HCL.HR

Recenzija

Dreamfall Chapters

NAJDUŽE PUTOVANJE

Zoran Žalac

Dvadeset mjeseci nakon svoje prve epizode, Dreamfall Chapters je dovršen – broji ukupno pet poglavlja (koja se ne mogu kupiti zasebno), a u skorijoj budućnosti osim na PC-u trebao bi biti dostupan i na PlayStationu 4. S obzirom da je igra sada upotpunjena, pozitivne i negativne kritike odlučili smo joj istaknuti kroz video recenziju. U njoj se fokusiramo na narativni element, dok u ostatku ovoga teksta analiziramo kako je igra strukturirana po pitanju gameplaya u preostale četiri epizode.

Dreamfall Chapters od prve epizode nije mnogo napredovao u smislu gameplaya. Kasnije epizode tek su sramežljivo uvele poneke stealth dionice, ali kako je ovo avantura s fokusom na priču, sa svim gameplay mehanikama upoznajete se već u prvoj epizodi. Doduše, to je upoznavanje nešto bolje jer je uvodni dio u međuvremenu promijenjen te je manje naporan.

Pravog tutoriala još uvijek nema, ali treba priznati da je igra iz epizode u epizodu postajala sve manje zahtjevna. Kompliciranih zagonetki u konačnici nije bilo, a jedina vještina potrebna za igru jest dobro zapažanje u situacijama kada nešto treba pronaći, odnosno pokupiti. Za ljubitelje avanturističkog žanra to bi možda mogla biti degradacija, ali očito je nužan kompromis s obzirom da se ovdje radi o igri indie produkcije za koju bi zapravo bilo štetno da odbija širu publiku starim konvencijama PNC žanra.

dreamfall-chapters-123

Što se tiče onih novih konvencija „odluka & posljedica“, iako su u startu obećavale, već se nakon treće epizode osjetilo kako su uteg za linearnu priču ove igre. Shvatili su to i sami developeri pa igra tako u jednom trenutku poručuje – ova odluka neće imati gotovo nikakvu posljedicu na daljnji tijek priče. Dakle, došlo je do toga da se ističe koje odluke NEĆE utjecati na priču. Na kraju je čitav sustav zakazao, samo je nekoliko odluka bilo značajno (život-smrt situacija) dok su ostale bile skoro beznačajne. Zadnja epizoda nije ni imala nikakvih odluka nego si je zacrtala samo jedan kraj – uvijek isti nevezano za to što odlučite tijekom avanture.

Pohvala na kraju ide načinu na koji je dovršena priča duga 17 godina. S te strane nemam prigovora, kao što možete čuti u video recenziji. Ipak, u konačnom izdanju originalnu ocjenu prve epizode sa 85 ipak moram malčice smanjiti. Razlozi za to su upravo spomenuti sustav odabira te nemaštovitost u zagonetkama. Još uvijek je tu riječ o vrlo dobroj igri koju bi svaki ljubitelj fantazijskih priča trebao odigrati, samo je važno da očekivanja od Dreamfall Chaptersa uskladite sa stvarnošću njegove situacije.

dreamfall-chapters-231

RECENZIJA PRVE EPIZODE (10/2014):

Među igrama modernog doba, koje bi bilo 21. stoljeće, postoje dva velika cliffhangera, tj. dvije nedovršene priče čije nastavke žedni i gladni čekamo već godinama. Jedna od njih je Half Life čiji treći dio Valve uporno odbija materijalizirati pod suncem. Druga je pak The Longest Journey / Dreamfall saga koja je ipak dobila svjetlo na kraju tunela nakon više od sedam godina pauze. Svašta se dogodilo u tih sedam godina pa je opravdano strahovati da je vrijeme učinilo svoje i nekad napetoj priči smanjilo relevantnost u moru drugih fabula s kojima smo se družili u međuvremenu. Ipak, premda Dreamfall Chapters još uvijek nije u potpunosti dovršen i ispričan (dostupna je tek prva od ukupno pet epizoda), već sada možemo reći vrijeme nije nimalo naštetilo jednoj od najljepših priča u svijetu videoigara.

