Jeste li ikada gledali, čitali ili pak igrali nešto s tematikom kolonizacije drugih planeta? Odgovor koji ćete manje-više svi dati je sigurno potvrdan, jer je to oduvijek bio hit u znanstvenim i znanstveno-fantastičnim krugovima. Upravo radi toga Civilization: Beyond Earth po pitanju tematike ne donosi ništa novo za cjelokupno ljudsko znanje, ali zato donosi nešto novo za sam Civ serijal dajući mu novom tematikom određeni novi polet. Na taj način Firaxis i 2K stvorili su mogućnost da Civilization ostane na tronu TBS žanra, a zadatak ove recenzije bio je provjeriti je li ta mogućnost ostvarena u potpunosti i na najbolji mogući način.

Odlučio sam ovu recenziju započeti na malo neobičan način i to tako što ću djelomice pojesti svoje ranije napisane riječi. Naime, novi Civilization uistinu nije originalan svojom tematikom koja je obrađena u svim drugim umjetnostima, znanosti i pop-kulturi, ali nije ni originalan u okviru vlastitoga serijala. Dobro, i je i nije. Radi se o tome da je Beyond Earth ujedno novi nastavak Civ serijala i spiritualni nasljednik Meierove igre Alpha Centauri. Taj naslov iz 1999. jedni nazivaju spin-offom Civilizationa, drugi ga smještaju u sam Civ serijal, a ostali ga promatraju nekako odvojeno od Civ igara, što se odrazilo i na samu prodaju koja je, dobrim dijelom zbog izostanka prefiksa ‘Civilization’ u naslovu, strašno podbacila.

Civilization: Beyond Earth screenshots

Civilization: Beyond Earth je naslov proizašao iz grešaka Alpha Centaurija pa je ujedno i spin-off i službeni dio Civ serijala, a za mnoge koji nisu igrali Alpha Centauri i novost po pitanju tematike obrađene u slavnome Sid Meierovom serijalu. Zato svoje početne riječi tehnički i poričem i ne poričem te je na vama da odlučite radi li se ovdje o za serijal novoj tematici ili pak o nečemu već iskušanome.

Bilo kako bilo, Beyond Earth se kao jedan Civ naslov u tom svemirsko-kolonizacijskom settingu snalazi odlično i može se reći da se ovdje radi o dugo očekivanoj i potrebnoj promjeni koja je donijela svježinu samome serijalu, uz očuvanje svih kvaliteta koje su ga otprije krasile što se odmah očituje u samoj početnoj priči ovoga naslova.

Civilization: Beyond Earth screenshots

Ta šturo prezentirana pozadinska priča o uništenju Zemlje nemilosrdnom ljudskom eksploatacijom planeta nije ništa drugačija ni zanimljiva od sličnih koje prate ovu tematiku i Civ serijal, no zato vam mogućnost razvitka vlastite civilizacije na mnoštvo različitih načina daje priliku da sami pišete svoju sudbinu. Uz više slobode ta priča sada može biti skrojena gotovo u potpunosti prateći vašu ludu maštu te se na neki način, barem u ovom segmentu, Beyond Earth kao jedan TBS jako približio nekakvom RPG-u sa slobodom izbora.

Sloboda prije svega proizlazi iz stvarno golemog, raznolikog i mrežno prezentiranog razvojnog stabla tehnologije koje ovoga puta na najbolji način obilježava i ustvrđuje bit samoga serijala. Sloboda da svoju civilizaciju razvijate kako želite nikada nije bila veća – želite ubijati vanzemaljce? Možete! Želite ih spasiti pa potom iskoristiti? Samo dajte! Od svojih ljudi stvoriti kiborge ili mutante? Evo vam skalpel u ruke! Želite sve od navedenoga? Samo uložite dovoljno u igru i možete jer razvojno stablo, ovoga puta prikazano u obliku mreže, omogućuje da razvijete sve kako želite, redoslijedom koji želite, bez nekakvih posebnih restrikcija, osim, naravno, onih ekonomskih i vremenskih.

Sloboda igranja onako kako želite proizlazi iz stvarno golemog i raznolikog razvojnog stabla tehnologije.

Politika iz Civa 5 zamijenjena je afinitetima koje ovoga puta možete razvijati gotovo u potpunosti po želji i bez ograničenja, što je također fin dodatak – odaberete jedan afinitet iz jednog stabla, drugi iz drugog i tako redom. Naravno, ne možete odmah odabrati onaj najpoželjniji već postupnim razvojem morate doći do njega, ali spomenuto ‘skakanje’ sa stabla na stablo svakako se potiče, s tim da ćete vjerojatno imati više sreće od jadnoga Alberta, prvog majmunčića u svemiru.

