Grčka mitologija, glavni junak koji ima pomalo ozbiljan problem s bijesom i željom za osvetom te krv, odsječeni udovi i sise (dosta bolja kombinacija od krvi, znoja i suza, ako nas pitate). To bi, otprilike, bili prvi motivi koji padaju na pamet kada pomislite na God of War, jedan od najpopularnijih PlayStation serijala – originalna trilogija izašla je za PS2, odnosno PS3, a tu su i PSP izdanja, Chains of Olympus i Ghost of Sparta.

Kada je originalna priča jasno planirana kao trilogija, a posljednji dio nudi odgovore na sva pitanja i omogući da pokoljete sve što se poklati dalo, jasno je kako najava novog naslova lako izazove zbunjeno podizanje obrva i logično pitanje – pokušava li ekipa iz Sonyevog Santa Monica studija pretkraj ove generacije samo izmusti posljednje pare na popularnoj franšizi s nastavkom kojeg, realno, nitko nije tražio? Može li Ascension izbjeći repetitivnost te predstaviti nešto novo, epskije i opakije nego do sada, kako je implementiran multiplayer te skakuću li sise prirodnije nego ikada? Doznat ćete sve to ukoliko zaigrate igru. Ili pročitate ovu recenziju. Vaš izbor. Ali možda ne bi bilo loše da ipak pročitate što slijedi; ono, kad ste već krenuli (op. ur. a i besplatno je).

God of War: Ascension je prednastavak, odnosno prequel – budući da je trilogija završena, priču je bilo logično postaviti prije svih događaja kroz koje smo do sada prošli. Dakle, glavne antagonistice su furije, tri izuzetno simpatične demonske sestrice koje imaju vrckavu zadaću zarobiti i mučiti svaku osobu koja prekrši zakletvu danu bogu. Budući da je naš dobri, stari Kratos, nakon što je poklao svoju obitelj, naknadno i prekršio zakletvu Aresu, procedura koja bi se trebala dogoditi je jasna. Dakako, riječ je ipak o frajeru kojem pridržavanje pravila i normi nije omiljena aktivnost pa mu se ideja da ga demonske kuje do kraja života zlostavljaju očito nije pretjerano svidjela. Dosta brzo se oslobodi i kreće u lov, tijekom kojeg naleti na brojne zavjere, tuguje za obitelji, halucinira i dakako, sasiječe sve što hoda…

God of War: Ascension screenshots

Pričom zapravo i nismo pretjerano oduševljeni: likovi s kojima se susrećemo ionako su manje face od nekolicine važnih grčkih bogova koji su imali udjela u priči dosadašnjih dijelova serijala, a usto im nije dana prilika da se njihov karakter razvije kako treba, zbog čega djeluju neuvjerljivo i pomalo nebitno. Trebali bismo suosjećati s Kratosom i njegovim teškim trenutcima, no realno, frajer pola minute nakon povremenih trenutaka tugovanja siječe udove desetinama neprijatelja, čupa im kralježnice, mrcvari lubanje… Imam dojam kako se lako može dogoditi da igrači nakon nekog vremena počnu ignorirati priču, zanemarujući cut-scene i nestrpljivo iščekujući sljedeću epsku borbu, koja je, dakako, najzabavniji igrin element.

Inače, „furija“ djeluje kao krasan naslov nekog novog ultimativnog hita hrvatske zabavne glazbe, pomalo iznenađuje da ga nitko još nije iskoristio.

Autor ove recenzije ima tu pomalo nezdravu opsesiju prema ženskom prsnom košu pa će vas odmah obavijestiti i o jednoj od najesencijalnijih stvari – odgovor na pitanje „kad ćemo vidit cice?!“ dobijete nakon valjda 20 minuta igre. Solidno izgledaju, mada bi možda valjalo još mrvicu poraditi na njihovoj fizici – pomalo neuvjerljivo odskaču.

