HCL.HR

Taman kada sam prije cca tjedan dana počeo igrati Grey Goo, na HCL-ovom forumu pojavila se jedna zanimljiva tema apokaliptično nazvana „Smrt RTS igara?“. Kao što sam naslov sugerira, začetnik ove rasprave postavio je tezu da dobrih strategija u realnom vremenu danas više nema nigdje na vidiku. Izuzev Stacrafta 2 koji je nekako priča za sebe, žanr kao da je zaspao te uz povremene Relicove bljeskove, interesa developera za razvoj takvih igara baš više i nema.

Petroglyph, studio sastavljen od jednog dijela bivših Westwoodaca, sigurno se ne bi s time složio. Njihovi uredi u Las Vegasu koji danas okupljaju stotinjak zaposlenika, ukrašeni su posterima prilično lijepog igraćeg portfelja. Tu im se sigurno najviše ističe Star Wars: Empire at War – njihov prvijenac te RTS igra koja je de facto jedina u moru loših strateških Star Wars pokušaja uspjela na zabavan način oživiti velebne Lucasove bitke iz ptičje perspektive. Zahvaljujući tom vrlo popularnom IP-u, tada novoosnovavni Petroglyph uz pomoć Sile brzo je i lako došao pod reflektore medija, a time i igrača. Nimalo čudno budući da Vaderovog „I find your lack of faith disturbing“ nikad dosta.

Nakon Empire at Wara, uslijedio je solidan Universe at War te par manjih projekata koje ćemo za potrebe očuvanja vašeg vremena preskočiti uz fast forward, samo da bismo došli u 2015. godinu kada dobivamo Grey Goo. Radi se o najnovijem Petroglyphovom RTS-u koji bi nas trebao malo odmaknuti od Stacrafta 2 i Company of Heroesa (2). Uspijeva li u tome, morat ćete provjeriti u nastavku teksta.

Kada je najavljena ova igra, prvo pitanje dobrog dijela gamera bilo je sljedeće – zašto pobogu nazvati igru „Grey goo“? Nije baš naziv koji zvuči marketinški cool, gamerski epic ili da laički lako sjeda u uho. Oni manje lijeni te više vični korištenju Googlea, brzo su došli do odgovora na to pitanje – prema pisanju Wikipedije, radi se o gotovo 30 godina staroj kataklizmičkoj teoriji prema kojoj bi ljudi razvili naprednu nano tehnologiju sposobnu samoreprodukcije (op.a. nećemo previše u detalje), a kojoj bi sva materija našeg trećeg kamenčića od Sunca bila izvor tog rasta.


Prema riječima Erica Drexlera koji se prvi dosjetio te teorije, ta proždirajuća masa koja bi se samoreplicirala, nakon jednog dana bi težila tonu, nakon 2 dana imala bi masu planeta Zemlje, a nakon još samo 4 sata dostigla bi masu Sunca i svih njegovih planeta zajedno. Shvaćate, govorimo u principu eksponencijalnog rasta gdje se je jedna jedinka sposobna duplicirati u dvije identične, da bi se potom te dvije nove jedinke dalje replicirale u četiri nove itd. dokle god ima materijala za proždiranje. Za prikladnu vizualizaciju, sjetite se legendarnih riječi agenta Smitha iz Matrix Reloadeda: „Me, me and me… Me too“.

I sad da se vratimo na pitanje ovog odlomka – zašto Grey Goo? Ako vas dobro služe sive stanice, već ste zaključili kako je upravo taj kataklizmički scenarij glavna premisa igrine radnje. Da stvar bude malo zanimljivija i ne toliko slična Universe at Waru, developer je otišao 500 godina u budućnost gdje smo konačno izašli iz Sunčevog sustava da istražimo daleka svemirska prostranstva. Pored toga, u priču je ubačena još jedna rasa (maštovito nazvana Beta), njihov sukob s nama Zemljanima te na kraju (zajednička) borba s tom proždirućom nano želatinom u formi Goo rase.


Iako priča sama po sebi nije ništa posebno zanimljiva i neviđena (khm, Stacraft / Dawn of War 2 / C&C 3, khm), prezentirana je uz zbilja fantastične CG animacije za koje sam se cijelo vrijeme pitao jesu li djelo neke Blizzardove izbjeglice. Naravno, zaboravite ovdje na Stacraft 2 karakterizaciju likova i pripadnu kvalitetu storytellinga, no kako bi rekao moj voljeni profesor iz fizike nakon usmenog ispitivanja, „solidno Ante, solidno“. Ipak, nećemo duljiti o kampanji jer znate kako se kaže – strategija vrijedi onoliko koliko govori taktika u skirmishu i multiplayeru. Pa ajmo onda na to.