Sve ostalo je više-manje preslika sistema viđenog u Civu 5 – heksagonalna ploča ponovno je u igri, resursi su samo dobili nova imena, diplomacija je dosta slična, osnovne vojne jedinice su drugačije samo po obliku i nazivu, a dobri stari barbari zamijenjeni su vanzemaljcima. Kod ovog potonjeg mi jedino nije jasno jedino zašto insektoidni i reptiloidni stanovnici drugih planeta surađuju protiv vas. Bismo li se mi udružili s, ne znam, dupinima da nas napadne neka druga vrsta iz dubokog svemira? Čisto sumnjam. Iako, sad kad malo razmislim, vjerojatno bih trebao provjeriti Vodič kroz galaksiju za autostopere za dodatnu potvrdu moje hipoteze.

Civilization: Beyond Earth screenshots

Ono što je nov i svakako dobar dodatak Civ serijalu sustav je misija koji se sada ne ograničava samo na ‘uvjete za pobjedu’, već vam se prilikom igranja nude raznoliki zadaci koji vam, ako ih riješite, mogu značajno unaprijediti ili promijeniti stil igranja. Kada pričamo o ovome drugome, valja kazati da pri tom mislim na izravnu i očiglednu promjenu jer se zadaci dosta često svode na jednostavan, ali značajan izbor između dvije različite opcije, što daje mogućnost ostvarivanja dodatne slobode i personalizacije igranja.

Sustav misija ne ograničava se samo na uvjete za pobjedu nego utječe na stil igranja.

Nešto slično prvoj funkciji zadataka, unaprjeđivanje stila igranja, postojalo je i u Civu 5 gdje ste misije dobivali od Polisa, ali sličnost postoji samo na papiru – ovdje je sustav misija višestruko bolje razrađen, detaljniji, zanimljiviji i raznolikiji te ćete ga već nakon obavljanja prve misije sigurno pozdraviti kao novitet, a ne kao nadogradnju prethodne ideje.

Teren vanzemaljskog planeta na kojem se pokušava razviti vaša civilizacija prije svega je teško prohodan, nakrcan neprijateljski nastrojenim beštijama te dobrim dijelom prekriven ‘miasmom’ (zarazan, zao zrak) koja šteti svakom tipu jedinica. Vanzemaljski će vas teren tako, za razliku od onog zemaljskog iz prethodnih Civ naslova, stalno siliti da ulazite u borbu s njime što u prijevodu znači da ćete početnih nekoliko sati vrlo vjerojatno potrošiti na pretvaranje svojega maloga djelića pakla u nešto iole približno Zemlji. U prvom prolasku svakome će to biti kako-tako interesantno, ali ćete kasnije možda dobiti želju da nekako ranije uđete u nadmetanje i nadmudrivanje s neprijateljskim civilizacijama.

Civilization: Beyond Earth screenshots

Ono što vam tlo ne dozvoljava, možete ostvariti u zraku, budući da sateliti s raznolikim funkcijama mogu biti poslani u atmosferu i tako pripomoći vašemu razvitku. Funkcije im, kako je već napisano, variraju pa osim onih mirnodopskih poput solarnih kolektora imate i vojne satelite koji primjerice mogu ispaliti precizan laserski udar ravno u neprijateljski grad ili jedinicu. Uz veoma zadovoljavajući vizualni i zvučni efekt, naravno.

Možda sam ranije trebao spomenuti, ali i civilizacije su kao i mnogo toga u ovoj igri dobile svojevrstan face-lift, doduše – isključivo u kozmetičkom smislu. Kao prvo, više uopće ne bi trebali govoriti o civilizacijama u okviru ovoga naslova, već o sponzorima, budući da nacionalne vlade u budućnosti Civilization serijala više nemaju smisla. No, kao što možete pretpostaviti, radi se o hrpi gluposti, budući da su multinacionalne kompanije koje glume sponzore itekako nacionalistički i imperijalistički obojene, a uz to su i podložne izravnoj usporedbi s već nam poznatim civilizacijama iz serijal.

