HCL.HR

Recenzija

Assassins Creed Director’s Cut Edition [PC]

Duje Kozomara

Krajem desetog mjeseca objavili smo X360 recenziju ove igre, a u travnju nam je Ubisoft izbacio PC verziju, koja sa sobom donosi i manji dodatak naslovu: Director’s Cut Edition. Nema potrebe za pretjeranom euforijom, “Director’s cut” neće vam predstaviti mnoštvo urbanih dodataka, već samo četiri nove vrste side-questova i nekoliko sitnih promjena unutar igre. Nije da se bunimo, ćetiri nove misije su barem malo ubile monotoniju koju su side-questovi na konzolama predstavljali, no kad igra nosi “Director’s cut” u imenu, očekujemo nešto više novina. Pokoji video sa snimanja, opak trailer, artwork, wallpaper sa muževnim Altairom ili nešto slično bi donekle opravdali ime. No eto, za navedeno ćete ipak morati kupiti limited edition verziju. Eh, Limited edition Assassin’s Creed: Director’s Cut Edition. Bar ne zvuči dugačko. Uglavnom, bitno je da s limited editionom dobijete i figuricu Altaira. Rekvizit kojeg se ni najopakiji među nama ne bi posramili držati na polici u svojoj sobi. I polirati ga specijalnom krpicom, nekoliko puta dnevno. Malo sam pretjerao 🙁 ?

Daklem, za one koji nisu još shvatili, glavni lik Assassins Creeda zove se Altair, punim imenom Altaïr ibn La-Ahad (الطائر ابن لا أحد , što bi na Arapskom bilo, “onaj koji leti, ničiji sin”). Da, to je kopirano s Wikipedie. Što se priče tiče, za one koji je nisu pohvatali u dosadašnjim konzolaškim recenzijama, sastoji se od dva paralelna dijela.

Desmond Miles je konobar, no on nije poput bilo kojeg drugog konobara. Zvuči možda malo predramatično? Nah. Desmond je dakle, konobar, kojeg otmu znanstvenici organizacije Abstergo Industries. Desmond ekipici iz Absterga treba za istraživanje vezano uz stroj imena Animus, koji uzima sjećanja iz DNA korisnika i prikazuje ih kao da su vlastita. Sjećanja se prenose od predaka – s koljena na koljeno, što je u našoj priči esencijalno, s obzirom da nam Desmondova iskustva s pranjem čaša / kvartovskim turnirima u pikadu vjerojatno ne bi predstavljala veći izazov. Jedan od Desmondovih predaka je spomenuti Altair, ubojica koji je djelovao u vrijeme Trećeg križarskog rata. Iako Desmondova podsvijest isprve odbija Altairova sjećanja, s vremenom ih uči prihvaćati te zajedno s Desmondom uskačemo u Altairove čizme kroz devet ubojstava koje treba izvršiti. Ubijati ćete po tri grada: Jerusalem, Acre, Damascus, te sjedište ubojica Masyaf, a svi gradovi su međusobno povezani područjem koje se naziva “The Kingdom”.

Altair ima jako razvijene akrobatske sposobnosti, pa ćete guštati u parkouranju po gradovima, koji navodno izgledaju precizno kao u povijesti. Iako ćete moći dosegnuti praktički svaki dio grada, penjući se po zgradama i skačući preko krovova, ni u jednom trenu nećete pomisliti kako se neki objekt nalazi tu samo kako bi ga Altair mogao iskoristiti. Sve izgleda sasvim realno, no naš protagonist se jednostavno predobro snalazi, što ćete nebrojeno puta iskoristiti kao prednost u bježanju od stražara. Priča je dosta uvjerljiva, čitav svijet djeluje uistinu živo, gradovi su fascinantni, a skakanje preko krovova i parkouranje predstavlja poseban gušt. Ipak, vrijeme je da obratimo pozornost i na misije. Samo ubojstvo glavne mete ne predstavlja problem, no da bi to uspjeli, prvo treba prikupiti određen broj podataka o meti. Pomalo logično, jelda? Informacije prikupljate različitim mini-misijama, koje nažalost ipak nisu toliko raznolike. Možete presluškivati doušnike, krasti planove, silom doznati informacije, ili obaviti pokoji zadatak za kolege assassine u gradu… I to je to. U svakom gradu, za svaku metu ponovno isto.

