HCL.HR

Recenzija

Demon’s Rise

demonski xcom

Dominik Bošnjak

O mobitelima i tabletima kao igraćoj platformi se može reći dosta toga negativnog, no nitko ne može osporiti da strategije na poteze funkcioniraju odlično na ekranima osjetljivim na dodir. Ono što je zanimljivo jest činjenica da ih unatoč tome u digitalnim dućanima nema mnogo, a velika većina najboljih su samo portovi godinama starih naslova, poput Final Fantasy Tactics. Zbog toga smo brže-bolje odlučili isprobati Demon’s Rise, originalan strateški RPG kojeg je kanadski studio Wave Light prije nekih tjedan dana izbacio na iOS App Store.

Po pitanju gameplaya, Demon’s Rise je uglavnom baziran na uspješnicama kao što su X-Com i Warhammer Quest, s time da njihove elemente servira u klasičnom Tolkienovskom fantasy okruženju. Orkovi, vilenjaci, patuljci, čarobnjaci, reanimirani kosturi; svi klišeji žanra su tu te su ih developeri u potpunisti prigrlili s obje ruke i noge. Za probijanje kroz singleplayer kampanju koja se odvija u patuljačkoj utvrdi Angor igračima je na raspolaganje dana šesteročlana družina koju mogu popuniti prema vlastitom nahođenju iz 24 dostupne klase.

Klase su raznolike, u par slučajeva čak i originalne netipične za RPG-ove i – grozno nebalansirane. Iako to nije očito iz njihovih opisa, šačica ponuđenih klasa koja će namjerno ostati neimenovana je jednostavno premoćna i omogućuje prelazak igre na „autopilotu“. S druge strane, neke egzotičnije klase će zaista zahtijevati bistar um i nisku razinu težine da zbog njihove neefikasnosti ne zavitlate mobitel u zid. Dojma sam da su i jedne i druge dodane kada je igra već dobrim dijelom bila osmišljena s nekih petnaestak klasa da umjetno podignu broj istih.

Sama kampanja broji 67 razina s time da između misija uvijek možete otići na tzv. patrole koje se svode na kombinaciju nasumičnih mapa i neprijatelja. One su namijenjene za ljubitelje grindanja levela koje nikako nije nephodno za završavanje igre, osim eventualno na posljednjoj razini težine s loše odabranim klasama. Ovisno o stilu igranja, Demon’s Rise ćete završiti u 15 do 30 sati, što je za cijenu od dvadessetak kuna sasvim solidna brojka.


Svoju družinu tijekom kampanje nećete moći mijenjati što osjetno podiže replay value ovog uratka, no sigurno će smetati onima koji vole igre prolaziti jednom, no temeljito, s obzirom da to u Demon’s Riseu nije moguće. Neprijatelja ima oko pedesetak i dok će oni u prvih desetak razina biti više-manje istih karakteristika, među kasnijim protivnicima ima puno više varijacije, ne samo po pitanju vještina, tipova napada i statistika, već i samog AI-a. Nasumični orkovski rendžer vam možda odluči prići s boka ako ste već zauzeti s frontalnim napadom njegovih kompića, dok će u slučaju da je brojčano nadjačan odabrati dobru defenzivnu lokaciju i čekati vas da mu ušetate u nišan. Isto tako će vas tipični kosturi i škorpioni najčešće sumanuto proganjati sve dok nisu na izmaku snaga.

Sve u svemu, AI je raznovrstan te u određenim slučajevima impresivno napredan. Šteta je jedino u tome što viša razina težine ne mijenja ponašanje neprijatelja već samo pumpa njihove statistike. Pošto su već razvili dobar AI, dojma sam da je ekipa iz Wave Lighta propustila savršenu priliku da napravi igru s organskim, a ne „umjetnim“ razinama težine.

Više puta sam se našao okružen s tridesetak mrzovoljnih mitoloških bića.

Borbe u Demon’s Riseu se odvijaju na poteze u stilu X-COM-a i Final Fantasy Tacticsa te su po pitanju količine neprijatelja na ekranu često impresivne. Više puta sam se našao okružen s tridesetak mrzovoljnih mitoloških bića, a u već spomenutim patrolnim misijama ćete ponekad svjedočiti i sukobu dvije neprijateljske frakcije kada valja odabrati dobar trenutak u kojem napasti. Uz već očekivane gameplay elemente, valja spomenuti i tzv. sustav morala koji prednost daje zgusnutim formacijama likova.

