Došlo je vrijeme da se ponovno obračunamo sa starim mušterijama. Vječnu bitku sa zombijima ovoga puta nastavlja Dead Island – novo čedo poljskog tima Techland. Dotični se studio nakon off-road utrka i napucavanja na divljem zapadu tako prebacio u pomalo izlizani žanr survival horora. No da bi Dead Island distancirao od konkurencije, gameplay mehaniku svoje igre hrabro je bazirao na bliskoj borbi hladnim oružjem, nečemu što u igrama iz prvog lica nikada nije bilo idealno izvedeno.

Radnja Dead Islanda smještena je na otoku Banoi i počinje baš u vrijeme najezde zombija u inače mirnom odmaralištu. Tim nemilim događajima svjedočimo nakon lude i pijane noći (koja neodoljivo podsjeća na spot jedne Prodigyeve pjesme), a nakon nje slijedi gotovo predvidiv slijed događaja – igrač pronalazi preživjele otočane, putem audio zapisa otkriva pozadinu zombi epidemije, te nastoji izvući živu glavu tragajući za misterioznim čovjekom sa razglasa koji je prema svemu sudeći jedina slamka spasa.

Ukoliko ste se nadali napetoj i emotivnoj priči kakvu je insinuirao prvi CG trailer za ovu igru, na to ovdje slobodno možete zaboraviti. Likovi u igri nikada vam nisu dovoljno bliski da bi vas uopće bilo briga za njih, a kada igra i pokušava dramatizirati oko nečega, to naprosto izgleda smiješno zahvaljujući lošoj prezentaciji. Doduše, nekakav trud je vidljiv pa priča ipak ima nekoliko zanimljivih motiva. Primjerice, različite grupe preživjelih nemaju uvijek isto mišljenje o vašim pothvatima spašavanja, što ponekad rezultira neočekivanim ishodom. No u globalu, priča Dead Islanda postaje zanemariva već nakon samog uvoda.

Dead Island u srži je mješavina survival horora i akcijske avanture, no usred te kombinacije stavljeno je i nekoliko RPG elemenata. Za početak, na izboru su nam četiri lika različitih statistika i preferencija. Najznačajnija razlika među njima jest specijaliziranost u jednom tipu oružanja (sječiva, tupa, bacajuća i vatrena oružja), a ta se klasifikacija nadovezuje na vještine koje nadograđujemo. Nažalost, skill-tree model nema značajnijih razlika među likovima pa uvijek tako nadograđujemo varijacije fury moda (svojevrsni frenzy), preferenciju oružja i vještinu preživljavanja. Drugim riječima, ponovni prelazak igre s drugim likom nije baš naročito drugačiji od prvotnog iskustva.

Srećom, prvotno iskustvo većim je dijelom pozitivno. Borba u prvom licu nije savršena, ali zato pruža brutalno zadovoljstvo koje ne jenjava tijekom prilično duge kampanje. Detaljni opisi te satisfakcije predstavit će nas kao krvoločne manijake, međutim – s nama je sve u redu i još uvijek dobro raspoznajemo zbilju od virtualnih svjetova u kojima komadamo pobjesnjele zombije. Unikatan je osjećaj kada jednom takvom u slow-motionu otkinete ruku kojom vas je upravo htio obeščastiti. A o glavama da i ne govorimo. Ili o vrućim kupkama molotovljevih koktela.

Govoreći o oružjima, treba spomenuti da i ona imaju poneki RPG element. Baš kao u Dead Risingu, i ovdje ih moramo održavati popravljanjem, možemo ih nadograđivati, a skupljanjem planova možemo ih modificirati kako bismo dobili opake kombinacije poput električne mačete ili deo-bombi. Dakako, ekstremne situacije zahtijevaju improvizirano naoružanje pa se arsenal u Dead Islandu kreće od običnih štapova preko sjekira i sve do pištolja te pušaka.

