HCL.HR

Recenzija

Condemned 2: Bloodshot [X360]

Ivan Renić

Je li ovo gore napisano dobra ili loša stvar? Ne znam, ovisi o vama. I dok Manhunt temelji svoju popularnost na čistoj brutalnosti, ova igra je više od toga… mnogo više. Original je došao paralelno s dolaskom Xboxa 360. Bila je to zanimljiva pucačina s elementima tuče, pucnjave, forenzike i zagonetki. Dvojka je i više od toga. Opet ulazite u odijelo Ethana Thomasa, policajca… oprostite, bivšeg policajca koji je na svojoj posljednjoj misiji iskusio više nego što je mogao podnijeti te se odao alkoholu. Unatoč tome što Ethan više nije u službi, čudan poziv upomoć u kojem se spominje Ethan naveo je SCU da potraže njegovu pomoć. Priča se nastavlja na priču originala, no ovaj put priča nije samo potraga za ubojicom, već prilično duboko gazi u vode nadnaravnog. Nije to loše, dapače – priča bi u izvjesnom nastavku ( koji je, po dobrom starom običaju, već najavljen u odjavnoj špici ) mogla biti prilično zanimljiva…

Još jedna stvar koju je original implementirao bila je strah. Dakako, igra nije niti ciljala na nadmetanje sa Silent Hillom, no definitivno nije bilo svejedno jeste li igru igrali sami u mračnoj sobici ili u podne okruženi hrpom prijatelja. Dvojka ima nešto veće ambicije. Igra je puna skriptiranih situacija koje će vam tjerati strah u kosti. Pri tome se koriste ne odveć svježi trikovi, no kad hodajući napuštenom bolnicom ispred sebe ugledate prazna kolica koja uz zvuk škripe polako dolaze iz prolaza, bit će vam svejedno što ste to već vidjeli u desetcima igara. Kucanje srca bit će glasnije od mozga. No, neće samo skriptirane situacije dizati kosu na vašoj glavi – hodanje ruševinama stambenih zgrada, koje su sada utočište samo štakorima i narkomanima nikako nije ugodno iskustvo. Za velik dio atmosfere zaslužan je odličan zvuk. Toliko je stvaran da ćete po njemu gotovo moći odrediti gdje se protivnik nalazi. Tu je i jezivo šaputanje, krčkanje voki-tokija i pozadinski zvukovi zbog kojih ćete se ponekad panično okretati. Naravno, ne moram napominjati da je preporučljivo sve to slušati na nekom surround sistemu. Ovakvo poigravanje čulima rijetko viđamo u igrama te je definitivno dobrodošlo. Voice acting je također na razini, a jednom od likova glas posuđuje dobro nam poznati Paul Eiding (Colonel iz MGS-a). Ovdje ćete čuti puno više razgovora nego u jedinici. Doduše, i to ovisi o vama. U mnogo situacija na ekranu će vam se pokazati A tipka i krenut će odbrojavanje – ako u tom periodu pritisnete A, Ethan će reagirati. Naravno, to se ne događa nasumično, već na predodređenim mjestima. Ne sumnjam da ćete reagirati svaki puta kada to bude moguće, no lijepo je imati mogućnost izbora. Ako ništa, bar ne moramo slušati iste razgovore iznova ukoliko poginemo…

Condemned je imao odličnu grafiku. Unatoč tome što je bio jedna od prvih NG igara, odlično je demonstrirao generacijski skok. Dvojka ima nešto veće ambicije. Grafika je jednostavno nekoliko koplja bolja nego u jedinici te se definitivno može uspoređivati s najljepšim igrama na tržištu. Teksture su detaljne i izgledaju vrlo realno. Paleta boja odlično je pogođena bla bla bla, you get the point… No, sve to vrijedi za tehničku izvedbu. O korištenju grafike bi se već dalo raspravljati, jer ako vas ne izludi mrak, onda će to definitivno učiniti tekst, koji je na normalnim televizorima jednostavno nečitljiv. Isti problem kao i kod mnogih NG igara – tekst je premali, a često blijede pozadine ne pomažu u čitanju bijelog teksta… Pa zar daltonisti rade te igre??? Na HDTV-ima je situacija mnogo bolja jer je tekst veći, kao i kontrast, pa ćete imati puno manje problema s tekstom. HUD pokazuje samo stanje healtha, a i to se pokazuje samo kad se stanje mijenja. Što je najbolje, HUD će vam vrlo rijetko nedostajati…

