HCL.HR

Recenzija

Final Fantasy Type-0 HD

Juraj Bevandić

Puno je igrača pohrlilo kupiti ili čak prednaručiti Final Fantasy Type-0 HD čim su doznali kako će u Duscae izdanju dobiti i priliku zaigrati Final Fantasy XV demo. Čisto poslovno gledajući, nije to uopće lud potez Square Enixa, jer su taj demo koji bi inače objavili besplatno iskoristili kao opravdanje kako bi po punoj cijeni prodali igru koja je izašla pred četiri godine za PSP. Mislim, nemojmo se lagati, prvo što sam i ja zaigrao u ovom paketu bio je taj demo za čuvenu petnaesticu, ali nakon par sati toga sam se uhvatio Type-0 i od tada mi više nije ni na kraj pameti bilo paliti taj demo.

Nakon kratkog uvoda, koji opisuje svijet i objašnjava odnose sila u maniri dokumentarnog filma, odmah ste bačeni u srž zbivanja. Ukratko, Carstvo Militesi čija snaga leži u mehaničkim grdosijama i brojnoj pješadiji s vatrenim oružjem, krši mirovni sporazum koji ima s ostalim državama Oriencea i ulazi u rat. Prvo napada čarobni Dominion Rubrum, gdje im se uspijeva oduprijeti šačica studenata lokalne čarobne akademije. Nakon obrane prvotnog napada, ti studenti su smješteni u poseban razred Class Zero i tu vi preuzimate kontrolu nad tih četrnaest heroja.


Sama priča nije dio glavnog Final Fantasy univerzuma, već je dio podserijala Fabula Nova Crystallis, koji se sastoji od nekoliko igara temeljenih na sličnoj mitologiji. Osim toga, od tipičnih igara Final Fantasy serijala, Type-0 razlikuje se po tome što je priča usredotočena na rat i njegove užase pa je shodno tome i daleko mračnija i ozbiljnija. To nije nikako loše, u neku ruku ima dobru težinu i nemir koji se da osjetiti, ali bih i dalje rekao da je sama priča najveća boljka igre.

Međusobni odnosi vaših četrnaest likova koji od početka pomalo kuhaju, jednostavno ishlape i izgube bilo kakav značaj.

Ispričana je na vrlo neobičan način, lošom glasovnom glumom radi koje preporučam japanske glasove, ali i puno toga se kroz prezentaciju priče predlaže prenaglo, a rijetko kada objašnjava. U početku će vas u korak sa zbivanjima držati opsežna biblioteka akademije koja sadrži dodatne informacije o svijetu i zbivanjima, ali uz puno muke priču pratite do tog jednog djela igre u kojem baš osjetite kako je sve otišlo kvragu i nije vaša krivica što vam više ništa nema smisla. Cut-scene prečesto prekidaju tijek radnje, koji ionako već pati od čestih loading ekrana, a zaista većinu vremena ne donose ništa korisno. Čak i međusobni odnosi vaših četrnaest likova koji od početka pomalo kuhaju, jednostavno ishlape i izgube bilo kakav značaj.


Između svake misije imate na raspolaganju određen vremenski period koji možete provesti u svijetu, levelajući svoje likove, obavljajući sporedne zadatke, trgujući i slično. To je u neku ruku vaše slobodno vrijeme koje preporučam provesti na predavanjima i treniranju vaših likova. Djelomično zato što su questovi nemarnije sklepani nego čitava priča, a rijetko kad ih se isplati izvršavati, a s druge strane, neprijatelji su sve jači i borbe stvarno znaju biti izazovne, pa se treba za njih dobro pripremiti. Valja ipak imati na umu da upravljate paralelno s četrnaest likova, što može biti gotovo opterećujuće.

Raznolikost tih likova je ključna u borbi i to je ono što čini igru zabavnom, zanimljivom i podosta zaraznom. Brzo ćete vjerojatno pronaći svog najdražeg lika, kao što su meni najzabavnije Sice i Seven koje u borbi koriste kosu i bič. No, kad bih igrao samo s njima, ne bih daleko dogurao, jer u svaku borbu ulazite s tri lika i loše ćete se provesti ako nemate dobru kompoziciju, tj. jednog udarača, neku vrstu supporta i trećeg koji napada izdaleka. No čak i unutar te tri „klase“ postoje velike razlike, primjerice između Eighta koji juri bojnim poljem i udara šakama te Jacka koji je jako spor, ali zato katanom radi puno štete.


Nadalje, svaki je od likova na svoj način poseban utoliko što u borbi može koristiti samo četiri poteza koja mu predodredite, pri čemu treba znati da neće svi potezi paliti na svim neprijateljima. Postoji taj ključan trenutak u kojem možete pogoditi critical hit, što najčešće odlučuje bitku te se taj trenutak razlikuje od protivnika do protivnika, pa treba dobro proučavati njihov stil borbe i po tome izabrati koje ćete borce koristiti na određenoj misiji. Na taj način ste i pomalo prisiljeni igrati sve likove, isprobavati razne kombinacije napada i obrane i pametno levelati te kupovati iteme za svih četrnaestero, ne samo za svoje miljenike.

