HCL.HR

Recenzija

Dungeon Siege 3 [PC, X360, PS3]

Zoran Žalac

Nakon šest godina duge pauze vratio nam se perspektivni RPG serijal Dungeon Siege. Njegov treći dio u međuvremenu je dobio novog proizvođača dok su inicijalni tvorci u Gas Powered Gamesu čitav projekt samo nagledali. Proizvodni proces preuzeo je razvojni tim Obsidian kojega prati stigma površnosti jer su većinu svojih igara do sada uspijevali uprskati raznim bugovima ili općenito lošom izvedbom. Imajući tu činjenicu na umu, nismo bili pretjerano optimistični u vezi igre, no Dungeon Siege 3 je pred nama pa idemo vidjeti je li Obsidian njime popravio svoj imidž.

Dungeon Siege 3 vraća nas na staro mjesto zbivanja. Kraljevstvo Ehb fragmentirano je na ostatke ostataka nakon smrti kralja i pobune koja je uslijedila protiv elitne straže, takozvane desete legije, navodno zaslužne za njegovu smrt. Mi preuzimamo ulogu jednog od četiriju potomaka upravo te militarne sile, s ciljem da je s trojicom ostalih ponovno oformimo i pritom naplatimo račune neprijatelju zaslužnom za progon legije, misterioznoj Jeyne Kassynder koja je u međuvremenu na svoju stranu privukla i klerike i laike.

Avantura je to prilično izravne i linearne fabule. U određenim situacijama na raspolaganju imamo binarni izbor, ali bez dalekosežnih posljedica kakve smo primjerice nedavno viđali u novom Witcheru. Srećom, atmosferu drže misteriji koji se svako malo ubacuju u radnju igre, pa uz njihovu pomoć možemo ignorirati inače sterilne likove i njihove uloge u cjelokupnoj priči. Sve u svemu, ovo nije jedna od onih priča koje se pamte, ali je razumno posložena pa je nećemo zasuti drvljem i kamenjem.

Priča možda nema željenu dramatičnost, ali gameplay to nadoknađuje svojom imerzivnošću. Dungeon Siege pripada žanru hack’n’slash RPGa, a kako ne unosi nikakvu revoluciju u njega, ukoliko ste se već susretali s igrama ovog tipa, vjerojatno već imate neko predočenje kako sve to funkcionira. Međutim, moramo prokomentirati kako je sustav borbe odlično razrađen. U prvom redu ističe se raznovrsnost te mehanike. Kao što smo već spomenuli, igra nudi četiri različita lika, odnosno četiri specifične klase (stereotipno: knight, mage, rouge, wizard). Svaka od njih ima niz drugačijih sposobnosti podijeljenih na ofenzivne i defanzivne, s tim da se napadačke opet granaju na dva tipa ovisno o oružju / čaroliji. Igra dakle posjeduje široku paletu napada, što je vrlo važno jer sve probleme ovdje rješavamo borbom.

Raznovrsnost stilova do izražaja dolazi posebice u multiplayeru. U mrežnoj igri kooperativnu čistku mape rade četiri igrača, dok to u lokalnom modu obavljaju dvojica. Nažalost, u slučaju multiplayera kamera može biti negativan faktor jer zbog ograničenosti u udaljenosti likova iz polu-izometrijske prelazi u čistu ptičju perspektivu te postaje nepreglednija nego inače. Multiplayer iskustvo također ovisi o ozbiljnosti ekipe jer igra katkad zna postaviti interesantan izazov boss bitkama ili nizom zamki, no za dobru zabavu nećete ostati zakinuti ni da igrate sami, odnosno uz kompjuterski vođenog lika. To prvenstveno možemo zahvaliti dinamičnoj borbi jer ostali elementi nisu toliko motivirajući.