Dreamfall Chapters, dakle, nastavlja priču o dva paralelna svijeta koje povezuju snovi. Ravnoteža između svjetova narušena je događanjima s obje strane. U našem svijetu znanosti i tehnologije pomoću uređaja za lucidne snove stvara se nova vrsta ovisnosti; dok se u svijetu magije vodi bitka za očuvanje svega magičnoga. Na obje strane imamo igrive protagoniste Zoe Castillo i Kiana Alvanea, koje smo upoznali u prvom Dreamfallu. U Chaptersima su ti likovi stavljeni na nove kušnje i među nove opasnosti, a njihove avanture definirat će sudbinu dvaju svjetova.

Riječ je o dosta zapetljanoj i kompliciranoj radnji u kojoj je masa stvari i nakon ove prve epizode enigmatična i otvorena. Međutim, iako priča ima dubinu i oveću trajnost, ispričana je na nevjerojatno jednostavan način tako da možete sve jasno pohvatati bez većih problema. Čak i da se prvi put susrećete s TLJ serijalom, prva epizoda Chaptersa majstorski sve pojašnjava novoj publici dok istovremeno podsjeća postojeće fanove na prijašnja događanja.

Rijetko koja igra ima tako tečnu naraciju i tako komplementaran svijet kao Dreamfall. Gotovo sve s čime imate neku interakciju tijekom igre ima značaj za samu priču – ako ne direktno na događaje, onda za pozadinski kontekst. Ništa u igru nije stavljeno tek tako ili reda radi. Sloboda istraživanja je prisutna, a igra vas svojim maštovitim dizajnom potiče da zastanete i promotrite stvari oko sebe. Protagonisti za sve imaju domišljate komentare i pravi je užitak klikati više puta na nešto samo da biste čuli komentare.

Rijetko koja igra ima tako tečnu naraciju i tako komplementaran svijet kao Dreamfall.

Često vas ti komentari mogu dobro nasmijati, s obzirom da igra nastavlja tradiciju fenomenalnog balansa između ozbiljnosti i humora. Iako se obrađuju ozbiljne teme (ili barem teme vezane uz politiku), humor je sveprisutan i domišljat. Primjerice, ako Kiana forsirate da pregledava metlu usred bijega iz zatvora, nakon nekoliko puta dobacit će nešto u stilu da se metla neće pretvoriti u nešto drugo ako ju stalno promatra. A kada mu ponestane šala počet će s poučnim komentarom o tome kada je metla izumljena i što se koristilo prije nje.

Dodatnim elementom humora može se smatrati i količina psovki u igri, no mislim da to prije donosi uvjerljivosti likova koji su jednostavno prirodni. Njihove priče nisu samo usputni materijal za punjenje sadržaja nego stvarno dio osobnosti koju slutite i bez da vam protagonist komentira osobu. Štoviše, nekad vam je za napredak u igri važno slušati što likovi govore jer ćete se morati kasnije pozivati na to što su rekli.

Glavni likovi su pak svijet za sebe, pogotovo Zoe. Kian u prvoj epizodi ima znatno manju minutažu, ali da je i jednaka Zoe bi ga svejedno zasjenila svojom kompleksnošću. Riječ je o liku koji ima određene principe, ali ne zna što točno želi u životu. I kada to pitanje dođe pod povećalo u jednom trenutku prve epizode, Zoe se vidno bori s tremom i ne može posložiti riječi u rečenice kako bi objasnila ono što želi. Moram priznati da ovako duboku emocionalnu razradu lika još nisam vidio. Clementine iz Walking Deada je imala potencijal za to, ali kao što sam već utvrdio – u drugoj sezoni postala je isključivo pokretač radnje, a ne karakterističan lik.

Duboka emocionalna razrada lika glavne protagonistice nešto je dosad neviđeno u ovom tipu igara.

