HCL.HR

Jeste li ovisni o gamingu?

Krešimir Krolo 12.02.2017.   •   48 komentara


Nastavljamo s analizom našeg velikog znanstvenog istraživanja o navikama i ponašanju gamera u Hrvatskoj, a ovaj put čvrste podatke tumačimo kako bismo saznali koliko vas upada u kategoriju ovisnika o igrama i što to zapravo znači.

gaming-ovisnost

Prije nego uopće započnem s kolumnom dugujem ispriku čitateljima i čitateljicama HCL portala. Naime, na kraju prethodne kolumne najavio sam nastavak analize rezultata našeg velikog istraživanja gamera u Hrvatskoj s temom o gamericama, odnosno o položaju žena unutar gamerske kulture. Iz razloga koji su prvenstveno akademski, a onda i praktični, odlučio sam tu temu detaljno obrazložiti kada na raspolaganju budem imao znatno više podataka nego što imam sada.

Vjerujem da je i vama u interesu da pred sobom imate tekst (ili više tekstova) koji ovako ozbiljnoj i osjetljivoj temi pristupa s više činjenica, a manje odokativnih mišljenja. U svakom slučaju, kao što i Lannisteri uvijek vraćaju svoje dugove, tako i ja obećajem uskraćenu temu o gamericama vratiti višestrukim prilozima. No, da se ne bi osjetili uskraćeni za chills and thrills gamerskog svijeta, ovu kolumnu sam odlučio posvetiti ništa manje zanimljivoj temi – temi ovisnosti o video igrama.

Ovisnost o video igrama uistinu postoji i najekstremniji slučajevi zaslužuju primjeren tretman i intervenciju različitim terapijskim programima.

Ovisnost o video igrama kao tema od javno-zdravstvenog interesa praktički postoji otkako postoji i gamerska kultura. Pokraj sveprisutnog utjecaja nasilja i nasilnog sadržaja na ponašanje pojedinaca, (medijska) ovisnost redovito zauzima visoko drugo mjesto psiholoških, medicinskih i pedagoških znanstvenih interesa. Nerijetko, međutim, ti interesi umjesto racionalnog i objektivnog informiranja prelaze granicu znanstvene spoznaje i ulaze u područje moralne panike.

No, valja odmah neke stvari raščistiti – ovisnost o video igrama uistinu postoji i najekstremniji slučajevi zaslužuju primjeren tretman i intervenciju različitim terapijskim programima. Međutim, problem nastaje kada se specifičan i, statistički gledano, marginalan udio gamerske populacije počne koristiti kao okvir koji opisuje prosječnog gamera i gamersko iskustvo. Također, postoji tendencija da se sve video igre prikažu jednako problematičnima, iako pogled na arhitekturu različitih žanrova ukazuje na potrebu razlikovanja i strogog odvajanja.

Problem nastaje kada se specifičan i, statistički gledano, marginalan udio gamerske populacije počne koristiti kao okvir koji opisuje prosječnog gamera i gamersko iskustvo

Dok pišem ovaj tekst na stranicama svjetske zdravstvene organizacije traje rasprava o prijedlogu dodatne kategorizacije „štetnog igranja“ ili „štetnih video igara“, a gdje je i ponuđena definicija “gaming poremećaja”:

Gaming disorder is manifested by a persistent or recurrent gaming behaviour (i.e., ‘digital gaming’ or ‘video-gaming’) characterised by an impaired control over gaming, increasing priority given to gaming over other activities to the extent that gaming takes precedence over other interests and daily activities and continuation of gaming despite the occurrence of negative consequences. The behaviour pattern is of sufficient severity to result in significant impairment in personal, family, social, educational, occupational or other important areas of functioning. These features and the underlying pattern of gaming are normally evident over a period of at least 12 months in order for a diagnosis to be assigned, although the required duration may be shortened if all diagnostic requirements are met and symptoms are severe.

