Jeste li primjetili da u zadnje vrijeme strategijama nedostaje gradnja velikih baza i prikupljanje vrijednih resursa, kojima biste financirali izgradnju vojske dovoljno velike da pokorite neku manju zemlju trećeg svijeta? Tvorci igara su očito shvatili da je to nekako zastarjeli princip temelja strateških igara i sve više ga izbacuju iz igara ili umanjuju vrijednost tog segmenta igre. Sada se odmah kreće na bezumno ubijanje i borbu. Najbolji prikaz toga su nam strateški naslovi naslovi poput World in Conflicta i nedavno izašlog Dawn of Wara II. Ali opet, da li je Demigod zapravo strategija ili možda ipak RPG? Nakon naslova poput Dungeon Siegea i Supreme Commandera, Gas Powered Games nam donosi Demigod, igru koja ako je strategija, svoje strateške nedostatke nadopunjuje RPG elementima i obrnuto.

U Demigodu preuzimate ulogu jednog od osam kandidata za božanstvo koji se natječu u turniru. Kandidati su podijeljeni u dvije skupine: na generale i na ubojice (atentatore). Generali su kandidati čije sposobnosti djeluju na okolne jedinice i više su orijentirani na pomaganje, nego na uništavanje drugih kandidata. Ubojice su njihova suprotnost. Njihove sposobnosti izravno utječu na njih same i orijentirani su na uništavanje drugih kandidata.

Demigod screenshot ( klikni ovdje za ostale screenshote iz igre )

Kao što već rekoh, sama igra je napravljena po uzoru na DotA-u (Defense of the Ancients), te će usporedbe s istom biti neizbježne. Priča je samo jadna isprika da se natjera nekoliko heroja u arenu i da se međusobno bore (poput nekih loših filmova sa Jean Claude Van Dammeom). Igra za jednog igrača je jako ograničena na turnir mod i na skirmish. U turnir modu nemate puno opcija za samu igru, već možete samo odabrati svog kandidata i sa njime prolaziti kroz mape (borilišta) te zarađivati bodove koji bi vas trebali kroz osam rundi uzdignuti kao božanstvo. Skirmish mod je zato bogatiji sa opcijama, gdje možete birati sa koliko zlata započinjete borbu, koji će kandidati biti na “dobroj”, a koji na “lošoj” strani, te koliko će se brzo NPC-evi stvarati.

“… Svaki general je priča za sebe i svaki od njih jedinstveno pomaže NPC-evima …“

Osim te dvije opcije, Demigod nema baš previše za ponuditi u singleplayer modu. Ono što Demigoda spašava jest njegov multiplayer mod. To i jest njegova najveća odlika što se same igre tiče. Kao i u DotA.-i, cilj vam je uništiti protivničku bazu. Naravno, baze su čuvane tornjevima da se ne bi samo prošetali na drugu stranu mape i u tren oka je uništili. Vaša i protivnička strana stalno stvara vojsku (NPC-ove) koja se u određenom vremenskom intervalu stvara i kreće na protivničku stranu već određenim linijama kretanja. Da sve ne bi bilo tako jednostavno na mapi se osim defenzivnih tornjeva nalaze i određene zastave, koje ako su u vašem posjedu donose vam određene bonuse. Ti bonusi mogu biti u obliku novih jedinica vojske, dodatnih točki stvaranja vojske, pristup trgovini sa rijetkih stvarima, itd.

Demigod screenshot ( klikni ovdje za ostale screenshote iz igre )

Zlato u igri služi da bi mogli kupovati opremu koja daje neki defenzivni ili ofenzivni bonus, bilo u obliku dodatne štete, brzine kretanja ili udaranja, dodatne energije ili mane. Njega zarađujete ubijanjem protivničih NPC-ova ili protivničkih demigodova. U svakoj bazi se nalazi citadel čijim uništavanjem pobjeđujete u igri. Pored njega se nalazi trgovina gdje možete kupiti spomenute artefakte, te oaza koja vam ekspresno puni zdravlje i manu.

