HCL.HR

The Banner Saga

Ante Malenica 23.12.2013.   •   4 komentara


Kada se u igru ulože velika strast, talent i iskustvo, dobije se nešto jedinstveno poput The Banner Sage – taktički RPG smješten u fantasy okruženje inspirirano Vikinzima.

Slobodno vi nastavite čitati ovu najavu, ali znajte barem da to nema previše smisla sada kad je cijela igra izašla, a mi smo objavili našu punu recenziju. Stvarno, igra je vani, a mi ju recenzirasmo. Ozbiljno! Samo kliknite ovdje i bacite se na čitanje.

The Banner Saga

Koliko god neki osporavali mogućnosti i potencijal indie scene, statistička je činjenica da se u gomili nebrušenih dragulja prije ili kasnije pojavi onaj kojega čovjek jednostavno ne može zaobići. Jedan od njih je The Banner Saga – taktička RPG igra smještena u fantasy okruženje inspirirano Vikinzima. Zašto baš ti sjeverni ljudi koji su navodno prvi otišli preko “bare”? Kažu developeri kako im je elfova, dwarfova, orkova i goblina bila već puna kapa. I meni je pomalo, da budem u potpunosti iskren.

Bilo bi u redu da vam odmah kažem tko su ti developeri. Riječ je o razvojnoj kući Stoic Studio koja je osnovana tek prošle godine od strane trojice BioWareovih veterana. Oni su se iz ugode i sigurnosti jednog od najpoznatijih svjetskih RPG developera odlučili za vlastiti i financijski nesiguran (indie) put. Kažu kako nisu htjeli raditi igre samo da zarađuju novac, nego su željeli svoju strast prema igrama prenijeti igračima, baš onako kako oni žele, bez sputavanja.

Vrijeme za to nije moglo biti bolje – danas kada platformi za igranje ima na pretek, kada je digitalna distribucija u punom zamahu i kada je Kickstarter pokazao svoje mogućnosti, dobru ideju pretočiti u igru je problem koliko i dobro sjeme natjerati da proklije na plodnoj zemlji. Naravno, da bi uživali u plodovima rada, morate nešto znati o poljodjelstvu što za trojicu iskusnih bivših BioWareovih zaposlenika zasigurno nije bio problem.

No maknut ćemo se mi odmah od poljoprivrede i okrenuti hladnim prostranstvima The Banner Sage koju sam zahvaljujući ljubaznoj Anni iz Stoica imao prilike isprobati prije službenog izlaska. Bilo je to jedno kraće iskustvo, no ono što sam vidio malo me natjeralo na razmišljanje. Ako pogledate današnju AAA produkciju, to su projekti na kojima rade stotine developera i koji izdavače nerijetko koštaju preko stotinu milijuna dolara. Ne moramo previše isticati kako te igre sve češće ne uspijevaju pružiti ono što bi zahtjevniji igrač poput mene očekivao. S druge strane, tu je ova Kickstarterom financirana igra na kojoj je izravno radilo svega troje ljudi (četiri ako računamo glazbenog kompozitora) uz budžet nešto veći od 700 000$. Riječ je o naslovu koji za sada obećava bolju izvedbu priče i igraće iskustvo nego li jedan Mass Effect serijal. Da pojasnim u nastavku zašto.

Iako su razočarenja obično posljedica prevelikih očekivanja, teško je pobjeći od dojma kako je BioWare tijekom posljednjih nekoliko godina svojim igrama tek remizirao, sportskim rječnikom rečeno. Bile su to zadovoljavajuće utakmice, no ne i one kakve bismo željeli gledati. Jedan od njihovih najpopularnijih serijala, Mass Effect, imao je marketinšku mantru koja nam se nakon neslavnog završetka trećeg dijela svima nažalost dobro urezala pamćenje – teške odluke o čijim će posljedicama ovisiti budućnost galaksije. Moš’ si mislit. Dok su te posljedice kod Mass Effecta bile obilježene samo različitim bojama, u Banner Sagi stvari su srećom dijametralno suprotne.


