HCL.HR

Prestar sam za Starcraft

Robert Tauzer 24.10.2010.   •   15 komentara


Veza između godina i mogućnosti razvijanja visokog APM scorea nije nikad dokazana, niti proučavana kao takva, no nešto mi govori da postoji. Jer sam star.

Ako ste stariji, možda se sjećate onih, gotovo humorističnih (iako sasvim ozbiljnih) “prelazim nivoe po kućama” oglasa iz tadašnjih kompjuterskih časopisa. To je danas već prešlo u urbanu legendu, gotovo poput one fore “prodajem kauč na nerazvlačenje”, no zbilja, internet generacijo – nekad davno stvari su bile potpuno drugačije. Bilo je to vrijeme kad igre nisu bile tako ulizivačke, user friendly ili prilagođene igraču, već vrijeme kada su igrači morali biti prilagođeni igrama, milom ili silom. Nije bilo prohoda, šifri ni hackova na svakom koraku, a nije bilo ni interneta kad smo već kod toga. Postojale su igre koje su imale preko 60 nivoa (odn. ekrana), a već prvi je bio tako brutalno težak da to nije bilo za vjerovat. Uvijek sam se pitao za koga su developeri pravili sve te silne nivoe…

Eto dragi čitatelji, i ja sam vam gotovo pa jedan takav “prelazim nivoe po kućama” igrač. Oduvijek sam volio igre i uživao u njima. Još od doba ZX SPECTRUMA pa naovamo. Nikad mi nije išlo kopanje ni miješanje cementa, no postavite me protiv premoćne neprijateljske sile u Total Waru i dobit ćete ratnu simfoniju i herojstvo za vojne udžbenike i guslarske deseterce. Sun Tzuov “The Art of War” sam čitao dok su moji kolege čitali lektiru, a mnoge od izreka velikih ljudi vezanih uz rat često citiram u raznim društvenim situacijama, na zgražanje prisutnih.

Najviše sam volio teške i zahtjevne igre koje su me tjerale da preispitam i promijenim svoj sustav razmišljanja. Nema boljeg do dobrog izazova… I tu dolazimo do Starcrafta, naše današnje teme. Treba li uopće posebno isticati da volim Starcraft još od jedinice, a i igram ga prilično dobro, ili sam barem tako vjerovao. Nikad nisam bio multiplayer fanatik no “kompjuter na hard” dobijem bez problema, kao i sve svoje rođake i susjede u LAN-u (to baš i nije neki podvig za hvaliti se, kad malo bolje razmislim). Znam izviđati, širiti se kad treba, raditi varke, maksimalno iskorištavati jedinice u borbi i tako dalje.

Kad je izašla dvojka i mene je pomalo uhvatila groznica, moram priznati. Razmišljao sam da se ozbiljnije posvetim igranju. Uz malo sreće, mogao bih možda biti i među najboljima, tko zna? Iskustva svakako imam, inteligencije (one igračke barem) mi ne fali. Analitičko i taktičko razmišljanje mi je na visokoj razini, usavršeno godinama i godinama igranja strategija i slanja u smrt milijarda virtualnih stvorova. Imam naoko svega, imam svega no nečega možda imam i previše – godina.

Koliko smislenih akcija u minuti možete izvesti u StarCraftu? I koliko je to uopće bitno?

Drago čitateljstvo vaš kolumnist ima 33 godine. Što i nije tako strašno za gamera. Studije pokazuju da su gameri populacija koja stari. Jednom gamer, uvijek gamer. No sada dolazimo do jedne druge vrlo bitne stvari, možda za nju niste čuli (ja svakako nisam donedavno) pa da vam ju predstavim. Zove se APM i stoji za akcije u minuti. Ukratko, to bi značilo koliko smislenih akcija u minuti neke RTS igre ste sposobni izvesti. Koliko je ovo bitno? Pa dosta. Dobar igrač sa visokim APM scoreom, osim što se širi na dva mjesta novim bazama, može usput izviđati, proizvoditi jedinice i uspješno voditi napade na više područja na mapi. I sve to u isto vrijeme. Dok vi možda možete radit samo jednu, eventualno dvije od tih akcija. Uviđate malenu razliku?

Its over 9000!