Ukoliko ste igrali original, sjećate se dijelova u kojima ste morali istraživati mjesto zločina u potrazi za dokazima. Dvojka ima nešto veće ambicije. Osim što ćete, kao i u prvom nastavku, pregledavati mjesto zločina UV svjetlom, sada ćete morati i malo pažljivije gledati dokaze te donositi zaključke. Tako ćete morati odrediti je li neka rana ulazna ili izlazna, prostrijelna ili ubodna, je li to mjesto zločina i slično… Nema kazne za krivi odgovor, osim što će vam ocjena na kraju levela biti niža. Isto tako, kad jednom pošaljete Rosi podatke, gotovo uvijek ćete imati priliku pitati nekoliko pitanja. I tu morate razmisliti, jer vas pravo pitanje može brže dovesti do cilja. Napokon igra u kojoj forenzički elementi i nisu samo šminka.

Sad ste već vjerojatno nervozni i pitate se kad ću pričati o nasilju. Okej, okej… Igra je vrlo nasilna. To ste vjerojatno shvatili. Ono što vas zanima je da je gotovo svaki predmet moguće pokupiti i iskoristiti ga kao oružje, pa definitivno ne možemo prigovoriti interaktivnosti, odnosno nedostatku iste. Tako ćete vitlati „klasičnim“ oružjima poput bejzbolskih palica, metalnih cijevi ili sjekira te onim malo manje klasičnim poput umjetnih ruku i nogu, štaka, cigla… Sama borba prsa o prsa možda je i najbolja ikad u jednoj igri. Osim što će oni (a i vi) prilično realno reagirati na udarac ciglom, oni se znaju boriti. Ukoliko vidite da vam se približava družina te primijetite da vam se ne približavaju da bi s vama lovili leptire, bježite u najudaljeniji piksel mape i nadajte se da vas neće slijediti. Naime, ukoliko vas istovremeno napadne više od dvoje neprijatelja, vaše šanse za preživljavanje su više manje jednake broju dobrih pjesama Vlatke Pokos. Jednog ili dvojicu ćete moći srediti, no ni tu ne očekujte da ćete samo udarati po tipkama.

Pravovremeno branjenje i izvođenje komboa ključno je ukoliko želite preživjeti. Tu je i arsenal vatrenog oružja, koje se može koristiti puno više nego u originalu. Naglasak na može, jer vas igra na to ne prisiljava. Ukoliko odlučite isprašiti nekoliko metaka u gadove, možda je dobra ideja da u blizini potražite bocu nekog alkohola… U IGRI!!! Zašto? Pa, kao što rekoh, Ethan je sada alkoholičar, pa mu malo alkohola smiruje živce i ruku. No ne vjerujem da ćete previše koristiti vatreno oružje kad je melee borba toliko zabavnija. Moguće je izvoditi i specijalne napade, pri kojima ćete morati pritiskati slijed tipki koji vam se prikaže na ekranu. Ne možete birati koji ćete specijalni napad izvršiti, no ne brinite – svi su brutalni, a neki uključuju i lomljenje kostiju. Ukoliko specijalni napadi nisu baš vaša korica kruha, nesretnika možete tući dok ne padne na koljena. Tada ga možete primiti i vući uokolo dok ne nađete prikladno mjesto da ga upokojite. Dovucite ga do ikone kosturske glave (koje se nalaze više manje posvuda) da biste pokrenuli svojevrsni „fatality“. Ovisno o tome gdje ste ga dovukli, „fatality“ će biti drukčiji, pa ih možete bacati s mostova, drobiti im glave u strojevima za prešanje, prolaziti njima kroz staklene izloge ili nešto sasvim šesnaesto. Broj načina na koji možete usmrtiti protivnika je nevjerojatan. Igra ne prestaje s iznenađenjima…

Nažalost, slijedi jedno pomalo neugodno iznenađenje zvano level design. Leveli su zanimljivi i raznovrsni, no stalno ćete imati osjećaj da ste sve to negdje vidjeli. I bit ćete u pravu – igra se ne srami posuditi malo od originala, BioShocka, Darknessa, Resistance-a, jednog od mnogobrojnih James Bondova, a posljednji level mogao bi vas podsjetiti na dijelove Crysisa. Izgleda da su se dizajneri istrošili na oružja i ostale stvari, a malo zaboravili na level design. No hajde, i ako je kopirano, dobro je kopirano… Druga glavna primjedba igri je trajanje. Igra se bez problema može preći u manje od deset sati. Zabrinjavajuće je da se to događa sve češće u igrama, a takva „moda“ nam se nikako ne sviđa…