Igru započinjete u ulozi varla Ubina. Vraćate se u kraljevsku prijestolnicu kako bi svojem Velikom Vođi (nije tiranin, volim tu medijski forsiranu frazu) predali porez koji ste mjesecima skupljali putujući od sela do sela golemim ledenim prostranstvima. Riječ koja vam je iz prethodne rečenice vjerojatno nepoznata je varl. Radi se zapravo o rasi koju mi je najjednostavnije opisati jednojajčanim blizancem Qunaria iz Dragon Agea. Znači fizički iznimno jaki ljudi s rogovima na glavi, uz Yodin životni vijek i nešto manje temperamentan karakter. Osim varla, u ledom okovanoj zemlji žive i ljudi koji su s varlovima tijekom duge povijesti imali brojne trzavice, no u konačnici obje su strane nekako pronašle način kako da jedni drugima ne stanu na žulj.

Upravo je jedan od ljudskih gradova prvo mjesto koje ćete posjetiti u Banner Sagi od kuda ćete, nakon što pomognete lokalnom namjesniku u rješavanju svojih malih “Game of Thrones” problema, nastaviti svoj dug put prema kući. Ubinu i njegovoj karavani pridružit će se još jedna skupina varla koja princa Ludina, inače budućeg kralja onog ljudskog dijela kontinenta, vodi kralju varlova kako bi se sklopilo savezništvo. No budući da ovo nije recenzija te da sam dobio samo kratak uvid u igru i njezin scenarij, izostavit ću detalje oko daljnjeg zapleta te se više pozabaviti kosturom priče.


Premisa The Banner Sage je sljedeća: relativno miran život ljudi i varla odlučila je poremetiti antička rasa dredgeova za koju su mnogi mislili da je odavno izumrla. To ne bio toliki problem da ona jednom davnom nije umalo varlove i ljude dovela do granice istrebljenja. Nešto kao Reaperi iz Mass Effecta, budući da tu rasu teško možemo opisati humanoidnom – radi se prvenstveno o hodajućim gromadama kamenja i metala raznih veličina i sposobnosti. Ljudi koji su se neočekivano prvi našli na udaru tih ubojitih strojeva nisu imali nekog izbora – jedino rješenje je bijeg pred hordom, što je za vrlo hladne krajeve okovane ledom prilično izazovan zadatak.

Za razliku od BioWareovih klasika, ne putujete samo s tri neustrašiva ratnika, nego kao vođa morate brinuti da masu civila i vojsku dovedete u što većem broju na sigurno (da se ne zbunite, igru prelazite na dva fronta – s jedne strane zemlje vodite varla Ubina i njegovu karavanu prema glavnom gradu varlova, a s druge čovjeka Rooka i njegove izbjeglice na utočište koji će pružiti privremenu zaštitu od invazije dredgeova). Na putu prema vašoj ciljnoj utvrditi pojavit će se brojni problemi za karavanu koju vodite – nestašice hrane, bolesti, iznenadni napadi dredgovea, pad morala koji su posljedica bezbroj razloga (izgubljen dom, nepotrebno izgubljen suborac i sl.), novopridošle izbjeglice, suočavanje s problematičnim osobnostima svojih zapovjednika itd. Ovo je prvenstveno igra o preživljavanju i donošenju brojnih teških odluka koje će na kraju, osim za ljude i varlove iz vašeg neposrednog okruženja, imati velike posljedice i za cijelo kraljevstvo. Tako barem obećava developer.


