HCL.HR

Recenzija

Castlevania Dawn of Sorrow [DS]

Matej Majcenović

Objektivnost? J…š objektivnost. Postoje igre kojima ne možemo pristupati objektivno. Igre, koje su ustvari više od toga. Vrhunski proizvodi igrače industrije, koji unatoč mnogim nedostacima i već viđenom sadržaju, ponovno mogu vratiti gamerima vjeru i nadu u bolje dane. I dan danas, ja se još uvijek ne mogu oduprijeti mislima koje mi govore da je jedna od takvih igara upravo Castlevania: DoS. Ja još uvijek vijerujem da bolja igra od ove još dugo neće izaći na DS-u. No, jesam li to samo ja? Ili možda imam istomišljenika?

Igra stara nešto više od godinu dana, zahvaljujući našim predivnim dobavljačima, još se nije pojavila na hrvatskom tržištu. Ukoliko je želite zaigrati, preostaje vam samo narudžba iz jedne od ”razvijenih” zemalja (ako ne ubrajamo ilegalne načine).
Castlevania je jedan od najstarijih živućih gaming serijala, jedna od rijetkih koja je izlazila na gotovo svim mogućim platformama. Svi će se fanovi serijala složiti kako 3D nastavci ne mogu ni prismrditi dobrim starim 2d dijelovima. Konami-u se DS vjerojatno činio kao savršena platforma, koja će 2d castlevaniu pokazati u najboljem mogućem svijetlu. To im je i više nego uspjelo.

Castlevania: Dawn o Sorrow stavlja nas u ulogu sjedokosog mladića imena Soma Cruz, već poznatog iz prethodnog nastavka sa GBA platforme – Aria of Sorrow; koji posjeduje sposobnost sakupljanja duša ubijenih neprijatelja. Točno godinu dana nakon što je Soma pobjegao iz Drakulinog dvorca, sisata crvenokosa misteriozna vještica imena Celia na ružan način prekida spoj Some i Mine Hakube. Pokušajem ubojstva Celia daje na znanje Somi kako će novi princ tame uskoro biti rođen i nitko i ništa to neće moći spriječiti (Soma inače ima tu sposobnost da utjelovi novog Drakulu).No, Celia ima 2 nova kandidata i odlučna je u tome da upravo jedan od njih postane ono što je Soma trebao prije godinu dana. Soma shvaća kako je on jedini koji taj događaj može spriječiti i kreće u Drakulin dvorac…

DoS je najlakše opisati kao prilično kompleksni i nejvjerojatno igriv 2d akcijski rpg. Igru počinjete ispred već spomenutog drakulinog dvorca, sa nožem kao oružjem i nekim osrednjim body armorom. Kao i u većini RPG-a napredujete ubijanjem neprijatelja, sakupljanjem experienca, boljeg oružja i opreme. Neprijatelji koje ubijate re-spawnaju se nakon što se vratite u istu sobu/područje što je dobro zbog nabijanja experience bodova (a i činjenice da nikad nećete lutati pustim hodnicima). Ono po ćemu se ova igra ponajviše razlikuje od tih klasičnih RPG-ova je Somina mogućnost sakupljanja duša ubijenih neprijatelja. Postoje 3 vrste duša koje je moguće upotrijebiti, te posebne vrste zvane – Ability souls, koje dobivamo isključivo samo nakon što porazimo bossa. Kao što i samo ime govori njima ćemo otključavati sposobnosti koje će nakon borbe naučiti Soma (npr. double jump, kretanje pod vodom, razbijanje kristalnih blokova uz pomoć touchscreena etc.)

