HCL.HR

Kada smo prestari za videoigre?

Zoran Žalac 26.08.2012.   •   98 komentara


Postoji li egzaktan trenutak u životu kada možete reći da vam više nije potrebna zabava u obliku videoigara? Želimo čuti vaša mišljenja!

Osobno ne volim kolumne jer ih uz subjektivan ton vidim kao neko nametanje ili bolje rečeno podmetanje mišljenja. No istovremeno smatram da u medijskom prostoru nedostaje tekstova koji bi potaknuli rasprave na teme svojstvene videoigrama i industriji koja stoji iza njih. Stoga u dogovoru s urednikom dolazim na ideju serije kraćih tekstova kojima bi otvorio diskusiju oko nekakvih općih tema vezanih za gaming. Doduše, poanta tekstova nešto je drugačija od obične kolumne pa iako ćemo ih trpati u istu kategoriju, ovim tekstovima zapravo želimo u centar pozornosti staviti vaš glas i vaša mišljenja.

S obzirom da ćemo ponekad govoriti o temama koje nemaju model ispravnih i krivih stajališta, bit će korisno pročitati više različitih stavova bez da se vrtimo oko nekakve isključivosti, fenbojizma i sličnoga. Dakle, od vas tražimo da komentirate. Ne moraju to biti dugi filozofski komentari, poželjno je samo da budu što suvisliji – poželjno je da ugrubo prikažu sliku hrvatskog gamerskog kolektiva i njegovih navika, preferencija i stavova.

Za početak, tema s kojom se svi gameri kad-tad susreću: zasićenost videoigrama. Pretpostavka je da ne mora nužno biti riječ o zasićenosti nego o nekakvoj dobnoj granici nakon koje ćete si reći da ste prestari za taj vid zabave.

Jednostavno pitanje za starije (>20) igrače: Igrate li videoigre s istim „žarom“ kao i dok ste bili mlađi? Igrate li ih uopće?

Premda godina još ne prilazi kraju, osobno mogu reći da sam u ovih zadnjih osam mjeseci igrao daleko najmanje igara unazad nekoliko godina. Ironično, u istom razdoblju kupio sam više igara nego ikad prije. A ne vidim to kao problem stanja u industriji – iako smo na zalasku trenutne generacije i viđamo sve češću reciklažu sadržaja te zamor istim, postoji sasvim dovoljno igara koje bih želio odigrati – ili si to govorim u trenutcima njihovih izlazaka. Tada obično zbog raznoraznih obveza ne mogu izdvojiti dovoljno vremena da bih u tim igrama uživao, a kada dođe razdoblje da to mogu – radije bih vrijeme provodio radeći nešto drugo.

Dakako, logično je da odrastanjem morate pristati na neke kompromise kada su u pitanju videoigre: shvatite da više ne možete igrati do ranih jutarnjih sati, vidite da u tom nedostatku vremena ne želite trošiti svoje vrijeme na ono što vas ne zanima pa ste sve izbirljiviji. No vjerojatno postoje i druge promjene. Primjerice, ja zadnjih godina ne mogu zadržati koncentriranost na igru nakon nekih sat-dva igranja. Iz tog razloga prava mi je muka dovršavati igre koje traju više od desetak sati, a to inače ne bi trebalo biti tako jer je riječ o – zabavljanju.

Štoviše, zasićenost igrama ne može se baš pripisati ni „prerastanju“ tog vida zabave. Današnje su igre kudikamo ozbiljnije i povremeno se dotiču kompleksnih tema, pa ne možete reći kako gubite interes za njih jer su namijenjene djeci. Ali zanos ovim interaktivnim sadržajem u jednom trenutku definitivno opada, pa vas pitam sljedeće:

Mislite li da na zasićenje igrama utječe dob ili ste skloni vjerovati da će vas ta vrsta zabave jednako zanimati sve do starosti? Kako prihvaćate slabljenje interesa za videoigre – mirite li se s time ili se odupirete? I pitanje za mlađe čitatelje (<20): Mislite li da će vam knjige jednog dana biti draži izvor zabave od videoigara?

Komentari (98)

  • Domacsb

    26.08.2012 - 16:05

    I pitanje za mlađe čitatelje ([20): Mislite li da će vam knjige jednog dana biti draži izvor zabave od videoigara?

    To nikako !

  • DeS3InY

    26.08.2012 - 16:13

    Iskreno, igram rjeđe i kraće. Ali ne vjerujem da sama činjenica da sam stariji ima utjecaj na to, već jednostavno imam više obaveza i praktički većinu dana imam isplanirano. Isto tako sad imam više stvari koje mi se neplanski dogodi pa jednostavno moram odgoditi to svoje vrijeme za igru. Zna mi se dogoditi da imam nekoliko slobodnih dana u kojima se kompletno prepustim igrama po cijele dane. Što se igranja do ranih jutarnjih sati tiče, takvo nešto više nije praktično jer uvijek imate nešto za obaviti tokom dana što, ako tad spavate poradi neprospavane noći, nećete moći. Rado bi da mogu češće tako no eto, takav je život.

  • Me666

    26.08.2012 - 16:16

    Super tekst wyzard! Što se mene tiče, teško da ću prestat gejmat – ikad. Ovo je nešto što je ušlo u mene još u najranijoj dobi i to je jedna od onih stvari koje me interesiraju najviše od svega. Sama činjenica da volontiram za HCL (ovaj… hm zarađujem milijune!) pokazuje koliko me gaming zapravo interesira. Zasićenost igrama nastupa i kod mene nakon 1-2h, ali opet ja nisam nikad igrao više od 4h u komadu. Volim prošetati nakon svoje gaming seanse, pročitati par stranica knjige (Yup, čitam i to jednako aktivno koliko i gejmam!) i prikupiti "volju" za nastavak igranja. Pa ni filmovi se ne gledaju maratonski (ok, gledaju, ali jedino na HRT-u u 3 ujutro) pa zašto bi se i igre tako igrale? I najzabavnija stvar na svijetu [ 😉 ] dosadi nakon par sati, a gaming nije ništa specijalno i svemirsko da bude iznimka. Pa ipak, svaku (skoro svaku) igru dovršim jer nakon svake pauze bude opet zabavna jednakim intenzitetom kao i prije (ako nije onako… jako jako loša). Eto… nadam se da ću jednog dana imati 90 godina i u staračkom domu sa nekom novom ekipom igrati Nintendo Wii9505+ te da ću i u tim danima uživati u gamingu. __________ Btw žalosno je što mlađi ljudi ne čitaju knjige češće!

  • Me666

    26.08.2012 - 16:19

    Iskreno ti preporučam Hobita 🙂 Nije duga knjiga, a jako je zabavna. Osim što će te zainteresirati za daljnje čitanje Tolkienovih djela (a onda i drugih fantasy i "ozbiljnih" pisaca) uspješno će te pripremiti za filmove koji nam uskoro dolaze!

  • Frenkibos

    26.08.2012 - 16:21

    Nikad nismo prestari za igranje video igara. Samo igramo dok nas ruke i oči i mozak služi. Možemo onda igrati video igre.

