Nasilnost

Mogli bismo reći da je nasilnost pojava kod svakog čovjeka bez iznimke, pa makar bio hladan kao led cijeli život, doći će i vrijeme, ili trenutak, kada će i on poludjeti, te shodno tome napraviti neku štetu ili neku stvar za koju će kasnije zažaliti. Mnogi govore kako je nasilnost u mladih najviše razvijena igranjem PC ili slušanjem muzike koja nije prilagođena njima (većina Hip-Hop te black metal). Heh, da krenemo malo i pojasnimo.

Sjećam se Latinice, u kojem je gospodin Latin doslovno prikazao igrače kao samosvjesne samoubojice ili serijske ubojice koje zbog velikog vremena provedenog ispred monitora igranjem neke igre u kojem je krajnji smisao ubiti/zgaziti više te da shodno tome oni gledaju kao da je to normalan život. I sve je to potaklo tako što je jedan mladi čovjek u Americi napravio ubojstvo u školi, a poznato je da je bio jako veliki igrač PC igara. Znači li to da smo svi igrači takvi? Ne vjerujem baš, ali naravno ima iznimaka. Jedan klinac u Japanu ubio je vlastitog oca (klinac inače igra GTA) , i onda u uvjerenju da će i majka biti tužna zbog smrti oca, ubio i majku ( a da se zapitaju kako je dobio tu igru?), ili zadnja vijest koja je obišla planetu, a radi se o klincu koji je proveo 12 sati u igraonici i umro. Sada, pitam se, što je radio tih 12h? � to mu vlasnik igraonice nije zabranio igranje? Gdje su bili roditelji? O tome nema ni riječi, glavno da je klinac umro, a glavni krivac je bio kompjuter. Takve stvari danas šokiraju svijet, ne zanima ih kako je 17-godišnji Amerikanac silovao 2 djevojčice i onda psa, to ih ne zanima, to je već postalo normalno u ovom bolesnom svijetu, ali ako je bio zagriženi kompjuteraš, onda će se o tome pričati u svim novinama.

Mnogi ljudi danas gledaju na PC kao na bolest, nešto što se treba izbjegavati, ne razmišljajući da danas ne bi bilo tehnologije koja nam ubrzava životne stvari. Pitate se sada, koje stvari? Plaćanje računa internetom je nešto što je već default ljudima, pa razmislimo malo, da li je lakše potrošiti 10min na internetu plaćajući račune, ili 2h stajati u redu i znojiti se? Ili evo, čitao sam da se izgubio dječak i našli su ga tako što su mu locirali mobitel, a bio je zarobljen u nekoj jami bez hrane i pića par dana, a tko zna što bi mu se sve dogodilo da ga nisu locirali, a sve to možemo zahvaliti današnjoj tehnologiji, koja će bez obzira na nas, ići sve dalje i dalje. Ali, da li svaki pravi gamer izgleda kao mekušac u pravom životu, kao neki šmrkljavac ili više ljudi misli da su gameri debeli, koji svoje frustracije iskaljuju igranjem što više krvavih pucačina. Istina stoji, kompjuter nekada promiče nasilje kod određenih osoba, ali to je samo kod manijaka koji provedu preko 10h svaki dan bez iznimaka igrajući što više nasilnije igre. Sjećam se prijatelja, koji je poslije 16h igranja Unreal Tournament napisao zadaćnicu kako su se životinje poderale na planini, oderale kožu jedan drugome, i sjećam se kako je dobio 1 zbog toga, ali se i sjećam kako je briljirao za višu ocjenu tako što je na kontrolnoj iz općeg znanja dobio 5, a sve to jer čita dnevno kojih 10min vijesti na internetu. Glavni faktor je, i ostati će, su roditelji.

Prosječni gamer danas se već postaje s 8 godina. Djeca, dok još niti ne znaju za sebe, već znaju kako ući/izaći iz auta u najnovovijoj ultra-nabrijanoj pucačini GTA SA, te kako ubiti čovjeka i pobjeći nekažnjeno, ali zato, ne znaju ništa... Igranje u pijesku, igranje nogometa vani, to se radi samo ako roditelji natjeraju djecu. Ali, tu je i drugi problem, mnogi roditelji puste djecu na kompjuter kako bi si dali oduška, i to zna potrajati i po cijele dane, i naravno nakon 1 tjedan tako, kada se dijete makne od kompjutera, biti će nervozan i bijesan, što nas opet dovodi do zaključka da su igre štetne za djecu ako se koriste u ovećoj mjeri.

Znači, da zaključimo, kompjuteri su štetni ako se koriste u ovećoj mjeri, ali ako se koriste u granicama normale, i s više obrazovnog softwera (Učilica itd.), kompjuter može biti itekako korisna stvar, može potaknuti dijete da razmišlja. Tko zna, možda poslije kojih 20 godina bude jedan od vodećih ljudi neke velike tvrtke, a tko zna, možda ostane gamer pa zanemari školu, padne, i na kraju počini samoubojstvo. Svijet nikada nije takav kako izgleda...