Questovi su blago rečeno nemaštoviti, ponekad i repetitivni, a to baš i ne zvuči najbolje u kombinaciji s linearnom mapom. Srećom, igra ne traje toliko dugo da bi to postalo iritirajuće, svega nekih petnaestak sati što je ispod RPG prosjeka. Tradicionalni loot, iako zanimljiv, pomalo je čudan jer pojedine statistike kod opreme nemaju jasan utjecaj na lika, a igra se ne trudi pojasniti ga. Naznake su to Obsidianova sindroma koji nažalost ne staje samo na tome. Na svaku dobru stvar u gameplay dizajnu (tipa rangiranje itema i prodaja istih iz inventorya) dolazi i jedna loša pa tako primjerice nema pregledavanja mape već je igrač ograničen na mini-mapu i primoran na pamćenje pojedinih regija kako bi znao u kojem smjeru treba krenuti kada zadatak od njega to zatraži.

Nadalje, problematičan dizajn prati i kameru, i to ne samo u multiplayeru. Igrač tako nije u stanju vidjeti više od tri metra ispred sebe pa se neprijatelji uočavaju u zadnji čas. Navigacija po inače mračnim lokacijama tmurnih boja s istom tom kamerom također zna biti prava gnjavaža, pogotovo u PC verziji koja ima pomalo nespretnu kontrolnu shemu. Potkrade se tu još i pokoji bug, pa stoga bez dvojbe možemo reći kako izvedba igre opet nije na očekivanoj razini kvalitete. Patchevi će eventualno donijeti poboljšanja, ali stvari poput kamere trebalo bi mijenjati iz temelja, a to sada više nije moguće.

Dungeon Siege 3 grafički nije impresivna igra i daleko je od današnjeg prosjeka. Nadmašuju je stoga igre otprije četiri godine i neki download naslovi (zadnja Lara Croft, primjera radi), a situaciju popravlja tek pohvalna činjenica da nema loadinga između različitih područja (barem ne onog vidljivog) pa jedinu pauzu u igri čine narativne animacije. Teško je reći koliko bi loš izgled igre mogao smetati igračima jer to zbog izometrijske kamere i nije toliko često uočljivo, ali bacimo li pogled na minimalne PC zahtjeve igre, bacit ćemo i minus na ovaj segment igre.

Zvuk je čudan i to u prvom redu kažemo zbog voice actinga. Većina glumaca u igri ima nema englesko-američki naglasak, no nije nam poznato je li to developeru bila namjera ili je to produkt iste one površnosti. U bilo kojem slučaju, čudno zvuči, a ni ne izgleda ništa bolje na samim likovima koji pri izgovoru riječi izgledaju kao somovi na suhom. Glazba je praktički nezamjetna pa za nju nemamo nikakvih komplimenata.

Sve rečeno zaokružit ćemo mišlju da Dungeon Siege 3 nije svakidašnji RPG naslov, ali da nema nesvakidašnju kvalitetu. Sad nas vjerojatno ništa niste razumjeli pa da pojednostavimo… Ukoliko volite igre ovoga žanra Obsidianov naslov poslužit će vam da se zabavite na kraće staze dok čekate Torchlight 2 ili Diablo 3.

Nečemu boljem i pozitivnijem ne biste se trebali nadati – ako ne pristajete na kompromise i ustupke, radije preskočite igru jer time nećete izgubiti ništa što je vrijedno dugotrajnije uspomene. Dungeon Siege 3 nipošto nije loša igra, ali bilo je i bit će boljih naslova.

Dungeon Siege serijal vraća se na scenu trećim dijelom i idejama novog razvojnog tima. Čime ovaj nastavak nekadašnjeg PC hita namjerava vratiti stare fanove i pridobiti novu publiku, te uspijeva li u tome, reći će vam ova recenzija.

70 Naša ocjena
  • zabavan sustav borbe i napredovanja
  • kamera
  • prezentacija
  • linearnost

Zoran Žalac

Dežurno čangrizalo. Primarno je na PC-u, no konzolaškog je porijekla. Voli kad igre filozofiraju, gunđa kad ne idu u 60 frejmova. Najtekstualniji recenzent HCL portala, a u slobodno vrijeme magistar opskurne znanosti koja se naziva kulturologijom. Nije isključiv, ali...

Komentari (1)

  • Mzehn

    22.05.2012 - 16:12

    Preporuka svim ljubiteljima žanra, nemojte da vas tehnikalije odbiju, igra nudi puno raznolikog sadržaja i odličan balans borbe i dijaloga, s dubljom pričom nego što su je imali prijašnji nastavci. 77.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!