HCL.HR

Recenzija

Deadfall Adventures

Renato Pedišić

Oni među vama koji prate rad poljskog studija Farm 51 znaju kako je taj razvojni tim nastao od dijela zaposlenika studija People Can Fly, danas poznatijeg pod nazivom Epic Games Poland. Ljudi iz Farm 51 tako iza sebe imaju iskustvo rada na Painkiller serijalu, a za svoj prvi veliki projekt stvorili su neobičnu pucačinu imena NecroVisioN čija je radnja smještena u alternativnu i demonima napučenu verziju Prvog svjetskog rata.

Za ove Poljake, prvi odmak od demona i mračnih sila upravo je Deadfall Adventures, koji istini za volju u sebi sadrži dobru dozu okultnog, ali koji prije svega uzore traži u filmovima o velikom Indiani Jonesu te u igrama o Lari Croft i Nathanu Drakeu. Ti su uzori očiti i teško ih je poreći, ali valja napomenuti kako su sličnosti među ovim igrama vezane isključivo uz tematiku te da je Deadfall stvarno jedno samostojeće igraće iskustvo. Toj tvrdnji u korist ide i činjenica da je priča igre zapravo nastavak serije romana Henryja Ridera Haggarda, britanskog pisca avanturističkih novela i tvorca lika Allana Quatermaina, izravne inspiracije za Spielbergovog Indianu Jonesa. Dakle, može se reći da Indiana, Lara i Nathan na neki način više posuđuju od temelja Deadfall Adventuresa, no što ta igra “krade” od njih, bez obzira na kronološki slijed izlaska filmova i igara o navedenim pustolovima.

Naš Vjeran je također zaigrao Deadfall Adventures i snimio svoj prelazak jednog dijela igre. Slobodno pogledajte kako je to prošlo – nema spoilera.

Na početku igre, u Egiptu 1938. godine, pronalazimo protagonista Jamesa Leeja Quatermaina, praunuka slavnog Allana Quatermaina, koji kao i njegov pradjed slovi za slavnog i vještog pustolova te na toj obiteljskoj slavi gradi sasvim prosječnu karijeru i skroman život. Sam za sebe tvrdi kako je sasvim prosječan avanturist, ni blizu kvalitete svoga pradjeda za kojega svejedno smatra kako je veliki lažljivac, budući da su njegove priče uglavnom povezane uz mistično, okultno i nadrealno. Takvog ga, ciničnog i bez prebijene pare, pronalazi bivša kolegica Jennifer Goodwin, sada agentica američke vlade koja za njega ima zadatak istražiti tajne artefakta poznatog pod imenom The Heart of Atlantis.

Ni ne sluteći u što se upušta, Quatermain prihvaća i uskoro biva bačen u vrtlog događaja koji će ga uvjeriti u sve pradjedove pustolovine, ali i postaviti u izravan sukob s Nacistima, Sovjetima, arapskim plaćenicima i nemrtvima koje u život vraća snaga tog mističnog artefakta.


Kao što vidite, priča je klasična pustolovna uživancija prepuna napetih trenutaka i preokreta koji će vas voditi kroz egipatske pustinje, ledom okovane arktičke hramove i majanske zaboravljene gradove u kojima opasnost vreba iza svakog ugla. Uz to je iznimno dobro napisana te će vas držati na rubu tijekom cijelog trajanja Deadfall Adventuresa, bilo da ste ljubitelj tematike ili ste pridošlice u svijetu pustolovnog štiva.

Ako vam kojim slučajem fali kvalitetni novi film o Indiani Jonesu, mišljenja sam kako je ovo nešto najbliže tom osjećaju što možete iskusiti igrajući jednu videoigru, pogotovo zato što se ovdje radi o sličnom vremenskom razdoblju, događajima jednakog intenziteta, a i humor je na jednakoj razini.

Iza ovog pomalo čudnog podnaslova krije se sama srž gameplaya Deadfall Adventuresa kao igre koja korijene svojega napucavanja vuče ravno iz starih (i dobrih!) Medal of Honor igara, ali i igre čiju bitnu drugu polovicu čine brojne zagonetke. Kad kažem da se ovdje radi o napucavanju starog Medal of Honor tipa, prije svega mislim na osjećaj koji pri tom dobivate. Naime, hitbox je užasan, a neprijatelji su sasvim prosječne inteligencije pa ih nije pretjerano teško savladati. Ono što je dobro je njihova agresivnost i ponašanje koje će vas vrlo lako podsjetiti na Allied Assault ili neki drugi naslov iz dobrog starog vremena WW2 Medal of Honora. Taj ćete osjećaj dobiti upravo zato što će ti neprijatelji bez obzira na svoj niski IQ uvijek marširati na vas unatoč nadmoćnoj poziciji koju možda u tom trenutku uživate, a u koju ćete itekako posumnjati kada shvatite da vaših dušmana ima “k’o Rusa”, pogotovo kad vas igra sukobi s pravim Rusima.

