HCL.HR

Recenzija

Final Fantasy XII [PS2]

Grga Petrović

Final Fantasy je serijal sa stvarno dugom poviješću. Jedna od ikona konzolaškog RPG-a, FF je tijekom svojih 11 (jedanaest!!) pravih i tko zna koliko usputnih nastavaka svaki put iznenadio pomalo drukčijom, a uvijek fenomenalnom izvedbom. No, mnogo je vremena prošlo otkad je ovaj legendarni serijal zaista zablistao. Dugih 6 godina fanovi su grizli nokte, čekajući nastavak koji će napokon zasjeniti blistavu «desetku». Istina, u međuvremenu je izašlo par igara koje su nosile ime FF, no nijedna od njih nije bila ona prava. Tražio se punokrvni nastavak sa potpuno novom pričom, potpuno novim likovima, potpuno novim iskustvom. Sada, na posljednjim izdisajima PS2, novi nastavak je napokon tu, a mi možemo odahnuti. Jer Final Fantasy je bolji nego ikad.

Novi nastavak, nova priča, novi svijet? Ovaj put ne potpuno. FFXII smješta nas u svijet zvan Ivalice, poznat iz oba nastavka FF:Tactics sa GBA konzole. Naravno, likovi i priča nemaju nikakve veze sa spomenutom igrom. Svijet Ivalicea podijeljen je na kraljevine, a priča vas ispočetka uvodi u jednu od njih – Dalmascu. U predivnoj uvodnoj animaciji svjedočimo stupanju u brak Ashe, princeze od Dalmasce, i Raslera, lorda od Nabradie. No, idilu ubrzo uništavaju loše vijesti. Kralj Raminas dobiva obavijest o invaziji. Imperij na istoku naumio se probiti do carstva Rozarije na zapadu, usput gutajući sve što se nađe između. Nažalost, jedna od tih zemalja je Nabradia, domovina lorda Raslera. U strahu za vlastitog oca, kralja, Rasler odlučuje napustiti tek vjenčanu princezu i otisnuti se u obranu domovine. Prekasno shvaća da je otpor uzaludan. Suočen sa nikakvim izgledima, Rasler smrtno stradava od neprijateljske strijele, a ubrzo zatim si i princeza, od muke, uzima život. Nabradia je osvojena.

Tri godine poslje, mladi Vaan, sitni gradski lopov, mašta o «karijeri» nebeskog pirata, i o oslobođenju svoje domovine. Izživciran i frustriran, ubrzo dobiva priliku da provali u kraljevsku palaču i nekako se osveti mrskom Imperiju. Nenadano, tamo susreće dvojicu pravih nebeskih pirata, i prije no što su se uspjeli potući za plijen, palaču napadaju pobunjeničke snage. Bježeći od garde, trio spasi djevojku Amaliu, predvodnicu pobunjenika. Četvorac uspijeva pobjeći, no njihova priča je daleko od gotove. Vannovo traganje za slobodom uskoro pada u drugi plan, i igra priča priču o nasljednici izgubljene kraljevske obitelji, koja se u svojem pokušaju vraćanja na tron Dalmasce suočava sa strašnim istinama i odlukom koja bi mogla uništiti cjelu Ivalice. Priča je klasična FFovska; dramatična, grandiozna i na trenutke potresna. Pa iako ona, za razliku od svojih prijašnjih nastavaka, ne sadrži klasičan motiv spašavanja svijeta ili kakve goleme opasnosti, mirno se može reći da je u rangu s najboljima; kako u serijalu tako i šire.

Dvanaestica je u gameplay uvela dvije velike promjene koje ovaj nastavak prilično udaljavaju od ostatka serijala. Prva promjena je to da više nema random-encountera, već su svi neprijatelji vidljivi dok se šetate okolo. Ako se oćete boriti, juriš, a ako ne, jednostavno možete pobjeći. Druga promjena, nesumnjivo mnogo veća i puno više (neopravdano) dovedena u pitanje je borba. A ona se ne može opisati nikako drukčije nego riječju – briljantna. Ona više nije klasična, na poteze, već je više nalik na nove MMORPG-ove, tipa WoW. Nijedan fan serijala nije mogao zamisliti da je promjena načina borbe najbolja stvar koja se FFu može dogoditi. Borba je sada brza, bez ikakvih prekida koje usporavaju tok igre. Jednostavno, priđete protivniku, pričekate da se napuni vrijeme akcije, i udri. Zagriženiji fanovi će možda prigovoriti da je novi način borbe oduzeo svojevrsan filing i «grandioznost» starih bitaka, no iako je to donekle točno, svi će prije ili poslije shvatiti da je ovo daleko bolje rješenje. Najvažnije je da je level-upanje sada mnogo, mnogo lakše, ako ne i brže. Borba sa sobom također povlači još jedan vrlo zanimljiv novitet, tzv. gambit sistem. Naime, vi ćete u svojoj družini većinu vremena imati maksimalan broj od 3 lika. Pošto borba više nije na poteze, tako ni vi nećete moći baš lako upravljati svim likovima odjednom (iako je i to moguće). Tu vam pomaže gambit sistem; drugim riječima, mali program s kojem možete «isprogramirati» ponašanje svojih suboraca. Ako želite da netko cijelo vrijeme baca «heal», jednostavno mu stavite tu naredbu u njegov «gambit» i taj lik će cijelo vrijeme bacati dotičnu magiju. Ako želite da neko baca «heal», ali samo ako je nekome health ispod 40%, to također možete urediti. Jednostavno, gambit sistem pruža gomile različitih opcija, a svakom ih liku možete staviti maksimalno osam.

