HCL.HR

Recenzija

Absolver

KUNG FU PANDA

Gregor Stojev

Od samog početka vremena čovjek je težio usavršavanju borilačkih vještina njihovim proširivanjem. Sličnu težnju ima i većina modernih videoigara koje  se pokušavaju dokazati kao drugačije i nepredvidive. No, je li to za borilačke igre uopće potrebno?

Bez obzira na odgovor, Absolver nam nudi nešto netipično za tabačine – priču. I pod tim ne mislimo na priču od meča do meča, nego na svojevrsnu priliku da doznamo kako je Danny Rand zaradio svoju čeličnu šaku na mističnoj planini K’un-L’un. Dobro, priča nema veze s Marvelovim Iron Fistom, iako stvarno mislim da bi Absolver tu mogao poslužiti kao nekakva poštena supstitucija.

Šalu na stranu, Absolver se zapravo ističe na sličan način kao i nedavni For Honor, i to prvenstveno po svojem načinu borbe u kojemu po volji miješate kombinacije udaraca kroz nekoliko različitih pozicija. Sve to doista lijepo funkcionira, barem kada radi onako kako je i zamišljeno, no prije nego nasrnem na njegove neizbježne probleme, Absolvera bih najprije opisao kao spoj ranije spomenutog For Honora s daškom Journeya i, naravno, opet tog Dark Soulsa.

Znam što mislite, ali i mene iznenadilo kako je Absolver sve samo ne mračan, no tu se zapravo krije mnoštvo sličnosti s kojima smo se obično susretali u našem voljenom Souls serijalu o kojem nikako ne možemo prestati pričati. Primjerice, osim što ste bačeni u već razrušeni svijet bez nekih jasnih uputa, kroz nekoliko otvorenih i međusobno povezanih lokacija lutat ćete dok iznenadno ne naiđete na jednog od nekoliko glavnih protivnika koje treba zašamarati.

Igra se ne srami inspiracije Souls serijalom, ali ipak ne ide toliko daleko da ga doslovno kopira.

Da sličnost sa Soulsima bude još veća, tijekom borbe treba pažljivo birati što ćete obraniti a što zaobići, jer je u cijelu stvar predvidivo upetljana i stamina. Svakih ćete nekoliko borbi sakupiti dovoljno iskustva da na “vatrici” uložite poen u snagu, izdržljivost, brzinu i sl. a uz malo sreće naći ćete i poneki skriveni predmet kako tu ima i RPG elemenata. Između ostaloga, svaki dio opreme također ima i svoju težinu koja utječe na željene borilačke sposobnosti.

absolver-slike (2)

No, možda najveća paralela u svemu tome je naglasak na “neprimjetnom” online povezivanju zbog kojega često susrećete druge igrače koji također izgubljeno lutaju okolinom. U svrhu kontrasta, istraživanje je u ovdje zato jedno zen iskustvo zahvaljujući šarenim žarkim bojama i nekim prekrasnim vidicima, no i ta ljepota zna pasti u vodu kada shvatite da serveri ne postoje već se čitava stvar temelji na nepoželjnoj peer to peer mrežnoj infrastrukturi, što je ovdje ujedno i veoma teško za ne primijetiti.

Serveri ne postoje već se sve bazira na P2P infrastrukturi, što je teško ne primijetiti.

Teška srca stoga moram priznati da se tu radi o nekom dalekom rođaku For Honora jer ako samo jedan od tko zna koliko drugih igrača u okolici ima nestabilnu vezu, igra će vas u najboljem slučaju odlučiti premjestiti u najbližu provaliju, dok u najgorem pak ravno baciti kroz zemlju. Tu su mi također znali biti i trenutci kada se sljedeća lokacija ne bi učitala na vrijeme pa sam kao budala gledao gdje sam to sad završio, a uspješnom pariranju nadolazećih udaraca nisam više ni pomišljao.

absolver-slike (1)

Malo žalosno, sve u svemu, jer je Absolver konceptualno gledano trebao biti najbolji u svojem online stanju gdje se možete družiti s drugima. Premda je i bez toga sasvim igriv, njegove česte “tri na jedan” borbe nekima bi se mogle pokazati kao mrvicu nepoštene i frustrirajuće. Bez obzira na to što sam tih par sati guštao učeći Absolverove skrivene fore, najviše me oneraspoložila činjenica da je završio onime čime sam cijelo vrijeme bio uvjeren da je tek samo početno uvježbavanje. To je jedna od onih stvari koje u zadnje vrijeme možda najviše i mrzim, kada igra završi prije nego li uopće steknem neke konkretne dojmove.

