential_Facts_2010.PDF

  • PhibeRCoRe

    08.02.2011 - 13:58

    Super tekst. Bravo.

  • ALG

    09.02.2011 - 06:00

    smigl ja perem WoW i skoro pola gilda su nam ženske; uglavnom neznam koliko ih igra singlove ali u mmorpgima ih ima čuda.

  • [proGABBEing] Ixy

    09.02.2011 - 11:35

    JA SE NE SLAŽEM SA STATISTIČKIM PODACIMA. JA ZNAM. I JA KAŽEM DA SE NE SLAŽEM. JER JEDNOSTAVNO ZNAM.

  • Seminola

    11.02.2011 - 09:21

    Ovim se ruši još jedna predrasuda da gamerski portali ne pišu samo
    o recenzijama i najavama.

  • Ementaler

    11.02.2011 - 14:02

    Oh, tu smo “predrasudu” davno razbili 🙂

  • ReoTheYokel

    11.02.2011 - 15:11

    GG Duje, you go girl! Genijalan tekst. Ovo “ženske gejmerice”, vidim da se diskutira o tome. Pa da i ja kažem koju mudru.
    Nedavno sam upoznao jednu djevojku gejmericu koja praši StarCraft. Ima 14 godina. Naravno, uopće nije asocijalna i jedna je od najboljih i najzanimljivijih djevojaka koje poznajem. Nisam ju još uspio nagovorit na L4D2 partiju tho.
    Nadalje, jučer sam nagovorio jednu drugu djevojku koja nije gejmerica, al joj je to fora, na partiju L4D2-a.
    Steam poznanica te irl prijateljica većeg dijela klana je jedna od žešćih gejmerica, čujem. Goes by the name Kazuya i Opsidian Whisper, AFAIK. Nisam, naime, skoro nimalo igrao s njom.
    Djevojke od dva klanska momka imaju svoje Steam accountove i igre, te igraju.
    Možda, tj. sigurno ih nema 40% na ovim prostorima, al ima ih. Malo-pomalo, bit će ih.

    A za umjetnost. Većina igara baš i nije umjetnost, al opet, isto tako nisu ni filmovi. Pa ni knjige, ako ćemo pravo. Mogu ja, koji stravično loše crtam, nacrtat stickmana koji promatra zalazak Sunca na istoku u 3 ujutro te nazvat to umjetnošću upravo zbog navedenih netočnosti. Ne znam kamo idem s ovom metaforom, al dobro. Anyhow, mislim da CoD i slični naslovi nisu umjetnost nego su više kao dobar akcijski film. Dok su jedan recimo Mass Effect 2 ili Half Life druga pjesma.

    Jako mi je drago što sam vidio ovaj članak, hvala Duje!

  • MaliMicek

    14.02.2011 - 17:03

    Lol Kaz 🙂

  • Citadel

    15.02.2011 - 18:26

    Dosta ovoga u članku sam i sam mislio. Osobno mislim da je neukusno postavljati vjersku sliku u kojoj je umjesto Isusa jedan lik iz GTA, ako se ne varam. Da, i ja sam osobno vjernik, vidite da i gamera ima vjernika. No dobro, članak je prožet humorom i ne namjerava biti nikakva propaganda, samo pojašnjava na jednostavan način predrasude vezane uz gamerski svijet. Problem kod predrasuda je to što su nekad igre bile u stilu Super Mario i tetris i igrala su ih djeca. Većina ljudi onda misli da se u gamerskom svijetu ništa nije promijenilo. Nisu svjesni da je došlo do evolucije igara u kojoj su neke igre postale interaktivni filmovi sa pričom koja nadmašuje većinu holivudskih trilera/akcija – recimo MGS ili Silent Hill koji je horor. Da ne kažem Resident Evil kojeg je holivud ekranizirao već u četiri nastavka.

  • Duksy

    18.02.2011 - 23:07

    Hvala vam na vašim opširnim komentarima, Reo i Citadel. Cijenim 🙂

  • maltar.ivan

    25.02.2011 - 20:55

    super članak…

    ni ja se ne slažem da ima 40% gamerica, bar ne u hrvatskoj, a o umjetnosti: pa zar nije storyline neke igre isto kao i dobar roman, a znamo da se današnje igre više ne baziraju samo na proljevanje krvi.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?