Kao što se može vidjeti, definicija je uglavnom usmjerena na smanjene mogućnosti obavljanja svakodnevnih životnih, odnosno društvenih aktivnosti. Ovisnici zanemaruju osobna poznanstva i prijateljstva, obiteljske odnose, obrazovanje i posao. I naravno da takvih primjera ima cijeli naramak. Dovoljno je pretražiti različite novinske portale (lokalne i međunarodne) u zadnjih nekoliko godina i pronaći ćete dovoljno grotesknih i mučnih primjera koji se mogu svesti pod kategoriju „pretjeranog igranja“ – bilo da je riječ o mladim roditeljima čije je dijete preminulo jer su bili prezauzeti gamingom, bilo da je riječ o osobama koje su izgubile život uslijed višednevnog, neprekidnog boravka ispred ekrana.

gaming-ovisnost-44

No, neumoljiva je činjenica kako se prosječan gamer ne razlikuje previše od prosječnog građanina dok eventualno oni nešto zagriženiji u gamersku kulturu i identitet pričaju nekim čudnim jezikom i s čudnim terminima, ali to ne znači da su problematični ili da pokazuju simptome patološkog ponašanja. Usporedbe radi, dugo vremena se smatralo kako je slušanje heavy metal glazbe put u mentalne i emocionalne probleme mladih, dok novije studije pokazuju kako je riječ o sretnim, ispunjenim i uspješnim osobama.

Usporedbe radi, dugo vremena se smatralo kako je slušanje heavy metal glazbe put u mentalne i emocionalne probleme mladih, dok novije studije pokazuju kako je riječ o sretnim, ispunjenim i uspješnim osobama.

No, vratimo se mi na sukus teme, a koja je vezana uz definiciju i razumijevanje same ovisnosti. Naime, koliko intenzivna je ta ovisnost i kako se manifestira? Je li ovisnost o kemijskim supstratima poput heroina, kokaina, meth cracka identična ovisnosti o Battlefieldu? Može li se ovisnost o video igrama tretirati na sličan način kao što je ovisnost o klađenju i kockanju? Sve su ovo pitanja i problemi koji su rijetko kada jasno odvojeni i objašnjeni, što još donekle i nije slučaj kada su znanstvena istraživanja u pitanju, ali jest problem kada dođemo do javnog prostora i organizacija koje ni same ili ne razumiju, ili ne žele razumjeti i znati gdje točno leži problem i koliko je on ozbiljan, kako za pojedinca, tako i za društvo?

Može li se ovisnost o video igrama tretirati na sličan način kao što je ovisnost o klađenju i kockanju?

Idemo s još primjera. Može li se ovisnost o, recimo, World of Warcraftu, staviti u istu ravan s pošasti heroinske ovisnosti iz sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća? Riječ je o epidemiji koja generira pozamašnu količinu nasilja i kriminala s devastirajućim posljedicama za pojedinca, obitelj – i društvo u cjelini. Za jedan heroinski „šut“, ovisnici su u stanju fizički nasrtati na ukućane, otuđivati novac, nakit i druge vrijedne predmete te pribjegavati različitim oblicima kriminala. S druge strane, ovisnici o WOW-u u iznimno rijetkim, anegdotalnim primjerima bi krenuli u takav oblik destrukcije – samo da bi mogli, štajaznam, farmati fel iron ili raidati utorkom navečer.

Drugim riječima, nije baš zabilježeno da WOW „đankiji“ za rare drop prodaju obiteljski toster, televiziju ili CD kolekciju mlađeg brata, ili da zbog mjesečne pretplate otimaju bakicama na ulici zadnje ostatke mjesečne mirovine. Ovisnost o video igrama prvenstveno ima obilježje posljedica koje su psihološke i individualne (uz eventualno ogorčenu obitelj jer „klinjo ne skida oči s ekrana“), dok ovisnost o teškim narkoticima, kao i ovisnost o klađenju u kocki sa sobom nosi znatno, ZNATNO teže i teško ispravljive posljedice. Uostalom, da budem malo brutalan u zaključku, pitajte roditelje ovisnika o heroinu bi li radije da im sin/kćer bjesomučno farma maloprije spomenuti fel iron ili da provaljuje u lokalne ljekarne s konstantanim strahom po njegov/njezin, ali i po vlastiti život.

Nije baš zabilježeno da WOW „đankiji“ za rare drop prodaju obiteljski toster, televiziju ili CD kolekciju mlađeg brata, ili da zbog mjesečne pretplate otimaju bakicama na ulici zadnje ostatke mjesečne mirovine.