Do sada ste već mogli zaključiti kako je ova igra standardni RTS recept s tri različite rase. Da ponovimo za one koji nisu pročitali uvod, to su Beta, (dosadni) ljudi i Goo. Developer u želji da se zadrži u domeni prepoznatljivosti, nije previše mudrovao oko dizajna istih. Beta koja je predstavljena u formi nekakvih klasičnih humanoidnih aliena, svojim naoružanjem neodoljivo podsjeća na Starcraftove Terrane. Ljude s druge strane krasi prepoznatljiv futuristički Mass Effectovski dizajn jedinica i građevina koji ide toliko daleko da cijelo vrijeme imate nekakav deja vu „vidio sam ovo tisuću puta“ osjećaj. I na kraju, tu je Goo – nano želatina koja sa svojim jedinicama nudi tek nekoliko varijacija na istu temu. Rase međusobno tako jesu dosta distinktivne (čak im se u Stacraft maniri razlikuju sučelja), no same jedinice unutar njih i ne baš.

Naime, problem je u tome što je igra zadržala škare-kamen-papir sustav iz Empire at Wara gdje je svaka jedinica jaka i slaba protiv tri protivničke (uzimate u obzir dakle ukupno šest različitih jedinica), a kada u kaosu borbe dva tenka previše liče jedan na drugoga, teško je to koordinirati kako treba (barem iz početka kada je ono najbitnije razdoblje gdje se trebate zaljubiti u igru). S time da Grey Goo nema sve one prepoznatljive stvari iz Star Wars filmova kao što je bio slučaj s Empire at Warom. Dobro, tu je zato dosta intuitivna enciklopedija udaljena jedan klik, no znate koliko smo svi voljni svako malo pauzirati igru da provjerimo tko je jak protiv koga. Posebice u multiplayeru 😉


Što se tiče same borbene mehanike, ona je zapravo dosta pojednostavljena u odnosu na konkurenciju, što dakako ima neke pozitivne, a time i negativne strane, ovisno o vašem kutu gledišta. Produkcija vojske se tako može u potpunosti automatizirati gdje se u tvornici za pojedinu jedinicu stavi samo auto-replay funkcija (kao da ponavljate jednu pjesmu non-stop što i nije loše), svaka rasa ima tek devet različitih jedinica (tri lake, tri teške i tri zračne – Goo rasa je tu izuzetak) te je u igri samo jedan resurs kojeg morate skupljati (uz struju koja se stvara iz ničega kada napravite svojevrsne power hubove ili u slučaju ljudi, kada povučete takozvane power nodove).

Fokus developera očito je bio pažnju u potpunosti prebaciti na bojišnicu (baza se nakon inicijalne izgradnje jednostavno u potpunosti automatizira), a da se pritom zadrži prepoznatljivi old school base building menadžment. Kako bi rekao jedan mudar čovjek, ne možeš imati ovce i novce pa tako u ovoj igri pobjeđuje uglavnom onaj koji najbrže osvoji barem 3-4 mjesta za skupljanje resursa i najbrže naštanca što više jedinica. Shodno tome, tank rush je često obrazac koji ćete gledati u Grey Goou.


U tom kontekstu kampanju ne treba posebno isticati jer ona svoj izazov tradicionalno gradi na predvidljivim skriptama i konstantnom varanju protivnika (produkcija protivničke AI-om upravljane vojske je u globalu nerealna i uvijek prebrza) gdje ćete u gomili situacija najradije spustiti težinu na easy samo da „odradite“ misiju što prije. Suma-summarum, Grey Goo se nažalost ne može baš dičiti velikim taktičkim mogućnostima kakve recimo pružaju Company of Heroes ili Stacraft 2 (i to čak u kampanji), nego je to više RTS stare škole gdje je developer išao toliko daleko da je čak posudio one prepoznatljive Command & Conquer funkcije dostupne na alatnoj traci – sell, repair i pause production. Oni koji su se zaželjeli takvog gameplaya će s ovom igrom doći na svoje, a takvih srećom po Petroglyph još uvijek ima dosta.