Uglavnom se ljudi slažu da je bitno prvo znati igrati, a da je visok APM tek posljedica vježbe, odnosno vještine i urođene sklonosti – ne nužno znak koliko je netko dobar igrač. No ipak to ne sprečava mnoge ambiciozne newbije u tzv. spammanju nesmislenih akcija (recimo selektiranje neke jedinice 10 puta u sekundi, pokret u 30 klikova umjesto jednog i sl.) kako bi umjetno povećali ovaj broj, valjda u svrhu hvaljenja pred prijateljima i po forumima. Glupa praksa naravno, iako neki tvrde da im upravo spammanje omogućava brži razvoj APM akcija nego prirodnim putem – vježbom i manijakalnim igranjem. Inače, vaš APM score ćete lako vidjeti u replayu bilo kojeg meča u primjerice StarCraftu, samo pri vrhu gore lijevo iz izbornika odaberete show APM.

Govoreći o APM scoreu, recimo da isti kod vrhunskih StarCraft 2 igrača iznosi od 100 do 200. APM vrlo dobrih SC 2 igrača (Diamond league) je kakvih 50 do 110. Moj score na moje opće zgražanje i nevjericu iznosi 28. Izgleda da će moji snovi o osvajanju Korejskih turnira morati malo pričekati. Ne igram SC2 previše, no kakvih 50 do 100 partija sam sigurno bacio protiv AI-a na hard (i u pravilu pobjeđivao, iako je njegov APM score 200-300, dakle 10 puta veći od mojeg). Ovdje govorim o prosječnom scoreu kroz cijelu igru. Naravno da se on na momente dosta povećava, recimo u fazi intenzivnog širenja baze i gradnje kod mene iznosi 30-50 dok je u fazi borbenih manevara 50-80 i to stabilno kroz duže vrijeme. Nije da ne mogu klikati brže, no najčešće nemam što klikati, ili barem mislim da nemam.

Izgleda da to nije problem koji muči samo mene. Forumi su puni očajnih mladih Korejaca koji raznim vježbama u stilu karate kida (zabadanje prstiju u vrući pijesak i sl.) pokušavaju povećeti ovaj score, ali uglavnom bezuspješno (nije šala, ima na YouTube clip), no kako kaže mladi Koreanac: “izgleda da je jedini način uvježbavanje kroz igru”. Nadalje postoje teme i ozbiljne rasprave u stilu koje taktike i jedinice odgovaraju stilu igranja za one jadnike koje Bog nije obdario refleksima djetlića u sezoni parenja.

Mali Koreanci igraju StarCraft
Vjerojatno imaju veći APM od mene.

Negdje sam gledao interesantan dokumentarac u kojem prikazuju sposobnost učenja čimpanzi i način na koji uče koristiti alate. Fora je u tome da ako ih ne nauče koristiti do određene životne dobi, neće to nikad ni naučiti. “Evo pogledajte, dragi gledatelji…”, reče spiker na National Geographic Nature kanalu; “Mladi Tojo peca termite sa štapom dok Bwono, stariji mužjak koji sjedi iza njega, to neće naučiti nikad”. I tako se ja, hoćeš-nećeš, nekako identificiram s tim tužnim i gladnim Bwonom, samo umjesto štapića i slasnih termita zamišljam laptop sa svježe instaliranim StarCraftom 2. Veza između godina i mogućnosti razvijanja visokog APM scorea nikad nije dokazana ni proučavana AFAIK, no nešto mi govori da postoji. Znam instinktivno. Jer sam star.

Nadalje tu je i zabavna i nadasve edukativna igra – “nauči build order do 12. zgrade za svoju izabranu frakciju” jako popularna “igra” među igračima StarCrafta 2. Nedo ti Bog da izgradiš Armory prije Extractora ili da gradiš prvi Storage Depot sa 11-im, a ne sa 12-im seljakom. Moglo bi ti se dogoditi da tvoj napad sa 12 marinaca i tenkom, naleti na obranu od 14 marinaca sa tenkom. Dakle nije se dovoljno samo igrati, treba neke principe igre doslovce učiti napamet. Zabavno? Ne bih rekao. Da sam htio štrebat stvari napamet ostao bih u školi, no ukusi se očito razlikuju.

Da se razumijemo, ja još uvijek volim StarCraft. To je kvalitetna, zabavna, ispolirana i dobro osmišljena igra. No ako u njoj hoćeš biti stvarno dobar, nije dovoljno da si izvrsni taktičar, sposobni strateg, da dobro poznaješ svoje jedinice i da razumiješ principe ratovanja… Nije dovoljno – a bili trebalo biti? Po meni bi. Ne mogu si pomoć, a da se ne prisjetim nekih drugih igara koje su bile vrhunske strategije, možda još dublje od StarCrafta, i gdje naglasak nije bio na manijakalnom kliketanju i minucioznom planiranju izgradnje nego na borbi i taktici… i samo na tome.