  • Clairvaux

    26.08.2012 - 16:28

    Letimice sam pročitao članak i moram vam reći da imam samo jedan odgovor na samo jedno pitanje, vezano uz knjige. Nastojim Knjigama supstituirati videoigre, odnosno, pokušavam izvršiti totalnu anihilaciju videoigara u svom životu. Igrice mogu rasplamsavati maštu, ali ne šire čovjekove vidike kao što to čini pisana riječ, i to prvenstveno zbog veće varijacije koju nam knjige nude. Naravno, revnost i privrženost igranju i igrama takođwr ovisi o karakternim crtama pojedinag igrača. Ja sam recimo oduvijek volio filozofirati, od sastavljanja likova, šašavih formacija i kombinacija u RTS-ovima, reflekciji društva i samorefleksiji vlastitih postupaka u virtualnim prostranstvima, do manićno-depresivnih napdaja zbog pretjerano loše izvidbe igranja neke igre pred svojim kolegama. Volio bih vratiti vrijeme, posjetiti oca i Kazati mu sljedeće: Dragi oče, okanite se kupovanja PS1 konzole. Da, vaš sin će neizmjerno (ponekad i prekomjerno) uživati u satima i satima čiste, bezočne violencije, katkad i Vehemencije u navali misli koje će mu igranje prouzročiti, ali znajte da će mu igranje samo naškoditi. Zbog svoje sanjarske naravi povući će se u skroviti bezdan neupućenog mraka, barem za one koji nisu u mogućnosti spoznati njegove frivolne maštarije, te će samim time naginjati pretjeranom idealiziranju i pretjeranom analiziranju stvari i pojava koje ovaj svijet čini kaotičnim, opasnim, teško shvatiljivm i, u određenim trenutcima, mistično privlačnim u naoko pretjeranoj pojavnosti slučajnosti. Stoga vam preporučujem da mu knjigu predate u ruke uz sljedeće riječi: Nije lako biti sam,kada igraš Medal of Honor (PS1) za kišni dan. No dragi sine, naviknut ćeš se ti, ali boga mi, ako se ne promijeniš, na tome će i ostati:

    Hmm, znam, malo mi je čudan komentar, no želio bih još nešto iznijeti. Igrice su mi svakako proširile obzore, Intenziviralie ljubav premoa povijesti i kartogrofaiji, filozofiji, pa čak i fizici, no ipak, Knjige su u ovom slučaju Ifinitezimalno bolji surogati od samog bauljanja virtualnim prostranstvima. Šteta što Primjere iz prirode i društava moram opisivati primjerima iz igrica, a ne nekim citatom velikih nam mislilaca…. kako bi faruk rekao, da se ikada odao igranju, možeš igrati koliko god hoćeš, samo igraj mjereneo. Eh brate Faruče, zajebo sam!

  • Mr Newization

    26.08.2012 - 16:31

    Igranje igara danas prelazi sa koljena na koljeno. Ne mislim da ću ikada prestati igrati igre, zato što jednostavno ne mogu zamisliti svijet bez video igara. To je nešto sa čim sam se rodio, i vjerojatno ću i umrijeti sa tim (ne mislim umrijeti sa kontrolerom ili mišem u rukama :D), nego ću jednostavno igrati igre i u dubokoj starosti. Barem se nadam.

  • MaliMicek

    26.08.2012 - 16:33

    Ne igram više igre s onim starim "žarom"
    I to ne zato jer sam prestar ili sam se zasitio nego igre jednostavno više nisu dobre kao nekoć. Previše nastavaka u franšizama, prebrz izlazak i nezavršenost igara, gramzivost izdavača za parama.
    A i odigrao sam milju igara pa mi onda pola toga dođe na isti kalup tj. već viđeno.

  • valjo98

    26.08.2012 - 16:58

    Jel ti ikad izađeš na svježi zrak?

  • wozzie-

    26.08.2012 - 17:38

    nikada imam 31 i pičim redovito xDDDDDDDDd

  • Megaracer

    26.08.2012 - 18:06

    Valjo covjek je napisao sta misli , ne moras ti pametovati i pisati takve komentare ! Izadji ti na svjez zrak , sto sjedis sada za PC-em , bolje je izaci napolje ( barem tebi ) , gdje vlada narkomanija , kič , gdje se slusa muzika (da Bog dragi sacuva ) , gdje se piju sranja , gdje se ne postuje ni vjera ni Bog ( jer svaki put kada izadjem napolje cujem psovke , od šesnaestogodsnjeg dijeteta). Tuzni su ovakvi komentari ! …

  • Mr Newization

    26.08.2012 - 18:12

    Napokon jedna pametna! Bravo! +1

  • Badass_Bunny

    26.08.2012 - 18:26

    Ja imam 16 godine, i iako su sada igre pune sadržaja, ja mislim da nikada neću posvetiti toliko vremena jednoj igri kao što sam to radio sa Super Mariom i generalno starim igrama na Segi.

    Što se tiče knjiga, iskreno ja volim da čitam iako to ne radim često jer nemam pristup nekom odabiru velikom. Jedan od razloga je što volim da čitam isključivo iz knige a ne koristeći PC. A stvarno volim Krimiće sa određenom dozom komedije tj. humora.

  • Mister No

    26.08.2012 - 18:26

    Da i ja nabacim par riječi. Imam 32 godine i igram igre od malena. Vlasnik sam i prašnjavih Atarija 800, Commodorea 64, Amige 2000 koji stoje u podrumu i modernog PC-a koji stoji u dnevnoj sobi moje kuće. Ko klinac konzumirao sam sve umjereno. Od škole, treninga, knjiga, stripova, dodatnih aktivnosti, pa do igranja igara sa svojim susjedom koji je bio stariji od mene i uveo me u svijet kompjutera. Tim umjerenim tempom završio sam i osnovnu i srednju školu bez nekog posebnog truda i odricanja bilo kakve vrste zabave s tim da moram reći da sam uvijek rađe birao društvo nego zatvaranje u sobu. Kad je došao fax i samostalan život u drugom gradu smanjio se utjecaj staraca na organizaciju mojeg slobodnog vremena i pod utjecajem društva, prijatelja, pojavom interneta za mase počeo sam puno više vremena provodit za kompom i konzumirat tu vrstu zabave. Danas kada imam dvoje djece i par nepoloženih ispita sa faxa koje vučem već godinama, imam puno bitnije "ovozemaljske" probleme od starog hardwera ukompu. Čitaj osiguravanje egzistencije svojoj obitelji, posao, svakodnevne aktivnosti klinaca, vremena za igre je sve manje i manje. Danas godišnje potrošim otprilike 100-ak sati na igranje, dok je to prije bilo kudikamo više. Tu je i drugi problem. Danas moderne igre nisu rađene za petogodišnjake već za tinejđere i stariju publiku. Igranje nasilnih igara sam jednostavno izbacio iz repertoara zbog interesa svog klinca za bilo koju igru koju upalim na kompu, a to iz jednog razloga. Jednom prilikom upalio sam novi COD i na pitanje klinca zašto ubijam ljude, drugog rješenja nije bilo. Ili to ili noćno igranje koje mi se više neda prakticirati. Da ne promašim poantu svog posta, i poruku mladim gamerima. U svemu treba umjereno uživati, od druženja, izlazaka, bavljenja sportom, igranju igara i treba si dati truda i ne zapostavit jedan segment trošenja slobodnog vremena na uštrb drugog. Govorim iz iskustva jer da nisam na faxu zabušavao sa obavezama, danas bi najvjerojatnije imao diplomu, a u današnja teška vremena to je prva stepenica za napravit prvi ozbiljan samostalan korak u životu. GG?

