HCL.HR

Recenzija

Anno 1701

Davor Igrić

Ovakve igre morate voljeti. To su igre koje ne obiluju prevelikom akcijom, nisu grafički pretjerano dotjerane, niti imaju «ne znam kakav» MP. Ali, ipak, nema do onog osjećaja kad nakon napornog dana u školi ili na poslu, čovjek jednostavno sjedne za komp, upali Anno 1701…i odmara. Jer, upravo sam se tako ja osjećao kad sam igrao ovu igru.. Jednostavno uzmeš starog mišonju u ruke te gradiš, usklađuješ i zatim promatraš kako se cijeli svijet ponaša prema tvojim zamislima. Ovo je igra za fanove, te sam sasvim siguran da se ona neće svidjeti zagriženom FPS fanatiku. Prije nego se bacimo na sam gameplay, volio bih naglasiti da je ovo treći nastavak u serijalu i da se sama igra nije puno promijenila od samih početaka. Bla, bla…Klasična «ne mijenjaj konja koji dobiva trku» priča. Što u ovom slučaju i nije tako loše.

To the New world, ahoy, ahoy,…

Pred nama je još jedna city building igra. U ovom slučaju vi ste kolonizator i graditelj onoga što će za koje stoljeće postati SAD. Ili jedna od tamošnjih zemalja. U ruke vam je od strane španjolske kraljice, dana flota od par brodova i na vama je uspostaviti mala, jednostavna naselja na Karipskom otočju koja će budućim brodovima postati luke iz kojih mogu crpsti razne sirovine, materijale i radnu snagu. To bi, recimo, bila priča. Ona se, u globalu, nimalo ne razlikuje od onih u prijašnjim nastavcima. Jer uvijek ste nešto morali kolonizirati.

Our settlement is something to see…

Dakle, pronašli ste jedan zanimljiv otok. Malo ste ga proskautirali i vidjeli da na njemu ima dosta dobrih sirovina poput željezne rudače ili zlata. Uz to, na njemu je moguće uzgajati hmelj, a uvijek ste bili veći fan pive nego vina. Naravno da ćete na njemu izgraditi svoje prvo naselje. Podigli ste warehouse, city centar, poneku kućicu kako bi vam ljudi imali gdje živjeti, pa zaposlili jednog ribara koji vam peca hranu za vaše seoce. I tada…Prvi put čujete nekog od svojih podanika kako izvikuje rečenicu iz naslova. Jeee, super, odlično vam ide. Ali ne samo da priča ovdje nije gotova, nego ćete ovu igru igrati sve dok i vi sami nećete moći uzviknuti istu rečenicu. Jednostavno. Igraš dok ne stvoriš pravi mali raj za svoje stanovnike. Raj u kojem trgovina cvijeta, ljudi su zadovoljni, a ratovi sa okolnim, susjednim kolonizatorima su daleka prošlost. To je, u biti, cijela bit Anno serijala. S posebnim naglaskom na trgovinu. Kad shvatite da na vašem otoku počinje nedostajati sirovina kojima biste zadovoljili svoje ljude, te da vam vaši spori trgovački brodovi ne stignu dovoljno brzo kupiti svu hranu koja se na otoku tako brzo pojede; počet ćete kolonizirati druge otoke na mapi i stvarati svoje malo carstvo. Kako je svaki otok limitiran sa mogućnošću uzgoja najviše tri različite kulture (a tih kultura stvarno ima previše, i sve su važne), vrlo je važno odmah na početku, prije protivnika, ostvariti potpunu pomorsku prevlast nad otocima i morem. Uz to, morat ćete paziti i na stalne piratske prijetnje, potpisivati mirovne ugovore (uvijek je isplativije biti u miru) i na konstantno zadovoljstvo vaših građana. Svi ljudi na otoku u početku su setleri i na njima ne možete zaraditi previše novca ubirajući porez. Stoga im je dobro zadovoljavati zahtjeve koje imaju jer time oni prelaze na viši socioekonomski status. No, ima i tu jedna caka. Što više poreza daju, više i traže od vas. Od jednostavnih setlera na početku koji su zahtijevali da im u blizini izgradite poneku crkvicu kako bi se jednom tjedno otišli pomoliti, doći ćete do aristokracije koja će jednom tjedno zahtijevati tone i tone slonovače za ukrašavanje svojih ogromnih vila i zgradurina. To je, kad sad razmišljam, i glavna zamjerka igre. Ta nerealnost. Možda cjepidlačim, ali čisto sumnjam da 1000 ljudi na jednom otoku može u nekih cirka tjedan dana potrošiti 20 tona zaliha slonovače. 20 tona. Za toliko slonovače moralo je pasti jako puno slonovskih glava. Tjedno. Ali dobro. Nauštrb realnosti, igri je dodana jedna zanimljivost. Jer kako idemo prema kraju ona postaje sve brža i teža. Što nije nužno loše.

Planska izgradnja

Najvažnije dvije riječi ove recenzije. U ovoj igri sve je u dugoročnom planiranju. Znači nemojte nabacivati kućice malo desno, malo lijevo, pa jednu baciti negdje iza brda. Naime, u svrhu unapređivanja svojih kućica, a time i ljudi, morat ćete zadovoljiti njihove potrebe za recimo – školovanjem. Svaka škola ima svoj radijus djelovanja. Ako vam jedna kućica ne stane u radijus morat ćete izgraditi posebnu školu samo za nju. Osobna preporuka bila bi prije izgradnje prve građevine dobro pogledati gdje više koncentrirati kućice, a gdje industriju. No, moram vas odmah razočarati. Koliko god se trudili, uvijek će vam se dogoditi prekalkulacija. Jer jednostavno, na otocima niti ima dovoljno prostora za planiranje baš svega, niti čovjek može nakon par odigranih partija na samom početku predvidjeti sve pozicije svega što će ikad postaviti na otok. Ali, jednu konkretnu, općenitu predodžbu je odlično imati. Uštedjeti će vam mnogo novca. Posebno na kraju, kad će vam se činiti da ga stalno ima premalo.

Breaking news: Tornado kills 200 people

Treći nastavak uvodi ono što prva dva nisu imali. Vremenske i zemaljske nepogode. Tornada, uragani, vulkanske erupcije samo su jedan dio onoga što može izbrisati vaše seoce u trenutku. Nema do onog osjećaja kada tajmirate svoju «our settlement is something to see» rečenicu u sljedećih pet minuta i onda se neki tornado pojavi usred vašeg (sada već grada) i uništi danima građen trud. Jednostavno igru moraš voljeti. Mislim, tko ju ne bi. Malo joj je falilo da izleti zajedno sa tastaturom i mišem kroz prozor. Ali, i to je život. Ako želiš živjeti u 1701. godini bolje se navikni. Tko se neće moći naviknuti, može i isključiti ovu opciju. No, nije to, to.

OK, ajmo ovo završiti

Anno 1701 je jedna jako zanimljiva igra. Kada se čovjek svim bićem unese u nju, oduzet će vam mnogo dana života. Ali, nakon što ju odigrate, odnosno, kada kažete: «our settlement is something to see» rečenicu neće vam ostati puno toga za vidjeti ili odigrati. Uzmite par screenova vašeg carstva (poput onih desno) i s(p)retno prijeđite na nešto drugo. Čujem da su pucačine ovih dana u modi. Cheers.

Treći nastavak Anno serijala nije nam donio ništa osobito novoga. I dalje je to dobri stari Anno, što je u ovom slučaju dobra stvar.

0 Naša ocjena

Komentari (0)

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!