Da vam to bolje dočaram, sjetite se one scene iz drugog filma Lord of the Rings trilogije kada ona karavana ljudi napušta Edoras kako bi došla do Helm’s Deepa. Vi ste u ovoj igri kralj Theoden, a put pred vama je mnogo duži i opasniji. Sve što radite na putu do Helm’s Deepa ostavit će traga. Budući da je sustav snimanja pozicije baziran na checkpointovima, zaboravite na to da ćete prije svake odluke snimiti igru pa ponovno učitati poziciju ako vas iznenadi njezin ishod. Štoviše, posljedice nekih odluka vidjet ćete tek mnogo kasnije. Ideja developera je pružiti iskustvo donošenja teških odluka u izvanrednim situacijama i suočavanje s njezinim posljedicama. Sudeći prema ovom demou kojeg sam imao prilike isprobati, igra radi prokleto dobar posao u tome. Provjerimo sada samu srž cijele ideje.

Ovo nije igra za svakoga. Zaboravite na fancy animacije, Hollywoodski VA i dijaloške opcije gdje vam je nacrtano koja je “zločesta”, a koja “dobra”. Dijaloški sustav više podsjeća na Planescape Torment gdje ćete nakon što vam se detaljno opišu lik i scena, moći ćete izabrati jednu od obično četiri ili pet ponuđenih odgovora. Kroz razgovore u The Banner Sagi često ćete riješiti sukob bez borbe, saznati neke detalje o likovima s kojima putujete, te naravno donositi odluke kada god je to potrebno. Ono što ćete s vizualne strane vidjeti je tek statičan prikaz lika s kojim razgovarate. Wall of text, dakle. No razgovor je tek jedna od RPG strana ove vikinške avanture.

Kao što smo rekli na početku, u igri vodite karavanu ljudi (i varlova). Put pred vama je dugotrajan, tako da ćete morati razmišljati o dvije stvari (zapravo jednoj ponajviše, dok je druga djelomično posljedica ove prve) – da vam vojska i civili ne gladuju i da im je moral dobar. Važnost prve stavke ne treba previše objašnjavati – kaže se da čovjek nije svoj dok je gladan, što je životna istina i u ovoj igri. Put do vašeg odredišta trajat će tjednima. Na ekranu će vam pisati za koliko dana imate zaliha hrane tako da ćete stalno voditi računa o tome gdje se nalazite i kako ćete postupati s novopridošlicama. Matematika je jasna – više ljudi i vojnika u karavani znači veću potrošnju hrane. A hrana košta i nema je mnogo.


Druga bitna stavka je moral – ako su ljudi gladni, moral će biti loš. Ako su ljudi umorni od puta, moral će biti loš. Ako se odmarate i stojite na jednom mjestu kako bi se popravio moral, trošite hranu koje nemate mnogo, a ne znate gdje je iduće utočište gdje možete doći do nove. Od izuzetne je važnosti ovo dobro balansirati budući da moral izravno utječe na to koliko će dobro vaša vojska braniti karavanu. Što nas konačno dovodi do gameplaya.

Borbu u Banner Sagi najjednostavnije mi je opisati gameplayom „heroja moći i magije“ koji je ovdje mnogo bogatiji RPG elementima. Na raspolaganju imate nekoliko klasa od kojih će svaka imati specijalnu vještinu koja troši willpower. Koliko ćete njega imati na raspolaganju, osim što ovisi o RPG karakteristikama vaših likova, izravno se veže na trenutno stanje vašeg morala. Budući da su te specijalne vještine često ključne za konačan ishod bitke, nadam se da počinjete shvaćati genijalnost cijelog koncepta.

Kada sam spomenuo legendarne Heroese, govorimo dakle u turn-based borbi u stilu šaha. Osnovni atributi su strength i armor. Snaga istovremeno predstavlja količinu štete koju vaš lik može napraviti neprijatelju te količinu zdravlja kojeg imate. Zašto povezati ta dva atributa? Odgovor je vrlo jednostavan – ako ste ozlijeđeni i gubite snagu, manje ćete biti efikasni u borbi. Pitam se samo kako se nitko nije ranije sjetio toga. Jednostavno, a genijalno. Ono što ćete u borbi balansirati je donošenje odluke hoćete li pokušati uništiti oklop protivnika ili mu nanositi izravnu štetu.

