HCL.HR

Recenzija

ARMS

NE BOJ SE BUKE

Juraj Bevandić

Ne mogu reći da sam očekivao najavu ARMS-a kada se otkrivala nova Nintendova konzola, niti sam očekivao da ću igrati ARMS, a najmanje da ću u toj igri uživati. Barem Nintendu nikada nije bilo potrebno novih borilačkih igara pored Super Smash Brosa i kada bi mi netko rekao da pripremaju novu, očekivao bih novi Smash, a ne novi IP. No, moram priznati da mi je drago što smo dobili ARMS i nadam se da će poživjeti.

Kao što bi naziv možda malo dao naslutiti, čitava ideja igre se okreće oko ruku i šaka boraca. To je već nešto što samo po sebi izdvaja ovaj klasično nintendovski naslov među konkurencijom, ali dobre su vijesti da ARMS zavrjeđuje taj “zaštitni znak”. Niti u jednom trenutku od prvog pokretanja nisam imao osjećaj da je prvotna želja bila napraviti igru o rukama, pa je sve ostalo ubačeno, tek tako, već se sve skupa temelji na dobrim dizajnerskim odlukama i mehanikama.

arms (3)

Trenutno po izlasku u igri imamo deset likova i trideset ruku, iako će se obje brojke povećati besplatnim DLC-om. Svaki od boraca počinje sa svoje osnovne tri ruke i to ih u početku najviše razlikuje. Ruke se razlikuju u brzini, dužini, snazi, veličini, pa čak i načinu funkcioniranja jer neke služe samo kao šaka, dok druge služe kao čekić, vatreno oružje ili pak štit. To je već dosta parametara koje treba imati na umu dok ste u ringu, no kada se upoznate s likovima i počnete otključavati nove ruke, onda zabava stvarno počinje.

Svaki od deset boraca ima tri različite vrste ruku koje se razlikuju po brzini, dužini, snazi, veličini pa čak i namjeni.

U principu, za svakog lika možete posebno otključati i koristiti sve ruke u igri, pa s obzirom da po samom izboru protivničkog lika ne znate koje ruke ima, morate dobro naučiti likove. A oni se drastično razlikuju iako te razlike nisu nigdje navedene već ih jednostavno sve morate naučiti igrati. Svaki ima dvije posebne moći poput usporavanja vremena, duplog skoka, vraćanja zdravlja, saginjanja i, naravno, ultimativnih napada koji se pune tijekom borbe, ali također je svaki od njih suptilno različite veličine i brzine.

arms (2)

Pa onda kada naučite prednosti i mane svih likova i ruku u igri otkrijete da ruke mogu imati sedam različitih pojačanja koja punite na razne načine poput blokiranja, primanja ili izbjegavanja udaraca ovisno o liku s kojim igrate. Recimo, kada napunite električne ruke i njima udarite protivnika, onda ćete ih nakratko ošamutiti. Ali i svaka od deset arena ima svojih više ili manje skrivenih posebnosti… uglavnom, ARMS zahtijeva jako puno učenja.

To se vrlo ugodno osjeti kroz jednostavni, ali efektni Grand Prix mod koji je nešto najsličnije priči što ARMS ima, a sastoji se od jedanaest uzastopnih borbi. Pošto se ondje borite protiv svih likova, u svim arenama i cilj je svakim prelaskom povećavati težinu, postiže se snažan osjećaj napretka i postignuća.

Grand Prix mod nešto je najbliže nekakvoj priči ove igre, te je ujedno i jedini mod koji se isplati igrati.

