HCL.HR

Recenzija

Frozen Hearth

Stjepan Fikter

Kako bi bilo najlakše opisati Frozen Hearth? Rekao bih da je igra slična Warcraftu 3, premda je svjetlosnim godinama daleko od njegove kvalitete. No zašto kažem da je slična? Ponajviše zbog koncepta – imamo Avatara koji je heroj iliti glavna faca, različite jedinice, resurse i snažan fokus na kampanju. Gradnja baze ne postoji jer se sve odvija preko strongholda, odnosno glavne zgrade koja se nadograđuje, dok se upravljanje resursima svodi na zauzimanje točke na mapi da bi se oni počeli generirati. Upravo zbog takvog koncepta, fokus je uvijek na akciji pa se ne morati zamarati mikromenadžmentom resursa i planiranjem obrane.

Kampanja je glavna zvijezda ove igre. Moguće ju je igrati solo ili pak kooperativno s još jednim igračem, što je interesantna stvar budući da su misije i dizajnirane s time na umu. Kada igrate sami uvijek imate dvije vojske kojima morate upravljati, a to nije lagan zadatak. Riječ je o pomalo čudnoj odluci u dizajnu igre pa će trebati proći neko vrijeme dok se ne naviknete na tu razliku naspram drugih RTS naslova. Kao primjer mogu navesti brzi odabir jedinica. Uobičajena je praksa u strateškim igrama da se to radi kombinacijom „CTRL + broj“, te da vas kamera odmah prebacuje na označene jedinice kada dvaput kliknete na broj. Ovdje umjesto broja trebate pritisnuti razmaknicu, odnosno space. To i nije neki problem, ali kada tek počnete s igrom i nađete se u akciji, osjećat ćete se malo zbunjeno zašto vas igra ne prebacuje na jedinice koje želite.


Osim toga, Frozen Hearth pati od nepreglednosti u borbi. Budući da su određene jedinice formirane u grupama, kada dođe do sukoba s neprijateljem teško je pojedinu jedinicu označiti za liječenje ili odrediti joj da se fokusira na najslabijeg neprijatelja. Kao smetnju treba još spomenuti i nekoliko nelogično smještenih prečaca za vještine koje vaš Avatar i jedinice imaju. Umjesto da korištenje istih bude lakše i da vam ubrza igru, ono zbog razbacanosti na kraju ispadne otežano. Ono što me također zasmetalo u borbi odnosi se na samovolju jedinica jer će one ponekad raditi upravo ono što ne želite. Igra sadrži različite naredbe kako će se vaše jedinice ponašati, no problem je što to ne radi uvijek onako kako je zamišljeno, a rezultat toga je gubljenje vojske ili ponavljanje misije ako vam umre ključna jedinica.

Iz prethodnog dijela može se izvući dojam da je borba u igri loša. No nije ipak sve tako crno – to su većinom stvari koje u jednom trenutku zapnu za oko, ali na koje se možete naviknuti. Same bitke mogu biti zanimljive jer nije sve u štancanju što više jedinica i slanju istih na neprijatelja. Barem ne ako igrate na normal ili hard težinama jer dosta toga ovisi i o konfiguraciji misije. Naravno, vi uvijek možete naštancati onoliko jedinica koliko vam ograničenje populacije dopušta i nadati se najboljem, ali gdje je tu zabava?


Kako je kampanja dizajnirana oko priče, koja ruku na srce nije nešto posebno, tako ćete dobivati različite misije pa vam zadatak neće uvijek biti „naštancaj što više vojske i pobjedi neprijatelja“. Zbog toga postoje različiti tipovi misija: od obrane vašeg strongholda, pomaganju ljudima u bježanju, sve do misija gdje upravljate samo vašim Avatarima. Uz to, tijekom kampanje postoje i opcionalne misije pa različitosti sadržaja ne nedostaje. No šteta je što nema više specifičnih misija poput one gdje se morate skrivati od ledenog vjetra.

Ono što će iznenaditi većinu igrača jest nedostatak opcije za snimanje pozicije. Za nestrpljive koji vole srljati u napad bez imalo razmišljanja ovo neće biti dobra stvar, no nedostatak snimanja napretka i nije toliko strašan jer rijetko koja misija traje preko 45 minuta. Može se reći da je igra zbog toga izazovnija, ali to sve ovisi od osobe do osobe. Onaj tko voli malo taktizirati kako bi izvukao maksimum od svoje vojske neće se žaliti zbog vraćanja na sam početak ako bitka ne završi kako je planirano.

