Izrada igara nije lagan posao. Ako ste ikada pratili razvoj visokobudžetnih naslova mogli ste vidjeti koliko je vremena, truda, novca i znanja potrebno za to. S druge strane, u današnje vrijeme izrada igara je svakako olakšana jer postoje različiti razvojni alati koji su dostupni svima. Međutim, ne vide svi te alate kao upotrebljive pa svako malo naiđe netko tko ne želi ići linijom manjeg otpora nego svoju igru razvija od apsolutne nule. Gettysburg: Armored Warfare upravo je takva igra jer je na njoj radio samo jedan čovjek (24-godišnji Danny Green), istovremeno djelujući kao programer i dizajner. Dakako, to ima svoje pozitivne i negativne stvari, ali u ovome je slučaju, nažalost – mnogo više onih negativnih.

Ono što prati ovu igru jest velika ambicioznost samoga developera. Kada idete raditi svoj pokretač, kombinirati dva žanra i sami dizajnirati jedinice, to je ipak previše posla za jednu osobu. Ponajviše je to vidljivo u tehničkoj strani igre koja je najblaže rečeno loša. Ako se i zanemare stvari poput grafike, animacija ili siromašnog dizajna mapa, tu su opet bugovi koji su se pobrinuli da igrači ne mogu uživati u ovome naslovu.

Čini se kako u budućnosti još uvijek ima ljudi koji se nisu mogli pomiriti s time da je Konfederacija izgubila američki građanski rat. Stoga, kada je otkrivena pukotina u vremenu, isti su se odlučili na slanje moderne vojske u 1860. godinu. Zvuči izlizano i pomalo blesavo, no sama ideja za priču nije loše zamišljena jer borba konjaništva protiv tenkova može izgledati itekako zabavno. Uostalom, upravo je spoj prošlosti i budućnosti unikatan element ove igre, zajedno s mogućnošću sudjelovanja u bitci na dva načina – u RTS i TPS obliku.

Gettysburg: Armored Warfare screenshots

Gettysburg sadrži dva moda kojim pokušava okupirati naše vrijeme. To su Army Skirmish koji svojim sučeljem podsjeća na RTS igre, te Deathmatch kojemu je glavna odlika ulaženje u jedinice na terenu i kontroliranje istih u TPS perspektivi. Najveća razlika između ta dva moda odnosi se na broj igrača koji mogu sudjelovati u njima. Dok je Army Skirmish ograničen na samo četiri igrača po serveru, u Deathmatchu ta se brojka penje do 64 igrača. Pored toga, Army Skirmish sadržava opciju gdje u Army Builderu kreiramo vlastitu vojsku pomoću bodova. Svaka jedinica vrijedi određen broj bodova, no budući da u igri balans ne postoji te da običan pješak može oštetiti tenk bez problema, najbolja solucija je uzeti najjače jedinice i zaputiti se u bitku. S druge strane, Deathmatch mod ima isti broj jedinica za Uniju i Konfederaciju, pa je na igraču da izabere u koju će jedinicu ući i tako otići na bojište.

Mali broj mapa opravdava se idejom da bi igrači sami trebali kreirati iste putem editora, no interess za to trenutno ne postoji.

Osim tehničke strane koja nas nije nikako oduševila, nije zadovoljio ni broj mapa koje igra sadržava. Opravdava se to idejom da bi sami igrači trebali raditi vlastita bojišta pomoću editora, no interes za to skoro pa ni ne postoji, a nije baš izgledno da će stvari krenuti na bolje. Ono što je tu ne impresionira ni izgledom jer mapama kronično fali detalja pa su zidovi ograde i kuće jedini objekti koje možemo vidjeti na terenu.

Gettysburg: Armored Warfare screenshots

Iako smo razočarani mapama, to ne možemo reći za broj dostupnih jedinica. Bilo da se radi samo o jedinicama iz prošlosti ili budućnosti, njih ima sasvim dovoljan broj. Običan vojnik, konjaništvo, strojnica, oklopnjak, tenk, brod, cepelin – sve je to na raspolaganju za napucavanje. Na upravljanje i kontroliranje istim tim jedinicama nemamo nikakve zamjerke, no to ne možemo reći za animacije pješaštva koje izgledaju dosta loše.

Sama ideja iza Gettysburg: Armored Warfarea poprilično je dobro zamišljena jer sadrži barem malo svježine u pristupu i izvedbi. Nažalost, dobra ideja nije dovoljna garancija da će i igra biti takva. Da ovaj ambiciozan pothvat nije bio djelo samo jednog 24-godišnjaka, vjerujemo kako bi cjelokupni produkt bio na puno višoj razini kvalitete. Ova igra mogla je poslužiti kao solidna zabava, ali je zbog svoje tehničke strane odbila brojne igrače, tako da su njezini serveri sada sablasno prazni.

Iako se developer oglasio po tom pitanju i obećao daljnji rad na igri u obliku redovitih zakrpa, ostaje pitanje hoće li to biti dovoljno da Gettysburg zaživi onako kako je to Danny Green zamislio. U vrijeme kada svako malo izlaze F2P naslovi koji su općenito dorađeniji od ove igre, to će biti težak zadatak.