HCL.HR

Recenzija

Gravity Rush Remastered

DJEVOJKE I MAČKE NAGLAVAČKE

Žarko Ćurić

Originalni Gravity Rush izašao je još 2012. za PlayStation Vitu. Nakon godina zazivanja nastavka od strane malobrojnog, ali vjernog communityja, Sony je napokon na prošlom Tokyo Game Showu najavio Gravity Rush 2. Velikoj većini igrača Gravity Rush je prošao ispod radara radi neposjedovanja PlayStation Vite, zbog čega se Sony odlučio na izdavanje Remastered edicije za PlayStation 4 u svrhu povećanja baze igrača prije izlaska drugog dijela.

Jedne kopije smo se i mi dokopali te odlučili podijeliti svoje mišljenje o remasteriranom Vita klasiku, pa samo zavrtite kotačić svog miša ili „svajpajte“ prema dolje za naše dojmove.

SRUŠIO SE SVIJET

Gravity Rush vas bez prevelikog čekanja odmah baca u akciju i bombardira pričom te raznim načinima kretanja glavne protagonistice. Kroz igru kontroliramo Kat koja ima mogućnost izmjene gravitacijskog polja prema svojim željama; to u konačnici znači da s Kat možete plutati u zraku stvaranjem nulte gravitacije, kretati se prema određenom cilju u zraku kreiranjem obrnutog gravitacijskog polja prema željenoj točki ili kretanjem po svim raspoloživim površinama bez obzira na orijentaciju. Zvuči komplicirano, ali zapravo nije. Jedina zapreka u svemu, osim vaše mašte, je bar koji se za vrijeme izmjene postepeno prazni, ali dolaskom nazad na standardnu gravitaciju će se isti napuniti do kraja.

Ovo na hrpi možda zvuči zbunjujuće, no idemo to pokušati jednostavno objasniti. Zamislite jedan obični most; normalna osoba se po istom može kretati samo prelaskom preko njega, a naša Kat osim standardnog plebejskog šetanja primjenom gravitacijskog polja može se kretati po mostu bočno, kao i ispod mosta. Zamislite kako je ovo korisno, trebate se išuljati iz stana s petog kata, fino si bacite gravitacijsko polje na bočnu stranu zgrade i lagano se spustite nježnim korakom. Da ovo možemo svi, broj odbjeglih tinejdžera i nevjernih žena u svijetu bi se eksponencijalno povećao.


Kretanje od lokacije do lokacije nikad nije bilo zabavno kao u Gravity Rushu i teško da ću ikad više gledati na ovo istim očima. Kakvi auti, kakav brzi prijevoz, daj mi bijesno padanje zrakom kontra svih gravitacijskih pravila. Pogotovo je zabavno kada se u blizini nalaze drugi stanovnici grada koji će prilikom upadanja u vaše gravitacijsko polje vrištati kao male curice leteći s vama. Svi sadisti ovog svijeta, ujedinite se u kupovini Gravity Rusha.

S DLANA BOGA PALA SI

Sve naše gravitacijske điđe-miđe moći ćemo iskoristiti po Heksevilleu, plutajućem gradu u kojem se dobar dio priče odvija. Velike pohvale idu kreatorima lokacija koji su iste učinili izrazito maštovitima, ali ujedno i jako pametno raspoređenima te omogućili bezbrojne vratolomije i misije na istim lokacijama. Igra nam na početku otvara mali dio grada, a napretkom kroz priču otvaramo nove dijelove, nešto kao Grand Theft Auto (izuzev petice).

Na mapi grada imamo razbacane misije, a sve se mogu podijeliti na Story misije, Side misije te izazove. Priča ima zaista kreativnu pozadinu i lore, dovoljno mistične likove te dobro raspoređen tijek događaja. Svaki razgovor je bitan, možda to nećete shvatiti odmah na prvu, no kasnije ćete slagati sve te komade priče i skužiti pojedine događaje od prije. Priča na samom početku baca Kat i njenu mačku Dusty u već spomenuti grad, prilikom čega se naša glavna junakinja ničega ne sjeća pa čak ni svog imena. Normalno, ostatak ostavljam vama na otkrivanje, jer svaki daljnji detalj mogao bi vam pokvariti iskustvo koje sam osobno doživio.