Da, u pravu ste ako pretpostavljate da nakon kratkog vremena mini misije postanu dosta repetitivne. Iako prije samog ubojstva zadane mete možete obaviti šest mini-misija, već su tri dovoljne za krenuti u napad, a obavljanje svih šest vam ne donosi apsolutno nikakav bonus, što dovodi do zaključka da će rijetki među nama obavljati više od tri po svakoj meti. Pomalo nerazumljiv postupak od Ubisofta, mogli su barem nekako nagraditi one picajzle koje obave sve misije. PC verzija je donijela omanji dašak originalnosti s četiri nova tipa misija, koje konzolaši nisu imali: Archer assassination ( valjda ime dovoljno govori, klanje archera po krovovima ), Rooftop race challenge ( skupljanje zastavica po krovovima u određenom vremenskom roku. Čovjek bi pomislio da ubojice imaju pametnijeg posla ), Merchant stand destruction challenge ( interesantan posao, bacanje stražara u štandove ) i Rscort challenge (ne, Altair ne postaje eskort dama za jednu noć).

S grafičke strane, Assassins Creed izgleda fenomenalno. Ne samo da izgleda jednako dobro kao i na next-gen konzolama, već na maksimalnim postavkama izgleda i ponešto bolje. Što se optimiziranosti tiče, neki tvrde da igra nije najbolje optimizirana, drugi da jest, mi smo imali sreće pa se igra na našoj konfiguraciji vrti na najvišim detaljima. Odlične sjene, dizajn ogromnih gradova, teksture, te animacija zbog koje Altair tako fluidno skakuće po krovovima će vas nekad jednostavno ostaviti bez teksta. Zvučna podloga je odlična, na vrhu hrama čuti ćete lagani šum vjetra, dok će na ulicama odzvanjati ponude uličnih prodavača ili molbi prosjaka, a kada je to potrebno, čuti ćete samo ono što trebate, poput zapomaganja građana koji traže pomoć. Tu je i zadovoljavajuća orkestralna glazba koja nas vješto prati tijekom čitave igre. Ponekad je gušt popeti se na vrh nekog tornja, samo promatrati svijet oko sebe, slušati glasanje orla.. I onda se baciti u sijeno s 50ak metara visine.

Voice acting je više nego zadovoljavajući, glasovi likova kao da baš pristaju njihovim ulogama, a činjenica je da je sve učinjeno bez nekih većih faca iza mikrofona. AI nije ništa posebno, kada vas okruži 15 stražara odjednom, ne treba previše paničariti, jer će vas uvijek napadati samo po jedan, dok će ostali čekati svoj red i pritom gledati kako im kolege krvare. Ipak, nakon što ubijete glavnu metu, bježanje od njih je više nego dostojan izazov, osobito s obzirom na to da su i neki od njih očito vrsni atletičari. Igranje s tipkovnicom i mišem je dosta pristojno sređeno, iako je malo teže izvoditi protunapade s mišem, no oni kojima ta kombinacija i predstavi problem, bez poteškoća mogu prištekati gejmpad.

