HCL.HR

E.T. – videoigra koja (ni)je pokopala čitavu industriju

Neven Jović 03.02.2018.   •   15 komentara


Je li jedna od prvih filmskih adaptacija u svijetu videoigara doista najlošiji proizvod koji je gaming ikada vidio?

et-atari-home

Početkom osamdesetih na platnima kinodvorana diljem svijeta pojavio se film E.T. the Extra-Terrestrial, redatelja Stevena Spielberga. Glavni lik u filmu bio je simpatični vanzemaljac kojega posada njegovog svemirskog broda ostavi na Zemlji, nakon čega ovaj se sprijateljuje s dječakom Elliotom i dijelom njegove obitelji. Elliot kroz film pokušava spasiti E.T.-a dok ga istovremeno skriva od majke i FBI-ja.

E.T. je lansiran 11. lipnja 1982. godine te je postao najprofitabilniji film do tada, pretekavši čak i originalni Star Wars. Pored toga što je najgledaniji film 80-ih godina, smatra se da je E.T. jedan od najvažnijih filmova u povijesti filmske umjetnosti. Priča o prijateljstvu između vanzemaljca i djeteta dovela je do kulta obožavatelja među svim generacijama.

Uspjeh koji je pratio film E.T. doveo je Stevena Spielberga do ideje o kreiranju istoimene videoigre. Praksa adaptiranja filmova u videoigre tada još nije bila ustaljena, no prije ET-a postojale su Tron, Alien, King Kong i Indiana Jones igre. Bile su to relativno uspješne igre pa se Atari, tadašnji div američke gaming industrije, prilično samouvjereno uhvatio razvoja igre po predlošku filma E.T.

Ubrzo nakon izlaska filma Atari je otkupio licencu od Universal Picturesa za tada nevjerojatnih 20-25 milijuna dolara (točan iznos nikad nije pušten u javnost). Ako uračunamo inflaciju, danas bi to iznosilo oko 60 milijuna dolara. Za rad na tom skupom projektu angažiran je samo jedan programer – Howard Scott Warshaw, koji je cijelu igru trebao napraviti zajedno s još dvoje ljudi. Warshaw je dobio prilično sulud rok – igru je morao dovršiti za svega pet tjedana, na što je radi izazova i pristao.

26888-e-t-the-extra-terrestrial-atari-2600-front-cover

Odluka da se razvoj igre dodijeli Warshawu nije bila slučajna. Radilo se tu o mladom, 25-godišnjem dizajneru igara koji je već tada iza sebe imao odlične naslove poput Yars’ Revenge (najprodavaniji naslov za Atari 2600 konzolu) i Raiders of the lost Ark (također po filmu Stevena Spielberga). Warshaw je bio osoba sposobna za uhvatiti se u koštac s takvim naslovom kao što je bio E.T. Ali, uz rok od pet tjedana, njegove su mogućnosti bile minimalne. Rezultat?

Howarda Warshawa danas pamtimo kao čovjeka koji je napravio ‘’najgoru videoigru u povijesti’’.

Igra u kojoj E.T. skuplja dijelove potrebne za sastavljanje interplanetarnog telefona, bježeći pritom od vladinih snaga, uspjela se pojaviti na tržištu netom pred božićnu groznicu 1982. godine. Naručeno je i proizvedeno četiri milijuna primjeraka igre u prvoj pošiljci te je uloženo nekoliko milijuna dolara u promociju iste. Računajući na popularnost filma, E.T. je trebao biti Atarijeva zlatna koka i oružje s kojim će se boriti s rastućom konkurencijom u obliku osobnih računala poput Commodorea 65. Više nego ikada im je trebao uspjeh.

Plan im, malo za reći, nije prošao. Atari je već iduće godine bankrotirao, što je za američku industriju videoigara imalo katastrofalne posljedice. Prodaja igara je naglo pala, a zarada čitave industrije videoigara u naredne dvije godine srozala se za čak 97%. Kad je za to trebalo pronaći krivca, prst je uperen u Atarijevu igru E.T., čija je priča o pokapanju bila simbolična onome što se dogodilo samoj industriji.