Što se tiče ljubitelja raznolikog naoružanja, njih će razveseliti ogromna paleta oružja – kako pištolja tako i pušaka, strojnica i sačmarica. Nažalost, u igri nema luka i strijele pa shodno tome nema nikakvog oblika stealth igranja, ali ne mogu reći da mi je takvo što pretjerano nedostajalo jer u moru kvazi-stealth igara današnjice dobro dođe i jedan moderni run n’ gun naslov.


Osim raznolikog oružja koje valja spomenuti, u igri bitnu stavku čini i Quatermainova oprema koja se sastoji od kompasa, posebne svjetiljke te pradjedova notesa. Svjetiljka će vam biti od vitalne važnosti u borbi s nemrtvima, budući da savladavanje istih funkcionira na modelu već viđenom u Alanu Wakeu gdje se mumije, zombiji i drugi mrtvaci prvo trebaju osvijetliti, a potom upucati u vitalna mjesta. Kompas funkcionira na principu usmjeravanja igrača do skrivenog blaga koje je često čuvano zamkama, a pradjedov notes nudi upute za rješenja nekih od zagonetki s kojima ćete se susresti kroz igru.

Spomenuto skriveno blago otključavat će vam posebne sposobnosti koje ćete na totemima unaprjeđivati kroz krajnje simplificiran skill-tree, ali put do tog skrivenog blaga često nije tako izravan i jednostavan. Naime, ono je uglavnom oku skriveno, a često ga čuvaju neprijatelji ili zamke kod kojih će vam od najveće pomoći biti vaš mozak.

Bilo da tražite skriveno blago ili čisto napredujete kroz standardni tok igre, susrest ćete mnogo zamki, a pohvalna je njihova različitost i činjenica da su uvijek dobar izazov za vaš mozak. Bilo da se radi o igri svjetla i tame, klasičnim slagalicama, majanskim brojevima ili nečem potpuno trećem, spomenuti notes će vam dati tek okvirne upute dok ćete se za ostatak posla morati pobrinuti sami. Preporuka je da za pristojan izazov namjestite veću razinu težine zagonetki jer ćete tako više guštati u igri, uživljavajući se u ulogu pravog lovca na blago.

Osim navedenog, gameplay nema mnogo više za ponuditi – ima tu nekoliko boss borbi s jednostavnom taktikom te borbi s hordama neprijatelja za koje ćete morati imati dobre reflekse, ali to je uglavnom to. Istini za volju, ove dvije stavke sasvim su dovoljne da vas zabave kroz 11 do 12 sati trajanja igre, a potom slijede Survival mod i kompetitivni multiplayer za malo drugačije zabave u istom okruženju.


No, ta vam je zabava zajamčena jedino pod uvjetom da nađete nekog online što je velika rijetkost budući da igrin multiplayer gotovo nitko ne igra. Doduše, sa svojom mogućnosti stvaranja klasa i biranja skinova za lika, sadrži potencijal klasičnih online FPS-ova, koji nažalost ostaje neiskorišten zbog manjka publike.

Prije spomenuti pustinjski, arktički i prašumski vidici očaravajući su, a efekti zapjenjenog mora i vatre koja dodiruje zvjezdano nebo rijetko su viđene uspješnice vizualnog stila u igraćoj industriji. Najsitniji efekti i detaljčići upotpunjuju savršenu sliku o vizualnom dojmu igre na svakom njenom koraku, a ovi bi krajnje pozitivni opisi i dalje bez zamjerke vrijedili da nije do katastrofalno sporog učitavanja tekstura i drugih problema koje Deadfall Adventures na vizualnom planu doživljava. Naime, u maniri ocrnjenog Ragea na učitavanje nekih tekstura ćete trebati pričekati nekoliko desetaka sekundi, a izlaskom na otvoreno doživjet ćete dugo ne viđen pop-up struktura u daljini. Igra je vani već nekoliko dana, no nekakav patch za ovo nažalost još nije došao, a nije izgledno ni da će ga biti što stavlja crnu mrlju na ovu inače lijepu igru.