S uništenim oklopom profitirat će vaši strijelci koji će iz daljine jednim hicem poslati i najjaču metu na vječna lovišta, no onda riskirate da vaš prsa-u-prsa borac nepotrebno strada u tom procesu. Ako on strada, vaši strijelci postaju jednostavan plijen što znači kako je vaš trud oko oklopa bio uzaludan. Pali suborci “ožive” nakon bitke, no ako se na vrijeme ne oporave od ozljeda, iduću bitku počinju s manjom količinom snage. To znači kako su ranjiviji i nanose slabiju štetu. U prijevodu, često umiranje vojnika je dugoročni recept za poraz u ratu.


Nakon završene borbe, dobivate renown bodove s kojima kupujete bolju opremu, hranu za karavanu te nadograđujete pasivne atribute svojih likova. U svakom slučaju, cijela igra je konceptualno jedno vrlo koherentna cjelina koja će od vas tražiti gomilu promišljanja. I da, moram vas upozoriti kako su težine zbilja u skladu sa svojim opisima – easy je zbilja easy, normal je zbilja normal, a hard je nešto tipa Dark Souls. Za svakoga prema vlastitom ukusu.

The Banner Sagu izuzev svega ovoga gore krase još dvije stvari – prekrasan grafički stil koji podsjeća na one stare crtane filmove i stvarno fantastična glazba iza koje stoji Austin Wintory, čovjek koji potpisuje kompletan soundtrack PS3 avanture Journey, za koju je Duje imao samo riječi hvale. Jednom kada pokrenete ovu igru, doslovce ćete se utopiti u njezinoj atmosferi – zvukovi hladnog vjetra, taj vikinški vizualni stil, smirujuća glazba s laganim fantasy tonom te odličan tekst koji vam u glavi stvara fenomenalne slike scena u kojima se nalazite… doslovce kao da ste u tom svijetu. Iako je većinom statičnog karaktera (izuzev borbe), igra pruža zbilja specifičan ugođaj kakvoga čovjek rijetko doživi u modernim naslovima. Valjda se nekako osjeti kada se nešto radi samo iz ljubavi prema zanatu, a nešto prvenstveno zbog novca.

Kao što sam rekao na početku, ovo nije igra za svakoga – rekao bi kako je riječ o staroj školi, spojenoj s nekim novijim idejama. Oni koji imaju mašte i kojima nije problem provesti dobar dio igre čitajući detalje scena u kojima se nalaze, guštat će ovdje u svakom trenutku. Izazovnu borbu koja pruža dobar osjećaj postignuća ne treba opet previše isticati. Iako se na neki način ova najava na kraju gotovo pretvorila u svojevrsnu recenziju, ne bih još ulazio u pitanje ima li smisla trošiti novce na ovo ili ne. Treba ipak vidjeti je li na kraju zbilja moguće zbog loših odluka izgubiti kraljevstvo. No prema svemu viđenom o sada, riječ je o zimskoj poslastici koja će mnogim ljubiteljima nešto zahtjevnijih igara zagolicati nepce. Ne znam za vas, no ja s nestrpljenjem iščekujem 14. siječanj, dan kada ova igra stiže u prodaju.

Komentari (4)

  • Black op

    23.12.2013 - 19:20

    Cudi me da nisam cuo za ovaj naslov, pa ni za kickstarter, nimalo se ne reklamiraju a naslov im izlazi veoma brzo.

  • PavleC

    24.12.2013 - 11:35

    Jedna od najljepsih igara u zadnjih 5 godina.

  • Dxexjxaxn97

    05.01.2014 - 00:25

    Zar ovo nije vec davno izaslo, ja samo ovo jos pre igrao kao free2play na stimu

  • black_out

    @Corbel, 05.01.2014 - 08:08

    To je samo MP komponenta.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!