Iako sam u recenziji Assassin’s Creeda rekao da više neću imati predrasuda prema ludim mješavinama, ostao sam iznenađen. Ovaj bućkuriš velikog broja igara ispao je i više nego dobro. Sve što je ponudio original nastavak je nadmašio, stoga ne vidim razloga da igru previše kažnjavam zbog nekoliko mana koje ima. Ukoliko trojka nastavi evoluciju, Condemned bi mogao postati novi veliki horror serijal. Iskreno se tome nadam jer bi to moglo rezultirati većim brojem ovakvih igara koje probijaju žanrovske granice. A onda su programeri napokon slobodni. Point ‘n click Gran Turismo sa flak cannonima? Da, totalno je bezveze, ali priznajte – ne biste li probali takvu igru?

Za kraj recenzije prilažemo i posljednji trailer za ovu igru izdan povodom njenog službenog izlaska. Takozvani launch trailer, jel.

Condemned 2: Bloodshot – Launch Trailer

I eto pri kraju ove recenzije prisjetimo se malo ne toliko daleke prošlosti i prvoga dijela ovog serijala. Ako vam je prvi dio ove igre nekako promaknuo, nama svakako nije pa smo ga prije kojih godinu dana i recenzirali. Recenziju prvog Condemneda, imena Condemned: Criminal Origins pročitajte klikom ovdje.

Ako vam nešto nije jasno oko ove igre, ne znate kako zlom zombiju razbiti glavu tupim predmetom, imate nekakvo drugačije pitanje ili jednostavno želite raspravljati o igri dođite na HCL forum i pridružite nam se.

Nasilje prodaje igru. Najprodavanije igre su brutalni FPS-ovi s hektolitrima krvi. I GTA serijal ima krvi. Kao i Killzone. A Condemned 2? o daaa. Manhunt 2 možda jest nešto najbrutalnije u vašim konzolama, no Condemned 2 je definitivno Manhuntov brat.

83 Naša ocjena
  • Grafika
  • CSI elementi
  • brutalnost
  • level design
  • trajanje

Komentari (9)

  • Protector

    11.04.2008 - 20:21

    Reca je super ali nevolim horor igre 🙂

  • Seengeer

    11.04.2008 - 20:42

    Volim krv, horor elemente…ali [u]za sad[/u] nemam ni xbox360 ni ps3 🙁

    AVE

  • Under

    11.04.2008 - 21:37

    Ova igra je jedan od onih razloga zašto me još boli neuspješna kupnja Boxa. 🙁 Btw, reca je jako kul.

  • Ementaler

    11.04.2008 - 22:14

    Kako mi je zao sto ove igre nema za PC…I sto nemam Xbox 360 🙁 … Ali u svakom slucaju fina i detaljna recenzija ixy.

  • black_out

    12.04.2008 - 04:56

    Odlična recenzija koja predstavlja povratak kvalitete tvoga pisanja. Naime, DMC4 si poprilično loše i gejasto napisao, al pretpostavljam da su razlozi vrijeme i želja za ekskluzivom bili u pitanju.

    GG u svakom slučaju.

  • frost135

    12.04.2008 - 21:22

    Mrak igra i mrak fajta, onima koji vole horore preporučam da si nabave PC verziju jedinice . Isto mrak dobra igra, a u među vremenu dok je odigrate da znate šta je u toku i možda u među vremenu se predomisle autori pa nam naprave PC verziju dvojke he he.

  • Ementaler

    13.04.2008 - 10:11

    A lako je moguce da ce napraviti PC konverziju….. jednom 🙁

  • don luxuz

    06.05.2008 - 15:29

    Cool recenzija, jedini mi je bed to što nema za piceka… :(((((((((((((
    moje osobno mišljenje je, da je fps ipak picekov žanr…al to je moje mišljenje.
    Vaš don…

  • briatore

    03.07.2012 - 14:49

    jebači, kukali ste da nemate konzole kad je igra izašla sad ju imate za bagatelu ako ste nabavili neku…

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?