U zadnje vrijeme tržište nas zatrpava FPS igrama WW2 ili terorističke tematike, bez imalo originalnosti i sa manje više kopiranjem svojih prethodnika. Tako je i mene zapala recenzija jednog takvog naslova, stoga krenimo redom. FPS igrači vjerojatno pamte Operation Flashpoint iz 2001, tako da vam sa stopostotnom sigurnošću mogu reći da je Armed Assault slična, malo naprednija i sređenija igra. Može li se poboljšani naslov iz 2001. godine mjeriti s pucačinama koje danas imamo na tržištu, doznajte u recenziji.

Singleplay igre sastoji se od trening misija koje kako prelazite otvarate nove, te od 20ak misija kampanje, u kojima vas povremeno prekidaju in-game cutscene. Sve u svemu ne izgleda to nimalo loše. Jedinica američke vojske poslana je na otok Sahrani u Atlanskom oceanu sa ciljem uvježbavanja lokalne vojske. Taj otok nalazi se u južnom dijelu države bogate resursima, dok sjeverni dio države vidi treniranje vojske kao prijetnju, te se spremaju izvršiti udar. Tu vi nastupate kao član jedinice američke vojske, te se nalazite između te dvije frakcije koje ratuju. Priča je, naravno, kao i u većini pucačina, ispolirana i isfurana do yaya, stoga prst dolje.

Vozila i oružja su sasvim vjerno prenesena, od Abrams tenkova do ruskih T-72 (koje posjeduje i hrvatska vojska), 8 vrsta helikoptera, patrolnih čamaca te 40-ak različitih gunova, snipera, šaraca, mitrača, dalekozora, mina i popratne opreme koja bi čak i Rambu izvukla osmijeh na lice, a kako tek neće nama običnim smrtnicima. Nedavno su najavljena i nova oružja za download u multiplayer i singleplay modovima. Svatko tko je prije igrao Operation Flashpoint odmah prepoznaje sučelje i kontrole koje su vjerno prenesene. Proizvođači su u igru ubacili i mogućnost zadavanja naredbi vašem timu (nešto kao u Brothers in Arms serijalu). Kontrole bolje reagiraju nego kod prethodnika, dok vožnja ide kao po špagi. Kontroliranje helića je riješeno u zadnjem patchu, a avioni nisu toliko teški za kontrolu kao kod Battlefielda. Grafički efekti su iznimno dobro napravljeni. Eksplozija, dima, vatre, pucnjeva ne nedostaje, što dodaje jedan plus samoj cjelini. Zvuk oružja je također vjerno prenesen, što znači da nije računalno obrađen i izmiksan, nego je netko u Iraku žrtvovao svoj život dok je onaj Amerikanac “šorao” sa M16 po Iračanima kako bi snimio zvuk i vjerno ga prenio u igru. Mape su četiri puta veće nego kod Ofp-a i prilagođene su kampiranju i snajpanju (*sarkazam).

No stvar se mijenja kod multiplejera (isproban i ne preporuča se jednostavno zbog svoje prebolesne zaraznosti i ovisnosti nakon koje se ne možete izliječiti ni u kampu Sv.Josipa za ovisnike i delikvente). Kod je savršeno ”iskompajlan” kako ne bi došlo do štucanja i kašljanja kad su u igri i do 100 igrača odjednom. Igra dolazi sa 17 multiplayer misija koje pokrivaju modovi poput CTF, co-op, dogfight, flagfight, hold, sectorcontrol (nešto kao domination kod ut-a), te naravno deathmatch. Proizvođač nam je uz igru uključio i editor kojim možete editirati i kreirati nove mape pa i samim time produžiti vječnost igre. Sam multiplayer je brz i dinamičan, kontrole super prilagođene, a igrivost na razini. Bitno je da imate dobru ekipu, dobar broadband i možete krenuti sa ownageom. Ekipa na netu je dosta izvježbana, ali sa vremenom nećete biti samo topovsko meso. Iako se jako brzo navikne na sam sistem igre, ipak je potrebno malo prakse da biste pružili kakav takav otpor onima koji ne spavaju zbog rada servera.

Armed Assault je igra sa malo lošijim singleplayerom nego CoD i slične ratne igre. Ipak, ona ni ne pokušava biti bolja nego se orijentira na mrežno igranje i tu pokazuje sve svoje čari. Ako su vam takve igre došle na vrh glave, te ste igrač koji preferira mrežno napucavanje uz određenu dozu realnosti, ovo je igra koju obavezno morate nabaviti.