Fanovi Dark Soulsa, ova vam recenzija nije potrebna. Slobodno prekinite čitati i nabavite igru. Zašto? Ukratko, zato što je to sve što ste ikada htjeli od Dark Souls igre. Kako ja sad znam što ste vi htjeli? Okej nevjerni Tome, smijete pročitati tekst do kraja, neću se ljutiti. Čak bih preporučio da pogledate i video recenziju, eto.

Dark Souls se temelji na strogim i preciznim mehanikama koje je teško unaprijediti bez da se pritom izgubi jedna od glavnih značajki. Teško je također smisliti neku novu mehaniku koja bi proširila igru bez da odudara od onoga za što serijal stoji. Tipa, ako bi ubacili primitivno vatreno oružje, bilo bi prebrzo i prejednostavno rješenje na daljinu, ako bi ga pak usporili bilo bi dosadno i beskorisno.

Bloodborne je malo razbio ustajalu dinamiku izbacivanjem štitova, vraćanjem zdravlja udarcima i sličnim idejama koje su zahtijevale agresivniji pristup. Povratak tempu Dark Soulsa nakon nečeg takvog nekima zvuči kao korak unatrag, ali trojka pokazuje da ne mora biti. Umjesto radikalnih noviteta, Dark Souls 3 miješa sve najbolje dijelove prijašnjih igara i koristi ih na najbolje moguće načine.

Dark Souls 3 miješa sve najbolje dijelove prijašnjih igara i koristi ih na najbolje moguće načine.

Ja sam prvi bio skeptičan oko nekih ideja prije izlaska. Hub world kakav su imali Demon’s Souls i Bloodborne me nije oduševljavao, radije bih se kao u jedinici levelirao kod svake vatre i ne morao teleportirati na odvojenu lokaciju svako toliko. A sada, nakon dva prelaska, Dark Souls 3 ne mogu zamisliti bez hub worlda.

Dobro je dizajniran, igra bitnu ulogu u priči i kao lokacija i kao mjesto okupljanja za razne likove, a i dodajte razinu strategije – hoćete li se vratiti i unovčiti svoje duše ili ćete pokušati izgurati samo još do iduće vatre i riskirati izgubiti sve u nepoznatoj divljini? Zvuči banalno znam, ali to je jedna od stvari o kojoj morate voditi računa. Duše koje furate na sebi time dobivaju pravu vrijednost, ne uzimate ih zdravo za gotovo.

Dark Souls 3 (4)Prikaži sve

---

Još jedan očiti ustupak se nadovezuje na priču. Svi likovi koje upoznate, a i opisi itema imaju jasnije namjere i svrhu. Fanovi, ne brinite, sve je i dalje omotano velom tajni i velike su šanse da vam po prvom prelasku puno toga neće biti kristalno jasno. Jasniji likovi ne znače da je priča pojednostavljena, samo je lakše znati što radite, zašto i kako ostvariti svoj cilj, a to je po meni dobra stvar.

To je naizgled tema svih promjena u Dark Souls 3, sve su one napravljene kako bi išle na ruku igraču. Stvari su jasnije, ali ne i jednostavnije, borba je brža i kompliciranija, ali ne i nepoštena. Takvi dijelovi igre nisu postavljeni kao prepreka igraču, već kao alat koji može savladati i upotrijebiti u svoju korist ili čisto malo zabave.

Stvari su jasnije, ali ne i jednostavnije, borba je brža i kompliciranija, ali ne i nepoštena

Pravo „meso“ igre i ono čime ćete se baviti većinu vremena, ubijanje i umiranje, će također iznenaditi mnoge. Izbjegavanje udaraca je oduvijek i bila optimalna taktika pa nije ništa novo, ali nikada nije bila sramota uzeti predah iza sigurnosti štita. Nije sramota podići štit niti u Dark Souls 3, ali je malo sramotno kada to učinite, a obični protivnici vas svejedno nasjeckaju k’o božićnu puricu.

Tehnički napredak od prijašnjih igara omogućio je animiranje više protivnika od jednom na ekranu i to ubrzo postaje norma. Čak i kada je riječ o težim protivnicima, nije čudno da će vas uz njih napasti još četiri-pet manjih ili različite vrste odjednom, primjerice jedan koji puca iz daljine, jedan koji svih pojačava i vraća zdravlje, dvojica s različitim tipom oružja i slično. Najveći saveznik u trojci su više nego velikodušni i-framesi i manja potrošnja stamine, ali ranjivost se nije promijenila i karakteristična težina je prisutna. Jedan krivi korak može vas koštati života i živaca.

Ovako na papiru, to zvuči puno teže nego prijašnje igre, ovisno o tome kakav ste pristup prije imali. Nije uvijek poželjno napredovati polako i studirati okoliš prije nego uletite u akciju, ponekad treba namjerno na brzinu eliminirati taktičke mete istovremeno prateći ostale protivnike i pazeći se zamki koje su jednako frustrirajuće i učestale kao i uvijek.

Dark Souls 3 screenshoti

Dark Souls 3 jednostavno predstavlja najzabavniju borbu u cijelom serijalu. Protivnika je više nego ikad i drastično se razlikuju. Gotovo svakom od njih ćete morati pristupiti na drugačiji način, a stvari postaju pogotovo guste kada se različite beštije nađu u istoj prostoriji. S druge strane, oružja i oprema kojima raspolažete su raznovrsnija nego ikada i svaki ima svoje očite prednosti koje će mudri i kreativni igrači iskoristiti. Nema više prstenja koje jednostavno morate nositi bez obzira na build. Igra je što se opreme tiče ugodno uravnotežena i nudi hrpu izbora i pristupa, čak su i materijali dostupniji pa je relativno lako imati nekoliko +10 oružja po jednom prelasku.