Ipak, to ne znači da ne postoje elementi u video igrama koji mogu generirati različite oblike „ovisničkog“ ponašanja, a što se na različite načine i kroz različite instrumente nastojalo istražiti u posljednih nekoliko godina. Video igre generiraju sustav nagrada, a s obzirom na različita očekivanja različitih tipova igrača, taj sustav nagrada je ono što nas održava u svijetu video igara.

gaming-ovisnost-334

Intrigantna priča i protagonisti, sustav zagonetki i zadataka, natjecanje i odmjeravanje vještina s drugim igračima, ali i druženje i interakcija s osobama s kojima dijelimo zajednički interes i strast – sve su to komponente koje mogu od nas napraviti „ovisnike“. Činjenica je da je u interesu gamerske produkcijske kuće proizvesti okoliš koji će nas što duže zadržati u svijetu video igre jer se tako u konačnici pretvaramo u lojalnog (brend) potrošača koji onda jednako tako generira dodatni profit. I tu onda dolazimo do struktura koje potencijalno mogu generirati ovisničko ponašanje jer nastoje kod nas pobuditi onaj osjećaj ushita i zadovoljstva koje, primjerice, imaju osobe kada pogode parove na kladionici.

Ako među vama ima sadašnjih i bivših igrača WOW-a, vjerujem da jako dobro poznajete osjećaj kada nakon skidanja bossa u raidu čekate vidjeti je li kao loot ostavio item koji ste toliko željno iščekivali. Dakle, postoji tendencija u produkciji video igara da se ugradi „adiktivna“ komponenta jer u suprotnosti nastupa zasićenje i prelazak na drugi proizvod. Nema gore sudbine za video igru ukoliko je repetetivna bez odgovarajuće nagrade, a što često zna biti okidač za odlazak velikog broja igrača. Zbog toga je, između ostalog, zabilježen brutalan pad u željno iščekivanom No Man’s Skyju ubrzo nakon izlaska na tržište.

Na tržištu koje je sve veće i sve konkuretnije, ne biraju se sredstva za opstanak, tako da se s te strane mogu početi postavljati ozbiljna pitanja o etičnosti pojedinih arhitektura video igara, a da nisu opterećena izlišnim raspravama o nasilju i nasilnim sadržajima ili usporedbama s ovisnosti o kokainu i heroinu.

Postoji tendencija u produkciji video igara da se ugradi „adiktivna“ komponenta jer u suprotnosti nastupa zasićenje i prelazak na drugi proizvod.

U svakom slučaju, istina o ovisnosti o video igrama nije ni blizu dramatična kao znatno teži oblici ovisnosti, no to ne znači da ne postoje skupine gamera koje su više sklone pokazati oblike ponašanja koji bi se moglo okarakterizirati kao patološko. U sklopu istraživanja koje sam s kolegama proveo u suradnji s HCL portalom, nalazio se i instrument koji je trebao poslužiti kao mjerilo ovisnosti pa bih izdvojio najzanimljivije podatke.

Da vas sada previše ne gnjavim dosadnom metodologijom, reći ću samo kako se ovisnost mjerila specifičnim indeksom u rasponu od 18 do 90, odnosno ako ste na instrumentu imali vrijednost 18 to je značilo da je kod vas ovisnost na razini Pape Benedikta, a ako ste bliže vrijednostima u rasponu od 70 do 90, onda već ulazite u kategorije nekih naših popularnih rock pjevača ili vanjskih suradnika neimenovanih nogometnih klubova. Pa pogledajmo što kažu „goli“ podaci.

gaming-ovisnost-11

Ekstremnih slučajeva ovisnosti, dakle onih koji bi recimo ušli u taj raspon od 70 do 90 je 2,6% od ukupno 3152 anketiranih ispitanika, s tim da je najekstremnijih (u rasponu od 80 do 90) svega 0,5%! (možete primijetiti da su te vrijednosti jedva vidljive na grafičkom prikazu). Drugim riječima, nekih 97 osoba bi možda i trebalo razmisliti da malo smanje igranje, dok nekih 19 ispitanika bi možda trebalo i zatražiti stručnu pomoć.

Već iz ovog podatka otvara se pitanje snage ovisnosti video igara ukoliko je svega 2,6% u teškom stanju ovisnosti, odnosno 0,5% pokazuje simptome potencijalne patologije. Naime, kod konzumenata npr. heroina, znatno su manje šanse da svega 3% osoba neće razviti teški oblik ovisnosti. Drugi podatak koji također dovodi u pitanje smislenost teze da igre neminovno generiraju ovisničko ponašanje jest usporedba starosne dobi ispitanika s indeksom ovisnosti. Što su ispitanici stariji, to je indeks ovisnosti manji, fenomen koji teško može primjenjiv na, primjerice, ovisnike o nikotinu, heroinu ili kokainu. Ako je staž konzumenata takvih sadržaja sve duža, ovisnost o tim sadržajima postaje sve izraženija. Kod gaminga se pak pokazuje suprotna tendencija.