Ne bih volio vući direktne usporedbe s Telltaleovim igrama, ali reći ću samo da je Dreamfall u sklopu istog žanra „interaktivne avanture“ jednu vrijednosnu kategoriju više, ako ne i dvije – a cjenovno su u istom rangu. To je odvažna izjava s obzirom da se ova recenzija temelji tek na dojmu prve epizode Dreamfalla, ali nije mi uopće problem argumentirati zašto je tako.

Već sam nahvalio tečnu naraciju, bogat svijet, humor i kompleksnost likova, a tome još mogu dodati i maštovite reference na našu stvarnost. Dreamfallova budućnost 2220. godine je tmurna kolekcija današnjih stereotipa i opsesije tehnologijom. Igra se dobrim dijelom odvija u Češkoj, tzv. Europolisu, u četvrti simbolično zvanoj „Propast“, gdje je najpopularniji TV kanal „Eurotrash“, a multikulturalnost najbolje vidljiva na tržnicama gdje Kinezi prodaju alkohol i figurice, a Muslimani implante i organe. Šetnja Europolisom je kao da se šećete zabavnim parkom u koji su smještene sve građanske klase i subkulture. Osim što nema veselja, ni sunca, rijekom pliva otpad, a ulični gitarist pjeva o tome kako su ljudi nekada imali vlastite snove, a sada uzbuđeno preuzimaju tuđe kreacije u trgovini snova.

Ugođaj je jedinstven. I premda je ovo igra od 30 eura, produkcijski je jako blizu visokobudžetnim naslovima. Glasovna gluma je gotovo besprijekorna sa širokim rasponom različitih glasova i slengova. Šteta je što Zoe nema isti glas kao u prethodnoj igri (nekako mi fali taj britanski naglasak), iako je nova glumica odradila hvale vrijedan posao. Vizualno, Dreamfall Chapters je ugodno iznenađenje i vrlo lako jedna od najljepših igara na Unity pokretaču. Ima tu malo pretjerivanja s osvjetljenjem, odnosno lens flare efektima, ali ne bih to uzeo kao minus za sada jer postoji jedna zanimljiva teorija među fanovima da je to možda povezano sa samom radnjom. Je li doista – znat ćemo valjda na kraju. Šteta je samo što u pravom svijetlu nismo vidjeli maštoviti svijet Arcadije, no to je valjda rezervirano za sljedeće epizode.

A sad – gameplay. S razlogom sam ga stavio iza svih opisa priče, svijeta i prezentacije jer je nekako tome i podređen. Dreamfall Chapters nije klasična point’n’click avantura nego vam dopušta nešto veću slobodu kretanja – i definitivno ne ograničava rješavanje zadataka unutar kruga od dva metra, kao neki. Doduše, moderne avanture malo su nas i razmazile pa postoji šansa da vam neke stvari u Chaptersu budu teške ili nejasne.

Nažalost, igra nema nešto što bi se moglo nazvati tutorialom, a nema ni neki sustav pomoći kad zapnete. Eventualno dobijete komentar koji vas na nešto upućuje i dnevnik u kojemu vidite što vam je cilj – ali nekad jednostavno morate ići i klikati sve po redu, što nije naročito zabavno. Smatram da su primjerice Machinarium i Raven: Legacy of the Master Thief napravili koristan napredak za ovaj žanr uvođenjem pametno osmišljenog hint sustava, tako da je izostanak nečega sličnoga u Chaptersu ipak minus.

Nažalost, igra nema ono što bi se moglo nazvati tutorialom, niti ikakav sustav pomoći kada zapnete.

Pratilo se zato neke druge trendove, poput grananja priče ovisno o odlukama, tj. uvođenjem posljedica za igračev odabir stava ili akcije u određenim situacijama. Jasno je da je to Dreamfall preuzeo od Telltaleovih igara, ali je ipak napravio i neke pomake u tome. Osobno mi se sviđa što nisu svi trenutci izbora naznačeni kao takvi – tj. ne znate uvijek da je pred vama važan odabir. Istina, uvijek dobijete obavijest da će to utjecati na lika ili igru, ali tek kada napravite svoj odabir.

