Sam Fisher pošao je putem Ane Karenjine – barem što se osvetničkog dijela tiče. U novoj igri zvanoj Splinter Cell: Conviction, promijenio je svoju filozofiju i vratio se smrtonosniji nego ikad. No može li kao takav uspjeti na tržištu krcatom sličnim igrama ovoga žanra?



Prije nego otpetljamo klupko događaja nadolazećeg Convictiona, prisjetit ćemo se svijetle povijesti Splinter Cell serijala. Zapravo, ne baš tako svijetle s obzirom na tematiku igre, ali u svakom slučaju blistave predstave koja je počela krajem 2002. godine. Dakle, dobri stari Tom Clancy osmislio je koncept igre koja će postati vodeći naslov u tada još nedorađenom žanru od milja zvanom sneaker. Originalni Splinter Cell predstavio je Sama Fishera, staloženog skrivača u mraku koji je bio sve samo ne voajer. Naime, Sam je radio za tzv. Third Echelon što će reći da je bio super-mega-ultra tajni agent koji Bonda i 47-icu jede za doručak. Shodno tome, Fisher je malo čučao u tami, malo zavrtao vratovima, koketirao s kamerama, pa još malo čučao u tami, rješavao krizne situacije, rušio vlade i otkrivao teorije zavjere. I sve to ponovio je još dva puta (Pandora Tomorrow, Chaos Theory), a onda je izgubio kćer (Double Agent). I pao je nisko. Doduše, ne toliko nisko koliko kvaliteta Splinter Cell serijala, no ipak poprilično nisko. Četiri su ga godine reanimirali, a u travnju ove godine saznat ćemo je li mrcina konačno došla sebi.


Priča u Convictionu nastavlja se i nadovezuje na odveć nemaštovitu sagu koja nikad nije bila jedna od pozitivnih strana ovog serijala. No ako je vjerovati Ubisoftu, to će se s novim nastavkom promijeniti. Na bolje, navodno. A priča kazuje radnju o prijevremeno umirovljenom Fisheru kojega još uvijek proganja smrt njegove kćerke. Kako to obično biva kod jeftinih izlika za štancanje nastavaka, čini se kako ta smrt nije bila sasvim slučajna već iza nje stoji netko drugi. Netko velik, netko tajan, netko tko nije Fisherov brat blizanac ili neprijatelj koji se vratio iz mrtvih. No to vam se samo pričinjava, osveta je tek zaplet. U stvarnosti će Sam ponovno spašavati svemoćnu Ameriku od apokalipse koju bi mogle uzrokovati EMP bombe u Washingtonu. Na to će nam pak ukazati co-op komponenta koja će poslužili kao kraći uvod u priču.

Splinter Cell Conviction screenshot ( klikni ovdje za ostale screenshote )

Računajući na činjenicu da Sam više ne radi za svoju staru kompaniju, Ubisoft najavljuje kako se glavni protagonist uvelike promijenio. Stoga se veći dio fokusa s priče prebacuje na emocionalnu karakterizaciju lika, što bi posebno trebalo doći do izražaja u interakciji sa starim poznanicima (trenutno otkrivena tek Anna Grimsdottir). Vezano uz priču, treba spomenuti kako se ista neće odvijati po standardnom pristupu (uvodne i završne animacije prije i poslije svake misije) već će nam biti prezentirana u ključnim trenucima kroz svojevrsne flashback prizore na okolišu u kojemu se nalazimo. Ovaj sistem razvlači se i na nekoliko drugih elemenata igre, prvenstveno HUD, no o tome nešto kasnije.


Promijenio se glavni lik, promijenila se čitava igra. Splinter Cell: Conviction teško se može nazvati sneakerom, iako je zadržao dosta poveznica s prijašnjim igrama. Naime, agilniji i nasilniji gameplay naklonjen akciji u većem bi dijelu trebao zasjeniti stealth koji je proslavio prvi SC. Naznaku te izmjene, odnosno pomaka ka akciji, mogli smo vidjeti u Double Agentu, pa Conviction dolazi kao nekakva evolucija tog pristupa. Još uvijek je tu šuljanje, skrivanje u mraku i taktičko nadmudrivanje s neprijateljem, no s druge strane, novi elementi kao što su cover system te tzv. mark & execute daleko više vuku ka otvorenoj pucnjavi u stilu TPS igara. Novi SC isprva nije zamišljen kao takav, ali je nakon brojnih konceptualnih izmjena i još brojnijih odgoda radi istih, doživio ono što Ubisoft naziva pravim preporodom franšize, a na što mi još uvijek gledamo sa skepticizmom.

Splinter Cell Conviction screenshot ( klikni ovdje za ostale screenshote )

Vjerojatno najveću promjenu doživio je HUD, izostavljanjem indikatora vidljivosti te inovativnim prikazom zadataka unutar misije. Naime, kad u Convictionu jednom zađete u tamu, slijedi crno-bijeli efekt kakav smo viđali primjerice u Saboteuru. Dok ste u mraku, ekran je sive boje, a neprijatelji istaknuti prirodnim koloritom. A kad se vratite na svjetlost, vraćaju se i boje. Moramo priznati kako ovo na papiru zvuči pametno izvedeno, no treba tek vidjeti kako sve to djeluje u igri, odnosno hoće li se Conviction zbog toga svesti na dvije nijanse: nevidljiv u tami i vidljiv na svjetlosti. Jer ako se sjećate, prijašnje SC igre obraćale su puno više pozornosti na igru svjetla / tame i zvuka, kojima ste mogli sami sebi naškoditi, ali i jednako tako namamiti neprijatelja u klopku. Što se tiče iscrtavanja zadataka, ono se baš kao i u slučaju animiranih sekvenci pozadinske priče odvija na okolišu kojim se krećemo. Ovim smo stiliziranim napretkom zadovoljni jer se čini kako bi mogao uvelike pridonijeti sveukupnoj atmosferi igre.

