Sada već davne 2008. godine kada kompleksne mobilne igre još nisu bile toliko popularne i nitko nije previše razmišljao o mobitelima kao alternativi prijenosnim konzolama, Square Enix je najavio Final Fantasy IV: The After Years. Iako su mnogi bili iznenađeni što je izravni nastavak SNES klasika iz 1994. mobilna ekskluziva, igra je polučila solidan uspjeh te je u sljedećih nekoliko godina portana na još nekoliko konzola, a od prošloga je mjeseca napokon dostupna i u engleskoj inačici na Androidu i iOS-u.
Pogonjen istim engineom korištenim u remakeovima FFIII i IV, The After Years je renderiran u punom 3D-u te izgleda jako moderno, nesumnjivo bolje i od hvaljene DS obrade FFIV. Meniji i ostatak korisničkog sučelja su također prošli kroz neke kozmetičke promjene, a osim što su pregledniji i oku ugodniji, savršeno surađuju s ekranima osjetljivim na dodir te niti u jednom trenutku nisam imao problema s nedostatkom responzivnosti. Što se tiče audio strane, iako bi vam se za većinu zvučnih efekata moglo učiniti da su dobiveni gužvanjem i trganjem jednog nesretnog komada kartona u nekom loše izoliranom podrumu, soundtrack ipak spašava slušljivost The After Yearsa. Na svu sreću, pozadinski se zvukovi mogu isključiti, što je i najbolji način za uživanje u prekrasnoj glazbi skladanoj od strane Junya Nakana i svjetski poznatog kompozitora Nobua Uematsua.
Nažalost, u odnosu na FFIV, jedino se audiovizualne razlike u The After Yearsu mogu uvjetno okarakterizirati kao nesumnjivo pozitivne. Ostale promjene mi baš i nisu legle, a najveće razočaranje koje sam doživio jest definitivno vezano uz samu priču. Nakon inteligentno napisane, uzbudljive i koherentne radnje iz prošloga dijela, ovaj nastavak je korak nazad u praktički svakom pogledu.
Imajući na umu da je FFIV uspio smisleno spojiti akciju i isklišejiziranu premisu o spašavanju svijeta s romansom i političkom intrigom te pomiješati taj cijeli čušpajz sa simpatičnim likovima do kojih je igračima zaista bilo stalo, teško je biti zadovoljan pričom The After Yearsa. Ne samo da je ista dosadna i predvidiva nego su developeri od svakog igrivog lika uspjeli napraviti ispraznu i nezanimljivu hrpu piksela, a nije nebitno ni kako je dobar dio protagonista u biti “preuzet” iz prijašnjeg dijela. Pa, imajući na umu da je tijekom četvorke većina igrača s tim herojima vrlo emotivno prolazila kroz brojne dogodovštine, razmjeri ove scenarističke katastrofe su toliko veliki da su gotovo impresivni.
Osim što su glavni likovi karakterno nerazvijeni ljudi-jogurti, valja napomenuti i da se The After Years baš i ne trudi podsjetiti na priču iz prijašnjeg nastavka, a početak mu je toliko usporen da bi dobar dio igrača mogao dići ruke od svega i prije nego što igra zaista započne. Zajedno s prologom, ovaj naslov sadrži 13 poglavlja, s time da kroz većinu možete prolaziti redoslijedom po odabiru. Iako to na prvu loptu zvuči kao zgodna opcija, samo je jedan redoslijed “pravi” i omogućava donekle smisleno praćenje radnje, dok će ostatak rezultirati totalno kaotičnim i rascjepkanim iskustvom.
Ako niste znali, FFIV:TAY je originalno razvijan kao epizodična igra, a u slučaju da se netko pita zašto taj format izdavanja nikada nije zaživio među RPG-ovima van Japana, ovaj je naslov savršen primjer toga. Uz to što pred igrača stavlja previše likova s kojima se on jednostavno ne može vezati tijekom dvosatnih epizoda, pretjerana fragmentacija škodi i klasičnijim RPG elementima poput levelanja i opremanja heroja. Drugim riječima, koliko god uživao u razvoju svoje male grupe boraca protiv zla, čupam kosu i jecam kada se ta mala grupa pretvori u četu čiji se članovi konstantno rotiraju, a ja se izgubim u bespućima statistika, itema i specijalnih napada koje nikada neću koristiti.
Što se samog gameplaya tiče, Square nije mijenjao puno toga u odnosu na prošli dio te je The After Years kao i svi klasični JRPG-ovi podijeljen na sekvence istraživanja i borbe. Bitke se odvijaju na poteze i bazirane su na sada već legendarnom Active Time Battle sistemu iz četvorke, a tzv. random encounteri su i dalje glavni okidač za borbe. Također, osim što igraju ulogu u priči, mjesečeve mjene sada utječu i na jačinu raznoraznih tipova napada i specijalnih moći tijekom sukoba sa silama zla.
Uz to, novitet su i “Band” sposobnosti koje se mogu aktivirati s određenim kombinacijama likova u vašem timu. Iako obje novine daju borbama jednu dodatnu dimenziju, bezuvjetno ćete ih moći koristiti tek nakon petnaestak sati igranja, što je previše za značajke koje se reklamiraju kao glavne karakteristike igre. Na kraju, spomenut ću i da nova verzija The After Yearsa dolazi s podrškom za widescreen rezolucije te nepotrebnim Game Center, tj. Google Play Games achievementima koji su nemaštoviti i vidno ugurani čisto radi reda i praćenja trendova.
Ako ću biti posve iskren, moram vam priznati da sam po završetku ove recenzije propitkivao vlastitu objektivnost. Zapitao sam se nisam li bio malčice prekritičan prema The After Yearsu i je li FFIV zaista tako fantastična igra ili je se samo prisjećam kroz ružičaste naočale nostalgije i u biti pati od istih problema kao i ovaj nesumnjivo osrednji nastavak. Nije mi preostalo ništa drugo nego da brže-bolje zavrtim njen remake na iPhoneu te u manje od dva sata igranja utvrdim da to nikako nije slučaj. Četvrti Final Fantasy je jednostavno u gotovo svakom pogledu superioran svom nesretnom produžetku i ni u kojem slučaju ne bih preporučio potonji ispred originala.
Ruku na srce, ako niste u potpunosti odigrali četvorku, o The After Yearsu nema smisla ni razmišljati, a sve i da jeste – ne očekujte previše.
Komentari (0)
Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!