Warhammer Dark Omen
Warhammer Dark Omen – fantastična strategija u kojoj i dan danas mogu uživati

Postoje mnoge takve igre no ja se nekako najradije prisjećam jedne strategije formacijskog ratovanja, real time tactics ili RTT, kako ih neki zovu, i jednog direktnog predaka Total War serijala (Shogun je izašao 2000; dvije godine kasnije) po imenu Warhammer: Dark Omen.Ta je igra bila fantastična. Imao si fiksni iznos zlatnika za kojeg si sam kupovao svoju plaćeničku vojsku – koliko konjice, koliko pješaštva, koliko magova i čudovišta… Postojala su čak i pravila standardnog tunira gdje je broj magova, artiljerije i čudovišta bio unaprijed dogovoren (to je recimo bilo namijenjeno protiv onih fanatika koju su sastavljali svoju vojsku samo od horde divoskih škorpiona).

Izabereš vojsku, postaviš početnu formaciju, a zatim u viteški i časni boj protiv zelenokožnih napasti ili crnih undeadova, preko direktne modem linije. Uzvisine i line of sight, artiljerija, strijelci, line of fire, moral jedinica, čuvanje bokova i naravno neizostavni juriš teškom konjicom u leđa. Možete pogledati kako je to izgledalo u videu ispod.


Primjeri starih, dobrih strategija nam ako ništa drugo pokazuju da u segmentu profesionalnih turnirskih tabačina u strateškom obliku itekako ima mjesta za poboljšanja. To ne mora biti nužno loša stvar. Treba nešto ostavit i za kasnije. Jer moju generaciju čeka još 40-50 godina kvalitetnog igranja. Najmanje.

Komentari (15)

  • Syzygy

    24.10.2010 - 13:25

    Odličan članak

  • ALG

    24.10.2010 - 15:06

    TK ma što bi bio prestar?
    Sve što ti treba je poznavat jedinice, taktike koje da napomenem se ne dijele samo na 3 rase već za svaki spawn na mapi moraš znat kako i što jer nije isto kad ste spawnani jedan dop drugog ili nasuprotnoj strani mape, i ono najbinije na kraju moraš imat sponzora koji će ti financirat putovanja, hardveraj a i svakodnevni život jer nemoš ti ić na šljaku pa nakon toga 2-3 sata igrat nego moraš bit u stanju trenirat bar 8 sati dnevno da bi se ti podigo na jednu pristojnu razinu.

    Uglavnom sad sam protekla 2 dana gledao turnir u SC2 na Blizzconu, pa ako ima di za pogledat baci oko, ekipa čuda radi, to su bile nevjerojatne partije, jedino me malo finale razočaralo jer sam očekivao da će bit tjesnije ali je koreanac razvalio kineza 4-0.

  • covjek_gljiva

    24.10.2010 - 16:58

    svaka cast svima koji uspiju pronaci nesto slobodnog vremena za kvalitetno gameanje… sc2 vec 2 mjeseca ceka da odigram stogod :( a iskreno ne vidim da ce kroz slijedecih par godina situacija ici nabolje.

  • cybershark

    24.10.2010 - 17:44

    A kaj češ. 75. godište sam i dalje gejmam. Trenutno igram Legaue of Legends i vjerovatno mi je APM manji od ove nove generacije ali……držim se i zagorčavam im život koliko god mogu !!

  • Thorien Kell

    24.10.2010 - 17:46

    ALG:
    Vidiš ona dva simpatična golobrada momka u polovici članka u sponzorskim majicama? To su ti državni prvaci Starcrafta u Koreji. Šta misliš koliko bi dobro u kadar pored njihovih gotovo pa djevojačkih lica pasale naše debele, dlakave i otromboljene glavurde? Jako loše mislim :-)

    Ovo što pričaš o 8 sati igranja SCa dnevno – to ne bi napravio ni da imam sponzora. Meni igre služe za rasterećenje i razbibrigu a ne za to da jednu igru pretvorim u posao. Screw that.

  • jinx666

    24.10.2010 - 18:39

    Thorien Kell u Koreji se od igranja sc moze i vise nego pristojno zivjeti…naravno ako si medju najboljima…gledao sam jedan dokumentarac bas o igracima koji profesionalno igraju sc ligu…i kolko sam vidio to njima i nije bas neka razbibriga jer su posveceni tom “sportu” i svakodnevno treniraju najmanje 8 sati…
    A dobro slazem se da ja to nebi nikad radio,ali mi ni nemamo te uvjete…Ali ko voli nek izvoli!!!

