Kada je moj kolega Žarko svoje druženje s Resogunom odlučio opjevati u recenziji te PS4 ekskluzive, nisam u potpunosti shvaćao otkud mu je navro poriv za pjesmom. No, vrativši se s novog kratkog izleta u Deus Ex univerzum shvatio sam kako ima nešto u toj prenapuhanoj, užurbanoj i megalomanskoj budućnosti što nagna čovjeka na čitanje ili pisanje poezije kao nečega jednostavnog, a u svojoj jednostavnosti veoma dubokog.

Tako je nastala i moja kratka pjesmica koja se može iščitati iz podnaslova u tijelu ove recenzije. Ona ukratko opisuje ono što se od The Falla može očekivati, dok su svi detalji razrađeni podno tih podnaslova.

Ako ste bacili oko na nju, pjesmica vam je vjerojatno rekla sve što se o okvirnom dojmu može reći – Deus Ex: The Fall mi se nije pretjerano svidio, ali to ipak ne znači da sam zamrzio sve njegove elemente. Možda ga čak ponajviše mrzim kao očajan port, a manje kao ono što je trebao biti. Jer istina je kako The Fall ima neke zanimljive elemente pa iako ne briljira na svim područjima i dalje ima tu sposobnost zadržati igrača pred ekranom.

Kada kažem da se radi o lošem portu, pri tom mislim na to da je dobrih 60 posto svih problema koji muče ovu igru proizašlo iz lošeg prebacivanja igre s mobilnih uređaja na PC. Ipak, moram napomenuti kako igru na mobitelu nisam igrao, ali činjenica je kako je u svojoj mobilnoj verziji od strane kritike nagrađena mnogo boljim ocjenama u odnosu na PC inačicu. Da se razumijemo, ni tamo se igra ne smatra velikim i nezaobilaznim remek djelom, ali ako želite zaigrati The Fall, a u mogućnosti ste ga zaigrati na svojemu telekomunikacijskom aparatu – preporučujem vam da iskoristite tu mogućnost. PC verzija u stanju u kojemu se trenutno nalazi nije vrijedna vašega vremena i novca pa čak i ako se radi o pukih pet i pol do šest sati igranja, odnosno o deset eura koliko za igru trebate izdvojiti.

Deus Ex: The Fall screenshots

Ono što mi se prilikom igranja odmah svidjelo jest cijela atmosfera koja uvelike nalikuje na onu iz The Fallova velikog brata Human Revolutiona. Dominacija zlatnih tonova u kombinaciji sa sveopćom depresijom stanovnika i napredna tehnologija kao antiteza raspada civilizacije ono je što se može zamijetiti u oba naslova.

Također, RPG elementi izvedeni kroz augmentacije istovjetni onima u Human Revolutionu nalaze se i ovdje, ali stvar se u usporedbi dva naslova čini možda prejednostavnom. Veoma brzo možete u potpunosti unaprijediti svojega lika bez nekoga posebnog truda, a dostupna je i opcija kupovanja takozvanih praxis kitova koji služe za spomenuto augmentiranje. Kupovina se izvodi u izborniku unutar igre, a kupovati se osim praxis kitova može i sve ostalo – oružje, municija, granate i slično. To možda i nije najsretnije rješenje jer osim što je krajnje nerealno, sasvim olakšava igranje budući da kupovinu možete obaviti i unutar bitke – jednostavno pauzirate borbu, odete u trgovinu i kupite što vam treba.

U The Fallu ćete se, unatoč tome što igra dolazi s mobilnih uređaja, nagledati prilično velikih prostora s teksturama pristojne kvalitete. Takvo što možda i nije nešto spektakularno ako ste navikli igrati PC ekskluzive, ali ako se sjetite s čega potječe igra ostat ćete blago impresionirani. Ono što je također uredno odrađeno jest glasovna gluma, ali isključivo kod glavnih likova dok oni sporedni ipak ne zvuče tako bajno.

Priča je solidna, iako se na početku to ne vidi najjasnije, ali već oko trećeg sata provedenog uz igru primijetit ćete da se cijela stvar razvija ka nečemu zanimljivom. Upravo me zato ljuti što gameplay i priča prilično brzo, nakon spomenutih oko 5 i pol sati, završavaju s golemim cliffhangerom i riječima „To be continued“. Kako sam nedavno prešao Deus Ex: Human Revolution, kojemu ova igra služi kao prequel, znam da se to nastavljanje priče ne odnosi na taj naslov iz 2011. godine. Budući da se The Fall na iOS-u pojavio još u srpnju 2013. godine, mene strašno zanima gdje je taj dugo očekivani nastavak priče? Smatram kako definitivno nije pošteno napraviti port, k tome funkcionalno nedovršen, bez pravog završetka fabule koji je zajednica fanova ovoliko dugo i gorljivo očekivala.

Unatoč tome što sam spomenuo da većina igrinih problema proizlazi iz loše obavljenog porta, dobar dio mana već se nalazio i u originalnoj, mobilnoj verziji igre, odnosno u načinu na koji se izvodi.

Deus Ex: The Fall screenshots

Primjerice, lip sync je vrlo loš i bolje stvari su odavno viđene u igrama za mobilne uređaje. Square Enix, kao poznati izdavač i velika tvrtka s mnogo novca, jednostavno nema dobro opravdanje zašto više sredstava nije uloženo u taj segment prikazivanja radnje. Cijela stvar izgleda bijedno, usporeno, loše odrađeno i trzavo pa je mučno gledati cutscene.