Absolver završava uz poruku da borba nikada ne prestaje, no sama igra prilično je kratka.

Absolverova glavna točka trebala bi biti ogroman broj poteza koje vaš lik može naučiti, no cijeli je taj segment “priče” i istraživanja svijeta završio prije nego li sam uopće stigao otključati ijedan novi potez. Ali, Absolver nije gotov, jer on nikada ne završava! Ono što mi je nakon samo sat-dva preostalo je besciljno lutati i mlatiti po istim protivnicima na istim mjestima ne bi li se na kraju s Absolverom ipak rastao u sada već očekivanom nezadovoljstvu.

absolver-slike (4)

Tu sam negdje shvatio kako je cijeli taj “co-op single player” zapravo samo turističko razgledavanje lokacija na kojima u otvorenim multiplayer bitkama možete druge gurati u rupu, a ako to nije vaš đir postoje i odvojene jedan na jedan arene. Samim time, Absolver očigledno baca naglasak na svoje dugoročno multiplayer iskustvo pri čemu se tu prvenstveno misli na PvP, premda možete i u co-op farmati, a tu očekivati išta više pak ispada kao greška. U tom trenutku jedina sudbina koja vam preostaje je nadati se kako će vas bogovi interneta poštedjeti štucavica veze i ostalih čudaka na koje tom prilikom možete naići kako čitavi recept nekada radi, dok onda odjednom više ne radi.

Ako ste sreće da vam to možda i nije slučaj, Absolver će vam otkriti kako njegov najveći uspjeh leži u dizajnu koji pogađa zlatnu sredinu između super-kul borbe s kompleksnim akrobacijama i jednostavnošću njihova izvođenja. Nažalost, nikako se ne mogu lišiti dojma kako je sve to samo tek tehnička demonstracija, da ne kažem čak demo verzija nečega većeg što tek trebamo dobiti. Upravo zato mi je teško Absolvera preporučiti ikome tko traži nešto više od bezazlenog šamaranja u svijetu punog neiskorištenog potencijala, a osobno smatram da nam takvih naslova ionako trenutno ne manjka. Uostalom, siguran sam da ionako nitko ne želi opet gledati reprizu debakla što je bio For Honor, koji je u početnim mjesecima obećavao – ali u konačnici podbacio.

Označeno sa: ,

Dok su Absolverove fore isprva prilično zgodne, manjak sadržaja postavlja pitanje koliko će dugo trebati da se kroz repeticiju tih fora zasitimo.

70 Naša ocjena
  • fluidnost i izvedba borbe
  • nelinearni dizajn povezanih lokacija pršti potencijalom
  • sloboda pri istraživanju
  • čest lag i njegove posljedice
  • siromašno mali svijet s malo sadržaja
  • sporo učenje novih poteza stvara repeticiju

Gregor Stojev

Kad nema mačku na glavi, sa zadovoljstvom se prepušta atmosferičnim hororcima. Lokalni nostalgičar koji žive mrtvace vidi kao slatkiše, voli akcijske pustolovine i poneku mozgalicu dok pokušava zaobići sve stvari PvP.

Komentari (4)

  • metalshegy

    30.08.2017 - 22:14

    šteta :(

    • Veblar

      @metalshegy, 02.09.2017 - 10:05

      znao sam da je sranje 😛

  • goldfinger

    31.08.2017 - 21:19

    Baš to-šteta da je ovo tako ispalo…Imao sam ipak malo većih očekivanja u vezi ovog….

  • Alkaram

    01.09.2017 - 03:16

    Cim sam vidio da je p2p konekcija znao sam da ce se ponovit For Honor u kojeg sam se totalno razocarao, ali i naucio da ovogodisnje i buduce igre treba sacekati bar 3-4mj. prije kupnje i procitati par recenzija i onda odluciti s kupnjom igre.
    Cini mi se da mi je od ove godine preostao samo Sea of Thiefs ako i izadje do kraja godine 😛

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!