Negdje je to pak posebno naznačeno, a čini mi se da se tu radi o odabiru s ključnim posljedicama. Uostalom, prva epizoda broji oko desetak situacija koje se mogu odviti različito (uključujući nekoliko manjih odluka koje vode do njih), ali nisu sve jednakog značaja za priču. Igra vam na kraju za svaku od odluka kaže kako bi se mogla manifestirati u idućoj epizodi, pa vam poruči da će vam neke odluke doći na naplatu, ili pak da će vam promijeniti odnos s nekim likom.

Akcijskih segmenata, odnosno borbe i QTE elemenata, nema, a tek na nekoliko mjesta morate reagirati unutar vremenskog ograničenja, iako u slučaju neuspjeha ne vidite „Game Over“ ekran već samo morate napraviti istu stvar ponovo. Zanimljivo je i to kako su mehanike s početka i kraja igre dosta drugačije, s obzirom da se radnja odvija u različitim svjetovima. Nadamo se da će se takvo što nastaviti pa da ćemo u budućim epizodama u različitim svjetovima zagonetke rješavati na različite načine.

Zapravo, nadamo se da će buduće epizode samo nastaviti u ovom ritmu. Jer početak Dreamfall Chaptersa je fantastičan, ali je tek početak. Ocjena je prema tome donekle suzdržana, ali ako iduća četiri dijela donesu sličnu stvar, sa zadovoljstvom ćemo ju preseliti na kategoriju 90. Za sada imamo zabavna četiri sata igranja i mali djelić rješenja priče s kojom smo već 14 godina, ne bi čovjek povjerovao. A sasvim prigodno, i početak i kraj prve epizode Dreamfall Chaptersa djeluju kao dodatna injekcija nostalgije za tim vremenom.

Jedna od najljepših bajki i najambicioznijih priča ikada ispričanih u videoigrama. Nažalost, ne baš uz najbolju optimizaciju niti naročito zanimljiv gameplay.

75 Naša ocjena
  • odlična priča i naracija
  • atmosfera i humor
  • trajnost
  • sustav odluka i posljedica zakaže na sredini igre
  • traljava optimizacija

Zoran Žalac

Dežurni urednik. Voli kad igre filozofiraju, gunđa oko estetskih rješenja u sučeljima. Preferira fantaziju nad fikcijom, framerate nad rezolucijom.

Komentari (15)

  • trulex

    22.10.2014 - 16:14

    Ovo je dokaz da -> Dual-core procesor, 3 GB RAM, 1 GB grafička [- i te kako mogu biti dobre

    • wyzard

      @trulex, 22.10.2014 - 16:37

      To stoji u službenim zahtjevima. Igra se baš i nije proslavila optimizacijom, vrtio sam ju u 10-20 fps-a na dual core 2,2 ghz, 4gb ram i 1 gb grafičkoj – doduše na laptopu. Ali ono, avantura je pa se da igrati i ispod 30 fps-a.

  • picipolivadi

    22.10.2014 - 18:07

    Istina obožavam prve dvije igre a i ova mi se čini super samo su malo zakazali u optimizaciji… nadam se nekom peču 🙁 .

  • Artyom

    22.10.2014 - 18:53

    "nema nikakvog sustava pomoći kad zapnete" je po meni najveci plus igre, a ne minus. To se zove prava PnC avantura. Mrzim danasnje avanture pune kojekakvih hintova, neke cak i kad npr. stisnes razmaknicu pokazu gdje se nalaze svi interaktivni predmenti. Prejadno.