Nadalje, dobro nam poznato ispitivanje neprijatelja ovaj se put neće odvijati tek pritiskom jedne tipke. Naime, taj dio pretočen je u zaseban gameplay element u kojemu tjeramo nesretnike da nam otkriju željene informacije. Kako oni neće uvijek biti raspoloženi za to, morat ćemo ih prisiliti… svim dostupnim sredstvima. A sredstva pak podrazumijevaju razbijanje glava od wc školjke, zabijanje noževa tamo gdje ne treba i sl. Sve u svemu, imat ćemo prilike vidjeti zašto Sam voli mlatiti… bez milosti. I to u javnosti, jer njegova misija sada je puno slobodnija – eventualne greške ne znače automatski prekid misije, a ugodnu prednost u njima daju nam velike mase ljudi, što je do sada u SC-u bilo gotovo nezamislivo.

Splinter Cell Conviction screenshot ( klikni ovdje za ostale screenshote )

Akcijski segment igre očituje se kroz dva noviteta. Prvi, mark & execute, u suštini je dodatna automatizacija gameplaya. Radi se o funkciji koja nam omogućava nadasve šminkersko-herojski ulet kakvog se ne bi postidjeli ni Max Payne ili inspektor Tequilla. Naime, dok je skriven, igrač može označiti neprijatelje i objekte u svom vidokrugu, da bi izlaskom na scenu pritiskom jedne tipke započeo pucnjavu i tako se riješio većeg broja neprijatelja. Štoviše, moguće je označiti i neprijatelje koje inače ne vidite, i to putem novog gadgeta, odnosno funkcije popularnih naočala koje sada uključuju i sonarski pogled. Kako je Sam ovaj put puno vještiji s oružjem, igra bi mogla biti i puno lakša jer mark and execute pristup ne traži nikakvu preciznost od igrača, već samo ideju i pravo tempiranje akcije. Jednom kad pucnjava započne, sve izgleda kao automatizirana sekvenca bez bullet time efekta, što ne mora nužno značiti lošu stvar, no mišljenja smo da bi Conviction, ako ni zbog čega drugoga, mogao zakazati upravo radi ove opcije. Doduše, nitko nas neće tjerati da ju koristimo, ali imajte na umu da je cijela igra dizajnirana upravo tako da ju igrač može koristiti. Dakle, zaboravite na štednju metaka, precizno ciljanje i drhtanje u mraku, Sam Fisher je novi Rambo. I nije on pustio prvu krv.

Sam nekom strašnom forom zna što neprijatelj misli, a naoružan tim znanjem može ga iznenaditi.

Drugi dvojbeno korisni segment izrazito akcijske naravi, je silueta lika koja se stvara na mjestu gdje nas je neprijatelj zadnji put vidio. U praksi to znači da nekom strašnom forom Sam zna što neprijatelj misli, a naoružan tim znanjem može ga iznenaditi. Naime, kad se statični ghost pojavi, jasno vam je da ste utekli neprijatelju, te da će se on fokusirati isključivo na to mjesto gdje vas je zadnji put vidio. Umjetna inteligencija neprijatelja u alarmantnom stanju nikada nije bila nešto čime se Splinter Cell mogao pohvaliti, no ovakvo zatupljivanje neprijatelja ne zvuči baš obećavajuće. Pogotovo ne u kombinaciji s gore spomenutim elementom. No tko zna, možda se nekome i svidi Samova nadmoć. Doslovno.

Splinter Cell Conviction screenshot ( klikni ovdje za ostale screenshote )

Single player kampanja u Convictionu neće trajati dugo. Očekuje nas maksimalno deset sati igre, što je opravdano prisutnošću multiplayer komponente. Ona je pak podijeljena na dva dijela: co-op i versus. Vraća nam se, dakle, kooperativna kampanja za dva igrača, a kao što je već spomenuto, poslužit će kao prequel glavnoj priči. Na PC-u će biti izvedena klasično, a X360 verzija će osim igre preko neta imati i podršku za split screen. Ubisoft najavljuje da će iskustvo dvojice u mraku trajati oko šest sati, a za donijet će i sitnije primjese RPG svojstava kao što su nadogradnja oružja, kupnja gadgeta i sl.

Pored co-op moda tu je i tipični versus u tzv. Deniable Ops multiplayeru. Dotični je smješten na šest mapa kroz četiri zanimljivih modova (Hunter, Infiltration, Last Stand i Face-off). Hunter je rigorozni stealth u kojemu je cilj čitav meč ostati neviđen, a Last Stand u bitku između igrača ubacuje AI koji komplicira stvari, ali natjecanje ujedno čini puno zanimljivijim.

Dakle, da zaključimo. Splinter Cell: Conviction stiže u travnju ove godine na PC i X360. Više to nije tipični sneaker kakvog vjerojatno mnogi žele, no nedvojbeno je da samo rijetki mogu ostati ravnodušni nakon što pogledaju video materijale koji su na raspolaganju. Sam Fisher do sada je bio sasvim bezličan, no Ubisoft ga ovom igrom želi pretvoriti u ljupkog heroja. Ne možemo prognozirati hoće li u tome i uspjeti, ali možemo ukazati na zavidan potencijal ovog naslova. Stoga se pripazite mraka, nikad se ne zna kakav vas perverznjak promatra.


Jeste primjetili rimu u zadnjoj rečenici? A kako i ne bi. Bilo kako bilo, očekujemo vaše komentare na ovu igru i našu najavu iste. Što očekujte od novog Splinter Cella?