Dobrom dijelu publike Broken Age doći će kao čitava, jednodijelna igra. Čak su i na PC-u mnogi igrači čekali da izađu oba akta igre prije nego zaigraju ovu avanturu, pogotovo jer je prvi akt djelovao više kao prolog u trajanju od dva sata. Međutim, Broken Age unatoč sadašnjoj cjelovitosti ipak nosi oznaku razdijeljenosti, a na taj je način pomalo i oštećen.

Ideja iza podjele u dva akta navodno je bila financijske naravi, no igri je poslužila i za drugu svrhu. Naime, razvojni tim Double Fine izbacivanjem prvog dijela igre dobio je kritike koje je potom odlučio uvažiti za drugi dio. Rezultat je takav da su dva dijela igre prilično različita – u tempu, broju zagonetki i samom trajanju – čak toliko da možete prepoznati gdje je igra bila razlomljena čak i ako ju igrate po prvi put, u cijelosti. Simbolično je to, s obzirom na naslov, ali i malo razočaravajuće.

Priča o djevojčici Velli i dječaku Shayju počinje kao jedna od najzanimljivijih bajki koje ste ikada čuli. Njihove radnje, koje su u početku razdvojene, ali se predvidivo isprepletu, jako su dobro postavljene. Svijet u kojemu se odvijaju nije naročito bogat detaljima, ali doslovno sve što vam se prezentira ima svoj duh i karakter. To je posebno vidljivo u kratkim i brzim dijalozima, gdje odgovori na pitanja imaju maksimalno dvije do tri rečenice teksta. No začudo, nikad nećete osjetiti da je nešto nedovoljno opisano ili nedorečeno. Umjesto toga, svaka rečenica ima svoj značaj i dobro je zaokružena.

Priča o djevojčici Velli i dječaku Shayju počinje kao jedna od najzanimljivijih bajki koje ste ikada čuli

Zahvaljujući tome priču je lako pratiti, a ostavljeno je i dovoljno prostora za humoristične likove koji imaju prepoznatljivu notu Tima Schafera. Posebno je urnebesan drvosječa koji se isprva boji pričajućeg drveta, a zatim dobije prosvjetljenje pa počne raditi metalne predmete po kalupu, nakon što podere sve slike u kući pa utvrdi kako je to učinila neka druga verzija njega samoga.

Još početkom 2014. godine izašao je prvi čin Broken Agea, a naš urednik se kao pravi fan Schaferovih avantura odmah bacio na posao i snimio vam ovaj video komentar. Ne bojte se, nema značajnih spoilera.

Priča u cjelini nije toliko grandiozna kao u klasicima avanturističkog žanra. Sam Tim Schafer u neočekivanom naletu milijuna dolara na Kickstarteru poručio je kako će napraviti igru bolju od Grim Fandanga, no to se po priči baš i nije ostvarilo. Broken Age je simpatična priča, prezentirana na zanimljiv način. Ipak, u isto je vrijeme malo predvidiva i u drugom dijelu ponegdje stavljena u drugi plan kako bi se ispunio „kriterij“ zagonetki.

Neke zagonetke ne možete riješiti samo s jednim likom nego se morate naizmjenično prebacivati između Velle i Shaya…

Prvi dio igre ima zagonetke, ali su prilično jednostavne i svode se tek na iskorištavanje pravih predmeta na pravom mjestu. Doslovno možete riješiti zagonetke nasumičnim klikanjem po ekranu. No u drugom se dijelu situacija drastično mijenja. Neke zagonetke više ne možete riješiti samo s jednim likom nego se morate naizmjenično prebacivati između Velle i Shaya, te paralelno napredovati s njihovim pričama. To je zapravo zgodna stvar, samo što vam igra ne daje nikakvu naznaku kada to trebate napraviti.

Broken Age screenshots

Mnogo gore su slikovite zagonetke nategnute logike. Riječ je o zagonetkama koje od vas traže da imate široko shvaćanje mogućih rješenja, da ne kažem posebnu Schaferovu logiku kakvu je imao primjerice Monkey Island serijal. Recimo, za jednu zagonetku u igri trebate napraviti određeni predmet. Napravite ga od pijeska i smole, ali to nije dovoljno jer taj model od pijeska i smole morate ponovo posuti smolom da bi mogli napraviti kalup za metalni model. Ok, razumijem dodatno učvršćivanje, ali svejedno je nategnuta logika.

A čim je izašao drugi čin, Igor se opet bacio na posao snimiti vam još jedan video komentar s još malo svježeg gameplaya – pogledajte po kojim lokacijama se krećete u drugom činu (hint: istima).

Frustracijama sa zagonetkama tu nije kraj jer drugi akt igre uvodi i zagonetke pokušaja i pogreške. Takve vam daju otprilike 10-15% šanse da prepoznate princip iza zagonetke, i to tako da u 85-90% slučajeva prvo napravite grešku. Ili bolje rečeno više njih. Primjerice, jedna od zagonetki je pričanje lošeg vica. Vic pričate kroz tri dijela, i u svakom dijelu imate po četiri izbora što ćete reći, od čega su tri izbora kriva. A nisu to uvijek ni statični izbori, što znači da se javljaju i novi svaki put kad promašite. Neki od njih su opet pogrešni već u startu, tako da se možete nadmudrivati i po desetak minuta s jednom zagonetkom čak i kad znate kako ju trebate riješiti.

Iako od ovakvog izazova ne zazirem, štoviše – mislim da nedostaje u modernim avanturama, zagonetke u Broken Ageu više su me frustrirale svojim konceptima nego što su me tjerale na upotrebu sivih vijuga. No pored svega moram priznati da vam one možda neće smetati ako ste vrsni poklonik starih PNC avantura. Vjerujem da ste u tom slučaju na sve ove navedene stvari već navikli, pa i otupjeli.

Poznati glumci poput Elijaha Wooda i Jacka Blacka svoj posao odradili su vrhunski.

Unikatni vizualni stil Broken Agea je za svaku pohvalu. Premda izgleda jednostavno, nekima i djetinjasto, stojim kod toga da je ovo jedna od ljepših videoigara, stilski gledano. Šteta je jedino što većinu igre, u trajanju oko deset sati, gledate jedne te iste prostore i okoliše koje ste posjetili u prva dva sata igranja. Naime, drugi akt podosta reciklira sadržaj u svrhu priče, zbog čega mu možemo progledati kroz prste.

Broken Age screenshots

Osim vizualne prezentacije, očarava i ona auditivna, s odličnom glazbom i još boljom glasovnom glumom. Čuje se kako Double Fine nije štedio na tome i da su poznati glumci poput Elijaha Wooda i Jacka Blacka svoj posao odradili vrhunski.

U konačnici ostaje pitanje je li i Double Fine učinio isto. Sudeći po već rečenome, jest – ali u pojedinačnim aspektima igre. U Broken Ageu su se sastale vrlo dobra priča i odlična audiovizualna prezentacija. No gameplay je pri tome ostao neusklađen, s prvim dijelom koji donosi simpatičan i maštovit svijet, te drugim koji taj svijet nanovo prožvače uz rastezanje priče i pokoju frustrirajuću zagonetku.

Nije ovo, dakle, najbolja klasična avantura modernog vremena, kako je to bilo najavljivano na Kickstarteru. Ali je zato igra u kojoj se svejedno može uživati, makar i u povremenim intervalima između stvari koje bi vas mogle smetati.