Assassins Creed je igra koja će vas često oduševljavati s malenim detaljima. Onim malenim detaljima koji igri daju ono što dosta igara danas nema – dušu. Grafika je zapanjujuća, čitav svijet je više nego interesantan, sa sasvim solidnom pričom i guštom koje parkouranje po Bliskom Istoku u 1191. godini predstavlja. Nažalost, igru sputava monotonija koja dosta brzo nastane zbog misija, te ponekad tupa umjetna inteligencija. Ako ste već odigrali igru na jednoj od next-gen konzola, ne isplati se nadati novim iskustvima u PC verziji, par misijica vjerojatno nije nešto što će vas ponovno prikovati za ekran. Ako pak, do sada igru niste igrali, imate našu preporuku, osobito ako imate dovoljno moćnu mašinu za potpuno uživanje u estetskim čudima koje igra nudi. Assassins Creed je definitivno igra koju treba probati.

Za sam kraj, po dobrom starom običaju HCL-a, donosimo vam trailer iz igre. I to ponovno najimpresivniji i najzanimljiviji koji smo mogli pronaći. Inđoj.

Assassins Creed – Launch Trailer

Moj kolega Ivan, poznatiji po nicku ixy, napisao je Xbox 360 recenziju ove igre još pred kraj 2007. godine. Pa ako vas zanima kako je on doživio igru u svojoj Xbox 360 verziji kliknite ovdje i bacite se na čitanje.

Na forumu imamo otvorenu temu za Assassins Creed u kojoj u već desetak stranica raspravljamo o igri. Ako imate kakvo pitanje o PC verziji, pitanje o igri općenito ili jednostavno želite podijeliti s nama kakva vam je igra, kliknite ovdje i pridružite nam se na forumu.

Prije nešto manje od pola godine, na next-gen konzole stigla nam je nova Ubisoftova igra, najavljivana kao sandbox Prince of Persia, imena Assassin’s Creed. Sada je pred nama PC verzija koja donosi i manji dodatak naslovu: Director’s Cut Edition.

84 Naša ocjena
  • Živ i ogroman svijet
  • akrobacije
  • grafika
  • Repetativnost
  • AI

Duje Kozomara

Umirovljeni haceelov doktor lošeg humora. Još voli Plejstejšn, ali mnogo više priča o GDPR-u.

Komentari (11)

  • mr_solidus

    18.05.2008 - 18:02

    Duje pwnuje sa rendom humorom :tamzap:
    Igru sam probao, nesviđa mi se. Možda nisam dovoljno igrao.

  • Wildboy

    18.05.2008 - 18:07

    Repetativnost mi previše smeta. 🙁

  • morski_pas

    18.05.2008 - 18:08

    uuu dujeee 🙂

  • Ementaler

    18.05.2008 - 18:10

    Fina recenzija Duje, igru nisam probao, al budem u skoroj budućnosti…

  • Under

    18.05.2008 - 19:46

    Lepa reca. A o igri se više-manje sve zna nakon što je izišla za X i Sony.

  • sheep

    19.05.2008 - 08:24

    Dobar posao, doduse mogao si slikati tu figuru sto dodje s igrom 😀

  • Ementaler

    19.05.2008 - 15:22

    Ne ne, nisi pažljivo čitao… Figurica dođe uz Limited Edition verziju igre…Ovo je Directors Cut verzija..

  • Duksy

    19.05.2008 - 19:19

    Da, kao što sam rekao, to je onda “Limited edition Assassin’s Creed: Director’s Cut Edition”. zajebano 🙁

  • Gamerz

    20.05.2008 - 17:47

    Igra san obican Assassins Creed.Odlican je. Dalje cemo vidit…

  • beaver hunter

    21.05.2008 - 19:36

    Ma meni je igra odlična. Ima sve što je imao preodlični prince of persia serijal (koji mu je veoma sličan), a i još više.

  • Marcus-07

    04.10.2009 - 23:04

    Slažem se. Meni je također igra odlična. Sviđa mi se tip borbe, priča, grafika…Da,repetativnost je i meni malo smetala,al štaš. Valjda su to ispravili u duji. Baš me zanima kako će se dalje priča odvijat u nastavku. Jedva čekam Assassin’s Creed 2!

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?