HCL.HR

Recenzija

Crackdown 2 [X360]

Juraj Bevandić

Originalni Crackdown iz 2007. godine bio je vrlo zabavan naslov sa zanimljivim pristupom sandbox žanru. Samim time naišao je na odobravanje, kako kritike, tako i publike te pokupio solidne do odlične ocjene po internetu i raznim časopisima. Osim toga, naslov je dodatno učinio popularnim i njegov izdavač Microsoft, koji je uz svaki Crackdown dijelio i pozivnice za beta verziju tada puno bitnijeg naslova – Halo 3. Sve u svemu, naslov je postao popularan i najava nastavka se nazirala, no onda je potvrđeno kako Realtime Worlds, developer originalnog Crackdowna, neće raditi na nastavku. Ipak, stvar spašava Microsoft koji objavljuje kako još uvijek posjeduje intelektualna prava na Crackdown te da je nastavak vrlo moguć.

U međuvremenu i uz neuspješno pregovaranje sa Realtime Worldsom, koji je već krenuo sa izradom All Points Bulletina, Microsoft je angažirao mladi i obećavajući razvojni studio Ruffian Games koji kreće potajno raditi na naslovu jednostavno nazvanom Crackdown 2. Jesu li se dečki i cure iz Ruffiana uspjeli nadograditi na iskustvo koje je pružao originalni Crackdown i učiniti ga još boljim? Objašnjavamo u sljedećih nekoliko rečenica…

Nekoliko godina nakon radnje prvog dijela, predivan Pacific City razorili su mutanti zvani Freaks te banda imena The Cells. To je uglavnom sve što doznajete o igri pri njenom početku, kroz sam tutorial level. Ostakak priče doznajete iritantnom radio vezom preko koje vam se određeni muški glas javlja kroz cijelu igru i ima što za reći pri svakoj vašoj akciji. Praktički nije moguće niti skočiti u zrak bez da vam se javi spomenuti glas govoreći: “Upravo si skočio, možeš se uhvatiti za rub zgrade ili kontejnera, bravo, kakvo dostignuće!“. Ponekad vam taj glas objašnjava i neke detalje o nakazama i bandi, ali se uglavnom njegova uloga svodi na iritiranje nepotrebnim komentarima.


Postoji još jedan način kroz koji se priča razvija, a to su audio logovi koji se nalaze raštrkani širom grada. Audio logovi su naravno već u svijetu igara postali klišej, ali se i takvi klišeji s malo kreativnosti daju dobro iskoristiti. Ipak, Crackdown 2 to nije uspio napraviti. Sve u svemu, imamo jednu nezanimljivu priču ispričanu na loš način.

Crackdown 2 je svoj grafički izgled doslovno naslijedio od prethodnika. Muljave i loše teksture, nestabilan FPS, crni cartoonish outline koji više smeta nego pomaže. Osobno, nikada nisam bio poklonik takve “crtane” grafike i cell shadinga, ali neke igre su me zaista znale zadiviti takvim grafičkim stilom, kao primjerice Team Fortress 2. Ipak, neovisno o mojim osobnim sklonostima, Crackdown 2 jednostavno ni u ovome poglednu ne uspijeva zadovoljiti.

Grafika eventualno može biti pozitivan element onima koji apsolutno obožavaju ovakvu vrstu grafike, dok će kod svih ostalih grafički prikaz ostati zapamćen po lošim stvarima. Efekti su napravljeni prilično loše. Ukoliko se približite nečemu što svijetli, možete vidjeti koliko su okolne teksture loše. Osim toga ružno je prikazan i odsjaj mora, a ni efekti eksplozija nisu za pamćenje.

Gameplay je dakako bitniji od grafike, no može li i u ovoj igri gameplay biti upravo taj ključan element, element spasitelj, onaj koji nosi cijelu igru? Kratak i jasan odgovor – Ne. Naime, igra je obećavala izvrstan gameplay i koliko god on bio poboljšan novim co-op iskustvima do četiri igrača koji dodaje još zabave igri, jednostavno ne impresionira niti nudi dovoljno zabave.

Igru započinjete biranjem izgleda svoga agenta od slijedećih ponuđenih: brkati rus koji izgleda kao Super Mario, glupavi Europljanin, bijesni Azijat ili pomalo retardirani Afrikanac, zatim birate izgled njegova oklopa te boju: plava, svijetlo plava, siva ili crna (boja mjenja samo štitnike za lakat, koljena te prsa), zaista su se potrudili oko podešavanja izgleda likova, nema šta. Dakle čim započnete igru sa likom koji vam se nimalo ne sviđa te prođete tutorial level dolazite do prve misije.