Međutim, najranjivija skupina jest ona najmlađa, pogotovo ona koja igra najviše. Ipak, u usporedbi s ostatkom uzorka, teško se oteti dojmu kako je riječ o epidemiji ili patologiji ovisnosti na isti ili sličan način na koji djeluju ovisnosti o teškim drogama, alkoholu, nikotinu ili pak klađenju i kockanju.

Jedna od stvari koja se često spočitava ovisnosti o video igrama jest da su ekstremni ovisnici uglavnom jako usamljene osobe. No, ono što pokazuju podaci iz ovog istraživanja je u suprotnosti s tom pretpostavkom. Naime, najmanje izraženu tendenciju prema ovisničkom ponašanju imaju upravo one osobe koje igraju – same.

gaming-ovisnost-22

S druge strane, najviše su „ovisne“ osobe koje igraju s drugima što se može pripisati prije spomenutom elementu nagrade kroz socijalnu interakciju, ali i činjenici da se vrlo vjerojatno radi o igrama u kojima se gameri kroz multiplayer natječu u različitim žanrovima.

Neke povezanosti su pak samorazumljive pa tako veći indeks ovisnosti pokazuju osobe koje igraju pet ili više igara istovremeno, igraju više od pet sati dnevno ili igraju od kasno noćnih do rano jutarnjih sati (da, da svi vi koji raidate! :D), ali ima i zanimljivih poveznica poput onih gdje su nešto više ovisniji gameri koji prate kompetetivnu scenu (e-sports) i koji se u većoj mjeri smatraju dijelom posebnog gamerskog identiteta ili kulture.

gaming-ovisnost-33

Ono što je zanimljivo u odnosu na neke druge oblike ovisnosti jest podatak da se dobar dio osoba koje su ostvarile više vrijednosti na indeksu ujedno i osobe koje se jednog dana vide kao dio gamerske industrije. Postavlja se onda pitanje je li riječ o potencijalnoj patologiji ili nastojanju ulaganja u sebe (bez obzira koliko su takvi ciljevi realni ili ne) na način na koji i druge osobe kroz druge profesije i zanimanja ulažu u potencijalnu profesionalnu karijeru tijekom svog života? Za odgovor na to pitanje potrebno je ipak provesti još cijeli niz znatno fokusiranijih istraživanja, no u svakom slučaju već ovi podaci daju naslutiti kako je tu riječ o složenijim pojavama nego što se na prvi pogled doima.

I što se onda može zaključiti iz ovog TL;DR teksta?

Okej, prvo je jasno – (medijska) ovisnost je dosta složen fenomen da bi je se moglo adekvatno opisati u nekoliko kartica teksta. Bez obzira na neke nedorečenosti, usuđujem se zaključiti kako primjeri ovisničkog ponašanja i potencijalno teže patologije postoje, no oni se (barem prema podacima i instrumentima koji su se u ovom istraživanju koristili, ali i prema nekim drugim istraživanjima diljem svijeta) ne mogu i ne smiju svesti na gamere i gaming općenito.

Uspoređujući pak gaming s nekim drugim aktivnostima koje potencijalno stvaraju ovisnost, opet se dolazi do zaključka kako je gaming najmanje toksičan. Istina, postoji naramak ekstremnih primjera, no vjerujem da bi mogli pronaći cijeli niz negamerskih aktivnosti koje u svojim ekstremnim inačicama proizvode i patološke rezultate. Zanimljiv je i podatak da nešto veće simptome ovisnosti pokazuju osobe koje se sutra vide kao dio gamerske industrije, kao što bi vjerojatno veće simptome ovisnosti takvog tipa našli i kod osoba koje predano vježbaju ili ulažu u npr. sviranje violine ili glasovira ili neke vrste sporta.

Dakle, dragi gameri i gamerice, slobodno i dalje igrajte, ali budite i nešto svjesniji potencijalnih problema koji mogu nastati ako ste u nekom trenutku pretjerali. Primjerice, ako „žena otišla je materi i odvela dicu“ (TBF, „Papilova“), vrlo vjerojatno je to siguran pokazatelj da je vrijeme da potražite pomoć.