Traljavo odrađen lip sync nije jedini problem kad pričamo o in-game animacijama jer su zapravo sve kretnje u njima izvedene dosta trzavo i jednostavno loše. Modeli likova koje tada možete primijetiti izgledaju užasno amaterski napravljeni, pogotovo u pokretu. Da budemo izravni, čitav dojam koji igrajući dobivate je taj kako se ovdje radi o portu s pete generacije konzola, primarno radi manjka poligona u svim modelima. Možemo kao opravdanje uzeti u obzir hardverske limitacije mobilnih uređaja, ali kako se radi o PC portu, nekako sam očekivao da će se izvući maksimum od mogućnosti unaprjeđenja igre.

Ono što ipak ne mogu shvatiti je izrazito glup AI neprijatelja koji previše olakšava stealth igranje. Takav način prolaska igre olakšava i činjenica da trupla neprijatelja nakon nekih desetak sekundi misteriozno nestaju, a prije spomenuta loša umjetna inteligencija protivnika neće primijetiti očiti nestanak svojega druga. Igranje u sjenama je zato poput prolaženja vrućim nožem kroz maslac, odnosno krajnje neizazovno i smiješno, iako se najveći izazov upravo tamo očekivao.

Opcija pucanja u sve što se kreće je isto legitiman odabir rješavanja problema, ali tu vam odmaže dosta loš hitbox koji neće registrirati vaše pogotke ili će oni naizgled sasvim bezopasni odmah usmrtiti vašeg neprijatelja. Osim toga, pucanje u neprijatelje ne daje osjećaj zadovoljstva koji dobijete nakon što se prošuljate pored njih pa svakako preporučujem šuljanje čisto da vam igranje bude veći gušt, unatoč svim nedostatcima koje taj način igranja sa sobom nosi.

Sad kada smo obradili četrdeset posto problema koji proizlaze iz dizajna igre, vrijeme je da se posvetimo onih šezdeset posto bugova, glitcheva i ostalih problema loše odrađenog portanja. Koliko god mi je krivo uvoditi matematiku u cijelu ovu recenziju, toliko to smatram potrebnim da se pokaže kakav je Deus Ex: The Fall u punini.

Deus Ex: The Fall screenshots

Prvi u ovoj skupini problema je loše mapiranje kontrola pa iako vam igra govori da neka kombinacija tipki rezultira određenom akcijom, zapravo trebate pritisnuti potpuno drugi set komandi. To je najočitije kod opcije preskakanja niskih objekata, nečega što na papiru pozdravljam jer nije bilo implementirano u Human Revolutionu i zato žalim što je ovdje na kraju loše izvedeno. Situacija je ovakva – igra vas upućuje na pritiskanje tipki W i Space, ali je pravilna kombinacija za tu akciju Shift i Space. Dok vi to prokljuvite trebat će vam pristojna količina vremena, vremena kojega baš i nemate ako se nađete u užarenoj bici.

Osim lošeg mapiranja kontrola, problem je nastao i kod klikanja mišem po izborniku. Predviđeni prostor na koji navodno možete utisnuti kursor relativno je velik, ali u stvarnosti se radi točno o samome centru tog prostora. Na mobilnim uređajima takvo što možda nije bilo previše važno (pogotovo ako imate velike prste), ali s mišem, koji je dosta precizan, čitava stvar uopće ne funkcionira dok ne nađete točno taj centar. Situacije u kojima ćete minutama pritiskati polje SAVE ili EXIT kako bi se obavila predviđena akcija prečeste su i užasno idu na živce.

Ranije spomenute in-game animacije poput one za tiho lišavanja neprijatelja ili preskakanja preko niskih objekata, osim što su vizualno neprivlačne, imaju taj smiješan problem da se u velikoj većini slučajeva uopće ne odvijaju u prostoru u kojemu se trenutno nalazite. Na što mislim? Pa, situacija je ovakva – želim ukloniti svoju metu u prizemlju, a unutar animacije igra protagonista prikazuje na najvišem katu zgrade ili pak u podrumu. Znalo se dogoditi da nakon takve animacije budem uistinu prebačeni na najviši kat ili podrum što je naravno uslijedilo mojom prirodnom reakcijom – “Štoooooo?”.

Sitnih bugova, nevidljivih zidova, vidljivih, ali propusnih zidova, krivog prikaza karte (hodanje po neoznačenim dijelovima iste), vizualnih glitcheva i koječeg drugog ima previše za igru koja se reklamira kao dovršen proizvod pa je jedini zaključak koji se iz svega može izvesti taj da je igračima na PC-ju trenutno ponuđena prilično nedovršena, alpha verzija Deus Ex: The Falla.

U trenutku dok ovo pišem bacio sam oko na sve do sad napisano i primijetih kako nigdje nisam naveo ime Bena Saxona, protagonista igre. Nije stari Ben kriv, Bendžo je dobar lik, krivo je trajanje igre koje vas unatoč dobroj priči nepristojno prekine nakon spomenutih pet do šest sati. Što je još gore, tijekom tih pet-šest sati ćete se više truditi da u potpunosti ne srušite igru, nego što ćete pažnju obraćati na događaje oko sebe.

Neporeciva je činjenica kako Deus Ex: The Fall u stanju u kojemu se trenutno nalazi na PC-ju nije igra koju biste trebali kupiti, ali određene kvalitete koje posjeduje vjerojatno biste trebali iskusiti barem na svojemu mobilnom uređaju. Ova preporuka ipak ide isključivo fanovima serijala i univerzuma, budući da upravo na njima Square Enix planira zaraditi, prodajući im “muda pod bubrege”.

Ako ipak želite zaigrati ovaj naslov, a nemate neki hi-tech futuristički mobilni uređaj, odnosno nalazite se u situaciji u kojoj sam se ja našao, pričekajte – Deus Ex: The Fall će u budućnosti i dalje biti tu, možda popravljen, a možda i na nekom primamljivom popustu.