  • xPh4rIm

    26.08.2012 - 19:10

    +5

  • goldfinger

    26.08.2012 - 19:13

    Zanimljiva tema i mislim da je teško dati neki uopćeni odgovor na to pitanje.To jednostavno ovisi o puno faktora i o osobnosti svakog pojedinca.I ja igram već dugi niz godina(s nostalgijom se sad prisjećam svog prvog kompa-zx spectruma) i ne mislim tako skoro prekinuti s tim hobijem,jer me jednostavno opušta i makne,bar na kratko,od(ne baš divne) svakodnevnice.A i današnje igre su puno ozbiljnije nego prije i treba ipak imati i godina da se može na pravi način uživati u njima.Uglavnom,pozdravljam ovakve teme i mislim da ih trebalo biti i više..;)

  • LocDog

    26.08.2012 - 19:14

    Bas sam ovo ljeto procito hobita nakon sto sam vidio trailer za film knjiga je vrh

  • kmarkecGamer

    26.08.2012 - 20:01

    nikad nismo prestari za igre

  • Lilo

    26.08.2012 - 20:23

    za početak same pohvale za ovakav tip pisanja..ekipica bravo! 🙂

    Moje mišljenje je da na ovo pitanje treba odgovoriti protupitanjem sebi što nam trenutno igre predstavljaju, zašto se igramo, koje tipove igara volimo te kako se igramo (npr. cheatanjem, blind walktrough ili želimo znati apsolutno sve o igri i završiti je za 150% itd.). Eto ako to sebe pitam..well pa igram se zato što volim istraživati i ja sam tip igračice koja će prvo pročitati wiki o igri saznati cijelu priču, achivmente bla bla itd. i tek ću je onda počet igrat, zato i biram tipove igara poput ES: Skyrim, Dark Souls, jer igranje doživljavam isto kao i čitanje knjiga želiš znati sve 🙂

    Usto razvila sam hobi u kojem pokušavam sa čim slabijim računalom pokrenuti igru, što uključuje razne zabavne aktivnosti poput klokanja, podešavanja drivera, winza i sl.
    Što je i dovelo do moje opsesije računalima..
    Tako da je moja pretpostavka da ću se igrati još jako jako dugo.. 🙂

    Nadalje bilo je pitanje da li ćemo igranje zamijenit knjigama..ja sam osmislila hibridnu verziju game vs. book a to je doslovno čitanje o igri jer postoje igre koje bi bile awesome knjige, i zato čitam stranice tipa game wikia..tako recimo nikad nisam igrala niti jedan nastavak Resident Evila, Silent Hilla ili Half Lifea ali znam sve o tim igrama jer bi same priče posramile mnoge knjige a ujedno takvim pristupom dobivamo još više multimedijalnog sadržaja, ujedno tako i na neki način vidim budućnost knjiga (ali daleku daleku..)

  • picipolivadi

    26.08.2012 - 20:36

    Ima ljud koji ovdje misle igrati igre do duboke starosti…upravo sam tako i ja mislio ali mi se dogodilo nesto sasvim neocekivano, nešto što nikad nebi ni pomislio…prestao sam igrati intezivno igre:)…razlog nez ni sam ,nije da sam pomalo prestajao igrati igre nego samo odjdenom vise nisam igrao propustio sam sad vec sve igre prosle god a od ove god sam samo nesto sitno odigrao ( ME 3 je zadanj koju sam sa strašću igrao)…i to je to jed mi se neda skinuti( kupiti) i instal igru jer znam da nedosnosi nista novo…odigrao sam toliko toga da trenutna generacija igara mi uopce vise nije zanimljiva…i tako je dosao moj kraj gaminga..samo mi je žao kaj recenzenti moraju prolaziti kroz to smeće.

  • GAMER123

    26.08.2012 - 20:51

    Neki će misliti da sam luđak, ali imam 13 godina i ovo ljeto sam svaki dan u kući za kompjuterom, cijeli dan igram igrice, kampanje, online, nemogu se odvojiti od toga, ovo ljeto sam se okupao maksimalno 15 puta, nažalost, škola počinje za tjedan dana pa će cijeli dan igranja pasti na maksimalno 4-5 sati. Od igranja igara se sigurno nikada neću odvojiti iako mi roditelji govore da ću se brzo zasititi toga. Slažem se s nekim komentarima, vakvih bi tema trebalo biti više.

  • Disc0

    26.08.2012 - 21:11

    Evo ja cu ubrzo 31 i moram priznat da se slazem sa tekstom, sve je manje vremena, a i volje za igrat igre, na pcu sam totalno zapostavio igranje jer nemam vise zivaca sjedit za stolom i igrat, od konzola imam ps2 i wii, uzasno rijetko ih palim, mislim da vise necu kupovat konzole jer mi je to bacanje love. Od rucnih imam ds i 3ds koji mi jos najvise pasu jer ih mogu uzet sa sobom i igrat gdje stignem, premda me i kod njih ulovi da igram po par dana jednom u mjesec-dva, dakle ni to bas ne igram. Imam i ipad i iphone pa i na njima znam zaigrat koji put nesto, ali jako jako rijetko.
    Oduvjek sam bio lud za igrama, al eto, puno mi je drazi neki film/serija ili knjiga.
    Dakle gaming u mene na lajf suportu…

  • Maximum

    26.08.2012 - 21:14

    Zao mi je tvojih roditelja 🙁

  • Disc0

    26.08.2012 - 21:14

    E da, mislim da manjak mog zanimanja nemogu pripisat svojim godinama, nego stazu igranja, a igram se nekih 20ak godina.

  • house

    26.08.2012 - 21:55

    Jos si ti klinac pa mos kak os s godinama ces ipak vidjeti da nema kruha od toga..

  • kaisersephirot

    26.08.2012 - 22:06

    nezzz, igram od svoje 7 godine (gameboy i snes, poslije je i n64 uletio) i moram priznati da i dalje, nakon 15 god. igram s istim žarom i nikad mi nije problem odvojiti dnevno 2-3 sata za igre pokraj ostalih obaveza.
    Nisam siguran za ostale, ali ja sam sa svojih 7 godina odlučio sudjelovati u svijetu igara, tj od tada imam želju da radim kao game developer. Lagano se približavajući u odabiru faxa, odlučio sam se za računarstvo jer su se tu nalazile najbitnije stvari koje su mi trebale. I tako sam upisao FER, ali zbog financijskih problema sam odustao nakon pola godine 🙁 no želja mi je prevelika, pa sam u međuvremenu radio, skupljao novac i ove jeseni ponovno počinjem sa faxom, i dok ne ostvarim svoj san ja ne odustajem!
    I da, knjige su također čudo, svak ih vidi na svoj način i interpretira priču na svoj način.