Nažalost, ostali modovi ne prilaze ni blizu tome. Obične versus i timske borbe su obavezne u svim borilačkim igrama, ali osim toga postoje vrlo površne i dosadne igre košarke i odbojke te mode u kojem se borite protiv stotinu nadolazećih AI protivnika što jednostavno ne odgovara formatu igre. Ionako je ARMS očekivan najzabavniji protiv prijatelja ili online, ali kada je već utrošeno vrijeme u proširivanje ponude modova, žao mi je što niti jedan od tih dodatnih nije dobar.

arms (4)

Također, mečevi se igraju uvijek na dvije dobivene i to vidim čak vidim kao mali propust. Mislim da bi vrlo jednostavan i vrijedan dodatak bio dozvoliti da se barem u offline modovima namjeste vlastita pravila, a to bi još bolje funkcioniralo s kvalitetnim turnirskim modom. Dakle dragi Nintendo… zar mi vama moramo objašnjavati da u borilačkim igrama želimo turnire i vlastita pravila, a ne želimo košarku i odbojku? Sredite to, lijep pozdrav.

U borilačkim igrama želimo turnire i postavljanje mečeva po svojoj volji, a ne mini-igre košarke i odbojke.

Naravno, online je najveća zabava i to će biti ono što će na duge staze presuditi ovoj igri. Na prvi pogled nema puno mudrolija, birate između rangiranih ili casual mečeva, ali zanimljivo je kako su izvedeni lobiji. Umjesto da vas se odmah spoji u meč s protivnikom, izaberete lika i baci vas se u lobi s još nekolicinom igrača. Ondje uživo vidite tko je sve u lobiju i igra će vas dinamično spajati u mečeve ili timove što barem nerangiranom multiplayeru daje dašak svježine i neizvjesnosti.

arms (6)

Na istu notu počinju i završavaju borbe, jer ako išta opisuje ARMS onda je to svježina i neizvjesnost. Uz mnogobrojne sitnice koje sam ranije objasnio da treba imati na umu, ključan je detalj da se nalazite u 3D prostoru i svojim udarcima sami upravljate… svojim rukama. Dakle, ovo nije poput klasičnih 2D tabačina gdje određena kombinacija tipki znači određen potez, već to sami radite tako što kada ispucate svoju ruku, tj. bacite udarac, njome upravljate dok ne stigne do vašeg protivnika.

ARMS nije vaša klasična 2D tabačina jer ovdje svaki potez radite istezanjem vlastitih ruku.

Oko toga se vode šahovske bitke, jer treba znati koja ruka kako putuje, pa možda baciti jednu brzu za mamac da natjerate protivnika da se makne i onda ga poklopiti drugom kada predvidite gdje će ići. Ili ako ste dovoljno spretni i protivnik ima spore udarce, možete im se svojim udarcem zamotati oko njihovog i doći im do face prije nego oni vas pretvore u pire krumpir.

Ali nije to samo tako lako, jer prije svakog meča morate izabrati jednog lika i za njega samo tri ruke, bez saznanja što protivnik sprema. A onda kada igre započnu i morate na brzinu smisliti optimalnu kombinaciju lijeve i desne ruke za napad i obranu bude snađi se druže kako znaš i umiješ.

arms (5)

Definitivno se osjeti i kamen-škare-papir element utoliko što hvatanje protivnika s obje ruke istovremeno nanosi mnogo štete jer ih razbaca po areni, ali ako običnim udarcem pogodite nečiji hvat u letu, onda će im se nakratko spustiti gard. Od običnih udaraca se možete potpuno braniti blokiranjem, ali vas blokiranje neće spasiti od hvatanja, tako da su kažnjavanje, fintiranje i nadmudrivanje itekako bitna stavke na kontu svakog prvaka.

Doduše, svaki meč prijete preokrenuti elementi sreće i dominacije, jer se u tih minutu do minutu i pol borbe pojavi čak nekoliko pojačanja. Ili s neba padne ogromna bomba koju je cilj udariti u protivnika ili pak na malom području krene kratkotrajna regeneracija zdravlja ili energije za ultimativni potez. Ako uđete u to područje ćete skupiti hrpu zdravlja ili energije što je ključno za pobjedu, ali vaš protivnik onda zna točno gdje ćete stati, pa to može opasno kazniti. Hitre odluke u tim slučajevima često okreću mečeve s ruba poraza na dominantu pobjedu.