Uz spomenute bonuse i okolinu okrenimo se samim junacima ove priče. Generali, koje smo već spomenuli, su heroji čije sposobnosti djeluju više na NPC-ove, nego na uništavanje samih protivničkih heroja. Svaki general je priča za sebe i svaki od njih jedinstveno pomaže NPC-ovima. Tako ih te sposobnosti mogu zaliječivati, davati NPC-ima bonus na štetu, povećati im domet, itd. Ranije spomenute ubojice su njihova suprotnost i više su orijentirani na ubijanje drugih heroja. Kao i generala, ubojica je također četiri i jedinstveni su. Neki imaju jako brzi napad, drugi daju veliku štetu, itd.

Demigod je vizualno napravljen poprilično impresivno. Sa svojih osam likova neće vjerojatno pokupiti puno simpatija, no Demigod je neka vrsta DotA-e nakon plastične operacije (možda ipak nekoliko njih). Svaka pojedinost je lijepo napravljena u igri i nitko ne može ostati ravnodušan. To se posebno vidi na svakoj mapi, jer kako se svaka mapa temelji na nečemu drugome, tako je i okoliš napravljen u skladu sa mapom. Udarci oružja i čarolije su jako lijepo napravljene i prezentirane, a ono što igru čini posebnom u tom pogledu jesu zahtjevi računala.

Demigod screenshot ( klikni ovdje za ostale screenshote iz igre )

Čak i skromnija računala mogu na niskim detaljima uživati u sitnicama koje i dalje postoje na ekranu. Glazba u pozadini je savršeno pogođena, a zvukovi u borbi su zadovoljavajući. Ono što vam može postati monotono jest ‘glasanje’ heroja. Niti jedan heroj nije iznimka, jer svi imaju nekoliko rečenica ili riječi koje ponavljaju i nakon nekog vremena to postane poprilično jednolično.

“… Dok traženje igrača u skirmishu i pantheonu nije problem, probleme stvara traženje igrača pri stvaranju vlastite igre …“

Gledajući sve to, Demigod dobiva prolaznu ocjenu, ali ćemo za kraj pogledati još i multiplayer mod. Iako je to nešto na čemu se ova igra bazira, on nam malo kašljuca. Dok traženje igrača u skirmishu i pantheonu nije problem, probleme stvara traženje igrača pri stvaranju vlastite igre zbog većeg broja igrača koji trebaju biti uključeni. Demigod radi na ‘p2p’ (peer-to-peer) sustavu kojemu treba malo dulje da ‘pohvata’ sve igrače, ali nakon te minute latencija je smanjena i time je igranje puno ljepše. Barem bi tako trebalo biti, jer puno igrača je izbačeno iz igre pri učitavanju, tako da to na kraju predstavlja skirmish protiv AI-a.

Demigod screenshot ( klikni ovdje za ostale screenshote iz igre )

Strateška mapa (iz Supreme Commandera) vam u ovoj igri nije pretjerano korisna budući da mini-mapa više nego dobro obavlja svoj posao. Kontrola vašeg demigoda nije nimalo zahtjeva i od vas se očekuje ugodno igranje, što na tipkovnicu, što na mišu jer su kontrole jako dobro raspoređene. Umjetna inteligencija u samoj igri je solidno napravljena i svaki igrač bi je mogao zaigrati na normalnoj težini nakon jedne partije kada se upozna sa osnovnim stvarima. Veteranima će težak AI biti zadovoljavajuća zamjena za ljudskog protivnika. Ponekad će se dogoditi da su vam protivnici malo neodlučni u svom kretanju, te će vam tako biti laka meta, ali to opet nije u tolikoj veličini da bi snažno utjecalo na samu igru.

Svakog heroja možete razvijati na nekoliko načina kako će on dobivati veće nivoe, tako da vam možda i neće tako brzo dosaditi ova igra. Same partije se relativno brzo odigravaju i nikada neće biti pat pozicije. Iako je samo osam heroja i samo osam različitih mapa planira se nadogradnja, opet kao u DotA-i, te se tako možda ova igra i dodatno popularizira. To je ujedno i jedna od uzdanica ove igre – nadogradnjama ponuditi veću raznovrsnost i gledati u budućnost na zahtjeve svijeta. Igri nedostaje tutorial koji će početniku objasniti neke osnovne stvari, ali i neke naprednije. Stoga je najbolje započeti jednu igru i sve pregledati i isprobati da se naviknete na Demigod. Možda ostajemo neodlučni kako klasificirati ovu igru, tj. svrstati je u strategiju ili RPG, ali ona može mnogo toga ponuditi svojom kombinacijom mnogim igračima, pogotovo ljubiteljima DotA-e.