Zombiji su uvijek brojčano nadmoćni zbog čega je i sama igra prilično izazovna, iako kazna za umiranje nije baš drastična (tek manji monetarni penal). Dobar dio izazova proizlazi iz neizvjesnosti, što znači da nikada nećete tamaniti deset istih zombija. Svako malo zaskočit će vas zombi s oružjem, hiperaktivni trkač ili pak neki od specifičnih mini-boss vrsta poput suicidne kamikaze ili debelog rigavca, a pri sredini igre susretat ćete i ljudske protivnike. Dakle, brutalno zadovoljavajuća borba gotovo nikada nije monotona i dosadna, pogotovo ne ako s vama kooperativno igraju još tri igrača.

Co-op mod dostupan je u online/LAN modu, ali ne odstupa mnogo od SP mehanike. Težina igre automatski se regulira u odnosu na broj igrača, a istima je omogućeno pomaganje, odnosno oživljavanje u zadanom vremenskom roku, te međusobno trgovanje. Igra nije restriktivna po pitanju razmaka između igrača, no zato je trenutno problematična u matchmaking sistemu koji po izlasku igre uopće nije ni radio. Situacija je sada donekle riješena, a očekujemo da će se dodatno izgladiti nadolazećim zakrpama.

Opisana akcija u potpunosti se odvaja na otvorenom svijetu s nekoliko različitih regija. Srećom, veličina svijeta ovdje nije problem jer teritorij najčešće možete preći vozilom, a tu su i lokacije za brzo putovanje. Sve je to fino odmjereno tako da ne predstavlja olakotnu pogodnost niti šteti atmosferi koja je na pristojnoj razini. Dead Island nije strašna igra, ali povremeno zna izazvati jezu divljim urlikom zombija ili mrklim mrakom u kojemu vam ponestaje svjetla u bateriji. Takvi trenutci ne čine se forsiranima, zbog čega atmosfera dobiva na kvaliteti.

Uvjerljivo najlošija strana Dead Islanda njegovo je naličje. Ukoliko ste igrali Call of Juarez: The Cartel kojega pokreće isti engine, možete već pretpostaviti da vas i ovdje očekuje pretjerivanje s blurom te nadasve očajne animacije likova. Pojedini efekti (voda!) su iznimno loši, no opet – efekti raspadanja zombija ugrubo popravljaju doživljaj. Okoliš je također iznimno detaljan, ali ima vrlo slaba ili gotovo nikakva fizička svojstva, pa primjerice – udarite li autom u obližnje vozilo, ono se neće ni pomaknuti. Svijetla strana svega toga je učitavanje koje ne traje dugo, a vidljivo je tek kada ulazite u igru.

Zamjerke grafičke strane mogu zvučati kao sitničarenje, no mukama u prezentaciji tu nije kraj. Glazba je u potpunosti zakazala i teško ju je uopće primijetiti kada je prisutna. S druge strane, loš voice acting nemoguće je ignorirati. Raznovrsnost glasova je pristojna, ali likovi zbog loše facijalne animacije ne izgledaju kao da govore ono što igrač čuje. A obzirom da sve questove počinjete i završavate monologom likova, razočaravajuća glasovna sinkronizacija itekako zna zasmetati.

Naposljetku, valja spomenuti još i bugove. Obzirom na činjenicu da smo igru zaigrali s prvom zakrpom, nismo uočili velik broj anomalija, ali ne možemo reći da ih nije bilo. Spajanje na multiplayer još uvijek je pomalo problematično, a potkrade se tu pokoji grafički bug ili nelogičnost poput resetiranja itema nakon brzinskog putovanja po lokacijama i regijama.

Kada bismo Dead Islandu morali prišiti nekakav podnaslov išli bismo s: potencijalom obdaren, kvalitetom zakinut. Iako je riječ o igri zavidne trajnosti (20-ak sati vam ne gine) i zabavnog gameplaya, uskraćeno nam je nešto u čemu je razvojni tim Techland inače dobar. Nepojmljivo je kako igra izgleda lošije nego njihovi prijašnji uradci, a ništa manje zabrinjavajuća nije ni ispraznost priče.

Da su ova dva elementa odrađena na kvalitetnijoj razini sada bismo recenzirali jednu od boljih igara ove godine. Ovako imamo naslov koji možemo preporučiti samo fanovima zombija i hrabrim avanturistima koje neće smetati prezentacija igre i eventualni bugovi. Dakle, opasnost od zaraze pitanje je vaše volje.