Iako nema veze sa stvarnim boksom, ARMS ima neočekivano mnogo osnovnih poteza tog borilačkog sporta.

Iskreno, ja sam se dugo vremena bavio boksom i ostao sam šokiran koliko sam osnovnih poteza iz takvog borilačkog sporta prepoznao u mehanikama ARMS-a. Neka to svjedoči ideji da Nintendove ruke nisu bile šašava ideja koja je pretvorena u igru, već je ARMS itekako u svojoj srži istinski kompetitivna igra.

arms8

Mogli bi reći da sličnosti sežu toliko daleko da s pokretnim kontrolama praktički stvarno “boksate”. No, nije baš tako, pokretne kontrole su zabavne, funkcionalne i iznenađujuće precizne, pa čak i preciznije od analognih palica za ciljanje udaraca u letu, ali sam ja i dalje uvjeren da je tradicionalno kontroliranje tipkama u prosjeku superiornije. Postoje ljudi spretni s pokretnim kontrolama i oni nespretni s tipkama, pa će se ta rasprava zauvijek voditi, ali najbitnije je da su oba načina kontroliranja zabavna i ne doimaju se kao glupost ubačena iz fore kako se nekima činilo da će biti.

Kontrole pokretima su zanimljivije, no ako želite pobjedu u multiplayeru bolje vam je da koristite tradicionalne tipke na kontroleru.

Unatoč svoj toj kompliciranoj mreži likova, poteza, ruku i svačega nečega, ARMS je prilično pristupačna igra. Situacije sa prosječne reklame za Switch kada u redu kod mesara sretnete tetu Zdenku iz ulice pa bacite koju partiju su potpuno izvedive i prilično zabavne. Naravno, ako ste uložili vremena koliko igra traži od vas razbit ćete tetu Zdenku k’o Grdović skupi automobil, ali ARMS je nesumnjivo vrlo dobra igra za ekipu koja voli kompetitivne duhove.

arms3

Sve se to u svim oblicima vrti savršeno glatko i izgleda prilično dobro čak i na velikom ekranu. Nintendov stilski potpis je prisutan u svakom trenutku kroz lijepe boje, zabavan vizualni dizajn i pametno izabran grafički stil koji umjesto kompromisa postiže i kvalitetan izgled i performanse. Udarci i šamarčine lijepe se sa zadovoljstvom, likovi skakuću i lete posvuda, a kroz izbornike i učitavanja se jednako brzo proleti.

Najviše upitnika dakle stoji nad zajednicom koju će igra uspjeti zadržati. Kao prva prava borilačka ekskluziva, pa i veliki multiplayer naslov za Switch će sigurno po izlasku okupiti velik broj igrača, no tko zna što će biti kada se izbor igara proširi. Overwatch je kao novi IP uspio ostati itekako aktualan velikim dijelom kroz zanimljive likove i proširivanje njihovog univerzuma, a iako su likovi ARMS-a neodoljivo simpatični, nemaju nekakvu priču ili dublji interes koji bi zadržao igrače.

Istina, igre ovog žanra ne igramo zbog priče, ali imam osjećaj da će Nintendov doprinos biti ključan za opstanak ARMS-a. Nadam se redovnom toku novih sadržaja i događanja kojim će vraćati igrače, jer se modovi za sada svode samo na jedan zanimljivi, a igra je dovoljno duboka da se već stvara metagame koja uključuje brojanje frameova što bi moglo biti prezahtjevno za prosječnog igrača. Najviše se ipak nadam da su moje bojazni samo paranoja, pošto bih volio da za godinu dana imamo priliku još uvijek ovako pozitivno pričati o ARMS-u, jer to za sada i zaslužuje.

ARMS nas je dvaput iznenadio – prvo uopće najavom i predstavljanjem ideje, a zatim svojom dubinom, pravim borilačkim duhom i zaraznom zabavom koja i najblažu kamilicu pretvara u opaku tigrovu mast.