Slavic Federation tako očito predstavlja Ruse, Brasilia Brazil, ARC Amerikance i tako dalje. Noviteti na ovom polju ionako ni nisu bili očekivani, no često zna zasmetati manjak civilizacija (pardon, sponzora), budući da vam se na izbor nudi samo njih osam. Usporedimo li ovaj broj s onime iz Civa 5, pitamo se gdje je nestalo još minimalno deset civilizacija? Je li Firaxis možda previše čitao Huntingtonov Sukob civilizacija i ograničio se u skladu s njegovom klasifikacijom?

Bilo kako bilo, civilizaciju ionako možete odabrati samo jednom po prolasku igre koji traje otprilike jednako kao i u prethodnoj iteraciji u serijalu, a završava standardno – ispunjavanjem jednog od ‘end game’ zadataka koji se u punini otkrivaju postupno kako se budete razvijali. Šest postavki težine uz modifikatore veličine i tipa mape te brzine igre omogućuju vam standardnu personalizaciju igranja, a tu u pomoć priskaču i modovi koje je stvorila zajednica.

Civilization: Beyond Earth screenshots

Multiplayer je standardno zabavan, bilo u hot-seat ili online varijanti za do osam igrača. Za iskusne fanove serijala ovo je svakako nešto u čemu mogu pokazati svoje superiorne vještine, pogotovo sada kada je većina bugova u ovom segmentu igre ispravljena. Staro pravilo zato i dalje stoji – multiplayer Civilizationa pojest će vam sve vrijeme koje mu ponudite, a gricnut će vam tu i tamo i ono koje ste čuvali za neke druge zadatke. Dakako, ovo vrijedi i za ranije spomenuti singleplayer, i dalje obilježen onim prokletim riječima: „samo još jedan potez“.

S vizualne strane, novi Civilization izgleda prekrasno te bih se čak usudio reći da ovaj naslov dostiže jednu novu grafičku razinu u sklopu TBS-a koja će se trebati poštovati pri izradi novih naslova u žanru. ako proizvođači tih budućih naslova ne žele razočarati kupce. Ne radi se samo o tome da je igra lijepa, jer lijepih igara ima pregršt, već se radi o kvalitetnoj kombinaciji vizualnog stila Civilization serijala s odlično dizajniranim novim elementima vanzemaljskog planeta.

Osim toga, treba reći kako će igrom više-manje jednako oduševljeni biti vlasnici i high, odnosno low-end računala, budući da Civilization: Beyond Earth ove potonje ne zakida po pitanju vizualnog prikaza. Svakako, igra bolje izgleda i radi vlasnicima jakih PC mašina, ali se ostatak ekipe sigurno nema na što požaliti. Jedino bih napomenuo kako minimalna PC konfiguracija koju Firaxis i 2K preporučuju i nije najsretnije rješenje te vam zasigurno na odmet neće biti malo više RAM-a, jači procesor ili bolja grafička kartica, jednostavno zato da vam igra može ‘glatkije’ raditi bez dužih loadinga i zastajkivanja.

Civilization: Beyond Earth screenshots

Učitavanje je možda jedan od većih problema novog Civa, budući da, u mojemu iskustvu, traje možda predugo, pogotovo kada se igra tek pokreće. Razumio bih takvo stanje da je najveća mapa u igri nešto veća, ili da imamo veći broj razvijenih civilizacija u igri, ali u Beyond Earthu takvo što nije slučaj. No, ono što je pozitivno jest da je to Beyond Earthu najveća mana, a ako je to najveća mana ove igre, onda fanovi definitivno nemaju što prigovoriti sveukupnoj kvaliteti ovoga naslova.

Zaslužuje li Civilization: Beyond Earth kultni status u sklopu samoga serijala, kojega su važnim novitetima ostvarile neke prijašnje iteracije? Pa, ne bih rekao. Jednostavno mu fali dovoljan broj noviteta, budući da čak ni po tematici nije originalan, što sam do sada, vjerujem, dobro elaborirao.

A radi li se zato o lošem naslovu? Nipošto! Svaki pravi fan Civa, ali i svaki pravi fan TBS igara uživat će u igrinoj proširenoj definiciji slobode, mogućnosti kolonizacije nepoznatih novih svjetova, klasičnoj borbi između civilizacija (ovoga puta u dalekoj budućnosti) i raketiranju divljih aliena ravno u lice.

Možda će nekome pofaliti poneka civilizacija, možda će nekome zasmetati sveukupni manjak noviteta, ali svi koji Civilization: Beyond Earth zaigraju sigurno će u konačnici ostati zadovoljni te će još jednom poželjeti stisnuti ruku Firaxisu i čestitati im na odlično obavljenom poslu.