  • Struja

    26.08.2012 - 22:30

    krenuo igrati od neke rane dobi (prije osnovne skole) na commodorcu 64, sto mi danas daje… 20tak godina staza valjda. i moram reci da u zadnje vrijeme i meni opada interes za igranjem igara, sto bih jednakom kolicinom pripisao nezanimljivim naslovima, manjku para da ih uzmem, manjku vremena da ih odigram, ali nikako godinama. igre se igraju dok god mozes naci neku koja ti je zanimljiva, ako uopce imas vremena za to. a manjak vremena mi je uglavnom zbog razvoja svog frameworka za igre, tako da kako god okrenem, ak cu igre radit u slobodno vrijeme, u neku ruku ih nikad necu prestat igrat (ili testirat? 🙂

  • Whiplash

    27.08.2012 - 00:03

    Mislim da moja dugogodisnja opsesija igrama proistice iskljucivo iz nacina na koji ih igram i nacina na koji ih vrednujem. Prelazenje igara mi je u ranijem periodu znalo priustit zabavu, ali mi je oduvijek to nekako ostavljalo gorak okus u ustima. Derat botove na bilo kojem levelu u bilo kojoj igri mi je nekako bezveze, pogotovo ako je to samo sebi svrha. Igrat protiv botova mogu samo ako je to s ciljem podizanja vjestine koju cu koristit protiv "zivih" protivnika. Ne postoji igra koja me moze posebno odusevit grafikom, scenarijem, pricom, likovima i ostalim glupostima. Stoga uvijek ciljam igre koje omoguciju natjecanje protiv drugih gamera. Natjecateljski karakter omiljenih mi igara cini da ih imam godinama instalirane na PC-u i uvijek spremne za akciju.;) Igrat cu ih sve dok mogu pronac suigrace i postenu konkurenciju.
    Stoga me iritira pokusaj nekih da mi ukazu da je citanje knjiga bolje od igranja igara. Licno sam zavrsio studij knjizevnosti. Tokom studiranja citanje knjiga i igranje igara nikada nije moglo doci u koliziju. To su sasvim dvije odvojene aktivnosti, gdje jedna drugu nikada ne mogu smijeniti. Reci, stoga, gameru da mu je pametnije da cita knjige isto je kao i reci to isto nekom sahisti, fudbaleru, ili vozacu Formule 1. Zelja za takmicenjem ne moze biti smijenjena zeljom za znanjem, niti obratno. Te zelje raznim faktorima kroz zivot znaju, eventualno, samo slabiti ili jacati. Ne vjerujem, stoga, da se tu moze naciniti neka generalna ocjena.
    Imam 25 godina i covjecanstvo mi naprosto nije iznaslo savrseniji oblik trosenja slobodnog vremena. 🙂 Crvici uz kafu…neprocjenjivo. 🙂

  • haha.xd

    27.08.2012 - 00:47

    Ja imam 15 godina i također mi više nije neki gušt igrati igrice kao prije kojih 2-3 godine no još uvijek na pc-u skinem dosta igara i dosta ih prođem ali nije to više to kao prije kad sam uživao 2-3 sata prelazeći igru ako ne i cijelu noć-dan da ju prođem a danas max 1 sat jednu igru i dosta mi je ..a na konzoli kupio fifu igrao dva mj svaki dan 1-2 sata (dosadilo) gran turismo 5 prošao 70% (dosadilo) i tako jos par igara i onda im se vratim kad tad i malo se prisjetim i to je to …..Nezz mslm da nikada nismo prestari za odigrat neku igru i malo se zabaviti ……A ponajviše kada igramo u društvu (fifa,nba,nhl,f1…..) jedan protiv drugog to mi jos nije dosadilo te svaki tjedan kad stignem odem do bratića i odigramo fifu po 2-3 sata popričamo zabavimo se tu i tamo posvađamo …:DDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDD

  • ALG

    27.08.2012 - 05:35

    Imam 32 kuke i perem jednako ko kad sam imao 15, nije nikakva frka da dan proleti uz Football manager ili par sati uz WoW(mada ovo više ne toliko ko nekad jer igra danas zahtjeva manje vremena).
    Što se tiče dobi, pa WoW igram s ljudima od 10 do 60 tako da tu neka granica ne postoji, a svi ti ljudi igraju još i nešto drugo uz ovu igru, tako da…

  • kikijv97

    27.08.2012 - 06:44

    hmm, imam 38, i mogu rec da sam postao izbirljiviji, Na PC- se uopce vise ne igram, (zamjenio kuciste q6600, 8800gtx, neonke) sa mini ITX, i3 2120t. Mislim, nisam zamjenio nego otislo klincu u sobu:) Meni je islo na zivce da mi ta konfa cijeli dan gori dok zena i ja browsamo po netu. Konzole imam sve, svakodnevno se igram sa ekipom na PS3, f1, COD, fifa Ali, fali mi onih dobrih starih FPS-ova, gdje nema regeneriranja healta i besomucna jurnjava za svojim squadom. Resistance 3 mi je dobro sjeo. Kako kaze moj virtualni kolega, dajte nam volan, loptu i pusku i to nam je dosta za cijelu godinu. Uglavnom, Multi igram svakodnevno, a single skoro pa ni ne pogledam…

  • ikral

    27.08.2012 - 06:51

    Isto kao i sa svime, jednom mora doći do zasićenja. S godinama se svakako mijenjaju tipovi igara koje preferiram, pa sam tako od akcijskih avantura prešao na akcijske RPG-ove, te više cijenim igre ozbiljnije tematike. FPS-ovi se igraju samo ako imaju dobar SP i priču, dok online ne igram ništa. Jednostavno više nemam volje za neke stvari, a kad uhvatim vremena između posla, obiteljskih obaveza i spavanja, više volim odigrati nešto poput Heavy Raina ili Fallouta nego God of War ili nedajbože CoD.
    Odgovor na pitanje "kada smo prestari" nije moguće dati, jer je krivo postavljeno pitanje. Netko se počne igrati sa 20, netko s 40, netko provede djetinjstvo uz igre. Tako imate ljudi koji su s 25 prestari, i onih koji s 45 tek počinju voljeti igre. Ja sam prvu konzolu kupio s 22 godine, kad sam odlučio prestati pušiti (nisam zapalio od ´98) i neprekidno se igram i guštam u igranju, samo kažem, promijenili su se ukusi. BTW, drugi PSP sam kupio samo da s kćerkicom mogu Tekken u dvoje, ali ona je to prerasla pa radije igra LBP2 s klincima na PSN-u.

  • Danny_HR

    27.08.2012 - 07:15

    Eto me na pragu 27. i mogu reći da nikad nisam više uživao u igranju. Točnog odgovora ni univerzalnog pravila ovdje nema, zapravo mislim da uopće nije važno koliko godina imaš.

    Pitanje je koliko će te dugo nešto zanimati, nevažno o tome radi li se o igrama, kartanju, filmovima, glazbi, sportu ili nečem drugom.

  • bombajstampa

    27.08.2012 - 08:33

    bit će besplatan faks pa upri ako imaš želju

  • bombajstampa

    27.08.2012 - 08:56

    po meni nije pitanje "jesmo li prestari za igranje?", nego "jesmo li prestari za određeni sadržaj?", eh tu bi se moglo malo propitati. mislim da nije pitanje samog igranja, nego sadržaja; onoga što se od nečega u tom trenutku traži i što ono daje.