Krešimir Krolo je viši asistent na Odjelu za sociologiju, Sveučilišta u Zadru. Doktorirao je na temu internetskih društvenih mreža i mladih, a istraživački interesi mu se nalaze u sferi digitalnih medija i digitalne kulture te kulture mladih. Zajedno sa suradnicima s odjela i HCL.hr portalom u jesen 2014. godine proveo je dosada najopsežnije istraživanje o gamerskoj populaciji u Hrvatskoj. Pripada metuzalemskoj generaciji gamera, odrastavši na igrama poput Pac-mana, Monkey Islanda, (starog) Fallouta te Panzer Generala. U novije doba, ono malo vremena što ima na raspolaganju, provodi igrajući uglavnom RPG naslove poput Witchera, Fallouta, Starcrafta i World of Warcrafta. Agresivno brani stajalište da je Grim Fandango jedna od najboljih igara ikad napravljena.

Komentari (48)

  • SemirTheChosen

    12.02.2017 - 20:59

    Svaka cast Krešimire na ovome iznimno zanimljivom clanku! Nadam se da ces nam napisati jos ovakvih clanaka u (bliskoj) buducnosti.

  • PppPP

    12.02.2017 - 21:18

    jesam, bolje to nego da se rokamo u žilu

  • IvanHR

    12.02.2017 - 21:34

    Zanimljivo…ali naravno da moraju postojati granice,kada igraš umjereno možeš igrati koliko hoćeš 😀

  • goldfinger

    12.02.2017 - 21:47

    Dobar članak..

  • MHLBLSC

    12.02.2017 - 21:49

    Ma mislim da smo OK dokle god nam se tijelo ne počne raspadat’ od neaktivnosti 🙂

  • Valmorph

    12.02.2017 - 21:56

    Posebno mi srce zaigralo kod ovog dijela vezanog uz WoW. Nisam nikad probao nijednu vrstu opijata, ali čisto sumnjam da bi me ikakav šut razveselio više od off-hand warglaivea back then u vremenima TBC-a. Koliko je samo besanih noćiju bilo potrebno za dolazak do njega… 😀

    Ali meni je recimo zanimljivo nešto drugo, povukao bih paralelu (ne lajnu :D) između ovisnosti o narkoticima i gamingu, a ona se tiče recidivizma. Mislim kako će jedan običan resocijalizirani đanki puno teže odoljeti da se za neki special occasion ponovno ne pukne bez obzira na to koliko je vremena prošlo od njegovog zadnjeg susreta s drogom odnosno koliko je čist, nego što će nekome od ovih 19 ispitanih kronera biti teško odbiti ponovno raidati ili farmati fel-iron. Pa je u toliko meni, osobno, puno teže doživjeti gejmanje kao ovisnost.

    Inače, šaudaut za omiljenog profu i nadam se kako će ovakvih članaka biti još više. 🙂

    • Vailent

      @Valmorph, 12.02.2017 - 22:55

      Smiješno je uspoređivati drogu i gaming,droga je sve negativno a gaming ima više pozitivnih strana nego negativnih.

    • Valmorph

      @Vailent, 12.02.2017 - 23:01

      Ma, naravno, da. Ovdje je riječ o hipotetskoj usporedbi samo na teorijskoj razini da bi se objasnilo krajnosti u koje pojedini gameri zalaze pa sam u tom smislu napisao osvrt.

  • YeYa

    12.02.2017 - 22:26

    Jako zanimljiv clanak te jedva cekam sljedeci 🙂

  • Vailent

    12.02.2017 - 22:53

    Jedina igra o kojoj sam bio ovisan je Counter Strike al sam se odviknuo,a sad nisam ovisan ni o jednoj igri,a nekada odigrati neku igricu nije ovisnost.

  • Krulle55

    12.02.2017 - 23:44

    Ovisan o Fifi, mislim da bi mi pametnije bilo da se drogiram…

  • berac_malina39

    13.02.2017 - 00:03

    U petak sam bio na Infokup-u (natjecanje iz informatike) sa projektom (igrom) “Kako Prestati Biti Ovisan o Igrama Simulator 2017″…
    Zanimljivo…slučajnost ili sudbina?