Izolirani likovi, bilo vaši ili neprijateljski će gubiti moral ovisno o svojim statistikama te u određenim slučajevima početi bježati ili podivljati te de facto postati beskorisni. Suprotno tome, zgusnute formacije likova će često imati koristi od raznoraznih bonusa i lakše se suprotstavljati protivnicima. Sustav lootanja je riješen na klasičan način – po završetku svake misije ćete biti nagrađeni s barem ponešto opreme i love, a ostatak će se postepeno otključavati i biti dostupan za kupnju u dućanu kojem ćete moći pristupiti između misija. Demon’s Rise ne sadrži nikakve mikrotransakcije i pravo je osvježenje pristupiti in-game shopu bez da vas igra ne bombardira porukama o „30% popusta na 1200 čarobnih ljubičastih kristalića s kojima možete kupiti super-mega-sjajan starter paket koji će završiti igru umjesto vas za svega 42 dolara“. Žalosno je da to uopće spominjem kao plus, no ne za Demon’s Rise već za tržište mobilnih igara općenito.


No, da se vratimo na opremu, svaki od likova ima 13 slotova za raznorazne oklope, oružja i amajlije te oni u biti predstavljaju jedini izravan način customizacije vaših heroja. Samo napredovanje kroz levele podiže njihove statistike i otključava nove vještine, no na taj proces nemate apsolutno nikakav utjecaj. Ovakav banalan sustav levelanja će vjerojatno smetati svima onima koji očekuju razinu kompleksnosti koju nude mnogi popularni TRPG-ovi kao što je smetao i meni. Ipak, ne radi se o nekakvoj nepremostivoj prepreci na putu do uživanja u Demon’s Riseu. Činjenica jest da je ova igra vrlo zarazna. Repetitivna, ali ipak zarazna. Klanje raznoraznih čudovišta tijekom misija i nasumičnih patrola i kupovanje opreme je više-manje isto za vrijeme cijele kampanje, no ako volite ovaj tip igara, uživat ćete u svakoj minuti.

S tehničke strane, Demon’s Rise itekako zadovoljava žanrovske standarde, pogotovo za jedan indie naslov kojeg je u godinu i pol sklepala mala ekipa u Unityju. Teksture likova i okoliša su solidno detaljne, svjetlosni efekti su efektni i sve se vrti na barem tridesetak sličica u sekundi. Oni skloni sitničarenju će možda zamjeriti nedostatak nekih detalja poput dinamičnih sjena, no za mobilni strateški RPG kojeg i tako igrate iz ptičje perspektive je o vizualijama zaista teško reći nešto negativno, a isto vrijedi i za zvučne efekte. Soundtrack je druga priča. Nije da je loš, ali je prekratak. Jest da će većina igrača Demon’s Rise odigrati u tramvaju s ugašenim zvukovima, ali opet od naslova iz 2015. očekujem mrvicu više.


Daleko najveći nedostatak ovog uratka su bugovi zbog kojih sam ponekad čak morao i restartati cijelu igru jer je kompletno sučelje jednostavno prestalo biti interaktivno. U drugim sam pak slučajevima iskoristio posebnu vještinu Illusionist klase za kontroliranje neprijatelja te nakon pola sata čišćenja mape shvatio da ne mogu eliminirati zaposjednutog protivnika da bi završio misiju. S pozitivne strane, Wave Light je već obećao ispraviti sve te bugove u budućim updateovima (neki su u trenutnoj 1.2 verziji već i izglađeni), a također je obećao i brdu sadržajnih updateova, tj. DLC-ova koji se neće naplaćivati.

Sve u svemu, Demon’s Rise u ni jednom pogledu nije savršen te nikako nije originalan, no ne može se poreći da je zabavan. Točnije, zabavan je za onaj tip ljudi koji su utukli stotine sati u pumpanje poslova u War of the Lionsu ili usavršavanje svoje baze u X-Comu; i sve to unatoč svojoj relativno jednostavnoj izvedbi. Kao takav će vlasnicima iOS uređaja barem na nekoliko tjedana zadovoljiti glad za solidnim taktičkim RPG-om, makar sumnjam da ćemo ga za par godina slaviti kao gore spomenute mu uzore.

Magični samuraji, podivljali patuljci i vilenjaci kukavice – što imamo za reći o Demon’s Riseu, novom taktičkom RPG-u za iOS?

74 Naša ocjena
  • Pristupačna cijena
  • AI
  • količina sadržaja
  • zaraznost
  • replay value
  • Bugovi
  • nebalansirane klase
  • primitivan sustav levelanja

Dominik Bošnjak

Opis nije dostupan.

Komentari (2)

  • CroDruid

    20.09.2015 - 10:57

    Fora!

  • Gugi OP

    20.09.2015 - 13:52

    Nije nesto najbolji RPG za touchscreen Kritika: The White Knights.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!