Kada se kampanja sagleda u komadu, mogu reći da predstavlja zanimljivo iskustvo. Nije da će vas ostaviti oduševljenima, ali ako volite ovakav tip RTS igara nećete ostati ni razočarani. Ipak, mogli biste se razočarati tehničkom stranom igre koja nije na zavidnoj razini. Grafički prikaz tek je solidan, a igra je unatoč tome dosta zahtjevna. Šteta je što više vremena nije provedeno u optimizaciji enginea jer će starije konfiguracije morati vrtjeti igru na najnižim postavkama.


Što se multiplayera tiče, osim već spomenutog kooperativnog, postoji i kompetitivni segment. U današnje vrijeme svaki RTS naslov mora imati dobro riješenu online komponentu, no to ovdje nažalost nije slučaj. Ako želite igrati multiplayer protiv drugih igrača, morate se s nekime unaprijed dogovoriti i spojiti se na hosta kada vam on da svoju IP adresu. To je trenutno jedini način spajanja i to je svakako nešto što demotivira igrače od online okršaja. A da stvar bude tužnija, igra čak i sadrži neke dobre modove za multiplayer igranje kao i zadovoljavajući broj mapa.

Sve u svemu, Frozen Hearth nije loša igra. Daleko je od odlične strategije i ima svojih mana, ali je u isto vrijeme zabavna. Za to je zaslužan dobro zamišljen koncept u kojemu se u prvi plan stavlja akcija, što je idealno za igranje protiv drugih igrača. S te strane neshvatljivo je da se SP kampanji posvetilo toliko pažnje umjesto da se poradilo na jednostavnijem pristupu multiplayer komponenti. Frozen Hearth je stoga igra neispunjenog potencijala pa nam ostaje nadati se da će ostvariti barem solidan prodajni rezultat kako bi se ispunjenju tog potencijala mogli nadati u eventualnom nastavku.

Stratezi naši, jeste zaigrali ovo? Javite nam kako vam se sviđa u komentarima i naravno – ostavite nam vlastitu ocjenu.

Epiphany Games predstavio je svoj prvi RTS naslov u kojemu gradnja baze ne postoji, a resursi se prikupljaju osvajanjem točaka na mapi. Može li ta neobična formula pomoći Frozen Hearthu da bude zapažen na tržištu?

65 Naša ocjena
  • koncept igre
  • zanimljive misije u kampanji
  • čudne odluke u dizajnu
  • tehnička strana
  • spajanje na multiplayer

Stjepan Fikter

Jedini u redakciji s DDR 2 memorijom. Prvi će pisati o manje poznatim, čudnim i drugačijim igrama. Jednako preferira PC i konzolaške naslove te je druga osoba jednog od najstarijih hrvatskih klanova, a suborcima poznatiji kao mili vođa.

Komentari (10)

  • armin221186

    30.12.2012 - 18:53

    jel ovo indi igra?

  • rejn?er

    30.12.2012 - 19:00

    Proizvođač: Epiphany Games
    Izdavač: Immanitas Entertainment

    nije. s druge strane nije ni AAA očito.

  • Ja Sam

    30.12.2012 - 20:42

    Ajd mi objasnite ovo: "a da stvar bude tužnija,
    igra sadrži različite modove za
    igranje kao i zadovoljavajući broj
    mapa." :D. To je kao loše?

    • Me666

      @Ja Sam, 30.12.2012 - 20:45

      Tužno je što to sve postoji, ali je praktički neiskoristivo zbog loše riješenog MP-a

    • Ja Sam

      @Ja Sam, 30.12.2012 - 21:03

      Preformulirati to treba, niste se dobro izrazili….

    • RedEy3

      @Ja Sam, 02.01.2013 - 16:36

      Istina, krivo ste izrazili tu rečenicu. Da je prošla rečenica sadržavala neku kvalitetu igre ili njezine vrline onda bi ona imala više smisla tipa '' igra ima dobar AI i grafiku ali to je loše iskoristila, a da stvar bude tužnija… '' ovako je malo nelogično.

    • JaBitiTarzan

      @Ja Sam, 03.01.2013 - 08:34

      Dobro je, sad razumijemo.

  • snowblind

    31.12.2012 - 12:38

    Problem je što ti nedostaje početak rečenice pa ovako ispada čudno napisano.

  • LordGamer

    12.01.2013 - 19:29

    Ovo (sranje) ste recenzirali a NBA 2k13 ne????????

    • -Aragorn-

      @LordGamer, 12.01.2013 - 20:12

      +1 tako je!

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!