Etičke implikacije moderne tehnologije?

Kako započeti esej nego rečenicom da je etika „zagrizla“ dosta što se tiče tehnologije. Poglavito po pitanju računala kojima mislim više pažnje posvetiti ovdje, no o tome kasnije. Etika zna bit korisna u ovom području, pri tome mislim ponajprije kako, npr., ne možemo samo tako bilo gdje odlagati otpad koji se ne može reciklirati, ne možemo zaklat ljude i reći da je u interesu znanosti, uništit staništa brojnim vrstama kako bi izgradili nuklearnu elektranu i sl. Naravno, tu se ne postiže mnogo jer moćni kapitalistički ljudi pišu pravila i imamo zagađenja „made by tehnology & friends“ na svakom koraku. Primjerice, negdje sam čitao kako se za proizvodnju računala potroši toliko i toliko hektolitara vode, nafte i koječega i za par godina se to isto računalo baci, no ne mogu se svi dijelovi reciklirati i zdravo ekološka propasti. U mnogim se razvijenim državama treba kupovati pitka voda u dućanu jer ona iz slavine doma nije dobra, tj. previše je onečišćena ili što ja znam. Ovdje kod nas u hrvatskoj su sve sve rijeke i šume zagađene ako nisu proglađeni nacionalnim parkovima. U tim istim rijekama u koje se odlažu naši sadržaju wc-a su se nekad ljudi kupali, a u šumama žive životinje i gljive koje možemo pojesti, no umjsesto toga sve je zagađeno, zahvaljujući tehnologiji. Naravno, ne sugestiram da počnemo živjet na razini srednjeg vijeka, al ovo je pretjerivanje što se čini. Etika je ovdje, po meni, zakazala, no za to ju ne mogu krivit jer je ljudima na prom mjestu luksuz bez obzira na dugotrajne posljedice. Jedino Greenpeace i slični nešto napave, a i to nije nešto zavidno mnogo. Osobno nisam protiv tehnologije i znanosti. Naprotiv, obožavam jedno i drugo, ali neko rješenje za balans između okoliša i dotičnog se mora naći. Koje? Pojma nemam, ali ću se klanjat onome tko ga izmisli ako to doživim u ovom životu.

Evo mog omiljenog dijela. Računala. Svi znaju da mnogi ljudi, ugavnom stariji stanovnici, odbijaju prihvatiti progres te smatraju računala i kojekakve strojeve propasti (ima iznimaka kao jedna 106-godišnjakinja otkud već) jer su, između ostaloga, mnogima računala i kojekakvi strojevi oduzeli radno mjesto. Meni je to nelogično totalno. Mislim, da se znaju koristit istim, jednako bi, ako ne i više, zarađivali uz manje znoja. Recimo, zašto se mučiti na tokarilici kad možete na CNC tokarilici prek računala sve isprogramrati i bit će sve kudikamo „savršenije“. Neće se nitko oznojit, a i možete na kavu ili što već dok se to radi. Nadalje, sve se arhivira u računala pa nećete kopati po prašni za nekim podatkom nego imate opciju search. Možete i prodavati hardver i softver. Kako potražnja za računalima raste, zašto ne? Za isto ne morate biti genij, možete biti „običan“ trgovac. Kao šecer na kraju, imate internet na kojem se da zaraditi više novca nego li bi neki lameri ikad sanjali. Primjer je google na kojem su se osnivači masno obogatili, kojekakvi oglasi, preprodaja prek interneta (npr. piratstvo ili hardver) i stranice poput one na kojoj je čovjek prijetio da će zaklat jednog zeca ak mu ne plate ljudi 20 000$ do određenog roka. Naravno, zaradio je i sad traži da ljudi kupe 100 primjeraka njegove knjige kako bi mali zeko ostao živ. Genijalac ako se mene pita.

Ono što mene najviše muči je što etika radi iz industrije igara. Naime, kao što je prikazano u Latinici i Sanji, mi gameri (aka oni koji igraju igre) smo krvožedni zatucani asocijalni ovisnici o igarama koje kvare sve ljude koji dođu s njima u doticaj. Evo priče:dogodio se masakr po milijunti put negdje u Americi. Ubojica je sve počinio u stilu jedne igre i naravno, za to su okrivili spomenutu igru i uveo se stereotip po kojem odgovaramo gornjem opisu. Nitko se nije zapitao je li taj imao nekih problema, tko su mu starci, je li bio sam od sebe malo lud nego su odma svi dušebrižnici, poput arnija švarcenegera (izvinjavam se što mi se neda brainstormati kak se piše prezime tog tipa), hillary clinton i nekog odvjetnika, uprli prstom u igre. Pa ako nije normalan, i bez igre bi počinio spomenuto zlodjelo, ali to očito ne zabrinjava kojekakve psihologe i dušebrižnike jednoznamenkastog IQ-a koji imaju glavnu riječ. Uvode se kojekakve cenzure i zabrane pa će na nas ljudi gore gledat nego na silovatelje, ubojice, otmičare, političare.... Mene osobno mnogi ljudi doživljavaju kao frika jer visim za računalom. Naravno, slažem se da nije zdravo bit 24/7 za kompom, al sad da se brani uopće isto.... Sve ovisi o dozi. Ako netko previše radi, krepat će od umora, ako previše jede, udebljat će se, ako popije previše lijeka, otrovat će se, itd. Ukratko, kao što je jedan stari kemičar rekao: „Sve je otrov, samo o dozi ovisi hoće li djelovati“.

Zaključak je da etika dolazi do dobrog izražaja u nekim novim stvarima, ali isto tako ima sranja (da oprostite na izrazu). Mnogi ljudi odbijaju progres, no budućnost ostaje na ljudima koji ne odbijaju isti, a progres ide dalje ma što učinila etika, ili arnie i njegovo društvo, ili tko već....