Primjer još jednog ustupka (op. au. mmm uštipci), je težina vaše opreme. Oklopi su sličniji Bloodborneu nego prijašnjim Dark Souls igrama utoliko što njihove statistike nisu drastično različite, pa je lakše tjerati modu umjesto fokusiranja na funkcionalnost. Također, postoje samo brzo i sporo kotrljanje, a granica je pomaknuta sa 50% na 70% opreme. To znači da je sasvim moguće nositi odjednom mač, znatno popravljen i jako koristan luk i strijelu i još jedno oružje u desnoj ruci te štit, baklju i talisman u lijevoj. Sve se to da kombinirati u borbi dok u isto vrijeme izgledate kao najkul lik ikad – ne znam kako se protivnici već sami ne predaju, šta je ovo.

Protivnici koji se sigurno neće sami predati su bossovi. Slijedi malo priznanje, isprva sam bio razočaran boss bitkama. Prve dvije-tri su prilično kul, ali ništa neviđeno, zatim je uslijedila jedna glupo lagana pa jedna strašno jeftina… ne dobro, moram priznati, pogotovo kada su te bitke tako bitna komponenta serijala. Ali od iduće bitke nakon tih prvih pet, svaki mi je boss bio bolji od prethodnog. Kao veliki fan svih igara meni najdražeg serijala, u trojci sam pronašao svog novog najboljeg bossa, a još nekoliko njih iz trojke sigurno ulazi ravno u top deset liste. Ima dosta gimmick bossova, što ja u pravilu ne volim, ali funkcioniraju kako treba i zabavni su, ne ponavlja se situacija sa Bed of Chaos iz jedinice.

Dark Souls 3 (4)Prikaži sve

---

Puno ih je, izazovni su, neki od njih možda najteži do sada, dobro dizajnirani, s hrpu različitih poteza, omogućavaju puno različitih taktika i pristupa, daju dobra oružja i opremu… što više možete poželjeti? Glazbeno su maestralno popraćeni, još moram malo preslušati cijeli soundtrack prije nego odlučim mogu li ga slušati zasebno izvan igre, ali kada skladbe krenu u boss arenama, svaka im je nota na mjestu. Nakon nekoliko sam bitki ostao stajati bez daha s kontrolerom u rukama bez da sam uopće primijetio kada sam ustao s kauča, pun pogodak.

Nakon nekoliko sam bitki ostao stajati bez daha s kontrolerom u rukama bez da sam uopće primijetio kada sam ustao s kauča, pun pogodak.

Nakon svega uvijek ostaju PVP i co-op, važan element koji drži zajednicu na okupu. Covenanti su napokon upalili kako treba. Svaki je prepoznatljiv, ima svoje prednosti i mane, korisni su i zabavni, čak i meni iako inače ne volim online komponentu Dark Soulsa. Trenutno se još pronalazi meta pa buildovi još uvijek jako variraju, pogotovo s novim oružjima, nadogradnjama i weapon artsom. Ima već nekih očitih kandidata za najbolja oružja, ali već u prva dva tjedna od izlaska su izbačene četiri zakrpe koje su balansirale već ionako prilično uravnoteženu igru.

Kooperativno igranje je nadahnuto Bloodborneom i prilično je dobro. Možete na svoj svijet staviti šifru i onda ju dati svom prijatelju kako biste se lakše pronašli. Dakle upišete u opcijama šifru „lubenica“ i samo ljudi koji imaju šifru „lubenica“ će pronaći vaš znak, a nitko osim vas nema šifru „lubenica“, budimo realni. Osim toga, nema problema ako vam baš ne ide i vaš je prijatelj pedeset levela ispred vas, zato ga i zovete. Njegov će se level i brojke prilagoditi vašem i moći ćete pošteno skupa klati nemani i time si olakšati ili začiniti igru.

Jedini problem koji smatram da je vrijedno istaknuti je već toliko tipično From Softwareovski, da je to pomalo bezobrazno. PC port nije idealan, kontrole su sve prezentirane kroz tipke za kontroler i malo ih je tlaka namjestiti na tipkovnicu i miša. No puno je veći problem to što se igra na PC-ju jednostavno zna srušiti bez razloga. Sada je to već malo popravljeno, ali nije se nikada smjelo niti dogoditi. Barem se vrti u 60 FPS-a, što pak nije stvar na konzolama. PS4 i Xbox One ju vrte u 30 sličica po sekundi iako postoje dva mjesta u igri kad to padne ispod 15 fps-a. Da, to su samo dvije male lokacije u ogromnoj i lijepoj igri, ali to je samo po sebi sramotno.

Meni je kao veteranu prvi stopostotni prelazak trajao 32 sata, a vidim da su novajlije, redom oduševljeni igrom, u prvi prelazak potrošili u prosjeku preko 60. Puno je to zabave za jednu igru, pogotovo kada uzmete u obzir da je nakon moja 32 sata odmah uslijedio drugi prelazak od još 35 sati, čeka me New Game+ na oba, a već imam par buildova u glavi s kojima jedva čekam započeti iznova. Zato, fanovi serijala, igra se mogla instalirati u pozadini dok ste vi čitali ovu recenziju. A novim igračima ovaj završetak serijala može na pomalo naopak način biti savršen uvod u ljepote Dark Soulsa.