  • smigl

    24.10.2010 - 19:30

    Mislim da je APM totalno prenapuhan za obicne gamere kao sto smo mi, jednostavno nismo na tako visokom nivou koju sc dozivljavaju kao nacionalni sport. U slucaju da se netko odluci baviti pro sc gamingom apm je nesto sto je neizbjezno. Jednostavno upalis sc2 i uzivas u igri. Jedno mi samo nije nikako jasno, kao fan TW.a prigovaras zbog ucenja jedinica i taktika koje postoje sto mi nikako nije jasno za nekoga tko uziva u strategijama i svim njezinim carima.

  • Thorien Kell

    24.10.2010 - 20:08

    @smigl
    Za mene (a vjerujem da po ovom pitanju nisam jedini) postoji granica gdje zabava i igranje prelaze u napor i fanatizam. Za SC postoje točno određeni build orderi koji se primjenjuju ovisno o izviđanju i otkrivenim taktikama druge strane. Dakle kao terran, naprimjer, na zergling rush MORAŠ odgovarati na točno jedan, eventualno dva načina. I nesmiješ fulati bulid order ni u milimetar, automatski gubiš, bez obzira koliko dobar strateg eventualno bio. Postoje ljudi koji žive i dišu starcraft i za njih ovakve prepreke nisu problem nego zadovoljstvo no za nas ostale, uvjetno rečeno normalne igrače koji igraju puno različitih igara, a ne samo SC, ovo je čisti minus igre. Pogotovo jer sam vidio i znam da se može i drugačije.

  • FljegmA

    24.10.2010 - 20:16

    zasto HCL nema svoj casopis?

  • ALG

    25.10.2010 - 06:36

    Vjerojatno zato jer je “papir” jedva isplativ danas.
    Vidiš da i žutilo jedva živi a kamo li da ćeš neki veliki biznis okrenut na specijaliziranom časopisu koji k tome nebi bio niti jedini…
    Budućnost je pretplata na online izdanja a papir će polako pa-pa.

  • smigl

    25.10.2010 - 07:21

    @ Thorien Kell

    Razumijem sto zelis reci i mislim da si potpuno u krivu, mi nismo pro gameri niti igramo u pro ligama niti moramo kirurskom preciznoscu odgovarati na ono sto protivnik radi. Nize lige su jako oprostive sto se toga tice. Kao i bilo koja druga strategija s vremenom postajes sve bolji igrac i napredujes a blizz je to napravio odlicno tako da ti uvijek daje protivnike koji se blizu tvog skila. Zato igra nikada ne bi trebala biti naporna, niti bi trebalo postojati situacije gdje te protivnik gazi jer je 2 koplja iznad tebe. Ako imas APM 15 i nemas pojma sto gradis i koje su taktike nakon par partija ces doci na nivo protivnika koji isto ima apm 15 i ni on ne zna sto radi. Tada build orderi i timing postaju zanemarivi. Znaci po meni pro gameri uzivaju u nacinu na koji igraju igru kao sto i casual gameri uzivaju u svom nacinu, bitno je samo da se nikad ne nalazis u situacijama gdje low skill player bude gazen od strane protivnika koji je daleko ispred njega. Zato lige funkcioniraju tako dobro, znas da mozes dobiti protivnika protiv kojeg igras sada samo ovisno u kojoj ligi igras to zahtjeva vise/manje truda ali je izazov uvijek tu.

  • Thorien Kell

    25.10.2010 - 14:20

    Smigl
    nikad nisam rekao da je SC loša igra ili da ima mrežnu igru loše riješenu, dapače. Meni se jednostavno ne sviđa na što me sve SC tjera ako želim bit bolji igrač i igrat ozbiljnije. Mislim i siguran sam da su te stvari mogle bit drugačije i bolje riješene.

  • jinx666

    25.10.2010 - 19:01

    smigl…

    slazem se u potpunosti s tobom…

    thorien kell…

    nije mi jasno na sto tebe sc tjera ako zelis postati ozbiljniji igrac ???
    ja igram sc mp od kad je igra izasla i mogu reci da se ni u jednom trenutku nisam osjecao da me igra na nesto tjera…

    a mozda si ti ipak prestar za ovu generaciju igara…naravo salim se :D:D:D

  • Thorien Kell

    25.10.2010 - 19:53

    Jinx666
    Mislim da sam svoja viđenja lijepo obrazložio. SC je pristupom igra koja se bazira dijelom na arkadnim refleksima, dijelom na ekstenzivnom micromanagmentu izgradnje, a dijelom na strategiji. Nekomo ovakav pristup paše a nekome ne.

  • stroke

    26.10.2010 - 16:43

    Sve 5 ali dobri stari Stronghold…………………

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!