  • Filipsy123

    27.08.2012 - 09:29

    Moje mišljenje je da su igre s vremenom postaju vrlo predvidljive i da se rijetko susreću novi koncepti. Mislim da je tržište prenatrpano rpg – ima u kojima se svijet spašava već 1000. put, FPS -ima s tematikom svjetskih ratova i avanturama koje ti požderu živce. Mislim da gameri s 10 – 15 godišnjim iskustvom koji su odigrali puno različitih naslova ne nalaze uzbuđenje u novim igrama već nekoliko godina. Iskreno ne nalazim na tržištu išta vrijedno igranja.

  • rejn?er

    27.08.2012 - 10:25

    knjiga je užasno precjenjena. pročito sam sve od tolkiena i mislio da je vrh vrhova dok nisam počeo čitat game of thrones i ostale martinove knjige. razlika je nebo-zemlja

  • Garamel

    27.08.2012 - 10:37

    Nikada nismo stari za igre 🙂

  • Me666

    27.08.2012 - 10:39

    Ukusi se razlikuju. Ja sam npr pročitao sve knjige što su do sad izašle od Pjesme Leda i Vatre, ali nisu mi ni približno epske koliko knjige o Međuzemlju. A najdraži mi je pisac Tad Williams… njegovo Sjećanje, Tuga i Trn je možda najbolji fantasy serijal ikad… doduše i njegova Sjenovita Međa ima velik potencijal, ali trebam to još vidjeti kad Hrvati prevedu drugi i treći dio.

  • kaisersephirot

    27.08.2012 - 11:47

    da za vas iz hrvatske, ne i za nas iz bih :/

  • PavleC

    27.08.2012 - 12:00

    pa sta ne treba se izlaziti napolje zbog toga?!

  • Anchy

    27.08.2012 - 12:01

    Ma kakvi ja od knjiga bjezem kao djavo od kriza

  • Anchy

    27.08.2012 - 12:02

    Eto imam 17 godina , i mislila sam da mi je vrijeme da prestanem , ali ja jos uvijek moram bar malo igrati , sta ja mogu sto volim igrice

  • PavleC

    27.08.2012 - 12:02

    "…ne mogu se odvojiti od toga…" tebi roditelji treba da zabrane jer imam utisak da igras po 10 sati dnevno.

  • movie

    27.08.2012 - 13:21

    Glup tekst do bola! Kako to odrastanjem ne mogu igrati igre do ranih jutarnjih sati ili da jednostavno gubim interes za igranjem? Bezveze… Knjiga draži izbor zabave od igre? Idiotarija! Nema smisla uopće ovakve tekstove komentirati…

  • Black op

    27.08.2012 - 13:52

    Besplatan faks u Hrvatskoj? @_@ Izgleda da sam premlad da bi ista znao 🙁

  • Adam Jensen

    27.08.2012 - 13:54

    Ovo ljeto sam pročitao Hobita, nije loša knjiga ali nije za preporučiti jer zna biti na momente dosadna čak i za mlađe čitatelje. Inače knjige su definitivno zanimljivije od filmova ali nisu od igara. Moja preporuka su sve knjige od Stephena Kinga, Sidnija Šeldona i Dana Browna (pored Da vinčijevog koda i Anđeli & demoni postoje još 4 odlične knjige), Đavolja suza (Jeffrey Deaver), ciklus knjiga "Pjesma o ledu i vatri" (J.R.R. Martin) itd.

  • monsinjor

    27.08.2012 - 14:27

    uskoro 30-a…
    al ne prestajem igrat… za to se uvijek nadje vremena.

  • maxim.x

    27.08.2012 - 15:57

    Zanimljiva rasprava i eto da se i ja ukljucim. Dakle imam 20 godina i prije sam stvarno picio igre kao lud, danima bez prestanka i mislio sam da mi nikada nece dosaditi. Ali eto sada u zadnje 2 godine mogu na prste obje ruke nabrojati igre koje sam presao. Ali da ne bude zabune dakle, kada sam ih igrao isto sam igrao bez prestanka dok ih ne predem samo sam shvatio da je puno manje igara koje me zanimaju i zelim igrati.Znaci sada kada nesto igram onda je to stvarno zanimljiva i kvalitetna igra. Evo zadnje sto sam presao je bio Mass Effect 3 i stvarno sam uzivao igrajuci i sljedece sto cekam je Assasins Creed 3 iako nisam odigrao ni jedan prethodni dio ovaj setting mi se cini odlican, te Hitman Absolution. Znaci neki ajmo tako reci zakljucak bi bio da i dalje obozavam igrati igre, samo sto sam puno izbirljiviji. Dakle ako cu na nesto potrositi toliko vremena ocekujem odredenu kvalitetu 🙂

  • Infidel72

    27.08.2012 - 17:06

    Ne jos imam 40 i derem minimalno po 6 sati dnevno i bas mi je super nadam se da cu moci i sa 70 🙂

  • haha.xd

    27.08.2012 - 18:23

    6 sati dnevno mi se ne čini previše nego prepreviše pa to je skoro cijeli dan kad uzmeš u obzir (školu-posao)na kojem si cca 5-6-7-8 sati više-manje…….:DDDDD

  • xPh4rIm

    27.08.2012 - 18:25

    Nema kruha … Neki ne samo da imaju kruh od toga nego i puno vise . ^^ . Jest da takvih nije mnogo ali eto ima ih.

  • Infidel72

    27.08.2012 - 18:40

    ma nije vjeruj mi nakon 18 godina braka nije lol ……………znas onu razliku izmedju ozenjenih i neozenjenih NEOZENJEN kad dodje doma pogleda u frizider vidi nema nista i ide u krevet OZENJENI kad dodje doma pogleda u krevet vidi nema nista pa ide u frizider u mom slucaju PC ….malo se salimo samo hehehe

  • movie

    27.08.2012 - 19:45

    objasni to ovim telićima kojima ništa nije jasno…

  • house

    27.08.2012 - 20:22

    U Hrvatskoj ih mozes na prste nabrojat,toliko o tome..

  • xPh4rIm

    28.08.2012 - 00:24

    Vidim da vecina odjednom ima zivotnog iskustva i odjednom svi postali old gameri …. A usporedivsi neke postove s tolikim godinama iskustva u zivotu,gejmingu i opcenito,HAHA :epicfacepalm :ave

  • l)oolvl

    28.08.2012 - 01:02

    prestar si za videoigre onda kad si prestar za maštanje i razmišljanje izvan okvira realnog… kad te život proguta, prožvače i ispljune i kad ti svijet izgubi boju; kad postaneš ograničen za shvaćanje drugih svjetova osim realnosti. Pretpostavljam da se to nekima događa kada naiđu na standardne navike odraslih ljudi, dok neke ništa neće spriječiti da uživaju u onome što vole.. osobno preferiram ovaj drugi tip

  • macbeth

    28.08.2012 - 06:01

    Ja igram starije igrice, od novih jako malo ima koje me interesiraju, online sranja me ne zanimaju, dosadno je, level up.. misije, sve na istu šemu, volio sam igrat avanture tipa longest journey, sa radnjom da ti pamet stane, takvih skoro više pa nema, programeri zatupavili.