82 Naša ocjena
  • duboka i napeta borba
  • zabavno solo i u društvu
  • glatki vizuali i performanse
  • precizne kontrole
  • manjak opcija natjecanja
  • plitki modovi

Juraj Bevandić

Strastveni gamer od malih nogu, u HCL-u je ispunio dječački san pisanja gaming časopisa. Najviše voli rastavljati igre, analizirati mehanike i širiti dobru riječ o mediju videoigara. Povukao se iz aktivnog gaminga kako bi gonio znanstvenu karijeru, ali ćete ga još uvijek uhvatiti pred raznim ekranima.

Komentari (13)

  • Sackboy

    07.06.2017 - 17:41

    Uzalud riječi kada nema niti jednog gameplay videa, ako slika vrijedi 1000 riječi video vrijedi 1000000. Sada idem na youtube da vidim o čemu se tu stvarno radi…

  • Goran1234

    07.06.2017 - 19:45

    Još jedna unikatna igra od Nintenda. 👍
    Najviše volim kod njihovih igra što pametno mjesaju sreću i vještinu u svom gameplayu,pa je uvjek napeto i zanimljivo.

    • Marac Marko

      @Goran1234, 07.06.2017 - 20:13

      Ne volim SSB ali ovo im simpa 😉

    • Oblakoder

      @Marac Marko, 07.06.2017 - 21:42

      Mozda uzmem jednu tucnjavu za Switch, pa me zanima sta je preporuka, ovo ili Pokken Tournament DX? :)

    • Juraj Bevandić

      @Oblakoder, 08.06.2017 - 01:37

      Nisam igrao Pokken Tournament, pa ne mogu usporediti, ali moglo bi ovisiti o tome preferiraš li tradicionalnije 2D borbe ili nešto ovako drugačije u tri dimenzije, to je stvarno ključna razlika.

    • Oblakoder

      @Juraj Bevandić, 08.06.2017 - 07:01

      Do sad sam igrao samo 2d, pa je mozda vreme za nesto novo i drugacije :)

    • Marac Marko

      @Oblakoder, 08.06.2017 - 16:21

      Pokken Tournament ti isto 3D 😉

    • Juraj Bevandić

      @Marac Marko, 09.06.2017 - 14:12

      Samo djelomično koliko je meni jasno. Ne govorimo o grafici, borba se i dalje odvija 2D, jel. U ARMS-u ti je kamera iza tvog lika i čitavo vrijeme slobodno upravljaš i likom i udarcima u trodimenzionalnom prostoru, što mi se ne čini da tako funkcionira u Pokken Tournamentu. Velika razlika.

  • ShadowZer4o

    07.06.2017 - 20:07

    Odbojka je dosadna za igrat? Ona mi se činila kao zabavan mode u igri, šeta ako je tako jednostavno i dosadno ispalo.

    • Marac Marko

      @ShadowZer4o, 07.06.2017 - 20:15

      Pa mislim da ova igra vise sluzi vise za Mp i razvaljivanje, ne moze bit dosadno u MP 😀

    • Juraj Bevandić

      @ShadowZer4o, 07.06.2017 - 20:33

      Stvar je u tome što ako ti je bila zabavna kada si probao igru, onda će ti jednsotavno biti zabavna jer si vidio sve što si imao za vidjeti. Nema neke posebne taktike ili spretnosti u tome i kad skužiš da možeš smečirati loptu svaki se smeč svodi na ponavljanje tog poteza i jedino ti se može posrećiti da lopta ne padne na pod nego pogodi tebe i tako spriječiš protivnika od dobivanja boda. Na kraju bude k’o penali u nogometu koje ne možeš baš promašiti, evo :-)

    • ShadowZer4o

      @Juraj Bevandić, 07.06.2017 - 20:59

      Aha, ma u testpunchu nisam ni jednom odigrao taj mod, mislio sam da je malo dublji/takticniji.

  • Marac Marko

    07.06.2017 - 20:12

    Fkk.. Moracu ću sad nabavit Switch. Kao veliki Skill majstor tekkena moracu i ovo rasturit..

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!