HCL.HR

Recenzija

Ace Combat: Assault Horizon

Stjepan Fikter

Assault Horizon je četrnaesta igra u serijalu i prva koja je izašla za PlayStation 3, odnosno druga igra za X360 konzolu. Budući da je serijal izbivao dosta dugo s kućnih konzola, u Project Aces odlučili su se na uvođenje različitih promjena u ovaj nastavak. No ovdje promjene nisu samo kozmetičke prirode, s ovom igrom uvedene su mnoge nove stvari u gameplayu koje bi mogle biti kamen temeljac za iduće nastavke u serijalu.

Ako pratite Ace Combat serijal onda znate da je ovo druga igra koja se odvija u pravim gradovima. Više nema izmišljenih zemalja i lokacija, nego sve se odvija u pravim metropolama koje iz ptičje perspektive solidno izgledaju. Tako ćemo sada imati priliku vidjeti palme i svijet na moru, Crveni trg, Pentagon, obalu Miamia i još poneke lokacije.

Glavni razlog ovakve promjene jeste radnja koju je napisao NY Timesov best-selling vojni autor Jim DeFelice. Možemo reći da je dotični pisac imao inspiraciju s igrama koje se odvijaju u moderno doba budući da prezentacija radnje podsjeća na već viđene igre. Radnju nose tri lika: potpukovnik Bishop s kojim ćemo se družiti najviše vremena, zatim tu je kapetan Robinson i zapovjednica Janice Rehl. Možemo spomenuti i kapetana Gutierreza koji voli puno pričati na radiju, ali on nije igrivi lik, no vezan je za radnju.

Ace Combat: Assault Horizon

Priča je više manje klasična, a kao takva uključuje UN-ove snage, odmetnute ruse koji su izveli vojni udar te zauzeli Moskvu i naravno razorno oružje koje se mora uništiti pod svaku cijenu. Ipak, da radnja ne bi bila tako jednostavna ima i relativno interesantan zaplet koji ćemo ostaviti da sami otkrijete.

Assault Horizon uveo je CRS odnosno Close Range Assault sistem koji treba dovesti akciju pred nas umjesto da se borimo na udaljenosti. CRS sistem dijeli se na Dogfighting mod koji se aktivira kada se avion označi unutar kruga. Tada se avion prilijepi neprijatelju na rep i slijedi ga automatski dok vi morate držati nišan njemu na repu, pa tako možete aktivirati rakete ili ga gađati sa strojnicom. Izbjegavanje je također moguće tako da u određenom trenutku aktivirate protumjeru koja će vas okrenuti i postaviti na leđa onome tko vas je lovio ili da oštrim zaokretima izađete iz DFM moda. ASM iliti Air Strike mod također se aktivira kao i DFM na određenim mjestima u misiji. Kada uđete u Air Strike mod tada vam se rakete brže pune, a strojnica sporije zagrijava što vam omogućava brže i preciznije uništavanje meta.

Puno je to skraćenica i mehanika koje možda ovako “na prvu” ne razumijete u potpunosti, ali ovi modovi uvedeni su da se igra približi više nekakvom filmskom doživljaju budući da je cijeli koncept gameplaya i priče okrenut prema tome. Tako ćete doživjeti filmske scene kada ispalite rakete i uništite neprijatelja, prolazite između zgrada ili vozite unutar kanjona. Iako je to sve skriptirano, dobro je izrežirano, ne izgleda loše i fino se uklapa u tu cinematičnu atmosferu koju igra želi i uglavnom uspjeva stvoriti.

Ovo je prvi Ace Combat koji uz avione ima i dodatnu zračnu mašineriju. Sada po prvi puta imamo misije gdje ćemo upravljati s helikopterom, topovnjačom (da Modern Warfare je utjecao na to), bombarderom i strojnicom na vratima Black Hawka.

Ace Combat: Assault Horizon

Iako ovo treba garantirati da će misije biti zabavne, u većini slučajeva postati će naporne. Dizajn misija sličan je prijašnjim igrama gdje trebate uništiti ovo, napasti ono i slično. No sada je jedna mala razlika, igra je iz arkade prešla u još veću arkadu. Avioni mogu nositi preko 100 raketa što vam automatski sugerira da nećete misiju brzo završiti. Isto tako sada je moguće i „voziti po podu“ budući da avioni mogu primiti dosta štete i regeneriraju zdravlje. Upravo tako, regeneracija zdravlja, nešto što nismo očekivali u Ace Combat igri.

