HCL.HR

Burnout Paradise [X360]

Ivan Renić 20.12.2007.   •   0 komentara


Burnout je serijal koji je od svojih skromnih početaka dosegao svjetsku slavu zbog svoje neprijeporne kvalitete. Zaigrali smo demo verziju novog nastavka na X360 konzoli…

Ne, ipak vam neću odmah u početku otkriti glavno pitanje – igrati ili ne igrati. Prve najave bile su pomalo zabrinjavajuće – otvoreni grad po kojem ćemo se moći vozikati u stilu svih novijih andrgraund racing igara, potpuno drugačija Burnout igra i sve ostalo indiciralo je na to da će se dogoditi upravo ono što se gotovo uvijek dogodi kad je EA u pitanju – igra se komercijalizira u svrhu zarade, dok se želje fanova ignoriraju. Na sreću, ipak nije tako loše. Buckle up, this is going to be a bumpy ride.


Izmišljeni grad Paradise City pružat će se na preko 30 kilometara kvadratnih, i sve će vam to biti dostupno od samog početka. U demou je dostupan mali dio grada, no ipak dovoljno da dobijete dojam o čemu će se tu raditi. Grad i nije baš uvjerljiv, no to nije toliko bitno. Bitno je da je grad krcat skakaonama i sličnim, što ga čini savršenim igralištem za sve one koji su kao mali sanjali da će postati kaskaderi, a u međuvremenu su se ipak malo opametili. Također, puno stvari možete uništiti. Sve to izgleda vrlo lijepo. Što me dovodi do grafike. Ona je i dalje u Criterion TM engineu, RenderWare-u, a dečki su, kao i u svakom nastavku, dokazali kako uvijek mogu bolje. Da, grafika je odlična. Sam grad je već veliko postignuće jer nema loadinga između dijelova grada, a sam grad, zgrade, cesta i sve ostalo puno su detaljniji od prijašnjih nastavaka te većine konkurencije. Kao šlag na kraju, valja reći da se igra izvodi u divljačkih 60 FPS-ova, čak i uz ogromnu količinu akcije na ekranu. Kako ništa nije savršeno, tako i grafika u Burnout Paradise-u ima svoje mušice. Glavna zamjerka je neprilagođenost SDTV-ima. I dok na HDTV-u sve izgleda apsolutno očaravajuće, na SDTV-u ćete se mučiti sa snalaženjem na premaloj karti i čitanjem malih slova. Igra podržava PlayStation Eye i Xbox Live Vision. Njima se možete uslikati, a slika ide u vašu virtualnu vozačku dozvolu, u koju se zapisuju svi rekordi i statistike.


Imao sam priliku isporbati samo jedan auto koji se nudi u demou, Hunter Calvary. U cijeloj igri će ih biti preko 70. Naravno, nisu licencirani, no na nekima je zbilja gotovo nemoguće ne prepoznati neke real life uzore poput Skyline-a, Ferrarrija F430 i ostalih. Modelirani su vrlo detaljno, što i nije čudno, s obzirom da su glavni highlight serijala oduvijek bili sudari. Iako je već dosadno ponavljati to iz nastavka u nastavak, moram reći da sudari sada izgledaju puno bolje i realnije nego u prošlim nastavcima te miljama daleko od bilo kakve konkurencije. Kad smo već kod automobila, reći ću da postoji i tjuning. Doduše, vjerojatno nije ono što ste očekivali jer se svodi samo na vizualne promjene i to on-the-fly, prolaskom kroz paint shop. Postoje i repair shopovi, koji vam on-the-fly popravljaju auto te benzinske crpke, koje vam (zamislite) on-the-fly pune Boost bar.


Uvođenje free roama je neizbježno unijelo promjene i u samim utrkama. U njih ulazite tako da dođete do raskrižja te istovremeno pritisnete L2 i R2. Nema više menija kroz koje se morate provlačiti da bi došli do utrke. Ni utrke više nisu iste, pa sada više ne vozite po određenoj stazi, već imate početnu i završnu točku – a kako ćete vi doći od točke A do točke B isključivo je na vama. Novost je Stunt Run, mod u kojem ćete imati cijeli grad na raspolaganju te određenu količinu vremena u kojoj izvođenjem raznih ludorija morate sakupiti određeni broj bodova.


Mnogo se toga promijenilo u Burnout Paradise-u. To nikako nije onaj isti Burnout na kakav smo navikli. Koliko se toga zbilja promijenilo saznat ćemo kada zaigramo cijelu igru. Čujemo se – baš tada.

>> Komentari najave na forumu

Komentari (0)

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!