Misija je ubiti određeni broj pripadnika bande, poznatih Cellsa kako bi zauzeli njihovu taktičku točku i prizvali zračno pojačanje. Da skratim priču – misije su dosadne i monotone te su uglavnom sve na isti kalup – ubij Cellove ili Nakaze, pozovi pojačanje i osiguraj relay. Često ćete se naći i iza upravljača kakvog automobila, koji se dijele na tri kategorije: civilna, Coll i agencijska vozila, a čim prođete prvih nekoliko zavoja shvatit ćete koliko je vožnja razočaravajuća.

Što se pucanja tiče, igra ima gotovo neupotrebljiv targeting sistem po kojem je logičnije automatski naciljati nekog protivnika udaljenog 50 metara od vas, koji bježi u suprotnom smjeru, nego mutanta koji stoji direktno ispred vas i tuče po vama. Nije to dakako jedini način borbe, možete se i fizički potući u “mano-a-mano” stilu, ali onda ćete uglavnom vidjeti animacije u kojima vaš agent lagano lebdi zrakom i prolazi kroz neprijatelje i ostale objekte, što uistinu živcira, a kako ima samo tri udarca na repertoaru, melee borba će vam ionako veoma brzo dojaditi.


Ostao nam je još samo jedan bitan dio gameplaya za pokriti, a to su energy orbs. Naime na početku igre ste u najslabijem stanju svog razvoja, a kroz igru se pojačavate. U lijevom dijelu ekrana nalazi se par kategorija u kojima se možete pojačati, tako ćete pucanjem na protivnike pojačavati shooting skills, ludom vožnjom i gaženjem protivnika pojačati ćete driving skills itd. Za agilnost vašeg agenta zaslužan je agility skill koji pojačavate sakupljanjem zelenih energetskih jajašaca, od kojih neka bježe uokolo pa ih je pravi izazov uhvatiti. Ovaj element gameplaya mogao bi biti prava stvar za ljubitelje igara u kojima se sakupljaju razni itemi poput ovih energetskih jajašaca, no vjerujte, i to brzo dosadi i na kraju se samo svodi na dosadno trčkaranje i skakutanje po mapi.

Ekipa iz Ruffiana sa Crackdownom 2 jednostavno nije uspjela donijeti bolje iskustvo od originalne igre iz 2007. godine. Dapače, donijela je čak jednu dosta lošiju igru sa brojnim problemima. Priča, grafika i gameplay Crackdowna 2 ne donose ništa novo, kao ni razradu starih ideja. Kretnje lika veoma su loše i daju osjećaj kao da uopće ne hoda nego lebdi u zraku, a niti grafika tome ne pomaže, jer u nekim trenutcima uopće nije jasno niti gdje se nalazite. Cijelokupni dojam koji igra ostavlja nije dobar, a eventualno bi se mogla svidjeti tvrdokornim ljubiteljima originalnog Crackdowna i igračima koji ne žele čuti za ništa drugo no za sandbox igre. No uz naslove poput GTA 4, Red Dead Redemption i primjerice Just Cause 2, sumnjamo da bi se i fanovi žanra uspjeli zabaviti uz ovu igru na duge staze.

A što vi mislite o nastavku Crackdowna? Ne zaboravite nam ostaviti svoje komentare i ocjene ove igre u pripadajućim boxevima (ponuda vrijedi samo za kul, registrirane članove).

Nakon što je prvi Crackdown iz 2007. godine dobio puno dobrih kritika i odobravanja publike, stvar je bila jasna – hajmo napraviti nastavak! Prodavati će se!

56 Naša ocjena
  • co-op mod
  • velike bitke
  • priča
  • grafika
  • fizika
  • gameplay
  • monotonost

Juraj Bevandić

Strastveni gamer od malih nogu, u HCL-u je ispunio dječački san pisanja gaming časopisa. Najviše voli rastavljati igre, analizirati mehanike i širiti dobru riječ o mediju videoigara. Povukao se iz aktivnog gaminga kako bi gonio znanstvenu karijeru, ali ćete ga još uvijek uhvatiti pred raznim ekranima.

Komentari (2)

  • Figo

    09.08.2010 - 21:59

    nije jedan Red Dead ili kao stari Mercenariesi ali je solidan multiplayer naslov, solidna 70.. malo ste ga ipak previše ponizili..

  • Ementaler

    16.08.2010 - 16:14

    Ma puno toga ovdje fali, malo su ga developeri sami previše “ponizili” 🙂

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?