Postoji općepriznata teorija kako su sva bića u svemirovima odigrala barem jedan dio God of Wara pa samim time privikavanje na kontrole neće zahtijevati mnogo vremena. Borba je također upravo onakva kakvu očekujete – brza, kaotična i brutalna, no tu su ipak i neke promjene. Naime, ovaj put naš Spartanac ne mijenja oružja, već čitavo vrijeme nosi dobro nam poznata dva stara druga, Blades of Chaos. Njima raznolikost ovaj put daju elementi – divna sječiva mogu postati vatrena, ledena, nabijena elektricitetom te demonska (da, to je totalno “element”).

God of War: Ascension screenshots

Jednostavnim pritiskom strelice na D-padu mijenjate element kojima će Oštrice kaosa biti obavijene, a svaki, naravno, ima svoje određene prednosti. Nije stvar samo u atraktivnosti prilikom klanja, već na neki način i u taktičkom pristupu – svaki od navedenih „elemenata“ baca drukčije orbove kad ubijete neprijatelje. Ukoliko ste slabi sa zdravljem, mudro bi bilo iskoristiti demonski Soul of Hades i dobiti zelene health orbove klanjem protivnika. Ako vam treba magije, iskoristite malo elektriciteta kako bi zlobne kreature „dropale“ plave orbove i tako dalje.

Kratos je dovoljno dosjetljiv da svakoj vrsti neprijatelja život oduzme na različit način, svaki put sve krvoločnije i odvratnije.

Dodatnu raznolikost daju brojna potrošna oružja koja pokupite putem – zabavan dodatak koji nakratko dodaje malo inovativnosti u brutalne komboe koji s vremenom postanu rutina. Važnu ulogu u ovom dijelu ima i lanac kojeg aktivirate pritiskom na R1: korisnu stvarčicu nećete koristiti u perverznim S&M igrarijama (e da, ovaj put su, na sveopću tugu, izostale mini-igre sa seksom), već ima više načina upotrebe tijekom borbe, a bitna je i u kretanju te pentranju.

Vjerujem kako će iskusniji igrači pomno planirati svaki potez u borbi, no istina je da zapravo i običnim bezumnim button smashingom možete postići impresivne rezultate te uživati u prizorima zahvaljujući glatkoj animaciji. Najzanimljiviji dio svake borbe zapravo su brutalna dokrajčivanja protivnika – Kratos je dovoljno dosjetljiv da svakoj vrsti neprijatelja život oduzme na različit način, svaki put sve krvoločnije i odvratnije. Odvratnost je u ovom slučaju super pojam, dakako, i svakako se klanjamo do poda kreativno bolesnim mozgovima razvojnog studija za ovaj segment.

God of War: Ascension screenshots

Igra ima takav ritam da stvari teško postanu monotone jer konstantno pred nas baca nešto novo, bio to novi tip neprijatelja kojeg treba priklati na neki drukčiji način, a čije finiširanje mami dodatne uzdahe; novo, prilično zabavno potrošno oružje; opaka borba protiv, odokativno, 746 puta većeg bossa; ili pak jednostavna scena krajolika koji se stvorio pred nama, zbog kojeg čovjek jednostavno mora nakratko zastati i uživati. Atmosferu uspješno stvara taj osjećaj veličine svijeta oko Kratosa, uvjerljivo kreirana mitološka mjesta gdje se susreće s nizom golemih zvijeri koje su možda veće od njega, no nisu ni blizu jednako ljute.

Što se borbi s bossevima tiče, riječ je o dobro poznatoj, ustaljenoj i pomalo monotonoj shemi – bitno je naučiti poteze koje golemi protivnik ima u svom repertoaru, izbjeći ih i udarati ga u pauzama. U dijelu o priči spomenuli smo kako smo u prošlim dijelovima susretali dosta veće face grčke mitologije, pa su tako i boss borbe u Ascensionu ponešto manje impresivne nego smo navikli. Unatoč tome, garantiramo kako će vam barem završna borba ostati u sjećanju još neko vrijeme – unatoč brutalnosti na koju smo poprilično navikli, svejedno uspijeva iznenaditi upravo u tom segmentu.