    • piydek

      @macbeth, 29.08.2012 - 09:55

      Postoji vrlo snažan revival avantura. U zadnje vrijeme ima vrhunskih novih point'n'click 2D avantura.

      Provjeri:

      – Gemini rue
      – The book of unwritten tales
      – The dark eye: chains of satinav
      – The whispered world
      – To the moon
      – Downfall
      – Gray matter

      Uskoro izlazi:

      – Primordia (Wadjet Eye games)
      – Resonance (Wadjet Eye games)

      …itd.

      Sve vrhunske avanture

  • -Aragorn-

    28.08.2012 - 06:13

    +1

  • viteztame

    28.08.2012 - 06:13

    Kad upalim Pc i kad mi se otvori virtualni svijet WoW ili D3 trenutno, svi problemi stvarnog svijeta nestanu. Igranje me opušta i u tom periodu si punim baterije za RL i to nikada neču odbacit…

  • -Aragorn-

    28.08.2012 - 06:16

    kažeš da Hobit nije za preporučit mlađima ,a da Da vincijev kod je. Moš mislit!

  • goto10

    28.08.2012 - 06:17

    Evo ja imam okruglih 30 i definitivno patim od istih simptoma koje je autor kolumne spomenuo, jednostavno ne mogu , izuzevši Diablo 3 i PES , odigrat igru dulje od 1- 2 vremena, a da se ne osječam gluppo
    Mada nakon 100+ odigranih sati po obroncima i spiljama Caldeuma i prostornim livadama i šumamam Tristrama čar Diabla 3 polako blijedi, tako da još jedino aktivno igram PES ( 1-2 sata dnevno ).

    • Wache

      @goto10, 28.08.2012 - 10:27

      Mozda jednostavno nisi naisao na nesto sto ce ti se svidjeti dovoljno da te zadrzi na duze uz PC…

  • Naruto

    28.08.2012 - 08:50

    Ovisi od čovjeka do čovjeka ali za mene filmovi i igrice se nemogu zamjeniti za knjige

  • Gilja

    28.08.2012 - 09:25

    Ja imam 14 godina , za par dana ću imati 15. godina , pa svejedno uživam u knjigama jednako kao i u igricama , evo prekjučer sam pročitao knjigu od 390 str. , mislim da čovjeka treba prvo nešto zanimati da bi se time bavio, pa tako ako nekog zanimaju igrice u starosti neka igra koliko ga volja, znači nema dobne granice
    znam nije baš nešto komentar, ali to je ipak moj komentar 😛

  • matlsk09

    28.08.2012 - 10:28

    Imam 16 godina i volim odigrat koju singleplayer igru na kompu , no igre mi vise nisu zanimljive ko sto su bile ranih godina kad sam bio mali klinjo i kad je tek izaso playstation 1 , metal gear solid , gran turismo 1&2 , driver 1 , to su samo neki primjeri igara ( po meni ) koje su bile zanimljive bez obzira na graficke sposobnosti igre . Mozda ni animacije nisu bile najbolje , no bez obzira na sve to nekako su mi te igre draže i bolje . Današnje igre većinom se temelje da odlicnoj grafici , odlicnim animacijama i pokretima igraca kojim upravljamo no nekako jednostavno nisu ko sto su nekadasnje igre bile dobre. Jedino cemu se radujem je izlazak novog GTA 5 i Assassins Creed 3 jer to je jos jedino sto mi je zanimljivo i da nije pretjerano .

  • Wache

    28.08.2012 - 10:33

    Iskreno, vazno mi je da se dobro zabavim. Ako to znaci igrati se par sati na kompu, onda je to par sati na kompu. Jednako tako to moze biti i knjiga. Ili dobar film, odlazak u setnju, kazaliste…
    Nisu mi jasni likovi poput Moviea koji kao da su mrtvi iznutra. Na sto se njemu svodi zabava? Na ispijanje piva i gledanje dosadne utakmice uz pokoji podrig?
    Dok postoji potreba za zabavom i igranjem, do tad cu se i igrati. U ono u sto sam siguran je da necu dozvoliti sebi postati depresivac zatocen u odvratnoj stvarnosti 24 sata dnevno. Danasnji zivot ionako je tezak i neki ventil za zivce mora postojati, bilo da su to igre, sport ili tko zna sto vec….

  • Filipsy123

    28.08.2012 - 11:01

    Ja se slažem s Moviem da se odrastanjem ne može izgubiti interes za igranje i nikad mi knjiga nije bila interesantnija od gaminga makar sam pročitao puno knjiga. Mislim da nijedna knjiga po meni ne može parirati gaming iskustvu.
    U knjigama su događaji koje možeš samo pratiti, a gaming je kao da čitaš knjigu u kojoj sudjeluješ :).
    Meni je najveći problem što u igrama već unaprijed znam što će se dogoditi i radnje mi se čine linerane i već viđene.
    Walking dead je jedina igra koja mi se više svidjela od novih izdanja.

  • coksula

    28.08.2012 - 22:06

    Ja osobno smatram da nikad nismo prestari za videoigre jer imamo mogućnost izbora ima igara za klince i ima igara za stariju populaciju. to je kao da kažete da ste prestari za gledanje filma. Jedina je stvar u tomu što sve smo stariji to manje vremena imamo. Ja imam 18 godina i još uvijek volim igrat igre prvenstveno diablo 3 ali samo onoliko koliko mi obaveze dopuštaju. ovo ljeto sam radio i sve i opet sam imao vremena za igre iako dok ću bit sve stariji i stariji imat ću više obaveza i manje vremena za igre, ništa strašno sve to dolazi s vremenom tako da je moje mišljenje je da nikad nismo prestari za videoigre, nema dobne granice jedina granica koju imamo je vrijeme ali tako sada razmišljam tko zna možda za koju godinu više neću imat volje za igre. Vrijeme će pokazati

  • piydek

    29.08.2012 - 08:27

    Imam 32 godine i razvio sam ljubav za kompjuterske igre negdje cca 1987 na ujakovom C64. Aktivno sam igrao top igre na c64, amigi i zlatnom dobu PC gaminga kroz 90e godine. Što se zasićenosti tiče – nikako ne bih rekao da sam zasićen igrama kao takvim. Ali svakako već dosta dugo ne igram novije AAA igre jer su naprosto jako loše, prvenstveno sa stajališta neizmjerno lošeg, simplificiranog i repetitivnog gameplaya – o kojem god "žanru" se radilo. Zato sam većinom na zanimljivim manjim "indie" igrama koje nabavljam preko Steama. Osim gameplaya, i same priče u igrama pate od iste stvari kao i hollywoodski filmovi – previše upeglano, klišeizirano i bezidejno. Zato mi i je malo sumnjiva tvrdnja autora teksta gore: "Današnje su igre kudikamo ozbiljnije i povremeno se dotiču kompleksnih tema, pa ne možete reći kako gubite interes za njih jer su namijenjene djeci. ". Hm, kada pogledam recimo originalni fallout, planescape: torment, syndicate, gabriel knight, sanitarium, čak i imanentna anti-ratnost naizgled "neozbiljnih" igara poput cannon foddera ili vrlo zanimljive suštinske ideje igara poput populousa – doista gomile starijih igara – današnje izgledaju kao zašećerene neozbiljne pričice koje samo pokušavaju impresionirati ali se na svakom koraku koji rade osjeća neozbiljnost, računanje na efekt- naprosto je izvedba previše "gimmicky" i lažna, nešto poput nasilja u CSI serijama – ne djeluje nimalo nasilno, gotovo pa neko hiper-nasilje koje ostavlja jedino okus simuliranosti i nestvarnosti.