Dugo se nisam tako zabavljao boreći se, pa sam čak i puno vremena proveo u areni između misija, jednostavno vježbajući razne taktike.

Iskreno, za to mi nije trebala nikakva dodatna motivacija, jer je upravo bojišnica ono gdje igra pokazuje sve svoje adute. Dugo se nisam tako zabavljao boreći se, pa sam čak i puno vremena proveo u areni između misija, jednostavno vježbajući razne taktike. Type-0 može vam pojesti sate i sate igranja i uvijek ćete pronaći nešto novo što ćete jedva čekati iskoristiti u borbi. HD verzija još uključuje dodatne postavke težine, što pozdravljam, jer je umjetna inteligencija zaista inteligentna i pametno koristi svoje snage u borbi, pa borbe znaju biti napete i teške. No tim više nakon svake teške pobjede osjećate da ste to i zaslužili, jer stvarno jeste, pripremali ste to dugo i razmišljali tijekom bitke, a ne samo pritiskali istu tipku.


Osim toga, sve to na ekranu izgleda ludo. Igra je šarena i puna raznih efekata, a neprijatelji i vaši borci skaču jedni preko drugih, dižu led iz zemlje, teleportiraju se, bacaju čarolije, eksplodiraju, prizivaju bogove da se bore na njihovoj strani, baš bude ludnica. Dobro, to nije istina baš za sve misije, jer postoje RTS misije koje su potpuna suprotnost svemu ostalom u igri. Jako su spore, zbunjujuće i teške, ali srećom ih je moguće preskočiti bez prevelikih posljedica, pa stvarno ne bih previše razmišljao o njima. Očito je i ekipi u Square Enixu bilo jasno da će malo tko uživati u njima.

Igra je izašla pred nekoliko godina i to za relativno slabu konzolu, a ni ovaj HD port ne izgleda baš najbolje. Meni osobno nije smetalo jer sam se većinu vremena borio, a barem u borbi od koncentracije na to što radite i zaista atraktivnih efekata i animacija na ekranu ne primjećujete manjkavosti. No, čim se akcija smiri, da se primijetiti da je odrađen dosta traljav posao. Samo glavni likovi su doživjeli HD tretman, dok ostali izgledaju baš užasno, kao i neke pozadinske teksture kojima se nećete približavati. Također, efekti u borbi izgledaju prilično dobro, ali su s nekima ipak malčice pretjerali, pa vam tako blur pri okretanju kamere može lako prouzrokovati mučninu, a ne postoji opcija za isključenje.

Možda je zaista bilo očekivano da će većina ljudi igrati samo FFXV demo i neće uopće obraćati pažnju na Type-0, pa zato nije doživio HD reizdanje kakvo zaslužuje. Bez obzira na to i čak zanemarujući činjenicu da su uklonili multiplayer komponentu koju je PSP verzija imala, ja se dugo nisam ovako zabavljao u jednom otvorenom akcijskom RPG-u. Možda čak jednom krenem i u New Game+ prohod, što bi bilo više nego pohvalno za jednu igru u koju se da utući kojih četrdesetak sati. Možda čak iz drugog pokušaja i bolje povežem priču koja ima potencijala, ali lošom izvedbom nažalost koči Final Fantasy Type-0 da postaje klasikom.

UPDATE: Ne propustite i naš pogled na ekskluzivni Final Fantasy XV demo koji nam je stigao u paketu s ovom igrom. Pogledajte našu video najavu temeljenu na igranju tog demoa ovdje.

Nakon igranja Final Fantasy Type-0 HD, genijalni FFXV demo je potpuno pao u zaborav. Ipak, određeni promašaji koče Type-0 na putu do samog vrha RPG ponude.

80 Naša ocjena
  • likovi
  • borba
  • dubina
  • trajnost
  • grozno ispričana priča
  • traljav HD remaster

Juraj Bevandić

Strastveni gamer od malih nogu, u HCL-u je ispunio dječački san pisanja gaming časopisa. Najviše voli rastavljati igre, analizirati mehanike i širiti dobru riječ o mediju videoigara. Povukao se iz aktivnog gaminga kako bi gonio znanstvenu karijeru, ali ćete ga još uvijek uhvatiti pred raznim ekranima.

Komentari (1)

  • Worthaur

    01.04.2015 - 17:59

    8/10 je i moja ocjena. Ne svidja mi se to sto je igra radjena za NG+ koji sadrzi nove cutscene i slicno, u FF igrama volim obavit sve u jednom prelasku. Srecom NG+ nije bio potreban za platinu.
    Zadnja cutscena u igri mi je bila predivna.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?