Pred kraj, svakako bih spomenuo još problem balansa s Goo rasom koja je trenutno prilično popularan multiplayer odabir. Prvenstveno jer je zamišljena tako da nema nikakve građevine, nego jednostavno upravljate s Mother Goo „želatinom“ koju je dovoljno dovesti na izvor resursa da se hrani. Kada dovoljno naraste, imate dvije opcije – podijeliti je na dvije Mother Goo nano želatine gdje s drugom sjednete na drugi izvor resursa ili iz nje izvučete novu želatinu koju fino dovedete do protivničke baze i tamo je pretvorite u jedinice koje vam trebaju (lake ili teške), gutajući usput sve što se nađe na putu. Dosta je tu nepoštene prednosti u odnosu na druge rase s premalo negativnih strana. U prijevodu, riječ je o frakciji koja se razvija (pre)velikom brzinom i koja je u potpunosti mobilna. Pa eto, sad vam je valjda jasno zašto je ona popularan odabir.

Iako bi nakon prethodnog odlomka mogli dobiti dojam kako ova strategija nije baš vrijedna vašeg vremena, trebali bi ipak sami isprobati recept da vidite leži li vam. Igra u biti nije uopće komplicirana za igranje te bi se mnogi koji ne preferiraju RTS žanr mogli vrlo lako snaći. U prijevodu, upravljanje jedinica putem tipkovnice izvedeno je vrhunski (čitaj: po prvi puta ikad pametno korištenje funkcije grupiranja građevina i vezivanja za pojedinu tipku), nema previše jedinica za manevriranje da bacate miš u zid (op.a. ne treba vam velik APM score) te epic jedinice koje razvijete na kraju su svakako ugodan kadar za oči kada s njima u jednom naletu pokosite protivničku bazu.

S druge strane, veteranima žanra Grey Goo mogao bi biti tek prolazno iskustvo nakon kojeg će se sigurno vratiti Relicovim ili Blizzardovim RTS-ovima. Ako se pitate zašto, odgovor je jednostavan – premalo jedinica, premalo opcija, premalo taktika i premalo mapa. Shodno tome, cijena od 46€ bi potonjoj publici mogla biti poprilično visoka, posebice uzevši u obzir kako se bolji i konkretniji RTS-ovi kupe trenutno za puno manje novce. No početnici bi se mogli naći u ovoj igri kojoj trenutno samo fali bolja optimizacija koda budući da se framerate kod mid-range konfiguracija s većim brojem jedinica na ekranu gotovo prepolovi.

U globalu, Petroglyph je ovdje napravio solidan posao – old school RTS osjećaj je tu, ima svačega prepoznatljivog, a na serverima ljudi ne manjka (obavezno koristite quick match funkciju kada želite čovjeka za protivnika). Pitanje je samo kome će od vas leći ova opisana formula.

Bivša Westwood ekipa zaslužna za legendarni Command & Conquer serijal dostavila nam je još jednu svoju RTS igru, ovaj puta nazvanu Grey Goo. Zašto baš taj čudan naziv i ima li nečeg vrijednog u novom ruhu stare RTS recepture?

72 Naša ocjena
  • jednostavnost
  • level dizajn
  • CGI prezentacija priče
  • old school RTS
  • jednostavnost
  • neoptimiziranost
  • dizajn jedinica
  • kampanja

Ante Malenica

Opis nije dostupan.

Komentari (12)

  • jancec

    06.02.2015 - 18:40

    Izgleda ko prerađeni starcraft.

  • delight353

    06.02.2015 - 19:35

    samo mala napomena recenzentu; objašnjenje JEDNOSTAVNOST je napisana i pod za i pod protiv…

    • Deadwalker

      @delight353, 06.02.2015 - 20:20

      To je namjerno napisano tako 🙂

  • MoGaming

    06.02.2015 - 20:28

    Minusi nemaju smisla nikako,prvo jednostavnost u rts-u je najbolja kvaliteta,dizajn jedinica isto mora bit jednostavan a ne pretjeran.Kampanja se mora gledat u usporedbi sa ostalim kampanjama strateskih igara,ova nije ni za minus ni za plus,neka sredina.Ovaj komentar da je preteška mogu samo reć da idući put stavite da igra neko ko je iskusan sa rts zanrom jer su uvijek kampanje teske.Na kraju sam ostavio ovo neoptimizirano jer ga nisam prije vidio a ima gorih igara po ovom sigurno.Razočaran vašom ocjenom za old school rts sad kad su tako rijetka pojava.

