HCL.HR

Recenzija

Blackwell trilogija

Dominik Bošnjak

Ako ste fan tradicionalnih point-and-click avantura, gotovo da ne postoji šansa da niste čuli za Blackwell uratke. Ovaj znanstveno-fantastični serijal koji od tekuće godine broji čak pet nastavaka je od nedavno većim dijelom dostupan za kupnju na iTunes iOS App Storeu. Pa, ako je još niste imali prilike iskusiti Blackwell: Legacy, Blackwell: Unbound i Blackwell: Convergence, to možete učiniti sada po cijeni od dva do tri dolara po pojedinačnom naslovu.

Nas je, naravno, zanimalo isplati li se Wadjet Eye studiju iskeširati pedesetak kuna za igre koje su dijelom već zakoračile u drugo desetljeće postojanja?

Odgovor na to pitanje će uvelike ovisiti o vašim igračkim preferencijama. Blackwell trilogija bez imalo sumnje ima dosta toga za ponuditi nostalgičnim fanovima uradaka kao što su Broken Sword, Indiana Jones and the Fate of Atlantis i slični. Ipak, čak će i noviji poklonici avantura dijelom biti odbijeni nekim tehničkim rješenjima kreatora Blackwella, što se pogotovo odnosi na ona vezana za promjenu formata ovih igara.


No, vratimo se prvo na početak: što je zapravo Blackwell serijal i kako je on to točno pomogao Dave Gilbertu da se sada već davne 2003. afirmira kao vrhunski dizajner igara?

Odgovor je premisa koja kombinira formulu uradaka kao što su Bruce Willisovo Šesto čulo i Šaptačica duhovima s Jennifer Love Hewitt, detektivske zagonetke te izvanrednu atmosferu. Potonja zahtijeva posebne hvalospjeve, a glumački posao koji su odradili Rebecca Whittaker, Abe Goldfarb, pa i sam Dave Gilbert je naprosto fantastičan. Svi glavni i sporedni likovi Blackwell igara odišu životom te sam s velikim guštom odslušao sve što su imali za reći.

Sama priča nije suviše originalna i njen jedini zanimljivi dio se odnosi na obiteljsku povijest Rosangele Blackwell, glavne junakinje Legacyja i Convergencea. To je popriličan problem za žanr koji u pravilu stavlja veliki naglasak na naraciju, a čak i gore spomenuti segmenti o prošlosti Blackwellovih na kraju trećeg dijela ostaju gotovo potpuno nerazjašnjeni. Ostatak zapleta se svodi na priče raznoraznih duhova koji odbijaju otići na drugi svijet, od kojih je većina prilično predvidljiva. Ipak, već spomenuta gluma i prezentacija izvlače ove naslove iz prosjeka i u globalu će vas svaki novi dijalog uspjeti barem malčice zaintrigirati i dati vam poticaj da završite igru.


Kao ne preveliki fan ovog tipa igara, dojma sam da je razina težine zagonetki u prva tri Blackwell naslova dobro pogođena. Svi problemi koje će igre staviti pred vas su rješivi uz malo razmišljanja te su bazirani na posve tipičnoj logici. Posebno su mi zanimljive bile sekvence u kojima glavna junakinja vođena vašom rukom prelazi preko svojih bilješki i kombinacijom istih dolazi do novih zaključaka o slučaju na kojem trenutačno radi. Te zaključke potom može preformulirati u pitanja koja će postavljati desetcima različitih likova, a iako krajnje linearna, ova mehanika je prilično zabavna i iznenađujuće realistična.

Rješavanje zagonetki mi je bilo toliko zabavno da sam s velikom žalošću gledao završnu špicu svaka dva, tri sata igranja. Sve tri Blackwell igre su, naime, izuzetno kratke. Iako se mobilne avanture prema trajanju u pravilu ne mogu mjeriti s naslovima na konzolama i PC-u, ne zaboravimo da je ovaj serijal i došao s PC-a te mu se u ovom kontektstu nikako ne može progledati kroz prste.


Da stvar bude gora, za završavanje sva tri dijela bi mi vjerojatno trebalo i manje od osam sati da dobar dio tog vremena nisam proveo hrvajući se s nespretnim kontrolama i psujući nekolicinu bugova koji znaju “pauzirati” animacije i natjerati vas da ponovno pokrenete igru i izgubite zadnjih desetak minuta napretka. Korisničko sučelje je izuzetno nespretno, a koliko god retro grafika funkcionirala kada igrate s mišem na velikom ekranu, toliko ne funkcionira kada sa svojim debelim papkom pokušavate pritisnuti telefon koji je na vašem sičušnom mobitelu zastupljen s jedva pet piksela.

Kao da to samo po sebi nije dovoljno grozno, Blackwell igre ne iskorištavaju čak ni ta bijedna 4 inča iPhonea te su prikazane u 4:3 formatu. Vlasnici iPada ovu karakteristiku mogu komotno zanemariti, no na manjim su ekranima sva tri Blackwella na momente prilično frustrirajuća.

No, usprkos svemu tome, Blackwell trilogija me dovoljno zainteresirala da sam počeo planirati nabavku ostale dvije igre kako bih saznao kraj ove nadnaravne priče. Iako dolaze s nemalim brojem problema, Legacy, Unbound i Convergence su izvrsno napisano uratci s vrhunskom glasovnom glumom, zabavnim zagonetkama i odličnom glazbenom podlogom. Po niskoj kombiniranoj cijeni od pedesetak kuna, sve tri igre mogu mirne duše preporučiti starijim fanovima žanra.

Recenzirali smo svojevrsnu interaktivnu verziju Šaptačice duhovima s manje scena Jennifer Love Hewitt pod tušem – Blackwell trilogiju.

70 Naša ocjena
  • zvuk
  • logične i umjereno izazovne zagonetke
  • sjajna atmosfera
  • bugovi
  • neiskorištenost ekrana iPhonea
  • kontrole
  • kratko

Dominik Bošnjak

Opis nije dostupan.

Komentari (2)

  • Lovac

    18.07.2014 - 20:09

    Odigrao sam samo Unbound i atmosfera mi je bila predobra. Nekako jazzerska/noir.
    Mislim da ću i ostale dvije nakon ove rece.

  • Black op

    20.07.2014 - 15:17

    Ovo je sve posebno trebalo recenzirati ali za PC verziju, ovakvo sta se ne igra na necem malenom poput pametnih uredjaja.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!