Ostale 3 vrste morat ćemo aktivirati u Equip meniju koji dozivamo pritiskom na tipku start. Bullet-type duše daju vam mogućnost izvođenja specialnih napada, pretežito sa nekom vrstom oružja ili projektila. Svaki ispaljeni projektil ili zamah oružjem morat će te aktivirati ručno te će vam, ovisno o jačini napada, uzeti ponešto magije (na screenovima odmah pored health bara). Guardian duše, često imaju veoma širok raspon efektivnosti te troše magiju dok god su aktivirane. Ova vam vrsta duša pretežito i u većini slučajeva omogućava stvaranje različitih bića koja će se boriti na vašoj strani. Posljednji tip su Enchant-type duše. Ove duše ne troše magiju pa njihovo djelovanje najlakše možemo opisati kao pasivno. Odabirom jedne od ovih duša Statistike vašeg lika često će se dizati (npr. Golem soul daje bonus bodove snazi etc.) Kako u igri postoji točno 116!! vrsta neprijatelja i kako svaki od njih ima vlastitu dušu, ne očekujte da će te ih sve osvojiti tako lako. Nećete sve duše dobiti nakon što određenog neprijatelja ubijete samo jednom. Ili da budem precizniji, nećete niti jednu dušu dobiti nakon što određenog neprijatelja ubijete samo jednom. Potrebno je volje i strpljenja da bi se postotak duša koje posjedujete popeo na 100%.

Duše igraju određenu ulogu i u poboljšavanju opreme (oružja, armora…) pa je zato poželjno skupiti ih što više (jer samo se određene duše mogu spajati sa određenim oružjem). A oružja u igri su većinom mačevi, bodeži, koplja, sjekire i najrijeđi pištolji. Svaki od njih ima svoje posebnosti pa su tako koplja i sjekire često prilično velike, oduzimaju veliki damage i imaju velik raspon, što ih čini sporijima od (većinom) manjih mačeva i bodeža kojima možete mahati i do nekoliko puta brže nego sa ogromnom sjekirom. Logično je da je oduzeti damage prilično manji. Pištolji su vjerojatno najneprivlačnija oružja, upravo iz razloga jer trošu metke, pa ih uvijek treba imati pozamašan broj uza sebe. Ukoliko ih nemate, blago rečeno najebali ste. Osim oružja, postoje i razni armori i nakit (koji uglavnom služi da poveća vaše luck statse). U inventoriju uvijek možete imati 2 različite vrste opreme/oružja, koje možete zamjeniti pritiskom na tipku X, tako da netrebate stiskati start i prekidati akciju svaki put kad mislite da oružje koje trenutno držite u rukama neće nanjeti mnogo štete neprijatelju s kojim se trenutno borite.

DoS je igra koja vas neće navoditi na pravi put, na put kojim trebate ići. Oni koji je igraju po prvi puta poprilično će se namučiti da taj ”pravi put” pronađu, jer u igri nema nikakvog quest booka na kojeg su navikli mnogi ljubitelji RPG-a. Vaš je zadatak istrijebiti sve što se u tom dvorcu miče, i pritom poraziti Celiu i njena 2 štičenika – ostalo je nebitno. Karta koja se nalazi na gornjem ekranu biti će sva vaša pomoć kada govorimo o samom istraživanju dvorca. Level dizajn nije previše drukčiji od starijih igara u serijalu tako da većina igrača u ovom djelu neće naići na neka iznenađenja. U Drakulinom dvorcu istraživat će te mnoge različite djelove koji se prostiru od vrta, kapelice, podzemlja, zvonika pa do samog pakla. Gotovo u svakom tom djelu postoji portal i statua (većinom se nalaze veoma blizu). Portal nam služi za teleportaciju na sam početak, do grada u kojem možete kupovati opremu, te je poboljšavati uz pomoć duša. Kad pak dođemo do statue znamo da možemo odahnuti jer se njenim aktiviranjem sprema pozicija a isto nam se tako snaga i magija regeneriraju.