Završna boss borba ostati će vam u sjećanju još neko vrijeme zbog svoje brutalnosti.

Ponešto više fokusa ovaj put je na platformerskom segmentu igre, Kratos će malo više vremena provoditi verući se po stijenama, zidovima, daskama te drugim objektima, kao i preskačući rupe i vješajući se s jednog objekta do drugog pomoću spomenutog lanca. Jasno je kako su ti dijelovi tu da na koji trenutak odmorite od borbe, no zapravo svi jedva čekamo sljedeću navalu protivnika i nastavljanje bjesomučnog razbijanja lubanja zlih zvijeri. Kao mali predah od sulude akcije tu je i nekolicina zagonetki koje su u početku izuzetno jednostavne, no s vremenom se ipak ponešto zakompliciraju i pri kraju će tražiti malo više vremena kako biste shvatili što točno treba napraviti. Doduše, nikad nisu previše naporne.

Ascension je poseban po tome što se po prvi put u serijalu usudio u igru ubaciti i multiplayer element, kojem je jedina poveznica sa singleplayerom pomalo blesava animacija s kojom se susretnete pri početku SP kampanje. Na raspolaganje dobivamo ratnika koji mora odabrati privrženost jednom od bogova – Zeusu, Aresu, Hadu ili Posejdonu – čime zapravo biramo klasu lika.

God of War: Ascension screenshots

Svaka klasa ima pristup istim osnovnim oružjima: čekićima, mačevima te kopljima, no magije, snage te slabosti, kao i specifične otpornosti, ovise o bogu kojeg odaberete. Kad zamišljate God of War multiplayer, prvo što pada na pamet je vjerojatno par Kratosa koji razmjenjuju ljutite udarce – i zapravo uopće niste daleko od istine. Borba, doduše, jest ponešto sporija nego u singleplayeru, kako bismo mogli pravovremeno reagirati na protivnički napad, jer je bazirana na kamen-škare-papir principu: jakim udarcima uništavate protivnički blok, laganim udarcima prekidate jake udarce, dok blokom zaustavljate lagane. Trebat će malo vremena da sve pohvatate i zapravo ne bi bilo loše da postoji nekakav odvojen lobby ili modovi za početnike, jer će se gotovo sigurno dogoditi da se tijekom prvih par borbi na vama iživljavaju iskusni protivnici visokog levela, dok vi pojma nemate što učiniti pa poduzmete najlogičniji potez u danom trenutku – sklupčate se u kut i plačete.

Skupljanjem iskustva level-upate, a time dobivate novi oklop, vještine, pasivne sposobnosti lika te druge điđa-miđe. Taj sistem napredovanja je logično razrađen, no samo podizanje levela zapravo je prejednostavno – hrpu iskustva dobijete samo poradi činjenice da ste ostali u rundi do kraja. Odigrao sam možda tri borbe, nisam se ni okrenuo, još uvijek pojma nisam imao što radim, a već sam bio level 5.

Tu su ukupno četiri multiplayer moda: Team Favor of the Gods, Match of Champions, Trial of the Gods te Capture the Flag, a u principu je riječ o osnovnim, dobro poznatim modovima s manjim izmjenama. Team Favor of the Gods je zapravo Team Deathmatch u kojem, osim klanjem protivnika, svojoj ekipi bodove donosite otvaranjem škrinji, preuzimanjem altara, postavljanjem zamki i sličnim postupcima. Match of Champions je Deathmatch; Trial of the Gods je co-op preživljavanje protiv valova neprijatelja, a Capture the Flag je… Pogodite!