  • Mentor

    13.02.2017 - 00:07

    Bio sam ljubitelj raznih igara ranijih godina ali nikad ovisnik, najviše mi je drago što nikad nisam gotivio MMORPG igre koje oduzimaju hiljade i hiljade sati radi tamo nekog đavoljeg itema ili šta već. Uvijek sam bio pristalica singleplayer igara sa odličnom pričom radi čega mi je Bioshock Infinite i najdraža igra. Uvijek kad bi gledao po igraonama kad su tad moji vršnjaci igrali Tibije ili Runescape-a, nikako mi u glavu nije ulazilo kako nego može dane da troši igrajući po čitav dan gonjajući nakav pixel u nekim prašumama i mračnim hodnicima. Mslm da je upravo od te igre i krenuo moj neki drugi pravac prema drugom žanru igara kojeg sam već naveo(tad sam tek krenuo u srednju školu). Trenutno jedino što čekam je RDR2 i možda ako me u međuvremenu još koja igra pridobije. Jbga jednostavno imam druge i važnije prioritete u životu, ali ću uvijek gledat da odvojim slobodnog vremena da odigram nešto za svoju dušu, neki stari klasik ili slično.

    • MarthaStewart

      @Mentor, 16.02.2017 - 10:57

      čuj ovog: “oduzimaju hiljade sati”

  • TeroXCro

    13.02.2017 - 00:18

    Škola u tijeku a meni Steam govori da sam nabio 150+ sati u dva tjedna nekidan,a onako lagano postajem ovisan.

    • MarthaStewart

      @TeroXCro, 13.02.2017 - 00:37

      Uvijek možeš odustati od škole 😀

    • Anomaly

      @MarthaStewart, 13.02.2017 - 01:48

      Škola nikuda neće pobeći. 😉

    • Dom3gaming

      @TeroXCro, 14.02.2017 - 20:26

      Ih ti 150 sati u 2 tjedna a ja uz skolu nemogu potegnit ni postenih 10 u 2 tjedna. ma… 😛

  • Czar

    13.02.2017 - 02:15

    Ta “ovisnost o gamingu” je samo jedna od modernih ovisnosti, a danas se stvarno svakakve budalaštine ovisnošću nazivaju, a ustvari tu ovisnosti nema već su to samo ljudi koji si nežele ili neznanju organizirati prioritete i da im nije toga zakačili bi se na nešto slično.
    Inače na zapadu kužim da stručnjaci izmišljaju ovakve ovisnosti jer ovdje svaka šlapa ima svog psihijatra(to nije tabu ko na Balkanu) i oni vrte odličnu lovu, a stranke ako km ovi izdaju potvrdu da su “ovisnici” mogu godinama vući lijepe benefite od države i šetat kožicu podoma.
    Na Balkanu pa to nema nikakvog smisla jer do benefita je teško doći i onima kojima stvarno treba pomoć, a na sam spomen da si 18+ i još igraš “igrice”(kako se tamo prakticira koristiti umanjenica da bi se to maksimalno moguće omalovažilo) će te proglasit frikom i čudakom nad kojim će se onda zgražati, ne trebaš bit uopće “ovisan”.

  • baDarmageddoN

    13.02.2017 - 04:32

    Naravno da smo ovisni. Ne znam zašto se to pitanje postavlja. Trebalo bi biti “Da li znate da ste ovisni o igrama?” Zašto je loše odigrati 1000 sati neke igre a dobro odgledati 3000 sati neke turske serije ili čega već? Pa, nema osobe na svijetu koja nije o nečemu ovisna. Pretpostavljam da je mnogima zdravlje jako bitno pa se provlači pitanje koliko igre utječu na zdravlje. E hebiga, može utjecati ako se pretjera. Ali nema stvari sa kojom se ne može pretjerati. Naravno, dok je igranje pod kontrolom i dok ne utječe na društveni, fizički i psihološki razvoj u lošem smislu ta ovisnost nije niti loša. Evo, ja sam neki dan odlučio da ću smanjiti potrošnju na igre i to je ono što nitko ne spominje- kontrola vlastite ovisnosti. Odrediš si koliko godišnje smiješ trošiti na igre i tehnologiju i toga se držiš. Ove godine sam potrošio 1000 kuna i planiram još maksimalno 2000kn do kraja godine. Sve se svodi na prioritete. Lako je kontrolirati ovisnost kada se na to odlučimo, potrebna je samo jaka volja i jaki karakter. Imam sve što gamer može imati. High end PC, 2160p60 displej, konzolu i VR. Vrijeme je da kao pušač smanjujem čisto zbog toga jer smatram da je bolje ulagati lovu u neke bitnije stvari u životu no ako mi se kojim slučajem poveća plaća (što čisto sumnjam) možda se nađe koja kuna za još neku igru. Dakle, ovisan jesam ali sam definitivno svjestan toga. I naravno da ne mislim prestati igrati jer svaki čovjek ima stvari u životu koje ga vesele, pa, zašto da sam sebe činim manje sretnim? Naravno da ima pametnijih stvari za raditi i toga moramo biti svjesni i priznati da je tako ali ne možeš od jabuke napraviti limunadu, jel da?