Sa Većinom opisanih stvari već ste se mogli susresti i u prijašnjim nastavcima Castlevanie, no ono što ovu igru čini drukčijom je činjenica da je igra namjenjena isključivo za DS i time koristi posebnosti iste konzole. Samo kretanje i borba u potpunosti se izvodi D-Padom i ostalim tipkama dok se Touch screen koristi u posebnim situacijama. Prva uporaba je ona kod kristalnih blokova (o kojima sam već govorio) kada ćemo dirati ekran da bi se ti blokovi razbili (malo glupavo i totalno nepotrebno ali veseli). Ono što vjerojatno mnogi neće primjetiti je mogućnost da pomoću touch screena naređuju stvorenim ‘bićima” kojeg neprijatelja treba napasti. Najvažnija je naime uporaba TS kod ”magic” simbola. Ti su simboli često u oblicima zvijezda s više ili manje krakova, i pri početku ih je prilično lako nacrtati, dok se u kasnijim izdanjima neoprezni i nedovoljno izvježbani igrači lako mogu zehebati i time si dodatno zagorčati život. Naime, crtkaranje tih simbola ustvari je završni udarac koji zadajete svakom bossu, pa vam neće biti svejedno ako zbog slučajnog trzaja ruke isti boss uspije sakupiti snage za još nekoliko minuta/sekundi borbe. Ono što je izvedeno prilično loše je samo prebacivanje iz borbe nakon brzog stiskanja tipki na DS u vrijeme kada će te olovčicom morati nacrtati taj isti simbol. Osim ako ne držite olovčicu u rukama… Ako vam kojim slučajem ona nije u blizini moja je preporuka da do drugog puta puštate nokte da rastu…

Dio koji se na DS-u uvelike razlikuje od onog na GBA je način na koji igra izgleda i zvuči. Ako se itko ikad zapitao kako izgleda predivna 2d grafika, neka zaigra DoS… Pozadine u levelima su detaljne i prekrasne, neprijatelji ne samo da izgledaju totalno drukčije od onih sa GBA verzije, već su i njihovi pokreti nešto sasvim različito. Pokreti neprijatelja i ostalih likova, vjerovali ili ne, izgledaju kao da su hvatani Motion Capturing tehnologijom. Detaljnost samih mnoge će iznenaditi, dok će većina ostati iznenađena kad vidi da Somi izlazi para na usta dok stoji izvan dvorca na snjegu. Zvučna pogloga je za također je za svaku pohvalu, zarazne i prilično čiste melodije koje se mjenjaju prelaskom iz jednog u drugo područje u isto vas vrijeme tjeraju na napredovanje, uspijevaju prestrašiti i prenjeti djelić atmosfere u vašu sobu/WC/vlak/tramvaj/bus… Soundtrack ove igre nešto je što se definitivno isplati nabaviti.

Za one koji se po prvi puta susreću sa ovim serijalom igra će predstavljati veliki izazov, koji će vjerujem sa zadovoljstvom izvršiti svi kojima se ova igra jednom nađe u DS-u. Igru je moguće preći i u nešto više od 5-6 sati, no time će te uvelike ukvariti doživljaj i vjerojatno nećete otključati sve bonuse koje igra nudi. Napomenut ću kako igra ima 3 završetka, i samo će oni koji su igru igrali pažljivo i detaljno uspijeti doći do onog trećeg, najboljeg (ostala 2 su nažalost loša). Završetkom igre otvarate Julius mode, u kojem će te igru moći prijeći ponovno, ovog puta sa Juliusom Belmontom. Boss rush mode, dat će vam priliku da se još jednom susretnete sa svim Bossovima iz igre, i ubijete ih u što kraćem vremenu. Vjerujte, postoji mnogo razloga zašto bi se ovoj igri vratili nakon što je pređete po prvi puta… Jedan od njih je vrhunska igrivost, defintivno nešto što me osvojilo igrajući ovu igru. Po mom skromnom mišljenju, još uvijek, nakon godinu dana, nema bolje igre od ove na DS-u. Nabavite, nećete se razočarati.

Još jednom ćete se naći u ulozi mladića Soma Cruza te krenuti nazad u Draculin dvorac da biste ponovno spasili svijet. Klasična priča za izvanrednu igru, dodajte tome još malu dozu nostalgije i hit je tu.

0 Naša ocjena

Komentari (0)

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!