HCL.HR

Recenzija

Guacamelee!

Zoran Žalac

Ako ste ne tako davno, prije ikakvih Sila i Sulejmana, pratili meksičke sapunice, imali ste prilike uživati u prikazu jedne vrlo zanimljive kulture kroz napaćene ljubavne scenarije i bujna poprsja latinoameričkih glumica. U videoigrama, međutim, niste baš često imali tu priliku – Meksiko je prezentiran prvenstveno u Call of Juarez igrama te nešto ranije u TPS naslovu Total Overdose kojega se danas rijetki sjećaju. Stoga je svakako zanimljivo vidjeti da se jedan nezavisni studio odlučio pozabaviti meksičkom mitologijom i uvrstiti ju u dvodimenzionalni akcijski platformer čudnog naziva – Guacamelee! Naravno, interesantna meksička tradicija sama po sebi nije garancija za zabavnu igru pa ćemo u narednim redcima pokušati odgonetnuti je li ovaj PSN naslov uz njezin prikaz ponudio nešto vrijedno vaše pozornosti.

Tri mjeseca kasnije, igra je izašla i za PC putem Steama u tzv. Gold Editionu. Pogledajte malo gameplaya iz te verzije uz Vjeranovo komentiranje

Kao u gotovo svim dobrim meksičkim pričama, nalazite se u ulozi neobrijanog seljaka Juana. Ali ne brinite – stereotip je namjeran i ide u svrhu kvalitetnog humora. Juan je inače nesuđeni Luchador (op. ur. maskirani hrvač) koji na festivalu za „Dan mrtvih“ stanovnicima svog sela služi kao dežurni potrčko – sve dok na ‘fiestu’ ne upadne nepozvana škvadra zločinaca predvođena mrtvim mariachiem Carlosom Calacom. Nesretni Juan biva ubijen pri pokušaju spašavanje svoje simpatije, ujedno i predsjednikove kćerke. Ipak, sudbina je Juanu namijenila drugačiji scenarij – uz pomoć maske koju pronalazi u svijetu mrtvih, naš seljak postaje Luchador i kreće za bandom koja mu je otela njegovu draganu.


Priloženi zaplet ne zvuči kao nešto što ste viđali u meksičkim telenovelama, ali vjerujete da je to dobra stvar. Jedna je to od onih blesavih priča u čijoj blesavosti zapravo uživate jer na šarmantan način uspijeva spojiti mitologiju i humor. Naime, Guacamelee! osim meksičkih legendi sadrži i mnoštvo referenci na popularnu kulturu. Primjerice, kako je sama igra mehanikom slična Nintendovoj baštini iz devedesetih, česte su zafrkancije na Super Mario (klasična „Your Princess is in another castle“), Legend of Zelda igre i sl. Humor je u većini slučajeva suptilan i nenametljiv, tako da ne djeluje forsirano te se savršeno uklapa u ton igre. Sve u svemu, šašavost definitivno ide u korist Guacameleeu i predstavlja pun pogodak za jedan ovakav indie naslov.

Luchadorova avantura izvodi se u formatu platformerskog sidescrollera s akcijskim elementima. Skakanje i borba podjednako su zastupljeni, odnosno dolaze u pravilnim omjerima pa u šest sati (koliko igra prosječno traje) igranja ne osjećate zamor ili monotoniju. Tome ponajviše pridonosi odlična mehanika borbe koja daje posebno zadovoljstvo. Naime, Luchador na raspolaganju ima više osnovnih i specijalnih poteza, a kad ošamuti neprijatelja može ga uhvatiti i baciti u smjeru koji odredi sam igrač. Borba je zbog toga često kreativna (posebno kada je na ekranu preko deset neprijatelja) te vas tjera na korištenje različitih poteza utoliko što neki neprijatelji imaju štit koji prvo treba razbiti specifičnim napadom. Nadalje, neprijatelji se pojavljuju u dvije dimenzije – svijetu živih i mrtvih. Kada je neprijatelj u drugoj dimenziji označen je siluetom i ne možete mu nauditi dok se sami ne prebacite u odgovarajući svijet. Međutim – to ne znači da on ne može napasti vas pa se u tom slučaju morate braniti kotrljanjem.