    Također, "Mislite li da će vam knjige jednog dana biti draži izvor zabave od videoigara?" – knjige u temeljnom smislu nisu zabava. Možda nisu niti igre, ukoliko su ozbiljne (nije mi strana pomisao da bi igre mogle biti umjetnost -ne kažem da jesu, ali mogu zamisliti da bi mogle biti), ali autor implicitno tvrdi da su i igre i knjige prvenstveno zabava. U slučaju knjiga to je vrlo čudna tvrdnja (iako svakako današnjem vremenu primjerena).

    Ukratko – ljubav za igrama mi je jednako jaka kao i prvog dana, vjerojatno i dublja, jedino što su igre postale užasne, otkada je to postao ogroman posao i industrija. Tko nije proživio dane nesputane kreativnosti, hrabrosti i idejnosti te jednog dobrog amaterskog duha gdje je prva stvar developerima (ili je primjerenije reći možda skupinama neprilagođenih, inteligentnih geekova povezanih prijateljstvom) bilo izražavanje svojih ideja i emocija, taj vjerojatno teže vidi koliko je groteskna današnja situacija gdje ljudi u odijelima koji cijele dane gledaju grafove i ispituju tržišta odlučuju o tome što je dobra igra.

    Hvala bogu na digitalnoj distribuciji, kickstarteru i svojevrsnom mini-preporodu koji se dešava u zadnje vrijeme.

  • RedEy3

    29.08.2012 - 12:01

    Također game of thrones je vrhunski serijal, samo nije za najmlađe. Prije ni preporučio tad williamsa i recimo serijal harry pottera ( puno puno bolje od filmova – zaimat će mlađe od 18 ), a kasnije sve ovisi o ukusu.

  • RedEy3

    29.08.2012 - 12:06

    Jedini razlog zašto igram i igrat ću igre jesu vrhunski rpg-i i njihove atmosfere i priče. Igranje igara tipa PES i NFS me već lagano prelazi ( pogotovo NFS ) ali takve igre sa posebnom pričom, likovima i svijetovima me uvijek ponovno uvlače u svoj svijet. Sad isčekujem Dragon Age 3, novi mass effect, Dishonored pa čak i Watchdogs iako je još malo prikazano.

  • Gervasius

    30.08.2012 - 08:41

    Kao i sve u životu sve zavisi od osobe do osobe. Nekima je sve dosadno odmah na početku i odustanu a neki nešto vole čitav život istom strašću (sem iste žene :-)). Nekom čak i život dosadi.
    Ja imam 33 godine i prešao sam oko 700 igara (vodim evidenciju od početka) i nimalo mi nije dosadilo. Igram se istim žarom, pratim svu tu gejmersku scenu i uvjek nađem koji sat dnevno za igrati, kao što većina bleji u TV programe. Još imam sreću da mi je takav posao da imam poprilično vremena.

  • Adam Jensen

    31.08.2012 - 16:06

    Rekao sam da nije za preporučit čak ni mlađima a da ne govorim za starije, Hobit nije knjiga za djecu iako na prvi pogled izgleda tako, da se razumijemo nije to loša knjiga, meni je drago što sam je pročitao ali ima mnogo boljih knjiga od nje za preporučiti.

  • Simon Belmont

    13.09.2012 - 10:45

    Nema starog žara od prije 10 godina, al definitvno tu i tam izađe naslov kao mass effect il diablo 3 i zacementira me za komp, a PSP halam svaki dan najvise gba i snes igrice, veliki sam nostalgičar svog djetinjstva….

  • ProperBurial

    02.10.2012 - 14:59

    Igram od 10. godine i sad vec imam 15 godina gamerskog staza.Tesko ce to izaci iz mene.Mozda hoce zbog nekvalitete igara,tko zna.

  • smigl

    07.12.2012 - 13:29

    Otprilike se osjećam tako nekako kao ti. 24 satni maratoni su daleka prošlost, sve igre su mi ok i zanimljive par sati, nakon toga više nema onog žara za nastavkom. Godine ili ne, ipak se pronalazim u nekim drugim "novih" hobijima, kod mene je to airsoft. Nije ljubav prema gaming.u umrla, niti vjerujem da ikada hoće, samo više nije onog istog žara 🙂

  • Frenkibos

    30.12.2012 - 12:53

    Bok haha.xd !
    Ja sam već u igranju video igara 20 godina. Još sada igram zakon igru koju su Rusi pustili preko interneta. A igram i sada po 5-6 h dnevno a možda nekad i više sa clanovima. Što je najbolje što je igra besplatna

  • Frenkibos

    30.12.2012 - 12:59

    Bok monsinjor !
    Tu se slažem s tobom u vezi igranja ja imam 42 godine i ne prestajem igrati igre. Sada trenutno igram PC ,a prije sam igrao Spectrum , Comodorce , 1 Nitendo , SNES,+GameBoy.itd. Zakon je igranja video igara ,a najviše volim kada se sa društvom okupim preko interneta i tresnemo po 20 partija po danu.

  • D_ed

    12.01.2013 - 12:15

    Imam 20 god i nešto sitno mjeseci pa ću odgovoriti na oba pitanja 🙂

    Igre sam zapravo počeo "intenzivnije" igrati tek prije 2 godine, tako da sam još daleko od zasićenja. U mlađim danima često nisam mogao pokrenuti većinu igara, kasnio bih sa jačinom hardvera, konzole nisam imao, tako da ne mogu pričati o žaru igranja u mlađim danima. Ono što sam mogao igrati nije bilo upola zanimljivo kao sad, većinom iz razloga što se nisam interesirao za priču, što sam bio brzoplet, nestrpljiv, želio previše toga igrati u premalo vremena i općenito nisam cijenio to što sam igrao. Sad kad sam malčice odrastao i kad sam počeo kupovati igre situacija je drukčija. Trenutno sam ultra zagrijan za igre, čitam mnoge portale, forume, gledam youtube videe, gaming mi je postao prvi pravi hobi 😀 Po trenutnim razmišljanjima bih rekao da nikad neću prestat igrat igre, ali ne znam gdje će me život odvest za desetak godina niti kako ću tad razmišljat. Sada pokušavam izbalansirat faks i igranje, ali moram priznat otkad su praznici počeli (i završili) igre dobivaju puno veću pažnju, što mi se ne sviđa 😀

    Što se tiče knjiga, nikad ih nisam volio. Mislim da je to počelo kad je izašao prvi Harry Potter kod nas ('99 ili tako nešto), i na nagovaranje svih braća, rodica, rođaka sam ga počeo čitati, da bih odustao nakon 80 strana. Jednostavno mi je bilo naporno to, i nisam nikako mogao shvatiti čemu takva fama oko toga. Zanimljivo je da sam možda godinu kasnije kupio igru Harry Potter (pirat naravno) i odigrao ga sa takvim guštom, a isto je bilo i sa filmom. Još sam pokušao čitati Gospodara Prstenova i bila je slična situacija. Filmovi su mi najbolji ikad, a knjigu se ne mogu natjerat čitat. Možda bi situacija bila drukčija da probam sad, ali jednostavno imam averziju prema knjigama. Sram me čak nekad koliko ne čitam knjige, ali eto, možda se i nadam se, to jednog dana promijeni.