    • drazensi

      @baDarmageddoN, 13.02.2017 - 10:48

      Ti zapravo onda nisi u definiciji ovisan jer si previse samosvjestan. Ovisnik vise misli da bez neceg ne moze progurati dan i preziviti i taj poriv ne moze tako lako kontrolirati. Zato je gaming tesko nazivati ovisnoscu jer stvarno malen broj ljudi postoji da ne moze prezivjeti bez igranja nekoliko sati, koliko npr. alkoholicar ne moze bez alkohola ili drogeras bez droge. Ovisnost nije nesto sto se samo tako lako kontrolira.

    • darijoman

      @drazensi, 13.02.2017 - 14:47

      Upravo tako. Pogotovo ova zadnja rečenica

    • Sackboy

      @baDarmageddoN, 13.02.2017 - 14:57

      Da li igraš samo single player da ti manje potrošenih para znači manje igranja? Osobno mogu igrati svaki dan 8 sati a da cijelu godinu nisam igrao više od 2 igre (multiplayer-na primjer bf1 i overwatch). Da ne kažem da sam 5 godina igrao po minimalno 8 sati na dan i to samo 1 igru (wow naravno).

    • darijoman

      @Sackboy, 13.02.2017 - 18:42

      E tako ti je meni prošla 2016-a. Samo dvije igre igrao Overwatch i DS 3

    • baDarmageddoN

      @Sackboy, 13.02.2017 - 20:19

      Čim sam stariji to mi sve manje jedna igra može biti zanimljiva duže vrijeme. Igra se i SP i MP ali daleko manje nego prije.

    • Sackboy

      @baDarmageddoN, 13.02.2017 - 23:28

      Meni je 37 i imam nekako suprotni osjećaj, što sam stariji igre me duže drže jer mi se ne da savladavati nove mehanike po 100-ti put 🙂

    • nikola720p

      @baDarmageddoN, 19.02.2017 - 17:39

      sve je istina

  • zorinho20_hr

    13.02.2017 - 07:40

    Nemam pojma jel sam ovisan, jer jos ne zapustam posao I obiteljske obveze, ali uvijek kazem supruzi biraj gaming ili alkohol, cigarete i lake zene.

  • movie

    13.02.2017 - 08:07

    Dođe ti na isto. S vremenom nepovratno oboliš.. Dobrim dijelom ćoravost i probleme sa srcem uzrokovalo mi je sjedenje za računalom i konzolom. Tako da moj savjet je, pazite na zdravlje jer kada jednom ode, moš se jebat…

  • DINEK

    13.02.2017 - 09:18

    Moj je probelm što bi htio biti malo ovisniji a ne stignem. Sjećam se ankete (sad sam već druga dobna skupina 🙂 ) , super tekst i jedva ćekam novi 2018 vjerovatno 🙂 .

  • hpollowda

    13.02.2017 - 09:45

    Sve što radim kao gamer i sve što me veseli u tome, se lako nađe analogija u bilo kojoj drugoj aktivnosti. Zar nisu svi zbog nečeg što vole poželjeli nekad radije raditi to nego ići van s prijateljima? Izostati s posla da se mogu tome posvetiti? Proveli sate i sate radeći to na štetu milijun drugih aktivnosti. Ne znači da su asocijalni, nezdravi, skriveni psihopati i slično, mediji loše ekstreme standardno napušu do besvijesti i zato se uopće i povlači priča o gamingu kao ovisnosti.