    • trulex

      @Artyom, 22.10.2014 - 20:08

      +

    • exarkun

      @Artyom, 23.10.2014 - 07:54

      to je isto bila moja prva reakcija kad sam citao pluseve i minuse..bit ce da je nas wyzad ipak malo mlađe generacije pa je preskocio zlatno doba pnc avantura 🙂

    • wyzard

      @Artyom, 23.10.2014 - 08:50

      Pa baš i ne. Uostalom, ako se dobro sjećam čak je i Monkey Island imao to da kad stisneš space izlistaš sve interaktivne predmete. Ne radi se tu u "držanju za ruku" nego o sustavu koji ti ne pokaže rješenje nego te samo usmjeri na pravi put da ne gubiš vrijeme bezveze. I sustavu koji je potpuno opcionalan. Odbijam vjerovati da je ikome "zanimljivo" kad zapne negdje i sat vremena traži rješenje. Dosta klasičnih avantura imalo je taj problem i to je jedan od razloga zašto su danas tu gdje jesu. Ne razmišljaju svi ljudi isto i ne vidim zašto bi pnc avanture morale biti ograničene samo za mudru i snalažljivu ekipu. Svi imaju pravo uživati u drobrim pričama, po meni. A hint sustav ne uništava priču ni doživljaj. Zapravo, nekad je prigodno integriran kao dio igre – kao primjer vidjeti Valiant Hearts: The Great War.

    • wyzard

      @Artyom, 23.10.2014 - 08:55

      Mislim, čisto jedna tipka s dodatnim komentarom lika može biti hint sustav. Bilo što. Sustav pomoći nije isto što i sustav rješenja, tako da kod minusa opravdano stojim.

    • exarkun

      @Artyom, 23.10.2014 - 09:06

      Avanture, kao i jos nekoliko 'kompleksnijih' zanrova dozivljavaju tihu revoluciju odnosno povratak, jer naprosto ljudima je dojadila jednostavnost i vođenje za rukicu koje se konzolaškim trendom toliko razmahalo, a jednostavno zato što nema šanse da je to trend koji je svima odgovara, bez obzira na prodaju.kickstarteri su to potvrdili gdje smo glasali svojim novčanicima, jedino što je ta niša ljudi malo tiša u bespućima interneta za razliku od fanboyeva ovih jednostavnih igara. tako da definitivno se ne slažem sa izjavom da su avanture 'tu gdje jesu', bila je kriza žanra, to je istina, ali polako se vraćaju na velika vrata.

      drugo, slažem se za hint sustav u suštini, međutim uzmi u obzir da je ovo kickstarter nastavak jedne od najlegendarnijih avanutra uopće, prema tome nije za čuditi da su ostali vjerni staroj, hc strukturi avantura iz prostog razloga što je to duhovni nastavak financiran od strane fanova te igre i tog doba. iz istog razloga zbog kojeg je divinity original sin malo 'tvd' današnjim rpgašima odraslima na skyrimu i iz istog razloga pillars of eternity a i torment 2 neće imati ni blizu toliko kompromisa koliko današnji rpgi imaju samo iz razloga da bi se svidili što većem i širem broju ljudi. ovdje se pokušava uhvatit old school štih jednog drugog doba te se hint sustav tu jednostavno ne uklapa u priču 🙂 pozdrav

  • buby8992

    22.10.2014 - 21:06

    Jako bih htio ovo odigrati, ali mi se neda a niti imam vremena natrag preći prva dva djela. Prošle su godine od kako sam ovo igrao tako da sam već i zaboravio o čemu se radi. Također, slažem se sa Artyom i smatram kako nedostatak hand-holdinga nije nikakva mana, nego upravo suprotno, veliki plus.

    • Andrash

      @buby8992, 24.10.2014 - 00:10

      Ako si čitao recenziju, kaže: " Međutim, iako priča ima dubinu i oveću trajnost, ispričana je na nevjerojatno jednostavan način tako da možete sve jasno pohvatati bez većih problema. Čak i da se prvi put susrećete s TLJ serijalom, prva epizoda Chaptersa majstorski sve pojašnjava novoj publici dok istovremeno podsjeća postojeće fanove na prijašnja događanja. "

  • nismo

    26.10.2014 - 23:27

    lijepa đevojka na coveru

  • skrabalo85

    04.11.2014 - 19:58

    Kada se ocekuje da bude igra zavrsena?

  • Artyom

    06.07.2016 - 21:22

    Zoe Castillo – trenutačno najbolja guza u povijesti gaming.

  • Toka123

    07.07.2016 - 14:01

    E ove stealth dionice mi se cine bez veze

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?