Postoji razlog zašto je Game of Thrones najpopularnija / najgledanija TV serija današnjice. I začudo, nije zbog sisa. Game of Thrones je popularan zahvaljujući svojoj bogatoj, maštovitoj priči i osebujnim likovima, dobrim i zločestim. Naravno, svaki je materijal popularne kulture kvalitetan onoliko koliko je zanimljivo prezentiran. U tom je pogledu jasno zašto je GoT spektakl, kako velikih bitaka, tako i spletkarenja izvan njih.

To je ujedno i razlog zašto je GoT serija popularnija od svog literarnog predloška, „A Song of Ice and Fire“. Uz svo dužno poštovanje prema autoru, Martinove knjige nisu najzanimljivije napisani komadi teksta koje u životu možete pročitati. Da je radnja serije, primjerice, prezentirana prema strukturi književnog predloška, GoT bi bio prilično dosadan čak i sa istom pričom. Za one koji nisu upoznati, svako poglavlje Martinovih knjiga ispričano je kroz perspektivu jednog lika, što je model koji u seriji ne može funkcionirati na isti način. Samim time, serija nije doslovna obrada knjiga od riječi do riječi, već je slobodna adaptacije priče, često pojednostavljena za onoga tko misli da se knjige čitaju jedino u školi, za lektiru.

Čemu ovakav nepotrebno dug uvod? Pa, kroz dosadašnjih šest sezona GoT je najvećim dijelom upotpunjavao izvorni materijal. U seriji bi se, npr., izvukli najzanimljiviji dijalozi iz knjiga te bi se dodatno osnažili uz odličnu glumu, glazbu i sve ono što suhi tekst, odnosno knjiga, ne može prenijeti, neovisno o kvaliteti napisanoga. Međutim, kada je serija počela stvarati sadržaj koji još nije napisan perom Georgea R.R. Martina, dosadašnja kvaliteta scenarija i načina na koji je isti prezentiran primjetno je počela opadati. Toliko da to ni audiovizualni elementi serije više ne mogu prikriti.

Nažalost, mišljenja sam da je tijekom sedme sezone GoT-a postalo jasno da scenaristi serije nisu maštoviti u konstruiranju priče, ili se barem ne usude biti jezgroviti kao sam autor serijala. Jednostavno rečeno, kvaliteta dijaloga u seriji značajno je opala. Moglo bi se reći da je to zato što svi likovi imaju prijetnju pred sobom i žure se povući neke akcije pa više nema vremena za sjesti i ćaskati. Možda, ali ipak nisam uvjeren da je problem dijaloga taj što generalno postaju sve kraći, uz nekoliko iznimaka.

Dokaz za to je sljedeći. U šestoj epizodi ove sezone okuplja se grupa likova koji idu na ekspediciju „iza zida“. Poslušate li što su tvorci serije rekli o tome komentirajući epizodu, čut ćete da su neko vrijeme mozgali tko bi sve trebao biti u toj postavi. Dakle, morali su prvo posložiti likove koji bi bili značajni za prezentaciju priče, a onda su dijaloge među njima pisali prema metodi – idemo im dati nešto da pričaju i napisati prvu stvar o kojoj bi mogli pričati, a da gledatelj to razumije i da mu nije dosadno. To je drugačije od metode kojom Martin dizajnira razgovore u svojim knjigama i razlog zašto su dijalozi ondje promišljeniji, dublji, značajniji i upečatljiviji od onoga što nam je dostavila sedma sezona serije.

Da se razumijemo, za pojmove televizijske produkcije, GoT i njegovi dijalozi još su uvijek pri samom vrhu onoga što možete vidjeti i čuti. Nije kao da vam serija vrijeđa inteligenciju. Dapače, bilo je tu čak i izvrsnih dijaloga, od kojih je jedan imala Olenna Tyrell u trećoj epizodi. Međutim, elokventni likovi poput Varysa i Tyriona sada su spali na prilično banalne razgovore, a smetalo me i učestalo ponavljanje nekih izjava, gotovo kao da me tvorci serije tretiraju kao nagluhu osobu. Daenerys je barem pet puta u zadnjih nekoliko epizoda ponovila da ne može imati djecu. Kad je u finalnoj epizodi došlo vrijeme da to kaže, znao sam što će reći prije nego je i zinula. Ne sjećam se da je GoT ranije imao potrebu toliko naglašavati i razvlačiti neke stvari, doslovno ih unositi gledatelju u lice, makar i kao očitu varku.

Sukob između Aryje i Sanse u Winterfellu je tako ispao idealan primjer povlačenja gledatelja za nos, iako realno nije bilo nikakvog razloga za to osim da se tim likovima napiše nekakva priča kako ne bismo zaboravili na njih. Čitava „kazališna predstava“ u Winterfellu mogla se odviti u samo jednoj epizodi, ali onda ne bi bilo napetosti koja je razvučena kroz tri. Svjestan sam da to serija mora raditi, ali bez temeljitog i detaljnog predloška, u takvoj prezentaciji priče ostaje sve više potencijalnih rupa.

Nikad ranije po internetu nije bilo toliko rasprava o bezveznim stvarima u GoT-u, a tome je prostora dao upravo takav površan način prezentiranja priče u seriji. Kako to da gavrani sad prenose vijesti tako brzo?! Ma, gdje je to je vojska mrtvih našla velike lance!? Sve su to glupa pitanja na koje serija uopće ne bi trebala trošiti vrijeme odgovarajući. Jer, ako u priči imamo zmajeve, hodajuće kosture i lika koji može putovati kroz vrijeme, pa mogu se valjda smisliti i neka kvazi-objašnjenja odakle lanci i ultra-brzi gavrani.

Eto, tko zna – možda su VJETROVI ZIME ubrzali gavranov let prema Dragonstoneu. Možda je neki div sjeverno od zida imao želju heklati, a nije bilo konca pa je radio velike lance! Na kraju krajeva, takvo što gledatelja uopće ne bi trebalo okupirati, ali je jasan znak da je nešto krenulo krivom putanjom u ovoj sezoni. Jer da su dijalozi zanimljiviji, a radnja punija, vjerojatno nitko ne bi stigao razmišljati o takvim glupostima.

Što se tiče načina na koji je sve snimljeno, tu nemam nijedne zamjerke već bih istaknuo ono očito – da Game of Thrones produkcijom nadmašuje dobar dio današnjih filmova. Završetak četvrte epizode tako nam je ponudio scene koje su u smislu dizajna i montaže kolekcija svega onoga što prikaz epske bitke čini vrhunskim. Odabir prizora i rakursa ovdje je savršen i definitivno postavlja presedan za produkciju jedne TV serije.

Ako ništa, spomenuta bitka i još nekoliko njih koje su se odvile tijekom ove sezone daju nam naslutiti podjednako epsku završnicu serije, unatoč nedavnim oscilacijama u prezentaciji priče. S obzirom na to da je sedma sezona uglavnom riješila sve važne drame, a većina se likova ponovno susrela ili upoznala prvi put, sada smo usmjereni na tzv. endgame iliti samu završnicu. Možda baš ta fokusiranost na svega nekoliko lokacija učvrsti radnju i vrati Game of Thrones na staze stare slave.