Zaustavlja li ISS Pro Evolution 2 nogomet u vremenu?

---

Ako danas slučajno naletite na neku nogometnu utakmicu iz devedesetih, u pravilu nakon svega nekoliko sekundi gledanja možete zaključiti da to nije prijenos modernog nogometa. Najvjerojatnije ćete to uočiti po lošijem prikazu slike, ali razlika je očigledna i na samom terenu – nogomet 20. stoljeća uglavnom je bio sporiji od današnjeg. Razlike su još i veće ako idemo dalje u prošlost pa vidimo da igrači nekada nisu bili savršeno isklesani Adonisi kao danas, da je bilo manje simuliranja i prenemaganja. Igralo se u slabije kontroliranim uvjetima bez da su nogometaši pritom nosili šalove kad im je hladno, bez da su mijenjali frizure za svaku utakmicu.

Nogomet kao igra u suštini je ostao isti iako danas imamo više sudaca na terenu, vanjsku tehnologiju koja pomaže u donošenju odluka, a samim igračima dopušta se više toga pa recimo na osvježavanje vodom mogu doći već pri prvom dužem prekidu igre. Postoje, međutim, sitnice koje su specifične za pojedina razdoblja u nogometu, sitnice koje se obično ne vraćaju kada ih zamijene neka druga pravila ili trendovi u nogometu. Primjerice, pravilo zlatnog i srebrnog gola kada utakmica ode u produžetke ukinuto je nakon 2006. godine pa o njemu možemo govoriti samo u prošlom vremenu.

Međutim, kada su videoigre u pitanju, prošlo vrijeme ne mora označavati pasiv jer se starim nogometnim simulacijama možemo vratiti na aktivno igranje te na taj način oživjeti nogomet prošlog vremena. Takav poriv dobio sam nedavno uz želju da istražim je li nogomet prošlog vremena u igrama sačuvan zajedno sa svojim karakteristikama ili se bez razlike igra jednako kao i današnji, moderni nogomet.

Za pokusnog kunića uzeo sam ISS Pro Evolution 2 iz 2000. godine, po nekima možda i najbolju nogometnu simulaciju 20. stoljeća. Razlog zašto nisam išao dalje u prošlost je taj što nogometne igre do druge polovice devedesetih godina baš i nisu simulirale pravi nogomet nego su imale svoje arkadne verzije istoga. Čisto kako bih dočarao situaciju mlađoj publici reći ću da su ranije igre u kontekstu ovog sporta bile su na razini stolnog nogometa. Serijal International Superstar Soccer iliti ISS razlikovao se od ostatka ponude, no tek se odvajanjem pod „Pro Evolution“ definirao kao realističan virtualni nogomet.

Dakle, cilj mi je bio paralelno zaigrati ISS Pro Evolution 2 i Pro Evolution Soccer 2017 te vidjeti ima li razlike u simuliranju nogometa između tih dvaju igara koje dijeli 16 godina razlike, jednako kao što je današnji nogomet drugačiji od onoga prije 16 (i više) godina. Ideja mi je bila vidjeti je li nogomet u ISS Pro Evolution 2 bio sporiji nego danas, može li Barcelona igrati tiki-taku s prethodnim generacijama igrača i postoji li u igri specifičan (vizualni) imidž nogometa s kraja 20. stoljeća.

Odmah se u startu ispostavilo da mi zamišljena metodologija baš i neće ići glatko. Iako se u ISS-u mogu pronaći nogometaši poput Tottija i Valerona koji su nekim čudom još uvijek aktivni u stvarnom nogometu, samo testiranje po statistikama (čak ni uz uračunatu razliku prema godinama) nikako ne bi bilo precizno iz razloga što ISS i PES nemaju isti format statistike igračevih sposobnosti. U starom ISS-u ocjene se računaju od 12-19, a u PES-u od 40-99, što znači da mi je brzinu najlakše bilo testirati uz krajnosti – na najbržim i najsporijim igračima.

Brzinu sam testirao trčanjem s jednog kraja terena na drugi u trening modu pod savršenim okolnostima – uz modificiranu staminu igrača kako taj aspekt ne bi utjecao na rezultat. Prvo sam testirao sprint dvojice najbržih igrača nekadašnjeg i sadašnjeg nogometa. Roberto Carlos sa svojim defaultnim ocjenama u ISS Pro Evo 2 odradio je sprint na zaokruženih 14 sekundi. Gareth Bale u PES 2017 isti je sprint otrčao za 15 sekundi. Modificiranje njihovih statistika brzine i akceleracije izjednačilo je rezultate na 14 sekundi.

Drugi kraj ekstrema otkrio je drugačiji raspon među dvjema igrama – najsporiji igrač u ISS-u otrčao je s jednog kraja igrališta na drugi za 15.20 sekundi, dok je najsporiji igrač u PES-u isto napravio za 16.30 sekundi. S obzirom da su testovi skriptirani i za samu igru ne znače mnogo (jer nikad s jednim igračem nećete sprintati po čitavom terenu) izvedeni zaključak treba shvatiti uvjetno. Što se Konamijevih igara tiče – moderni nogomet možda nije brži od onog starog, ali je u njemu zato snažnije naglašena razlika između brzih i sporih igrača.

Naravno, za pravo analiziranje brzine trebalo bi izvući statistike brzine svih igrača u obje igre, staviti ih u pravilan omjer i po prosječnim vrijednostima vidjeti je li Konami prije 16 godina smatrao da su nogometaši bili generalno bili sporiji nego danas. Ipak, ni tada vjerojatno ne bismo dobili relevantnu sliku jer bi trebalo obraditi statistike više igara kako bi se izbjeglo hendikep kategorije dobi, što je opet pitanje za sebe – je li prosječna dob timova pala ili se povećala u zadnjih 16 godina. Konačno, na brzinu igre ne utječu samo fizičke predispozicije igrača već i lakoća protoka lopte, za što nisam našao mjerila u starom ISS-u.