Ono što ipak mogu otkriti su čudna bića nazvana Nevi koja se nepozvana pojavljuju po cijelom gradu i stvaraju nered gdje god dođu. Borba protiv istih možda je i najlošiji dio igre, budući da lupanje protivnika na zemlji zna dosta dugo trajati i biti zamorno, a napadi iz zraka su dosta neprecizni i često će izazvati frustracije jer ste uvjereni da ste udarili protivnika u njegovu slabu točku, no igra to nije očitala. Srećom, tijekom igre možete povećati level i dobiti puno razornije napade koji će jednim pritiskom tipke ukloniti većinu neprijatelja na ekranu, ali za izvođenje istih je potrebno najprije napuniti bar za specijalne napade te vas igra tako tjera na dosadni segment borbe dok se specijalni bar ne napuni do kraja.


Osim toga, možda najveći minus proizilazi iz doista male raznovrsnosti prilikom prelaska misija. Igra sadrži zbilja odlične mehanike i zbog toga je prava šteta što nisu iskorištene za ništa bolje od stalnog ponavljanja borbi, kretanja do lokacija, prenošenja određenog itema i vremenskih zadataka. Svako bi dijete s ponuđenim načinom kretanja i borbe zamislilo puno zabavnije misije od ovog pomalo suhoparnog sadržaja.

Mjesto gdje sadržaj ne manjka kvalitetom je audio-vizualna prezentacija. Nijednog trenutka mi igra nije izgledala kao port igre s prijenosne konzole. Likovi u cell-shared grafici, fluidnih 60 sličica po sekundi te stvarno raznovrsne lokacije čine igru s umjetničke strane stvarno prekrasnom, a ni audio dio ne kaska puno za grafičkom prezentacijom. Tijekom svake izmjene radnje glazba postepeno uvodi igrača u raspoloženje scene i čini taj događaj dodatno naglašenim.

PADAJU ZVIJEZDE ZA NJU

Moram reći da je Gravity Rush zaista neobično iskustvo jer mi se igra na kraju sviđa, iako ima dosta monotone misije te napornu borbu. Znam da ta rečenica zvuči dosta kontradiktorno, jer zašto bi netko volio igru s misijama koje su mu stalno iste te borbom u kojoj ne uživa?

Odgovor je u priči, koja me držala prilijepljenog za ekran čitavo vrijeme te sam trpio sve sitne mušice do samog kraja samo da saznam čitavu istinu. I moram priznati da igra ima ovaj segment vrhunski odrađen, kao i prekrasnu vizualnu prezentaciju. Osim toga, sami način kretanja i podrazumijevanja prostora u igrama mi se drastično promijenio nakon Gravity Rusha.

Za kraj se iskreno nadam da će razvojna ekipa znatno više iskoristiti te inovativne ideje u gameplayu te učiniti igru još raznovrsnijom u sljedećem nastavku koji nam stiže u, nadam se skoroj, budućnosti.

Označeno sa:

Gravity Rush svojom pričom i ludim kretanjem zrakom natjerat će vas na završetak igre, unatoč monotonim misijama i borbama.

78 Naša ocjena
  • zanimljiva priča
  • inovativan gameplay
  • vizualna prezentacija
  • monotonost misija
  • borba

Žarko Ćurić

Želja mu je jednog dana izdati vlastitu igru, na čemu naporno radi. Osim raznih retro konzola trenutno posjeduje PS4 i X1. Štovatelj japanske kulture i energetskih pića. Njegova gaming utočišta su oni čudni RPG-ovi gdje likovi imaju šiljaste frizure.

Komentari (1)

  • Dragon3

    11.03.2016 - 21:48

    odigrao igru na psviti i odusevila me , bila u ps+ ponudi i drago mi je zbog toga jer bi inače bio propustio odličnu igru sa prekrasnom grafikom.
    od mene 90/100

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!