    • Deadwalker

      @MoGaming, 06.02.2015 - 20:45

      "Jednostavnost u RTS-u je najbolja kvaliteta" – što si time htio reći? Ako ciljaš na pristupačnost (krivulja učenja), mogućnost casual zabave u multiplayeru i brza prilagodba na druge rase i njihove mogućnosti, da, to stoji. No meni je draža ona "easy to learn, hard to master" 🙂 Mislim da sam taj dio dosta dobro obrazložio, uostalom zato se jednostavnost našla u plusu i minusu.

      Preteška? Nisam to nigdje rekao. Samo naporna. Zapravo volim izazove u strategijama, al' žanr je danas mnogo dalje dogurao od dizajna misija kakve nudi Grey Goo. Mislim, gg je ako gledaš iz perspektve 90' nostalgičara jer takvih danas naslova zbilja više nema, al' meni nije leglo to. Odavno se zasitio i naprosto ima boljih koncepata.
      Ocjena je moj osobni doživljaj igre koju sam pokušao potkrijepiti sa što većim brojem argumenata. Uostalom, zato imamo korisničke ocjene i komentare da se iznesu drugačija stajališta koje volim vidjeti 🙂

    • jancec

      @MoGaming, 06.02.2015 - 20:59

      Ako ti je jednostavnost najbolja odi igrat onda warlords battlecry 3!

    • MoGaming

      @MoGaming, 06.02.2015 - 21:51

      Naravno da svako ima svoje mišljenje ali nije izašla poštena rts igra od starcrafta 2 i zasluzila je malo bolju ocjenu samo zato jer je ozivila taj zanr koji je jako zapostavljen.Rado bi da mi navedeš te igre koje misliš da su pogurale dizajn žanra,osim naravno starcrafta 2 jer to je ipak legendarna igra modernom dijelu ovog zanra i glupo je ocekivat da ce nadmasit nju

    • jancec

      @MoGaming, 06.02.2015 - 23:15

      Nije bitan ko je bio uzor.Bitna je ideja i mašta.Svi znate za EE i moderna era je oke,al kako je tek ona predstavljena u Company Of Heroes, je puno bolje.Sa fikcijom treba imati dosta mašte i živaca da se napravi ideja, jednostavni remake stvarnih povjesnih civilizacija bi bil sasvim uredu.Kaj me najviše smeta u igrama je to dok se boriš protiv kompa komp upravlja bi se reklo na sve 4 strane kad ti moreš tek samo na jednoj.

    • Deadwalker

      @MoGaming, 07.02.2015 - 11:09

      Zbilja trebam to nabrajati? 🙂 Ajd ok – Ground Control 2, Company of Heroes, Dawn of 2 su ovako prvi naslovi koji mi padaju napamet. Ako su već ići na base building i tank rush i u trailerima najavljivali Supreme Commander masivnost, mogli su onda tako i dizajnirati igru. I to što kažeš da nije od "Stacrafta 2 izašla poštena strategija" jednostavno nije istina – uzmi npr. Company of Heroes 2 koji bez obzira na neke mane, svejedno spada u top predstavnike žanra. Meni čak recimo i nije toliko drag Blizzardov RTS (uvijek mi se viđe sviđao Warhammer), al' neću dakako nikada osporiti njegov značaj u tom žanru. Načelno, ne shvaćam što te toliko smeta ta ocjena – 7-ica je više nego dobra ocjena (označava dobru igru) koju ipak nedostaju neke stvari da bi rekao kako je vrlo dobra, ili odlična 🙂

    • MoGaming

      @MoGaming, 07.02.2015 - 12:44

      nećemo se prepirat 🙂 ocjena nije loša al tekst malo je,jer ljudi koji igraju rts a ima nas i dosta nas se oslanja na vaš komentar o igrama jer ste dobar gaming portal i npr neko ko je u dvojbi bili uzeo ovu igru poslje ovog teksta je sigurno nebi uzeo pa sam se zato prepiro,ugl necemo vise 🙂

  • Seishin

    06.02.2015 - 23:20

    ispravite link na galeriju slika 😉

    • Ementaler

      @Seishin, 07.02.2015 - 11:11

      Riješeno u međuvremenu, tnx 😉

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?