Što se tiče razvoja likova, i tu je FFXII uveo prilično veliku promjenu, iako to isprve nije toliko vidljivo. Level-upanje se vratilo, no zanimljiv je novi način dobivanja magija i oružja. Mnogima čudan i donekle zbunjujući «Sphere sistem» iz FFX je izbačen, a uveden je zanimljivi «board» sistem. Naime, većina RPG-ova, pa tako i FF, na početku igre likovima dodjeljuju predefinirane klase ili poslove (warrior, black mage, white mage, paladin…itd). I u sphere sistemu iz desetke to je također bilo prisutno; jer iako ste sami mogli izabirati «put» kroz sfere, svaki lik je počinjao razvoj na drugom mjestu ploče. FFXII ide u drugom smjeru, i dopušta razvoj likova po vašoj želji. Svaki lik ima vlastitu ploču na kojoj počinje iz sredine. Svaka ploča ima gomilu mjesta, tj. licensea, koja treba popuniti, a svaki license zahtijeva određenu količinu license pointsa za otvaranje (dobivaju se ubijanjem neprijatelja). Kada se određeni license point otvori, on otvara sve okružujuće license, koji se tada mogu otvarati. Licensi su potrebni za sva oružja, magije, oklope, tehnike itd. Ako nemate license za neko oružje, tada ga ne možete koristiti, čak i ako ga imate kupljenog. No, iako je board sistem zanimljivo zamišljen, ipak je izuzetno teško napraviti različite i specijalizirane likove. Nakon nekog vremena jednostavno će vam se učiniti da je najlakše da se svi likovi generaliziraju, za što osobno mislim da je velika šteta, i da se na taj način zapušta velik dio igre. Na polju opreme i magija sve je stara priča, s tim da su dodane neke nove vrste oružja, poput puški i samostrela. Općenito vam se oko oružja nudi golem izbor. Oružja sveukupno ima oko 300-injak, svaka sa vlastitim dobrim i lošim stranama. Izbor oklopa i raznih dodataka nije ništa manji, pa je tako mozganje oko izbora opreme za svakog lika jedna od stvari koja najviše ždere vrijeme.

Teško je ne spomenuti izuzetan stil i dizajn igre. Glavni dizajneri desetke ustupili su svoje mjesto dizajnerima legendarnog «Vagrant Storya» i FF: Tacticsa. Cijeli svijet je izuzetno lijepo dizajniran; počevši od oružja, čudovišta, arhitekture pa do raznih rasa koje ćete vidjeti dok se šetate Ivaliceom. Kada prvi put vidite scenu u kojoj se airshipom približavate gradu koji na golemoj stijeni lebdi u oblacima, shvatit ćete što mislim. Ono što me se jako dojmilo je fenomanalan dizajn opreme, pogotovo oklopa, kod kojeg, doslovno, bode u oči sva pažnja s kojom su se dizajnirale čak i takve «male» stvari. Što se tiče dizajna glavnih likova, tu je FFX daleko ispred. Novim likovima nedostaje karizme i izgledaju nekako generično. Najviše prigovora dalo bi se uputiti glavnom liku, koji doista izgleda kao glavni metro, počevši od frizure pa do topića. Čudovišta su u starom FF stilu, ima ih mnogo i izgledaju prekrasno i detaljno.

Tehnički, FFXII je među najboljim igrama na platformi. Grafičkoj strani doista se ne može naći mana, iako je engine onaj stari, iz desetke. Likovi izgledaju fenomenalno, kao i čudovišta, kao i sve drugo. Efekti su općenito predivni, a interijeri su dovedeni do savršenstva, zahvaljujući ludoj količini detalja. O zvučnom dijelu čule su se razne polemike, jer je stari skladatelj zamijenjen novim. Glazba je na kraju ispala doista dobra, iako, moram priznati, nešto ispod najsvjetlijih točaka serijala (posebice X i IV). Sve su to neke polu-orkestralne i lako pamtljive dionice koje su zaštitni znak FF-a, koji se ipak na tom polju ne može mjeriti s jednim, na primjer, Shadow of the Collosusom. Ostali zvukovi su pristojni, reklo bi se uobičajeni za jedan RPG. Treba pohvaliti i odličan voice-acting, kojemu definitivno nije odmogao izniman scenarij. Možda će neke odbiti pretjerano forsiranje nekakvih šekspirijanskih i srednjovjekovnih izraza, te škotskih/engleskih naglasaka, no s vremenom se jednostavno navikne. Što se vremena tiče, FFXII traje dugo, što je i razumljivo za jedan RPG ovakve reputacije. Za prolaz po priči potrebno je oko 80ak sati. No onda vam još ostaju gomile sidequestova, skrivenih bossova, tajnih područja…

Na kraju? Kratko rečeno; čekanje se isplatilo. Velika saga se nastavlja, i to, vjerojatno, najbolje dosada. Promjene u gameplayu mnogo su pomogle u otvaranju serijala novim igračima, pa ako vas prije FF svijet nije nikad privlačio, probajte sa XII. Možda vam se i svidi. No, svaki igrač koji ju barem malo zaigra, shvatit će da igra nešto posebno, ma koliko god ovo otrcano zvučalo. Od samog početka vidljiva je iznimna pažnja koju je Square-enix pridao svakom djeliću ovog nastavka. Možda će se ocjena nekima učiniti prevelikom, ali ona to nije. Jer Final Fantasy XII jedna je od najljepših avantura svih vremena i potpuno remek djelo.

Iako je dosegao već 12 nastavak, FF serijal još uvijek ide uzlaznom putanjom. Možda nije kvalitetan i revolucionaran kao legendarna sedmica, no kad nakon toliko godina još uvijek kvalitetom uspijeva iznenaditi gaming svijet, mi ga volimo. Umnogo.

0 Naša ocjena

Komentari (1)

  • sedf

    24.07.2017 - 10:50

    Nema komentara

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!