Druga ideja bila mi je vidjeti može li se u 16 godina staroj igri igrati stilom i tehnikom kakvu je Pep Guardiola radikalizirao tijekom svoje vladavine nad Barcelonom od 2008. godine. Dakle, igra kratkih dodavanja i čuvanja posjeda, s visoko postavljenom defanzivnom linijom, iznenadnim prodorima i čestim promjenama mjesta među veznim igračima. Dio toga bio je donekle ostvariv kroz upravljanje formacijom i odabirom strategije. Iako je u ISS-u moguće podesiti položaj individualnih igrača po želji, sustav je dosta rigidan pa je teško igračima omogućiti da preuzmu veću inicijativu na terenu uz slobodnije kretanje izvan zone koju bi trebali pokrivati.

Što se držanja posjeda tiče, ono je teže utoliko što nemate opciju građenja lopte od protivnika. Moguće je forsirati kratka dodavanja, no tijekom svog eksperimenta nisam primijetio da je to urodilo plodom – umjetna inteligencija suigrača u ISS Pro Evolution 2 očito ipak nije bila na toj razini da može čitati plan tiki-take. Jedini način da forsirate brza utrčavanja suigrača jest korištenjem duplog pasa, no problem je u tome što se on ovdje izvodi automatizirano pa igrač vraća loptu čim ju dobije osim ako mu zasebnom komandom ne naredite prekid dodavanja.

Doduše, treba priznati da nisu sve momčadi jednako pogodne za igranje tiki-take, pa je lako moguće da moj plan nije upalio jer sam ga većinom koristio na reprezentaciji Španjolske, s obzirom da se u ISS-u nije moglo igrati s klubovima izvan Master Lige, u kojoj pak niste mogli igrati sa izvornom momčadi Barcelone dok ju sami ne složite kroz nekoliko sezona. Najpogodnija tadašnja momčad za tiki-taku možda je bila reprezentacija Brazila, ali u daljnja istraživanja nisam ulazio čisto iz razloga jer je neusporedivo koliko je Konamijev serijal napredovao u taktičkim mogućnostima u zadnjih 16 godina.

Konačno, namjeravao sam istražiti nosi li ISS Pro Evolution 2 „duh vremena“ u kontekstu nogometa s kraja 20. stoljeća – doba kada je Lotto još uvijek bio relevantna marka naspram Nikea i Adidasa, kad je Ravanellijeva sijeda kosa bila pojam „oblajhanog“, a Seamanova brčina strah i trepet naslovnica britanskih medija. Tu se ispostavilo da ISS Pro Evolution 2 možda i nije najbolji primjerak za istraživanje s obzirom da je igra nije imala skoro nikakve licence, a prezentacijski je bila ogoljena do kosti.

Nije tu bilo glazbe u menijima pa nećete tako doznati da je najpopularnija nogometna pjesma 2000. bila E-Typeov Champione 2000, službena himna Eura te godine. Nećete doznati ni koji su brendovi tada bili zastupljeni u nogometu, ali možda primijetite jedan detalj – bilo je daleko manje igrača koji su nosili kopačke u svim mogućim (duginim) bojama. Prema mogućnostima u editoru, najmlađi igrač reprezentacije mogao je imati 15 godina, što je i danas najčešći slučaj iako je prema zapisima zabilježeno da su za neke reprezentacije nastupala i djeca od 14 godina.

U usporedbi sa ostalim mogućnostima editora u PES 2017, može se reći da su prije 16 godina igrači definitivno imali manje krpica na sebi pa im nisu bile omogućene razne potkošulje, rukavice, naušnice i slično. Doduše, moguće je da je takvo što bilo ograničeno tehničkim mogućnostima tog vremena, jednako kao i hrpa ostalih stvari. Primjerice, u tadašnjem PES-u niste vidjeli sudca na terenu, pa čak ni karton u njegovim rukama.

Tadašnja nogometna pravila su prisutna u igri pa se svaki produžetak igra na pravilo zlatnog gola, a ne kao danas dva puta po 15 minuta. Vjerujem da pravilo zaleđa u igri funkcionira gotovo binarno pa mislim da se ne može ni primijetiti izostanak promjene u pravilu koje je došlo 2005. godine. Uostalom, u igri se općenito ne svira mnogo ofsajda osim ako tim ne forsira strategiju ofsajd zamke.

Sve u svemu, ovaj eksperiment u najboljem slučaju donio mi je tek djelomičnu potvrdu da virtualni nogomet kroz vrijeme nosi svojstvena obilježja onog stvarnog. Problem je u tome što stare nogometne igre nisu bile naročito napredne u svoje vrijeme, tako da zapravo nisu ni imale kapacitet za čuvanje nogometnog zeitgeista. Iako smo svi svojedobno govorili kako ISS Pro Evolution 2 izgleda kao stvarni nogomet na TV-u, istina zapravo nije mogla biti dalje od toga – što najbolje vidite ako ga pokrenete danas.

Konamijev serijal tek je od PS2 ere postao reprezentativan stvarnom sportu. Tek kad vidite naslovnicu PES-a 4 znat ćete automatski da je to bilo vrijeme Henryja, Tottija i Colline, odnosno svega onoga što se s tim ikonama asocira. Zbog tehničke ograničenosti takve asocijacije nisu baš moguće s ranijim nogometnim igrama, no barem imamo pozitivan zaključak – buduće PES igre vjerojatno će bolje služiti kao pokusni kunići za ovakve teme.