Sjećate li se možda neke odlične igre koja u imenu nema sufiks 3, 6, 15…? Nisam ni mislio. Dobivamo samo nastavke, portove, remakeove, a proizvođači ne shvaćaju da nam nedostaje nešto novo. Ne, ne, nimalo se ne bunimo nijednim MGSom, nijednom Zeldom, nijednim GTom, nijednim Civilizationom, nijednim Gran Theft Autom, nijednim Final Fantasyjem, ali ipak želimo da se gaming svijet proširi. Ako neće pristizati nove igre kako onda da krene mainstream?

Zašto ovakav predgovor? Zato jer je God of War (u daljnjem tekstu samo GoW) jedna potpuno nova igra, najavljena još na E3u 2004. i koja je trebala biti bazirana na grčkoj mitologiji. Kažem trebala jer ova igra s grčkom mitologijom ima zajedničko samo vrijeme zbivanja dok su likovi, događaji te svi prostori izmišljeni ili iskrivljeni iz iste. Boriti ćete se protiv mnoštva meduza (a navodno je bila samo jedna), protiv velikog, metalnog minotaura (a koliko me pamćenje služi minotaur nikad nije imao metalne oklope), živih mrtvaca (a baš ih se i ne sjećam u grčkim mitologijama), nekoliko kiklopa (zar nije i on bio samo jedan) te na kraju s bogom Aresom (po mitologiji smrtnici nisu mogli ubiti jednog boga) i mnogim drugim izmišljenim likovima (kostur-ninja?)

Koliko je to važno jednom gameru? Otprilike kao vremenske prilike na obalama Afrike. Neka se igra bazira na čemu god može i treba, no nama jesamo važno je li ona dobra ili ne. A GoW je takav. Odličan, zanimljiv, napumpan akcijom (ali i zagonetkama), brutalnošću, i na našu žalost – kratak.

Odmah da ovo razjasnimo, ova igra nema najbolju grafiku na Play Stationu 2, nema najbolji zvuk na istoimenoj, ili konkurentnim konzolama, ali ima nešto što se danas često zapostavlja u igrama i to nešto je doseglo najveće omjere zabave i uživanja u nekoj igri – igrivost. To povezivanje zagonetki i akcije, točnije borbe je izvedeno besprijekorno. Zagonetki nema puno, nisu preteške, ali su vrlo orginalne što mi svakako ocjenjujemo kao plus. Unatoč tome što su kreatori igre krali od drugih kako su i gdje stigli (ne treba se zavaravati, danas svi kradu od najboljih, a zna se zašto su najbolji baš najbolji) zagonetke su ostale njihove, baš poput oružja koja zaslužuju poseban odjeljak.

Od početka igre imate jedno vrlo posebno oružje, svije sablje lancima vezane za ruke glavnog lika (Kratosa, drago nam je) koje možete bacati oko 2-3 metra u dalj i izvoditi nevjerojatne i superiorne comboe. Uništavanjem neprijatelja dobivati ćete energiju koju koristite za unaprjeđenje oružja. Svakim unaprjeđenjem dobivate nove comboe i veću snagu, a oružja ima sveukupno šest. Unaprijeđenje sviju do kraja igre uopće nije problem, neprijatelja je puno, a samim time i energije za unaprjeđenje. S vremenom dobivate jedno po jedno oružje, a mi smo bili očarani doslovno svakim.

Grafika vas u igri sigurno neće razočarati, igra ne trza ni pod najvećim opterećenjima, a GCI animacije su napravljene sasvim solidno da vam prikažu prošlost vašeg lika i njegov cilj u svemu (koji vam naravno nećemo otkriti). Razine su detaljno i lijepo dizajnirane te podižu atmosferu na novi, viši nivo. Zvuk je također vrlo bitan za atmosferu, najčešće se čuju borbeni bubnjevi, a zvukovi okoline su izvedeni jednostavno odlično. Udarci različitih oružja se razlikuju, svaki neprijatelj ( a govorimo o nemaloj zbirci istih) se oglašava drugačije. AI je definitivno na razini, ali samo na višim nivoima težine, iako vam ni na normal neće biti lako.

Da zaključimo, igra nije za svakoga. Prvenstveno jer u njoj ima stvari koje nisu za mlađu publiku (ali svejedno će mlađi igrači kupiti igru), dakle seksa, nasilja, krvi te brutalnosti. Osim toga nije lagana (osim na easy težini) pa je to još jedna prepreka mlađoj populaciji. Izvođenje pravih comboa, za razliku od lupanja po jednoj tipki je također samo za iskusnije igrače jer će samo tako u potpunosti uživati u ovoj zaista vrhunskoj igri.

Najveća mana ove igre je trajnost. Mi smo igru prošli za 8 sati i naravno nije nam bilo dosta. Pravog igranja je bilo zapravo i više zbog pravog istraživanja (premda je igra zapravo linearna, no to uopće ne smeta) te ponekog izgubljenog života.

Razmišljajući koju ocjenu da dam ovoj igri oslanjajući se na sve njene prednosti i jedan nedostatak Wildboy je rekao: „Sva remek-djela kratko traju“ i bio je u pravu. Draža nam je kratka i kvalitetna igra nego duga i loša, zar ne? Progledati ćemo programerima kroz prste za ovaj minus i dati igri onu ocjenu koju zaista zaslužuje.