E.T. je za božićne groznice 1982. godine u početku imao odličan rezultat u prodaji s 1.5 milijuna prodanih primjeraka. Iako igrama u to vrijeme nije bilo lako ostvariti milijunsku prodaju, ipak se ne može reći da se Atari s E.T.-om preračunao. Treba u obzir uzeti da je Pac-Man, jedna od ikona 80-ih, za Atari 2600 prodan u sedam milijuna primjeraka, tako da četiri milijuna proizvedenih primjeraka za E.T. nisu bila preuveličana brojka.

atari-et-promo

No, bila je to prodaja na temelju popularnosti filma, a ne kvalitete same igre. Ubrzo nakon izlaska  kupci su počeli uočavati nedorađenost Atarijevog blagdanskog hita. Glavni problem igračima predstavljalo je padanje u rupe, odnosno jame kojih na mapi ima jako mnogo. S obzirom na to da se veliki broj rupa nalazio uz rubove ekrana, igrači bi često padali u njih prelazeći na sljedeći dio mape, što je bilo nepošteno. Kritizirana je i siromašna grafika, tada već iz zasićenja onime za što je Atari 2600 hardverski bio sposoban.

Ostatak kritika se odnosio na upute za igranje koje su se nalazile u knjižici, umjesto da su bile integrirane u samu igru. Ali, najčešće se kritiziralo neozbiljnost igre. Činjenica je da je Atari za ciljanu publiku uzeo djecu do 12-13 godina dok je većina kritika dolazila od nešto starije populacije. Među pozitivnim, ali i negativnim ocjenama, često se pojavljivala slična formulacija: da u igri mogu uživati samo djeca. Dakle, upravo publika kojoj je igra od početka i bila namijenjena.

et2600Screen

A sama igra predstavljala je svojevrsnu revoluciju. E.T. nam je donio preteču dizajna otvorenog svijeta, kretanje bez ikakvog učitavanja s jednog na drugi dio mape tog kvadratnog svijeta.  Također je imao i nekoliko easter eggova što je ipak impresivno s obzirom na to da je igra bila napravljena u svega pet tjedana. No, kako se loše vijesti uvijek šire brže nego one dobre, prodaja E.T.-a je stala, a Atariju je iz trgovina vraćeno oko 3.5 milijuna primjeraka igre. Zbog nerazvijenog sustava povrata novca preko distributera, Atarijev imidž očekivano je bio narušen.

s_ET_7

Urbana legenda nastala je na pitanju neprodanih i vraćenih primjeraka E.T.-a. Pojavila se priča da je u ljeto 1983. godine nekoliko milijuna primjeraka neprodanih E.T. igara bilo zakopano na odlagalištu gradića Alamogordo u Novom Meksiku, o čemu su izvijestile lokalne novine. Zaposlenici Atarija čvrsto su negirali da se takvo što ikad dogodilo, pokušavajući sakriti vlastitu sramotu. No, s obzirom na krizu američke industrije videoigara, zakapanje E.T.-a postalo je sinonim za „sprovod“ Atarija i ostatka američke industrije videoigara.

Mit o „sprovodu“ krenuo se rasplitati tek 2013. godine kada su lokalne vlasti Alamogorda dale odobrenje tvrtki Fuel Industries da obavi šestomjesečno iskapanje na tom mjestu. Potvrđeno je postojanje  odlagališta Atarijevih igara, no ispostavilo se da je bilo zakopano oko 700 tisuća primjeraka, višestruko manje od toga što je legenda govorila. Veliki dio te brojke činio je nesretni E.T., ali zakopane su bile i neke uspješnije, bolje Atarijeve igre, što je uvelike izmijenilo ono što znamo po pitanju ovog slučaja. Ali, kao što je kod mitova i legendi uglavnom slučaj, oni opstaju unatoč činjenicama.

et-grob

Tema Atarijevog „ritualističkog“ pokopa postala je dio američke povijesti i popularne kulture 80-ih godina. Dostupni su brojni članci i tekstovi koji se bave tom temom, a najbolja polazišna točka je dokumentarni film Atari: Game Over kojega prenosimo u nastavku. Također vrijedi pogledati i film Angry Video Game Nerd: The Movie koji se bavi upravo E.T.-om.