Borba je izazovna, ali pravedna prema igraču. Ako i naiđete na neku težu prepreku, uvijek postoji izgledna mogućnost da ju nekako pređete. Primjerice, ako ste suočeni s više neprijatelja nego što ih stignete potamaniti, prije borbe možete se baciti u potragu za skrivenim škrinjama koje će vas nagraditi novcem ili fragmentima za zdravlje ili staminu. Novcem možete kupiti nove poteze, ubrzati obnavljanje energije itd., dok tri skupljena fragmenta trajno proširuju zdravlje ili staminu koja omogućuje izvođenje specijalnih poteza. U slučaju boss bitki važna je koncentracija i proučavanje neprijateljevih napada, kao i brzina djelovanja jer većinu težih situacija možete riješiti ako na vrijeme potamanite neprijatelje prije nego vam dođe sljedeći val. A na vrijeme ih tamanite tako da uspješno povezujete udarce u jedan combo, čime dobivate više novca i orbova za energiju.

Igra zbog koje škripe tipke na kontroleru.

Platformerski dio također je izazovan, ali nažalost ne baš pretjerano fer prema igraču. Istina, većina prostornih „zagonetki“ u Guacameleeu je opcionalna te predstavlja prepreku tek za skupljanje bonusa u već spomenutim škrinjama. Ipak, kako igra prilazi kraju tako se povećava i vjerojatnost da ćete uz nju doživjeti više frustracije nego zabave. Dok se u borbi možete osloniti na svoju koncentraciju i kreativnost, na platformerskom segmentu igre toga nema jer se te dionice prelaze isključivo onako kako je to zamislio developer. Da se razumijemo, nema u tome ništa loše – ja razumijem da neke igre ne žele podilaziti casual publici i da težinom grade svoj identitet (što možemo vidjeti na primjerima Super Meat Boya, Dark Soulsa itd.). Ali evo problema – Guacameele! nije zamišljen kao takva igra, a glavni izvor frustracije predstavljaju kontrole.


Naime, u igri se naprednije skakanje izvodi tako da primjerice izvedete dvoskok (s pravilnim polusekundnim razmakom između dva pritiska na tipku X), dash napad (lijevo-desno pa krug) te zatim aperkat napad (krug + gore). Kako su na krugu mapirani potezi u četiri smjera, velika je šansa da će igra u izvođenju ove kombinacije prepoznati pogrešnu naredbu, što je nevjerojatno frustrirajuće kada morate biti milimetarski precizni ili pak aktivno prebacivati dimenzije s R1 tipkom dok skačete kako bi vam se pojavili objekti koji su dostupni samo u jednoj dimenziji. Gucamelee! je stoga igra zbog koje škripe tipke na kontroleru. Ali treba napomenuti jednu stvar – igru smo igrali na PS Viti čija je analogna palica zbog kraćeg hoda ipak malo nezgodnija za zahtjevnije komande od one na PS3 kontroleru. Samim time, na DualShocku ne biste trebali imati „svađu“ s kontrolama. Ipak, činjenica ostaje – Guacamelee! je zahtjevan tek u zadnjem dijelu igre, a ta nebalansiranost težine je nešto što je developer ipak trebao izbjeći.

Guacamelee! je Sonyjev cross-platform naslov, što znači da možete birati na kojoj ćete ga platformi igrati, ali da ne morate birati u kojoj ćete ga verziji kupiti jer ga kupnjom automatski dobivate i za PS3 i za Vitu. Prezentacijski gledano, igra je identična na obje platforme. Grafičku stranu krasi simpatični stil sličan animiranom filmu, što se dobro poklapa sa šaljivim tonom igre. Glazba je vrhunski odrađena i nosi pravi meksički ugođaj zanimljivim ritmovima i melodijama koje je prava uživancija slušati. Posebno je interesantno kako svaka skladba u igri ima dvije varijacije – jednu za svijet živih, a drugu za svijet mrtvih.


