S obzirom da ga treba gledati u rangu s XBL / PSN naslovima, Bionic Commando Rearmed grafički izgleda jako kvalitetno. U razvoju igre sudjelovao je Toshiaki “Shinkiro” Mori, kosooki Capcomov ilustrator koji je radio na King of Fighter i Metal Slug serijalima, pa neki dijelovi igre dosta podsjećaju na potonje. Zbog navedenog oni pravi nostalgičari doživljavaju trostruke orgazme. Svako drugu minutu. Dosta je očito da developer poznaje svaki pixel i najmanji detalj originalnog Bionic Commandoa, jer je iskonski (totalno urbana riječ, jelda?) BC gameplay ostao u potpunosti isti. Naš protagonist je pomalo invalidan i nije u stanju skakati, već sve obavlja sa „bioničkom, produžnom rukom“ kojom se može uhvatiti za obližnje predmete. Ispočetka je malo teško za naviknuti se, no kad nakon nekog vremena ovladate tehnikom, baratat ćete bioničkom rukom kao Simona Gotovac Mercedesom. Dobro, ipak ponešto bolje.

Tu je i gan, i ne samo jedan (ovaj put imamo mogućnost mijenjanja ganova, jel. Čega u originalu nije bilo). S ganom možete pucati samo ravno i ukoso, nema nikakvog sustava ciljanja, što bi neki mogli doživiti kao minus. Gamepad nije obavezan, no igranje s tipkovnicom je osjetno teže, a igra ima tendenciju da vas ionako sama od sebe često pokušava iživcirati. Da, trebat će ponešto živaca za učestalo počinjanje iznova od posljednjeg checkpointa, jer će protivnici i poneka zapreka na putu dati sve od sebe da vam oduzmu pokoji život. Još ako ne tajmirate hvatanje za neku platformu kako Bog zapovijeda, paf – opet smo na checkpointu. Daklem, trebat će vam dobro savladano rukovanje s bioničkom rukom, brzina i ponešto logike. Retro filingu pridonosi i igrin soundtrack, koji je par mjeseci prije izlaska igre izdan na CD-u kako bi pridonio hypeu.

Interesantna novost je implementiran offline multiplayer. Multiplayera su se momci sjetili malo prekasno (navodno, jel, nama ta priča ne drži vodu), pa su uspjeli metnuti samo co-op za dva igrača te deatmatch za do četiri igrača, no nema podrške za ikakav onlajn multiplayer. Ako ne ništa, barem ćemo se podsjetiti na onaj osjećaj topline koji nas ispuni kada bijesno bacimo gejmpad na osobu do sebe nakon skoro-doživljenog sloma živaca jer se nismo uspjeli uhvatiti kukom za platformu. Da.

Očito je da će stariji gameri, da ne koristim stalno riječ nostalgičari, razgrabiti igru u roku odmah, no pitanje je što nudi mlađim igračima koji pojma nemaju što je uopće Bionic Commando. Dosta je logično i da će remake klasičnog platformera iz razdoblja kad smo bili u istoj državi sa Bosancima, Srbima i Makedoncima, starijim gamerima prirasti srcu više nego neki generički next-gen FPS sa sjajnim nano odijelcima. Ipak, mislim (pomalo i iz osobnog dojma) da su mlađi gameri previše razmaženi grafikom, pa i gameplayom kakvog nude današnje igre, a Bionic Commando bi im se mogao činiti kao dosadnjikava igrica u 2D-u. Ipak, ako mu pristupe s malo pozitivnijim stavom, shvatiti će da je Bionic Commando Rearmed više nego pristojna razbibriga za kišne jesenje dane, posebice ako imaju malo čršće živce. I gamepad. Momci koje konstantno nazivam nostalgičarima slobodno mogu dodati +10 na ocjenu.