Prašina se na grobu E.T.-a još uvijek nije slegla, što nas dovodi do važnog pitanja:

Je li E.T. bio toliko loša videoigra da je srušio čitavu gaming industriju?

Prva stvar koju treba razjasniti jest da nijedna igra, koliko god loša bila, ne može donijeti propast čitavoj industriji. Atarijevi gubitci od pola milijarde dolara nisu samo rezultat neuspjeha s E.T-om već i posljedica zasićenja na tržištu konzola, te rastu konkurencije od strane osobnih računala. Osobna računala su postala pristupačnija te su imala bolju grafiku i zvuk u odnosu na konzole. Došlo je do toga da su računala postala jednako dostupna korisnicima uz više mogućnosti za igranje videoigara, ali i obavljanje drugih zadataka pored čemu konzole nisu mogle konkurirati. Promjene su se pojavile tek dolaskom Nintenda na tržište SAD-a u drugoj polovici osamdesetih godina prošlog stoljeća.

s_ET_2

Druga stvar koju treba raščistiti jest da E.T. u svoje doba nije bio smatran najlošijom igrom ikad napravljenom. U recenzijama je dobivao uglavnom prosječne ocjene. Tek se u kasnije vrijeme počeo koristiti kao žrtveni jarac i simbol svega što je bilo loše u industriji videoigara početkom 80-ih godina. I sam sam se poveo za ustaljenim mišljenjem da se tu radi o stvarno lošem naslovu. No, kad sam upalio igru te zaigrao paralelno s drugim naslovima toga doba, postalo mi je jasno da je na stvaranje imidža najgore igre ikada utjecalo nešto više od njezine (ne)kvalitete. U to se, uostalom, možete uvjeriti i sami jer je igra dostupna online.

Zanimljivo je kako pojava interneta i dostupnost informacija u ovom slučaju nisu pomogli već su samo još više doprinijeli stvaranju uniformiranog mišljenja da se tu stvarno radi o najgoroj igri. A povijest kaže da je igra zvana Gorf izašla istog mjeseca kad i E.T. te je dobila znatno gore ocjene. To je nešto što se ne spominje u YouTube eri i video uradcima tipa „Top 10 Worst Games Of All Time“ u kojima je E.T. nezaobilazan gost.

Komentari (15)

  • baDarmageddoN

    03.02.2018 - 19:36

    Ne ponovilo se!

  • Dragan[MKD]

    03.02.2018 - 20:33

    Pa kad su napravile rijetko vidjen glup potjez, znaci platis 60milja licencu i jos nekoliko miljuna za promidjbu i ONDA das neki jadan 25to godisnjak SAM da uradi igru i to u 5 TJEDANA. Pa molim te, ko bi normalan to uradio, najmanje se stedi na development, to je najbitnije, uzmi neki studio sa 100tinjak ljudi daj im neki OK budget i neki razumni rok.
    A druga stvar, to so propadanje Atarija se malo preuvelicuje, tacno to je bilo krak Americkom gaming divom, pa razumljivo je to, ali to je najvise zbog nacionalizma Ameri i njihova mrznja sprema sve Japonsko nakon drugom svetskom ratu (kao we nuke the shit out of Japan, why they are better than us) i nisu mogli podnjeti sto su Japanci dominirale tada novo trziste tehnoloskih inovacije i automobilsko trziste (kojme dominiraju cak i dan danas u SADeu).

    • MaliMicek

      @Dragan[MKD], 05.02.2018 - 16:19

      Tada nije bilo studija sa 100+ zaposlenih, ni najveci nisu imali toliko.

  • vragec25cro

    03.02.2018 - 20:42

    Pa osobna rčunala(pc) joši dan danas bolja od konzoli i imaju više namjena i načina za zabavu :p

  • coksy

    03.02.2018 - 21:18

    Još uvijek me iznenađuje i šokira činjenica da je Atari posao proizvodnje igre dao samo jednoj jedinoj osobi i to još, ajmo reć klincu, nakon što su iskeširali tadašnjih 25 milijuna dolara za licencu te još nekoliko milijuna na promociju?! K tome još su mu zadali rok od 5 tjedana?! Neodgovorno za ne povjerovat.