Sa zvučne strane igra pruža iskustvo podjednake kvalitete. Slažem se s konstatacijom kolege Vjerana kako su neki likovi osrednje glasovno okarakterizirani, ali tu zamjerku ne bih toliko uputio dvojcu James i Jen, koliko glasovnoj glumi za neke druge likove poput Hagena, Koshkina i Steina. No, loša glasovna podloga navedenih likova vjerojatno rezultat niskog budžeta koji je igra imala pa je razumljivo da bolje od toga jednostavno nije moglo. Glazba je pak solidna, ništa spektakularno pamtljiva te također u granicama igrina budžeta.


Od drugih manjkavosti igre nemam ništa značajnije za spomenuti – nekoliko sporadičnih glitcheva uobičajena su stvar kod svih igara današnjice pa za nekim patchem koji bi popravio greške u gameplayu nije bilo pretjerane potrebe. Pozitivna je stvar kako nisam iskusio nikakav game breaking bug, a iz situacija u kojima sam zapeo za igrin okoliš lako sam se iskoprcao, a vjerujte mi – toliko sam spretan da sam zapinjao za sve za što se moglo zapeti, no i dalje nisam morao ponavljati checkpoint ili nedaj Bože cijeli level.

Kad se svo zlato Deadfalla baci na vagu i usporedi s težinom kostiju i lubanja (op.a. zagonetka u igri) dobije se računica koja kaže da je ovo igra koja će zadovoljiti sve ljubitelje žanra. No čak i ako to niste, također preporučam praćenje cijene igre i kupnju na nekakvom popustu.

Kampanja koju čine odlična priča, brdo akcije, zanimljive zagonetke i na trenutke predivni vizuali ono su što će vas privući i zadržati uz spomenutih 11 do 12 sati kampanje, a ako kojim čudom multiplayer zaživi ni on vam neće zagorčati život i natjerati vas da zažalite za potrošenim novcem. Minusi, koji su vjerojatno rezultat niskog budžeta i brzanja zbog istog, nisu pretjerano značajni, ali se iskreno nadam kako će jednog dana biti ispravljeni, ako ne kroz patch onda možda u nekom nastavku koji bih osobno rado zaigrao.

Samo jeftina kopija Indiane Jonesa, Tomb Raidera i Uncharteda ili pak samostalno i jedinstveno igraće iskustvo? Iznenadili biste se.

76 Naša ocjena
  • zagonetke
  • naoružanje
  • priča
  • učitavanje tekstura
  • manjak kvalitete zbog niskog budžeta

Komentari (7)

  • MaliMicek

    04.12.2013 - 18:01

    Naoružanje plus ? Igra ima solidan izbor oružja, ali nudi jedan od lošijih osjećaja napucavanja ikad.
    Priča miljama daleko od odlične zapravo nije ništa spektakularna, glazba unutar menija rula maestralno al to se nigdje ne spominje.

    • Me666

      @MaliMicek, 04.12.2013 - 19:49

      Naoružanje je široko i to je definitivno plus, napisano je da je hitbox loš, priča mi je osobno dobra, a napisao sam i zašto, no glazba mi je prosječna. Nekad pokušaj pročitati malo više od pluseva i minuseva.

    • MaliMicek

      @MaliMicek, 04.12.2013 - 19:58

      Ti ponekad pokušaj prihvatiti kritiku.
      I pisat manje subjektivno, sve si lijepo napisao: meni je dobra priča, meni je glazba prosječna, meni je velik raspon oružja. lol

    • Me666

      @MaliMicek, 04.12.2013 - 20:22

      Kritiku prihvaćam ako je konstruktivna, ti nisi ništa napisao o ničemu – samo iznio svoj subjektivan dojam dok o mojemu dojmu (i zašto je tomu tako) imaš za pročitati cijelu recenziju.

    • MaliMicek

      @MaliMicek, 04.12.2013 - 21:20

      To je tako jer ti voliš Indianu Jonesa lol

  • cole90

    05.12.2013 - 16:59

    ajdee ajdee igra nije toliko losa jednostavno je neobicna za igrat i nije bas nesto napeta a iskreno malo vise sam ocekivao od igre pa mi eto mozda zato nije toliko napeta al ajde ajde mozda sljedeci nastavak ako iziđe bude ˝pogodak u sridu˝ al opet igra ubije nesto vremena paa…… 😀

  • mokrEE

    08.12.2013 - 20:34

    sasvim korektna igra, mogla je biti i malo teza

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!