  • juraf1

    19.09.2013 - 13:31

    Fakat volim igre i igram uglavnom sve nove naslove! 🙂 Tako sam prije koja dva tjedna instalirao war thunder, uglavnom avioni ubijanje i tak,meni predobro :D.. U jednoj partiji sam igrom slucaja naiso na hrvata! I tak pocnemo se dopisivat i pita on mene u jednom trenu da kolko imam godina, ja njemu odgovaram 22.. Klinac (15 god) ostane u cudu! Nije mi vjerovao! Jos se i cudi kao: imas 22 godine i igras igrice :D! Ugl iznenadilo me to al ne mislim prestat sve dok imam volje :D!

  • Roje

    27.03.2014 - 09:24

    Imam 38 godina i igram intezivnije nego sa 20, tako da kada mi naleti netko sa 22 i reće mi "klinac" samo ga pitam koliko ti godina ima tata – e pa pozdravi mi generaciju.
    BTW jedva ćekam penziju da mogu igrati koliko želim 😉

  • ivancrogaming

    04.03.2016 - 14:09

    TO JE NEMOGUĆE!!!

  • piydek

    @Bela, 29.08.2012 - 12:31

    Sorry, ali ako hoćeš vrhunske RPGove, treba baciti pogled unatrag malo. Fallout; Fallout2; Planescape: torment; Arcanum; Vampire the masquerade – bloodlines; Baldur's gate II…Ima još masu izvrsnih RPGova koji su stariji od ovih, ali možda bi te grafika odbila. Prvi Dragon age je dobra igra, uz malo više hrabrosti mogao je biti i odlična, ali dvojka je apsolutni užas. Dishonored i Watchdogs nisu RPGi ni po kojem standardu.

  • Metalni

    @tanja, 26.08.2012 - 19:00

    Također… :-)))

  • -Aragorn-

    @tanja, 28.08.2012 - 06:23

    Ja imam 17.5 i također igram redovito pa možda čak i više nego ikad prije-valjda sam došao u zenit igraće karijere.Što se tiče knjiga ,one me nikad nisu privlačile-čitao sam ono što bih morao za školu ,a i to sam prestao. Od knjiga me zanima smo Međuzemlje(LOTR,Hobit). Ni filmove baš ne gledam. Igre mi dođu kao neki film,ali u kojem i ja sam sudjelujem u radnji.

  • RedEy3

    @tanja, 29.08.2012 - 12:05

    17.5 hahahahahhahahahahahah, zaista si napisao to .5? haha

  • wyzard

    @Tuna, 28.08.2012 - 09:56

    misaono 🙂

  • Naruto

    @Bela, 28.08.2012 - 08:54

    Slažem se za igre si prestar kada prestaneš uživati u njima a i oni koji nisu redoviti igrači odigraju nešto tu i tamo da opuste mozak. Igri ima za sve uzraste i skoro sve vrste ljudi. Naravno nesmiješ dopustit da ti igre dođu na sam vrh prioriteta u živote jer to je više nego malo glupo.

  • gta vet

    @croice, 27.08.2012 - 17:42

    ti ne da si zatucan vec si idiot.i vjerojatno neki klinac jer ko sto vidis covijek koji je stariji od 20 nema mogucnosti igrat do 2-3 ujutro jer mora prezivjet sto ti vjerojatno ne moras jer ti starci titraju jaja svaki dan

  • haha.xd

    @croice, 27.08.2012 - 18:19

    Zasto nebi bila knjiga nekom draža ja nisam pročitao nijednu knjigu koja ima više od 200 str ali neko uživa u tome kao ti u igrama(i takvo mišljenje sam imao sa 10-11 godina nevjerujem da ti imaš nešto više ) i niko nije napisao da se starenjem ne može igrat kao prije a tvoj komentar ne da je glup da gluplji ne može biti ono GLUP JE DO BOLA pitanje dal si uopće pročitao tekst ili samo po naslovu zaključuješ a kolko vidim ti si zaključio kako tebi paše i moči češ ti igrat igre do kad očeš samo nezz ko će ti to financirati ….:DDDDDDDDDDDDD

  • movie

    @croice, 27.08.2012 - 19:43

    Budalo, govorim iz vlastitog iskustva zato i kažem da je članak bez veze. Imam sina starijeg od ovog lika kojeg spominješ pa mi zato nije jasno zašto ne možeš igrati do kada hoćeš. Ja kad igram, igram dok mi ne dosadi. Bilo to dva, tri ili pet ujutro… može i tri četiri ili šest poslijepodne. Kakve ima veze? Igram kad mi se igra, ne igram kad mi se ne igra… kakva filozofija igranja i godina?

  • haha.xd

    @croice, 27.08.2012 - 21:48

    OK sve pet i ja se slažem da nikad nisi prestar da odigraš neku igru zabaviš se kojih sat dva i mslm da se tema trebala zvati dali smo ikad prestari ….:DDDD

  • wyzard

    @Danijel M., 26.08.2012 - 17:11

    Pohvala za ovaj komentar, takve sam otprilike želio pročitati dok sam planirao ovaj tip teksta.

  • Clairvaux

    @Danijel M., 26.08.2012 - 18:00

    Drago mi je, samo mi je žao zbog pravopisnih pogrešaka i zalutalih slova…No vjerujem da je poanta shvaćena…

  • Apocalypse4987

    @Danijel M., 26.08.2012 - 18:40

    Prvo sam pomislija too long, didn't read, al ima istine ovde. opet sve ovisi o pojedincu. Smatram da se može nać balans između videoigara, čitanja knjige i socijalnog života, sve dok kontroliraš šta želiš. Inaće, igra nema smisla ako kontrolira tebe

  • d_q

    @Danijel M., 27.08.2012 - 14:14

    kao sto su neki vec rekli, ovisi od osobe. knjige/igre/filmove/serije/anime/stripove/muzika… sve navedeno mi pruza veliko zadovoljstvo i jedini problem koji imam je sto mi je dan prekratak i sto moram birati par stvari na ustrb drugih.

    od kad radim, jos je manje vremena, ali uspio sam si sredit vrijeme za knjige, muziku i igre u svakom danu. citam dok idem na/sa posla (2h dnevno), igram navecer s ekipiciom 2-3 sata a muzika se uvijek stigne ugurati negdje. moze se, samo ovisi kakav si igrac. ja se uvijek mogu "otkacit" ako imam vaznije stvari, al i danas stignem odvalit po 12h u komadu

    26 mi je godina i igrat cu dok imam vremena i para. al cu i drugih stvari okusiti 😀

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?