Glavna razlika između verzija za PS3 i Vitu je u lokalnom multiplayeru za dvoje igrača. Na Viti je on, naravno, neizvediv pa je u potpunosti izostavljen. No to i nije neki veliki gubitak jer multiplayer ionako može biti dupli izvor frustracije u kasnijem stadiju igre. U bilo kojem slučaju, zbog već spomenutih poteškoća s kontrolama na Viti zaključit ćemo da PS3 verzija ima blagu prednost po pitanju preferirane platforme, iako ćete na obje konzole najvećim dijelom imati slična iskustva.

Dakle, izlazi li ovaj Luchador iz ovog ringa kao pobjednik? Recimo to ovako – izlazi, samo ne nokautom nego sudačkom odlukom. Riječ je o vrlo dobroj igri koja nudi zabavu pristojne trajnosti. Posebno će ju cijeniti ljubitelji klasičnih platformera, dok će drugi možda ipak željeti iskusiti nešto drugačije. Guacamelee! u suštini nije naročito originalna igra u svom žanru pa je na vama da sami prosudite vrijedi li vam izdvojiti 94 kune za nju. Odlučite li ju se zaigrati očekujte solidnu zabavu, ali budite spremni i na malo živciranja.

Jeste li ikada zapitali kako bi to izgledalo da je talijanski vodoinstalater Super Mario nekim slučajem meksički hrvač Super Juan? Igra pod nazivom Guacamelee! ima dobar odgovor.

80 Naša ocjena
  • humor
  • odlična borba
  • glazba
  • na trenutke više frustracije nego zabave

Zoran Žalac

Dežurno čangrizalo. Primarno je na PC-u, no konzolaškog je porijekla. Voli kad igre filozofiraju, gunđa kad ne idu u 60 frejmova. Najtekstualniji recenzent HCL portala, a u slobodno vrijeme magistar opskurne znanosti koja se naziva kulturologijom. Nije isključiv, ali...

Komentari (4)

  • PavleC

    27.04.2013 - 13:13

    'oce li biti recenzija Monaca?

  • kiki330

    27.04.2013 - 19:59

    Nije mi jasno kako ste jednu od igrinih jačih strana naveli kao lošu – kontrole. istina, nisam igrao na Viti, ali da je ocjena toliko manja zbog toga (i ''nebalansirane''težine) ne kužim. Kontrole su fluidne, responzivne i svaki neuspjeli skok može se okriviti samo na igrača. Igrini platformski elementi pred kraj postaju teži što je dobro izvedeno jer kako dolazite do kraja postajat ćete sve bolji i uz malo ponavljanja (igra gotova da i ne kažnjava smrt padom s platforme i vraća vas na zadnje mjesto na kojem ste stajali) moguće je proći sve bez velike frustracije. Uostalom i fali takvih igara gdje stvarno imate osjećaj postignuća kada prođete level, većina današnjih igara vodi igrača za "ruku". Jedini platformski dijelovi gdje sam se živcirao su bili opcionalni (skupljanje dijelova maski), ali vrijedilo je. Što se tiče težine, nisam dobio dojam da je porast u težini toliko velik prema kraju. Ovu igru se definitivno isplati kupiti (pogledajte recenzije na youtubeu: IGN, Gamespot, itd.). meni je za 100% prolazak trebalo 11 sati i vjerovatno ću je opet preći. Napomena: ako sakupite sve dijelove maske dobijete sretan završetak. :) od mene ocjena 95

  • grgoljblaster

    29.04.2013 - 10:15

    Ovo mi deluje kao sjajna razbibriga u co-opu, steta sto nemam PS3 :/ Steta sto nema PC verzije ni u najavi, kupio bih rado na Steamu cim se pojavi.

    • Ementaler

      @grgoljblaster, 17.08.2013 - 17:45

      Eto, dočekao si – igra je sada dostupna i na Steamu.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!