U prijašnjim igrama na kraju misije imali smo statistiku s brojem uništenih neprijatelja i građevina što bi određivalo ocjenu. Ovdje toga više nema, dobro ima u Free Mission modu gdje možete odigrati misije nakon završetka kampanje da dobijete rank ali bodovi i dalje ne postoje. S time je uništen osjećaj nekakvog stvarnog postignuća unutar misije, a dobiva se osjećaj da igra na umjetan način želi produžiti svoje trajanje. Kako smo rekli, misije mogu postati naporne zato što se unutar misije pojavljuju valovi neprijatelja iako nema nikakvog opravdanog razloga za to. Ovo je veliki minus jer stvara napor kod igranja. Baš kada mislite da je misija gotova, odnosno kada vam je već dosta takve vrste napucavanja, igra će poslužiti još malo neprijatelja iako ste ih uništili i previše. Još kada spomenemo da je neprijateljski AI dovoljno izazovan, a vaši prijatelji u avionima služe jedino kada se događa neka skripta u misiji, onda shvaćate zašto igra može biti naporna, iako postoje checkpointi. Nažalost ovakvo naporno produživanje igre odnosi se na sve letačke segmente.

Ace Combat: Assault Horizon

Druga stvar koja je negativna u misijama jeste određena doza linearnosti. Postoje obični protivnici koje možete srediti bez ulaska u DFM. Zatim tu su jači protivnici koje ćete bez korištenja DFM teže srediti i naravno negativci iz priče koje ne možete pobijediti bez korištenja DFM moda. Isto se odnosi i na ASM kojeg morate koristiti budući da van njega određene strukture ne možete nanišaniti.

Misije s helikopterom slične su onima s avionima gdje ćete uništavati zemaljske mete kao i neprijateljske helikoptere, dok pucajući iz topovnjače i sjedeći za strojnicom igrate “po tračnicama”. Vaš cilj je tada jedino da ciljate i uništite sve što vam se nađe na putu.

Online igranje ne razlikuje se puno od singleplayera. To znači da ćemo i ovdje vidjeti DFM i ASM ovisno koju vrstu moda odaberete. Novi i glavni mod je Capital Conquest koji omogućava igranje “osam protiv osam” gdje vam je cilj uništiti neprijateljsku glavnu zgradu koristeći avione, helikoptere ili bombardere. Tu su još Domination gdje trebate držati određene točke te Deathmatch i co-op mod za misije. Ne smijemo zaboraviti ni na bodove koje osvajate igranjem te s kojima možete otvarati razna poboljšanja za avione, što je solidan poticaj na daljnje igranje.

Ace Combat: Assault Horizon

Ace Combat: Assault Horizon krenuo je u drugačijem smjeru koji uvelike podsjeća na neke druge igre, kako izvedbom radnje tako i gameplay elementima. Izostanak ponekih elemenata iz prijašnjih igara mogao bi zasmetati fanovima serijala, ali isto tako ova igra može privući nove igrače koji su željni filmskog doživljaja i bliskog napucavanja s avionima.

Gledajući unaprijed igra ima mjesta za poboljšanja, ponajviše se to odnosi koncept misija i hrpu neprijateljskih valova kao i slab osjećaj postignuća. Dojma smo da bi bilo bolje imati kraće misije i više njih nego manji broj misija koje zbog svoje dužine čine igru monotonom i repetitivnom. Broj aviona koje imamo na izbor i više je nego zadovoljavajući pa tu nemamo zamjerke, kao ni na tehničku stranu igre. Iako grafika nije nešto što će vas očarati, služi svojoj svrsi vrlo dobro, baš kao i zvučna podloga. Singleplayer iskustvo pati od nekih napornih trenutaka, ali uz par istaknutih scena i dobar multiplayer Ace Combat: Assault Horizon vrijedan je vašeg vremena i novca ako volite igre ovog žanra ili ste fan serijala.

Jeste igrali? Uživali u filmskim trenucima? Da niste možda osvojili igru (i majicu!) u našem nagradnom natječaju? Pišite nam svoja mišljenja u komentarima ispod, a ne zaboravite nam ostaviti i svoju ocjenu gore desno.

Avioni, bitke u zraku i uništavanje meta na tlu. Sve je to ponovno s nama. Nakon godina izbivanja s velikih konzola Ace Combat: Assault Horizon vraća se s mnogim promjenama.

73 Naša ocjena
  • helikopteri i bombarderi
  • online igranje
  • monotone misije
  • dogfightovi ponekad bez izazova zbog DFM-a

Stjepan Fikter

Jedini u redakciji s DDR 2 memorijom. Prvi će pisati o manje poznatim, čudnim i drugačijim igrama. Jednako preferira PC i konzolaške naslove te je druga osoba jednog od najstarijih hrvatskih klanova, a suborcima poznatiji kao mili vođa.

Komentari (0)

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!