God of War: Ascension screenshots

Po mapama je uvijek razbacana nekolicina objekata, od različitih oružja koje možete pokupiti, power-upova, portala za zdravlje i magiju, bacača plamena, katapulta… Multiplayer svakako ima onaj karakteristični God of War osjećaj i definitivno nudi pristojnu količinu zabave. Što se nas tiče, iako smo bili skeptični glede mp komponente u God of War serijalu, priznajemo kako je ovakva implementacija vrlo dobro realizirana.

Dizajn levela ponekad zna biti toliko spektakularan da čovjek mora zažaliti što upravo Ascension nije naslov s nekim novim, opakim engineom i najnaprednijom eye-candy grafikom koju ova generacija može izvući. Doduše, u praksi isti taj dizajn zna stvarati ponešto problema: kako u situacijama kada nije najjasnije kuda treba dalje ići zbog nejasno istaknutog puta ili mjesta za penjanje, tako i zbog kamere koja ima povremenu tendenciju udaljiti se kako bi fokusirala divan prizor koji okružuje Kratosa, zaboravljajući da istog frajera upravo lema 20-tak opakih čudovišta, što mi u postavljenom kadru ne možemo najbolje vidjeti. Jer hej, nije bitna praktičnost – bitno je da stvari kul izgledaju!

Spomenuli smo već da su animacije vrlo dobro odrađene i upravo zahvaljujući njima borba te naprosto divna finiširanja neprijatelja izgledaju tako fino. Razni bugovi nisu toliko česti da ih treba isticati kao ozbiljan minus, no u nekoliko navrata ipak smo naletjeli na pokoji iritantni slučaj.

God of War: Ascension igra je koja ima jasnu namjeru ponuditi igraču što veći spektakl, što veći broj pamtljivih trenutaka te konstantnih iznenađenja. Prethodnici su ljestvicu na tom polju postavili izuzetno visoko i ovaj dio ipak je često ne uspijeva dostići. Igrina priča ne oduševljava, a tu su i povremeno problematična kamera te bugovi, no svejedno je riječ o naslovu koji nam donosi krv, brutalnost, sise te, najvažnije – vrlo dobru zabavu. Ili su ipak sise najvažnije? Nisam siguran.

Osim zabavne borbe i brojnih impresivnih prizora, friško dodani multiplayer više je nego solidno realiziran i garantira da ćete se na Ascensionu zadržati duže nego što ste to možda isprve mislili. Također, kupnjom ove igre dobivate raniji pristup demo verziji The Last of Usa, zbog čega je ocjena za barem 10 veća – apsolutno dovoljan razlog, realno. Ne ovaj, nismo zbog toga dirali ocjenu, samo se VRCKAVO šalimo, ali ta činjenica nas je uistinu uveselila.

Nema potrebe da više filozofiramo, sve bitno je rečeno pa bi bilo vrijeme da jednostavno zaključimo stvar. A postoji li bolji način zaključivanja recenzije od emotivne dalmatinske pisme? Mislim da ne. Budući da skladba po imenu „Furija“ još ne postoji na našoj estradi, odlučili smo preduhitriti vješte hrvatske tekstopisce i napraviti je sami te zgrnuti tako milijune od autorskih prava kako bismo mogli financirati nove konzole. Senzibilitetu pjesme bez dvojbe kao izvođač ne bi odgovarao nitko drugi nego cijenjeni gospodin Mladen Grdović. Mladene, javite se na adresu redakcije.

furija, ti furija moja si bila
za tebe krv pustija bi iz svojih žila
zbog tebe popija sam tri litre vina
i drugoj ženi pijan napravia sina
zbog tebe slupa sam novog Ferrarija
i u konobi od policije se krija

o tako mi Zeusa, Aresa i Hada,
furijo moja, priznajen sada
ne želin živit bez tvojih usana
bez tvoga tila ne mogu ni dana

furija, ti furija moja si bila
ne odlazi više iz moga krila