    • Zoran Žalac

      @hpollowda, 13.02.2017 - 09:57

      Fejkao bolest da mogu izostati iz škole i igrati RE4 🙂

    • Dom3gaming

      @Zoran Žalac, 14.02.2017 - 20:29

      Ja fejkao bolest da ostanem doma i igram GTA V doma prvi dan kad je izasao u HR… 😉

  • FOYE

    13.02.2017 - 09:52

    Nisam bas nes preovisan jel bas nemam nesto vremene jedva vikendima sastavim po pet sest sati

  • ihneacho

    13.02.2017 - 10:18

    Sad kad bi ja imao sve igre za ps3/ps4 i jak pc i citavu kolekciju na steamu, mogao bi igrati non stop ali pošto nemam igram kad stignem,prosječno je to sat vremena dnevno. Zavisi kako se gleda ovisnost, ja sam ovisan jer igram u kontinuitetu otkako znam za sebe nije to 8 sati dnevno nego jedan sat u vrh glave dva. Neko je ovisan što ne izlazi iz kuće i po čitave dane igra takvi su više debili nego ovisnici 😀

  • Virty

    13.02.2017 - 10:49

    Bas me zaboli, dok god imam reflekse igrat cu! 🙂

  • MarthaStewart

    13.02.2017 - 13:10

    “No, valja odmah neke stvari raščistiti – ovisnost o video igrama uistinu postoji i najekstremniji slučajevi zaslužuju primjeren tretman i intervenciju različitim terapijskim programima.”
    Krolo želiš mi nešto natuknuti? 😀
    Sjećam se kada sam igrao 55 sati Diablo bez prestanka, (točnije bez spavanja, bez prestanka je nemoguće, očito), had such a blasTo je jos bilo dok su mi frendovi igrali.Da bar to vrijeme mogu vratiti.

    • MarthaStewart

      @MarthaStewart, 13.02.2017 - 15:34

      Ne vratiti kao, žao mi je što sam to radio, nego vratiti jer želim ponovno to osjetiti 😀

  • bert_raccoon

    13.02.2017 - 17:57

    Da vas sada previše ne gnjavim dosadnom metodologijom – to mene baš jako zanima.
    Naime, ono što bi trebalo napomenuti da ovdje nije riječ o slučajnom (statističkom) uzorku, pa onda svako poopćavanje rezultata na cjelokupnu populaciju igrača (gamera) nema smisla. Ne bi bilo zgorega da se stavilo još nekih konkretnih brojaka. Ovako je sve tipa “pričam-ti-priču”.
    Mogao si malo promijeniti i mjerilo u SPSS-u pa bi ispalo da nekih razlika i nema baš (s kim najviše igrate vs indeks). Možda i testirati razliku pomoću statističkih testova.

    • Valmorph

      @bert_raccoon, 13.02.2017 - 23:28

      A ti neko dežurno zanovijetalo. Pa nebi da je 99.9% ljudi koji su pročitali ovaj članak upoznato sa statistikom i SPSS-om. To što ti, ja i još nekolicina imamo uvida u to polje ne mora značiti da je članak baš tako trebao biti prezentiran. Sasvim je dovoljno za ljude koji nisu upućeni prikazati osnovne deskriptivne pokazatelje i bez problema mogu steći opći dojam o rezultatima. Sve više od toga bi bilo zamaranje.

  • Disc0

    14.02.2017 - 08:36

    Bravo! Odlican tekst!!

  • Dom3gaming

    14.02.2017 - 20:31

    Ma jesam gamer i sve,ali to meni zdravlju ne utjece jer se irl igram Skate i Aggressive Inline… X-D

  • karlod1997

    15.02.2017 - 12:42

    Dobar članak. Nisam ! ! 🙂

  • Armin44

    21.02.2017 - 21:08

    tl;dr

  • TheLongDark

    10.03.2017 - 01:05

    Ovistan o gamingu? Da! Koliko? Toliko da sam se zbog njega psihički razbolio. Koliko teško? Dovoljno da sam otišao u penziju kada sam napunio 18. Izbjegavao sam svako druženje i izbjegavam. Sve novce od socijalnog potrošim na gaming. Nemam nikakvo društvo. Cura? Šta je to? Igra? Lik iz igre? U biti ni ne zanima me. Ne tiče me se utjecaj na zdravlje i što izlazim kvartalno iz dungeona u kući. Nemam socijalne potrebe uživo vani. Krepat ću sa 50 godina od infarkta. Čorav sam već 10 godina. I na kraju…

    Jel me briga?

    Zaboli me kita.

    Cilj mi je nabubati što više pređenih igara dok sam živ! Do sada sam u 20 godina staža nabubao blizu 1000 prijeđenih igara. Ajde još tisuću!

    Moja ovisnost mene čini sretnim i daje mi svrhu života…

    Na kraju… Zar ne umiremo svi?

    GamingLegionElite!!!

  • Marko Plavcic

    09.06.2019 - 20:10

    Bas si to dobro prikazao!!!??????

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?