    • Mrfloyd

      @coksy, 05.02.2018 - 17:33

      Nemoj biti iznenadjen.
      Iz znatizelje instaliraj ili potrazi na Yubitou creditse nekih legendi iz prve polovice 80tih. U pravilu su ih radila 2-3 lika. Full druga vremena.

  • m4r1ju4n

    03.02.2018 - 21:34

    Gledajući iz današnje vizure katastrofa u vezi američke industrije video igara je ostala samo lokalna gospodarska katastrofa SAD-a. Tada svijet nije bio kao danas globaliziran ali je utjecaj te katastrofe duboko pogodio američku konzolašku industriju kao i proizvođače igara. Europa je ipak bila orijentirana prema računalima počev od Sinclair ZX80 i ZX81, Acorn BBC, Commodore i ostali. ZX 16k i Commodore VIC 20 mogli su prikazati boje a veličina memorije je dvostruko nadmašivala veličinu memorije kertidža a kako je kazetofon bio ulazna jedinica nije teško zamisliti da je obična kazeta sa igrom ili korisnim programom puno jeftinija za proizvesti i prodati od kertridža. Zato Ameri pretjeruju pričom o “svjetskoj” katastrofi koja je pogodila nekoliko američkih proizvođača konzola, Atari i jedan filmski studio kao dioničara Atarija.

  • funky0308

    03.02.2018 - 21:40

    Jako je to sve skupa cudno bilo i ja bih rekao da se tu svjesno islo na to da se uzme para, zasto su mislili da ce zaraditi bas tolike pare da se toliko “baca” na promidzbu i licencu valjda samo oni znaju. Ali pogledajte dokumentarac, prica i developer same igre – zanimljiva mu je danasnja profesija…ppbjegao je i od Atarija i od ETa 🙂 . Sjecam se ETa, ne mogu se sjetiti kada sam ga igrao i na cemu ali mislim da je bio PC tamo negdje pocetkom devedesetih (nisam sto posto siguran kada i na cemu) i sjecam se da mi je poprilicno nejasno sve bilo, puno toga mi nije imalo smisla, a nevidljive rupe su samo doprinijele da i ranije gasim igru i odem igrati Gianna Sisters 🙂 . Ugl – dobar je dokumentarac, vrijedi pogledati.

  • L3gi0naR

    04.02.2018 - 08:39

    Koliko je danas loših igara,E.T je kamilica naspram njih.

    • baDarmageddoN

      @L3gi0naR, 04.02.2018 - 12:39

      Ali za onda to je bilo nešto neviđeno

  • Apocalypse4987

    04.02.2018 - 13:20

    Ima easter egg u wasteland 2 di negdi u pustinji možeš iskopat sve primjerke ove igre 🙂

  • Kegdon

    04.02.2018 - 14:38

    Ne znam kome je taj film bio dobar, teška glupost u svakom pogledu.

    • baDarmageddoN

      @Kegdon, 04.02.2018 - 15:20

      Ja se potpuno ne slažem. Film je remek-djelo za klince onog vremena a i nešto mlađe. Remek-djelo

    • Kegdon

      @baDarmageddoN, 05.02.2018 - 13:21

      Je, je kako da ne. Spodoba koja izgleda kao da je poljubila teretni kamion dok je dotični bio u punom naletu. Od ovog klinci mogu imat noćne more. Eventualno bi bio dobar seljanima u polju da razgoni i straši ptice. Naravno da je i mnogima dobar ali ne možemo u svemu slagat. O ukusima nema rasprave.

  • DjokaBA

    04.02.2018 - 14:43

    Fin specijal, bas sam uzivao. Mogu ovakvi gaming biser specijali da malo cesce da se objavljuju. Eto meni na prvu pada na pamet Daikatana, i legendardni Romero – “John Romero’s about to make you his bitch.” Haos. 😀

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!